(1)

Kako bi metodologija za utvrđivanje referentne vrijednosti bila robusna i pouzdana, njome bi se trebalo utvrditi prirodu upotrijebljenih ulaznih podataka i sve kriterije koji se primjenjuju u okolnostima u kojima količina ili kvaliteta ulaznih podataka pada ispod standarda potrebnih da se metodologijom točno i pouzdano utvrdi referentna vrijednost te bi ona trebala podlijegati ocjeni odnosa između korištenih ključnih pretpostavki i osjetljivosti referentne vrijednosti izračunane tom metodologijom, trebala bi moći predstavljati predmetnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost koju nastoji izmjeriti te bi trebala uključivati čimbenike, uključujući parametre i ulazne podatke, koji su najvažniji za mjerenje predmetnog tržišta.

(2)

Referentna vrijednost izračunava se s pomoću formule ili druge metode izračuna na osnovi temeljnih vrijednosti. Administratori imaju određeni stupanj diskrecijskog prava pri izradi formule, provedbi potrebnog izračuna i određivanju ulaznih podataka. Taj stupanj diskrecijskog prava stvara rizik od manipulacije. Administratori bi stoga trebali osigurati da se prilikom primjene takvog diskrecijskog prava uspostavi odgovarajući sustav kontrole. Uredbom (EU) 2016/1011 prepoznaje se da bi izrada metodologije referentne vrijednosti mogla uključivati diskrecijsko pravo svakog administratora. Važno je da metodologija uključuje jasna pravila kojima se utvrđuje kako i kada se to diskrecijsko pravo može primijeniti, a posebno temelji li se to diskrecijsko pravo na algoritmu ili unaprijed definiranoj metodologiji. Nadalje, metodologijom bi trebalo pojasniti u kojim bi se okolnostima podaci o transakcijama na predmetnom tržištu smatrali nedostatnima.

(3)

Važno je da administrator može izraditi metodologiju referentne vrijednosti koja je otporna na različite tržišne uvjete i kojom se omogućuje izračun referentne vrijednosti u najširem spektru mogućih tržišnih okolnosti. Metodologija referentne vrijednosti trebala bi se stoga oslanjati na odgovarajuće i primjerene povijesne vrijednosti referentne vrijednosti. Iz istog razloga, a posebno radi potvrđivanja valjanosti izračuna referentne vrijednosti i ex post evaluacije učinkovitosti metodologije, metodologiju referentne vrijednosti trebalo bi retroaktivno testirati na temelju dostupnih transakcijskih podataka. Takvo retroaktivno testiranje trebalo bi biti ex post postupak u kojem se upotrebljavaju dodatni dostupni podaci koji nisu upotrijebljeni za izračun referentne vrijednosti ili drugi izvori transakcijskih podataka ili se rekonstituiraju povijesne vrijednosti referentne vrijednosti. Kako bi se osiguralo da metodologija referentne vrijednosti omogućuje potvrđivanje valjanosti, važno je da se retroaktivno testiranje provodi i pri svakom godišnjem preispitivanju metodologije referentne vrijednosti i, ovisno o vrsti referentne vrijednosti, nakon svake značajne promjene te metodologije, kontinuirano ili pri prvom pružanju referentne vrijednosti. Rezultati retroaktivnog testiranja trebali bi se odražavati u metodologiji.

(4)

Otporna metodologija referentnih vrijednosti trebala bi se moći upotrebljavati za izračun referentne vrijednosti u najširem spektru mogućih okolnosti, uključujući stresne tržišne uvjete. Stoga je važno da administratori procijene učinak različitih tržišnih uvjeta na metodologiju koristeći se povijesnim podacima iz stvarnih stresnih tržišnih uvjeta te da se za ključne referentne vrijednosti koriste hipotetski podaci za stresne tržišne uvjete koji se nisu dogodili.

(5)

Metodologija referentne vrijednosti koja je sljediva i provjerljiva trebala bi omogućiti kontinuiranu provjeru i kontrolu svakog izračuna referentne vrijednosti. Sljedivost bi trebala uključivati dokumentaciju o različitim koracima metodologije i trebala bi biti osnova za provjerljivost koja bi podrazumijevala mogućnost rekonstrukcije povijesnih vrijednosti referentne vrijednosti.

(6)

U skladu s načelom proporcionalnosti, administratori neznačajnih referentnih vrijednosti i referentnih vrijednosti reguliranih podataka ne bi trebali biti izloženi prekomjernom administrativnom opterećenju. Stoga je primjereno da ti administratori imaju pravo izuzeća od određenih zahtjeva u pogledu kvalitete za te referentne vrijednosti. Osim toga, ako je to opravdano s obzirom na prirodu, opseg i složenost njihovih aktivnosti, vjerojatnost nastanka sukoba interesa između pružanja referentne vrijednosti i bilo kojih drugih aktivnosti administratora te razinu diskrecijskog prava u postupku pružanja referentne vrijednosti, određeni administratori referentnih vrijednosti trebali bi imati pravo izuzeća od određenih zahtjeva koji se odnose na otpornost metodologije referentne vrijednosti.

(7)

Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(8)

ESMA je provela otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala je moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(9)

Kako bi se osigurala usklađenost s datumom početka primjene članka 5. Uredbe (EU) 2019/2175 Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojim je u Uredbu (EU) 2016/1011 uveden članak 12. stavak 4., ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2022.,

(a)

korak izračuna referentne vrijednosti u kojem se primjenjuje diskrecijsko pravo;

(b)

kriteriji koji se primjenjuju pri izvršavanju diskrecijskog prava;

(c)

ulazni podaci koje treba uzeti u obzir;

(d)

ako je primjenjivo, neiscrpan popis uvjeta u kojima se:

(e)

vrsta povezanih tržišta koja se smatraju primjerenima za potrebe točke (d) podtočke i.