12.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 311/63

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Komisijina nastojanja da politiku promicanja europskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda učini jednostavnijom i učinkovitijom.

1.2

EGSO naročito pozdravlja cilj Komisije da znatno poveća proračunska sredstva za podršku promotivnih mjera i uspostavi istinsku promotivnu strategiju.

1.3

EGSO se slaže da je potrebno dodatno poduprijeti promociju u trećim zemljama, budući da one imaju veliki potencijal apsorpcije europskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a do sada je manje od 30 % proračuna za promotivne mjere bilo namijenjeno tim zemljama. Međutim, cilj da se 75 % proračuna namijeni promociji u trećim zemljama čini nam se nerazmjeran u odnosu na stvarne izazove europskog poljoprivredno-prehrambenog sektora. Primjerenija raspodjela iznosa namijenjenih promociji u Europi i trećim zemljama bila bi 50 %–50 %.

1.4

Po mišljenju EGSO-a, europski poljoprivredni proizvodi morat će se, na tržištu EU-a, suočavati sa sve oštrijom konkurencijom uvezenih proizvoda. Zbog toga će biti potrebno pojačati mjere informiranja i promocije za europske poljoprivredne proizvode unutar EU-a, tim više što velika većina europskih potrošača nije svjesna usporednih prednosti tih proizvoda.

1.5

EGSO preporučuje da se, u jasno određenim i iznimnim slučajevima, omogući promocija poljoprivredno-prehrambenih proizvoda određene države članice na njenom vlastitom području.

1.6

EGSO preporučuje da se prehrambene proizvode drugog stupnja prerade (koji nisu uključeni u Prilog I. UFEU-a) izričito navede u članku 5. kao proizvode na koje se mjere iz Prijedloga mogu primijeniti; također traži da se ukine izričito izuzeće ribarskih proizvoda i proizvoda akvakulture.

1.7

EGSO preporučuje da se omogući europska podrška za promociju vina, ne samo u slučaju kad je neki drugi prehrambeni proizvod uključen u predmetni program, već i kad je taj program povezan s projektom seoskog turizma.

1.8

EGSO savjetuje da se, jednako kao u slučaju voća i povrća, omogući da podrška EU-a promociji mlijeka posebno namijenjenog djeci u školskim ustanovama Unije pokriva 60 % troškova.

1.9

EGSO traži da se za države članice zadrži obaveza sudjelovanja u financiranju promotivnih kampanja do 30 % iznosa troškova. U suprotnom mnogi potencijalni kandidati neće raspolagati financijskim sredstvima potrebnim za provedbu promotivnih programa. EGSO zahtijeva da se osigura da strukovne organizacije u svim državama članicama imaju jednake izglede za dobivanje potpore za promociju svojih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

1.10

EGSO preporučuje da se uspostavi jedinstveni ured Komisije za zaprimanje kandidatura za potporu EU-a te da se, prije nego što Komisija donese odluku, podaci o svim kandidaturama proslijede državama članicama iz kojih potječu organizacije koje su ih podnijele.

1.11

EGSO preporučuje da se administrativni postupci u vezi s pripremom i praćenjem promotivnih programa pojednostave, naročito smanjenjem broja izvještaja koje zahtijeva Komisija. Smanjenje administrativnog tereta je od osobite važnosti. Potrebna je veća fleksibilnost kako bi se programi mogli prilagoditi promjenama uvjeta na tržištu tijekom provedbene faze. Kako bi se taj cilj postigao, potrebno je smanjiti količinu detaljnih podataka koji se traže prilikom predstavljanja programa. (1)

2.1

Politika podrške promociji poljoprivrednih proizvoda potrebna je kako bi se osigurao razvoj europske poljoprivrede. Naime, djelatnici u poljoprivredno-prehrambenom sektoru moraju se nositi sa sve oštrijom konkurencijom kako bi se izborili za svoj položaj na europskom i svjetskom tržištu.

2.2

Uredba (EZ) br. 3/2008 omogućila je provedbu promotivnih mjera uz podršku Europske unije. Njeni su se mehanizmi pokazali primjerenijima izazovima globaliziranog gospodarstva nego prijašnji sustav, uspostavljen Uredbama (EZ) br. 2702/1999 i 2826/2000. Promotivne kampanje provođene u skladu s Uredbom (EZ) br. 3/2008 isticale su kvalitetu, hranjivu vrijednost i sigurnost poljoprivredno-prehrambenih proizvoda Europske unije te su također skretale pažnju na druga obilježja i prednosti tih proizvoda, poput metode proizvodnje, označavanja, dobrobiti životinja i poštivanja okoliša. Promotivne aktivnosti uključivale su reklamne kampanje, promocije na prodajnim mjestima, kampanje u okviru odnosa s javnošću, sudjelovanje na izložbama i salonima, itd. Između 2000. i 2012. Europska unija je sufinancirala 552 promotivna programa.

2.3

Međutim, iskustva sa sustavom podrške promociji poljoprivrednih proizvoda uspostavljenim Uredbom (EZ) br. 3/2008 već su ukazala na njegova ograničenja, budući da se u kontekstu gospodarske i financijske krize pokazalo nužnim omogućiti dodatna sredstva i bolje usmjeriti promotivne mjere.

2.4

Ovom prijedlogu prethodile su „Zelena knjiga o promociji poljoprivrednih proizvoda i informiranju o njima: europska strategija velike dodane vrijednosti za promociju okusa Europe” (COM(2011) 436 final) i „Komunikacija Komisije o promociji poljoprivrednih proizvoda i informiranju o njima: europska strategija velike dodane vrijednosti za promociju okusa Europe” (COM(2012) 148 final). Europski gospodarski i socijalni odbor iznio je svoj stav o ta dva dokumenta. (2) Izražava zadovoljstvo zbog toga što je Komisija u velikoj mjeri uzela u obzir zaključke i preporuke dvaju EGSO-ovih mišljenja, naročito što se tiče povećanja proračuna i pojednostavljenja administrativnog postupka.

2.5

Jedan od ciljeva Prijedloga je i uspostava europske strategije za promociju koja bi trebala omogućiti bolje usmjeravanje mjera. Ta bi strategija trebala dovesti do povećanja broja programa za treće zemlje, kao i „multiprograma” (programa koje podnose organizacije iz više država članica), te doprinijeti da se potrošači na unutarnjem tržištu upoznaju s prednostima europskih poljoprivrednih proizvoda o kojima trenutno vrlo malo znaju. Naime, između 2010. i 2011. jedva je 30 % sredstava uloženih u mjere informiranja i promocije bilo namijenjeno trećim zemljama, iako ta tržišta imaju znatan potencijal rasta. Osim toga, samo 14 % europskih građana prepoznaje logotipe na proizvodima sa zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI) ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP).

2.6

Prijedlog predviđa znatno povećanje ukupnog iznosa potpore, a ocjena projekata trebala bi se provoditi isključivo na razini Europske komisije, bez prethodne prve ocjene na razini država članica.

2.7

Prijedlog uvodi i druge značajne novosti koje se tiču mogućnosti isticanja podrijetla i marki proizvoda, uključivanja organizacija proizvođača u korisnike, te povećanja broja proizvoda koji mogu biti obuhvaćeni tim mjerama.

3.1.1

Jedan od navedenih ciljeva buduće strategije za promociju je pružanje dodatne potpore mjerama u trećim zemljama. Taj je cilj nesumnjivo osnovan, budući da nova tržišta s velikim potencijalom rasta mogu apsorbirati velik dio europske proizvodnje, pod uvjetom da se njihove potrošače uvjeri u posebne prednosti europskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Međutim, taj strateški prioritet ne bi trebao štetiti naporima usmjerenim na promociju na unutarnjem tržištu, gdje su europski poljoprivredno-prehrambeni proizvodi suočeni sa sve jačom konkurencijom uvezenih proizvoda. Stoga nam se težnja da se 75 % predviđenih sredstava namijeni provedbi informativnih i promotivnih mjera za poljoprivredne proizvode Unije u trećim zemljama (točka 8. preambule) čini nerazmjerna i pretjerana u odnosu na stvarne izazove europske poljoprivrede. Primjerenije bi bilo u tu svrhu namijeniti 50 % sredstava.

3.1.2

Cijene uvezenih proizvoda često su niže od cijena europskih proizvoda, ne samo uslijed manjih socio-ekonomskih troškova već i zato što su standardi proizvodnje manje strogi po pitanju sigurnosti i sljedivosti hrane te zdravlja i sigurnosti radnika. S druge strane, kao što je primijećeno u Prijedlogu, većina potrošača u državama članicama nije svjesna „sveukupne kvalitete” (3) europskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Stoga je potrebno uložiti barem jednake napore u promociju europskih proizvoda na unutarnjem tržištu kao u njihovu promociju na tržištima trećih zemalja. Takva je raspodjela tim više potrebna što većina europskih građana, za razliku od većine stanovnika trećih zemalja, može platiti prednosti tih proizvoda, koje će nastaviti kupovati sve dok budu uvjereni u te prednosti. Uslijed globalizacije i utjecaja krize na velik dio europskog stanovništva, EU će neizbježno biti u sve većoj mjeri preplavljen jeftinim proizvodima iz trećih zemalja.

3.1.3

Opća pravila EU-a zabranjuju promociju proizvoda samo jedne države članice, jer bi se takva promocija mogla smatrati protekcionističkom. Ta se zabrana čini logičnom, budući da na zajedničkom tržištu ne bi smjelo biti prepreka. Pa ipak, čini se da bi u pojedinim vrlo osnovanim slučajevima trebalo odstupiti od tog pravila. Naročito je to potrebno u slučaju kad su ugroženi određeni ciljevi europske integracije, kao što je cilj uravnoteženog regionalnog razvoja. Naime, sile tržišta, ako se na njih ne utječe, ponekad mogu dovesti do toga da domaću proizvodnju neke države članice zamijene proizvodi druge države članice; rast poljoprivrede u jednoj zemlji postiže se, dakle, na štetu poljoprivrede druge zemlje. Stoga smatramo da bi bilo opravdano dopustiti, pa čak i podržati – iznimno i uz zasebno odlučivanje o svakom pojedinačnom slučaju u skladu s jasno utvrđenim pravilima – promociju poljoprivrednih proizvoda pojedine države članice na njenom vlastitom tržištu.

3.1.4

U prioritete Europske unije ubrajaju se i teritorijalni razvoj te socijalna ravnoteža, kao i sigurnost opskrbe hranom. Međutim, razvoj je daleko od uravnoteženog i to se stanje ne popravlja. S druge strane, u više je država članica stupanj sigurnosti opskrbe upravo pao na vrlo zabrinjavajuću razinu: u Slovačkoj, na primjer, stupanj samodostatnosti je svega 47 %. Učinkovita poljoprivreda bez sumnje je ključni uvjet za postizanje dvaju spomenutih ciljeva, a poljoprivreda ne može ispravno funkcionirati ako je nedovoljno prisutna na tržištu. Slabljenje poljoprivrede u pojedinim državama članicama izravno je povezano sa smanjenom prodajom domaćih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na unutarnjem tržištu zemlje. Razlozi za to su složeni, no oporavak poljoprivrede iziskuje, između ostalog, informativne kampanje koje se obraćaju potrošačima pojedine zemlje i ističu vrline domaćih proizvoda.

3.1.5

Naime, prema pouzdanim pokazateljima, pad kupnje domaćih proizvoda u nekim državama članicama nije uvijek uzrokovan boljim odnosom kvalitete i cijene uvezenih proizvoda, već može biti povezan s drugim faktorima. Na primjer, u bivšim komunističkim zemljama Srednje Europe glavni veliki distributeri su trgovačka društva porijeklom iz Zapadne Europe koja, naravno, imaju povlaštene odnose s opskrbljivačima iz zemalja u kojima su ranije imala sjedište te u kojima često imaju kupovne centre za nove zemlje.

3.2.1

U šestoj uvodnoj izjavi preambule te u službenim informativnim dokumentima koje je objavila Komisija navodi se da će sustav za promociju odsad biti otvoren i za sve poljoprivredno-prehrambene proizvode koji nisu navedeni u Prilogu I. UFEU-a (poljoprivredni proizvodi drugog stupnja prerade) koji su obuhvaćeni europskim sustavima kvalitete, poput čokolade, slatkiša, piva, itd. To se otvaranje smatra jednom od glavnih inovacija novog sustava. Međutim, ono se ne spominje u članku 5. Prijedloga posvećenom proizvodima i temama na koje se mjere mogu primijeniti, budući da članak 5. u te proizvode ubraja samo poljoprivredne i prehrambene proizvode iz Priloga I. te vino i jaka alkoholna pića. Ta neusklađenost je problematična, jer sadržaj tih odredbi nije jasan.

3.2.2

Među proizvodima na koje se mjere mogu primijeniti, vino je jedini proizvod za koji je podrška informativnim i promotivnim mjerama uvjetna. Postavlja se, naime, uvjet istovremene promocije drugog proizvoda. Tu situaciju objašnjava činjenica da informiranje o vinima Unije i njihova promocija čine jednu od vodećih mjera programa pomoći vinogradarstvu predviđenih Zajedničkom poljoprivrednom politikom u okviru zajedničke organizacije tržišta. Međutim, načelo promocije vina zajedno s drugim prehrambenim proizvodima upitno je zbog izuzeća ribarskih proizvoda i proizvoda akvakulture, koji prirodno prate određena vina. EGSO traži da se ukine izuzeće tih proizvoda u članku 5.

3.2.3

S druge strane, europska se vina susreću s izrazito oštrom konkurencijom „vina iz Novog svijeta”, što dovodi do smanjenja proizvodnje u europskim zemljama i porasta proizvodnje u državama kao što su Čile, Argentina, Južna Afrika, Australija, Sjedinjene Američke Države, pa čak i Kina. Razlozi za to su složeni, no općenito se može reći da uvezena vina imaju nižu cijenu, slabije „sporedne” prednosti (vrlo malo oznaka zemljopisnog podrijetla, nedostatak službene kontrole kvalitete, ograničenost karakterističnih oznaka vezanih za godinu berbe i područja proizvodnje, manje vrsta loze, itd.), a u njihovu se promociju jako puno ulaže. Osim toga, sposobnost proizvođača iz trećih zemalja da osiguraju redovitu isporuku i dostatne količine proizvoda postojanih organoleptičkih svojstava po umjerenim cijenama vrlo je privlačna velikim distributerima koji traže takve dobavljače. Europskom vinogradarstvu, koje je znatno raznolikije, puno je teže udovoljiti tim zahtjevima.

3.2.4

Stoga europskim kvalitetnim vinima treba posvetiti još mnogo promotivnih i informativnih mjera kako bi potencijalni potrošači uvidjeli njihove usporedne prednosti. Ako podrška promociji europskih vina mora biti uvjetovana, iz razloga objašnjenih ranije u tekstu (točka 3.2.2.), EGSO savjetuje da se, uz istovremenu promociju drugog poljoprivrednog proizvoda, predvidi i dodatna mogućnost. To zamjensko rješenje omogućilo bi da se promocija vina poveže s aktivnostima seoskog turizma. Naime, takav način promocije vina pokazao se vrlo učinkovitim u više zemalja Srednje Europe.

3.2.5

Takva uzajamno korisna povezanost sa seoskim turizmom može se, naime, proširiti na sve proizvode poljoprivrede i stočarstva, kao i ribarstva i akvakulture, kako bi se postigla što veća sinergija i potaknula diversifikacija izvora prihoda u ruralnim i obalnim područjima.

3.3.1

U okviru sustava uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 3/2008, nacionalna tijela država članica vršila su dvaput godišnje preliminarni odabir kampanja kojima bi se mogla pružiti podrška Unije. Zatim bi zaprimljene prijedloge proslijedila Europskoj komisiji, koja bi napravila konačan odabir. Cilj ovog prijedloga je da se postupak pojednostavi time što bi se odabir programa provodio na samo jednoj razini; vršila bi ga Komisija jednom godišnje. To sasvim sigurno predstavlja pojednostavljenje administrativnog postupka. Međutim, upravljanje „jednostavnim” programima (iz samo jedne države članice) nastavit će se provoditi u suradnji s državama članicama nakon što Komisija izvrši odabir.

3.3.2

EGSO preporučuje da se uspostavi jedinstveni ured Komisije za zaprimanje kandidatura za potporu EU-a te da se, prije nego što Komisija donese odluku, podaci o svim kandidaturama proslijede državama članicama iz kojih potječu organizacije koje su ih podnijele.

3.3.3

U bivšem sustavu, Europska unija mogla je financirati polovinu troškova kampanje. Doprinos strukovne organizacije koja je predlagala kampanju morao je iznositi barem 20 % troškova. Nacionalna tijela financirala su preostali dio. (4) U određenim slučajevima, primjerice za promociju voća i povrća namijenjenog europskim školarcima, doprinos Europske unije smio je iznositi 60 % troškova.

3.3.4

U sustavu predviđenom ovim prijedlogom, programe će sufinancirati samo organizacija predlagatelj i Europska unija. Nacionalna tijela više, dakle, neće imati obavezu (niti mogućnost) sudjelovati u financiranju troškova programa.

3.3.5

Financijski doprinos Unije smije iznositi 50 % troškova programa, no može se povećati na 60 % za „multiprograme”, za programe usmjerene na jednu ili više trećih zemalja, te za mjere namijenjene promociji voća i povrća za djecu u školskim ustanovama Unije.

3.3.6

EGSO pozdravlja činjenicu da će financijski doprinos EU-a u iznosu od 60 % troškova programa sada biti moguć u većem broju slučajeva. Međutim, doprinos organizacije predlagatelja očito će biti veći nego u prošlom sustavu, budući da nacionalna tijela više ne mogu sudjelovati. To će povećanje zasigurno obeshrabriti organizacije koje raspolažu skromnim sredstvima, te će omogućiti da imućnije organizacije u većoj mjeri nego prije iskoriste sustav potpore mjerama informiranja i promocije.

3.3.7

EGSO stoga smatra da bi trebalo zadržati mogućnost da nacionalna tijela doprinesu financiranju mjera za promociju (do 30 % troškova), barem u slučajevima kada država članica sudjeluje u upravljanju programom (jednostavni programi).

3.3.8

Također, čini se uputnim dozvoliti veći doprinos EU-a (60 % troškova) za mjere informiranja i promocije za mlijeko namijenjeno djeci u školskim ustanovama Unije. Naime, da bi njihova prehrana bila zdrava i uravnotežena, djeca danas trebaju konzumirati ne samo više voća i povrća nego i više mlijeka i mliječnih proizvoda.