(1)

Na temelju članka 50. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 zahtjev za registraciju naziva „Havarti” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla koji je Danska poslala Komisiji 5. listopada 2010. objavljen je u Službenom listu Europske unije (2).

(2)

Njemačka, Španjolska, udruženja mljekarske industrije iz SAD-a US Dairy Export Council, National Milk Producers Federation i International Dairy Foods Association, Ured predstavnika Sjedinjenih Američkih Država za trgovinu, novozelandsko Ministarstvo vanjskih poslova i trgovine te udruženje mljekarske industrije Dairy Companies Association of New Zealand (DCANZ) i australsko udruženje mljekarske industrije Dairy Australia Limited, uz potporu australske vlade, podnijeli su prigovore na upis u registar u skladu s člankom 51. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012. Prigovori su ocijenjeni prihvatljivima.

(3)

Komisija je primila i dva prigovora od udruženja mljekarske industrije Camara Nacional de Productores de Leche iz Kostarike i Asociación de Desarrollo Lácteo (ASODEL) iz Gvatemale. Nisu, međutim, dostavljene obrazložene izjave o prigovoru u skladu s člankom 51. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(4)

Komisija je pozvala zainteresirane strane koje su podnijele prihvatljive prigovore da provedu odgovarajuća savjetovanja. Na zahtjev Danske, u skladu s člankom 51. stavkom 3. zadnjim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012, u dopisima od 5. kolovoza 2014. i 22. rujna 2014. Komisija je produljila rok svakog tekućeg savjetovanja za još tri mjeseca.

(5)

Budući da u zadanom roku nije postignut dogovor, Komisija bi trebala donijeti provedbeni akt o odluci o registraciji u skladu s postupkom iz članka 52. stavka 3. točke (b) Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(6)

Podnositelji prigovora tvrdili su da sir „Havarti” nema posebnu kvalitetu, ugled ili druga svojstva koja se mogu pripisati zemljopisnom podrijetlu. Smatraju da bi registracija tog naziva mogla potrošače dovesti u zabludu u pogledu pravog identiteta proizvoda zbog ugleda i poznatosti postojećeg žiga. Prema njihovu mišljenju, registracija bi mogla ugroziti i opstojnost identičnih naziva, žigova i proizvoda koji su na tržištu zakonito najmanje pet godina. Usto, naveli su da se pretpostavlja da je predmetni naziv postao generički zbog sljedećih razloga: na „Havarti” se od 1966. primjenjuje standard iz Codexa Alimentariusa, naveden je u Prilogu B Konvencije iz Strese iz 1951. i ima vlastitu tarifnu stavku. „Havarti” se proizvodi i konzumira u nekoliko zemalja EU-a i izvan EU-a, od kojih neke za njega imaju poseban pravni standard.

(7)

Komisija je ocijenila argumente iz obrazloženih izjava o prigovoru s obzirom na odredbe Uredbe (EU) br. 1151/2012, uzimajući pritom u obzir rezultate odgovarajućih savjetovanja između podnositelja zahtjeva i podnositeljâ prigovora, te je zaključila da bi naziv „Havarti” trebalo upisati u registar.

(8)

Kad je riječ o tome da naziv „Havarti” navodno ne ispunjava uvjete iz članka 5. Uredbe (EU) br. 1151/2012, trebalo bi napomenuti da se zahtjev za registraciju naziva „Havarti” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla temelji na njegovu ugledu koji se može pripisati njegovu zemljopisnom podrijetlu u smislu članka 5. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(9)

Danska je dostavila nekoliko specijaliziranih publikacija i referencija koje potvrđuju da između Danske i sira „Havarti” postoji veza koja se temelji na ugledu. Taj je sir dobio mnogobrojna priznanja, nagrade i medalje na raznim domaćim i međunarodnim skupovima. Ugled tog proizvoda temelji se i na posebnoj metodi proizvodnje i dugogodišnjem iskustvu.

(10)

Danska tijela navela su u postupku prigovora i to da je ugled sira „Havarti” izgrađen zahvaljujući zakonodavnim inicijativama i posvećivanjem kvaliteti tijekom više od stotinu godina.

(11)

Na području EU-a „Havarti” se uglavnom proizvodi u Danskoj. Na dan podnošenja zahtjeva Španjolska, Njemačka, Poljska, Finska i Estonija proizvodile su ograničene količine. Proizvodnja sira „Havarti” u tim državama članicama sama po sebi ne može dovesti u pitanje njegovu povezanost s Danskom. Naime, u usporedbi s ukupnom proizvodnjom u Danskoj u njima se proizvode veoma ograničene količine. Konkretno, u Španjolskoj se sir pod nazivom „Havarti” počeo proizvoditi 2010., a u znatnijoj mjeri tek nakon što je Danska podnijela zahtjev za registraciju naziva „Havarti” kao ZOZP-a pri Komisiji.

(12)

Danska je dostavila dokaze da velika većina danskih potrošača prepoznaje trajnu vezu sira „Havarti” i Danske. Prema rezultatima jedne ankete, velika većina danskih potrošača zna za „Havarti” i povezuje ga s Danskom. Izvan Danske poznavanje sira „Havarti” veoma je ograničeno.

(13)

Španjolska je također dostavila studiju s rezultatima ankete o poznavanju sira „Havarti” i njegova podrijetla provedene među španjolskim potrošačima. Ta studija, međutim, ne omogućuje donošenje jednoznačnih zaključaka. Postoci osoba koje nisu čule za sam proizvod i njegovo dansko podrijetlo visoki su. Kao zemlju podrijetla sira „Havarti” potrošači su naveli nekoliko različitih zemalja. Takvo se nepoznavanje proizvoda i njegova danskog podrijetla ne može smatrati jasnom sviješću o generičkom karakteru naziva.

(14)

Podnositelji prigovora tvrdili su i da naziv ne bi trebalo registrirati jer može potrošače dovesti u zabludu u pogledu pravog identiteta proizvoda zbog ugleda i poznatosti postojećeg žiga. No ugled ili poznatost relevatnih žigova nisu dokazani. Nije objašnjeno ni kako bi potrošač bio doveden u zabludu.

(15)

Nadalje, podnositelji prigovora iz trećih zemalja smatrali su da bi registracija naziva „Havarti” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ugrozila opstojnost identičnog naziva „Havarti”, žigova i proizvoda koji se zakonito proizvode i stavljaju na tržište više od pet godina, što je jedan od razloga za prigovor iz članka 10. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(16)

Čini se da podnositelji prigovora iz trećih zemalja u ovom postupku prigovora nisu stavili sir pod nazivom „Havarti” na tržište EU-a. Stoga registracija naziva „Havarti” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla u EU-u ne utječe na opstojnost proizvoda koji nosi naziv „Havarti” i proizvodi se u tim trećim zemljama.

(17)

Uredba (EU) br. 1151/2012 ne primjenjuje se na državno područje trećih zemalja. Prema tome, registracija naziva „Havarti” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla na temelju Uredbe (EU) br. 1151/2012 ne može ugroziti upotrebu naziva „Havarti” na tržištu trećih zemalja.

(18)

Kad je riječ o žigovima koji su već registrirani, za koje je podnesen zahtjev za registraciju ili su uspostavljeni upotrebom u dobroj vjeri na području EU-a prije datuma podnošenja zahtjeva Danske za registraciju naziva „Havarti”, u skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012 registracija ZOZP-a na njih ne utječe.

(19)

Španjolska i Njemačka tvrdile su da proizvode sir pod nazivom „Havarti”. Registracija naziva „Havarti” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla na temelju Uredbe (EU) br. 1151/2012 stoga bi ugrozila opstojnost naziva „Havarti” koji se odnosi na proizvod proizveden u Španjolskoj i Njemačkoj, a identičan je nazivu za koji je 5. listopada 2010. podnesen zahtjev za registraciju.

(20)

Prema informacijama sadržanima u njemačkom i španjolskom prigovoru te dostavljenima Komisiji, čini se da je proizvodnja sira pod nazivom „Havarti” počela u Španjolskoj 2010. i do 2014. iznosila je 5 100 tona. Za Njemačku su dostupni samo podaci o proizvodnji u 2012. (2 571 tona), no navodi se da Njemačka sir koji nosi naziv „Havarti” proizvodi više od 20 godina. S obzirom na navedeno, u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012, gospodarskim subjektima u Španjolskoj i Njemačkoj koji su proizvod od sira pod nazivom „Havarti” počeli stavljati na tržište prije datuma podnošenja danskog zahtjeva Komisiji trebalo bi odobriti prijelazno razdoblje kako bi mogli nastaviti upotrebljavati naziv ugrožen registracijom dok prenamjenjuju proizvodnju na tržištu. Za njemačke i španjolske proizvođače primjerenim bi trebalo smatrati petogodišnje razdoblje.

(21)

Podnositelji prigovora dostavili su nekoliko dokaza koji navodno potvrđuju da je sporni naziv generički. No to što za „Havarti” postoji posebni standard u Codexu Alimentariusu i što je uvršten u Prilog B Konvencije iz Strese ne znači da je taj naziv doista postao generički. Tarifne oznake odnose se na carinska pitanja pa nisu bitne za prava intelektualnog vlasništva. Generički status naziva u EU-u može se procijeniti samo s obzirom na percepciju potrošača na području EU-a.

(22)

Kad je riječ o podacima o proizvodnji i percepciji proizvoda „Havarti” u EU-u, koja je procijenjena na temelju tvrdnje o navodnom nedostatku veze između proizvoda i zemljopisnog područja, trebalo bi zaključiti da naziv „Havarti” u EU-u nije postao generički.

(23)

Dostavljeni podaci o proizvodnji i stavljanju na tržište sira „Havarti” izvan EU-a nisu relevantni općenito zbog načela teritorijalnosti svojstvenog pravima intelektualnog vlasništva i konkretno zbog Uredbe (EU) br. 1151/2012, prema kojoj se eventualna generička priroda naziva procjenjuje za područje Unije. Percepcija tog pojma izvan EU-a i eventualno postojanje povezanih regulatornih proizvodnih standarda u trećim zemljama ne smatraju se relevantnima za ovu odluku, bez obzira na to jesu li u tim standardima utvrđena prava na upotrebu pojmova za označivanje.

(24)

Prijedlog podnositeljâ prigovora da se umjesto toga registrira naziv „Danski Havarti” ne može se zadržati jer to ne bi ispunjavalo uvjete iz članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(25)

Kako bi se omogućilo iscrpljenje zaliha koje su već proizvedene ili se nalaze na tržištu, trebalo bi odgoditi primjenu ove Uredbe.

(26)

Na temelju navedenoga naziv „Havarti” trebalo bi upisati u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.

(27)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora za politiku kakvoće poljoprivrednih proizvoda,