(1)

Člankom 168. Direktive 2006/112/EZ utvrđuje se pravo poreznih obveznika na odbitak poreza na dodatnu vrijednost (PDV) obračunatog na isporuku robe ili usluga kojima se koriste u svrhu svojih oporezovanih transakcija. Prema članku 26. stavku 1. točki (a) te direktive korištenje poslovne imovine u privatne svrhe od strane poreznih obveznika ili njihovih zaposlenika ili, općenitije, za svrhe koje nisu poslovnog karaktera, smatra se isporukom usluga uz naknadu.

(2)

Odlukom Vijeća 2007/441/EZ (2) Italiji se odobrava da pravo na odbitka PDV-a na temelju članka 168. Direktive 2006/112/EZ ograniči na 40 % ako se PDV obračunava na određene troškove povezane s određenim motornim cestovnim vozilima koja se ne koriste samo u poslovne svrhe. Kada je riječ o vozilima koja podliježu tom ograničenju od 40 % od Italije se zahtijeva da porezne obveznike oslobodi od obveze da se korištenje tih vozila u privatne svrhe tretira kao isporuka usluga uz naknadu u skladu sa člankom 26. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2006/112/EZ. Odluka 2007/441/EZ, čije je važenje produljeno nekoliko puta, prestaje važiti 31. prosinca 2019.

(3)

Pismom evidentiranim u Komisiji 12. travnja 2019. Italija je zatražila odobrenje za nastavak primjene mjera odstupanja odobrenih Odlukom 2007/441/EZ („mjere odstupanja”) za dodatno razdoblje do 31. prosinca 2022.

(4)

U skladu sa člankom 395. stavkom 2. drugim podstavkom Direktive 2006/112/EZ Komisija je pismom od 13. svibnja 2019. proslijedila zahtjev Italije ostalim državama članicama. Pismom od 14. svibnja 2019. Komisija je obavijestila Italiju da ima sve informacije koje smatra potrebnim za procjenu zahtjeva.

(5)

Italija je Komisiji uz zahtjev podnijela izvješće u skladu sa člankom 6. drugim podstavkom Odluke 2007/441/EZ, koje uključuje preispitivanje postotka ograničenja koji se primjenjuje na pravo na odbitak PDV-a. Na temelju trenutačno dostupnih informacija Italija tvrdi da je stopa od 40 % i dalje opravdana. Italija također tvrdi da je suspenzija zahtjeva za obračun PDV-a na privatno korištenje motornog vozila koje podliježe tom ograničenju od 40 % i dalje potrebna kako bi se osiguralo da je mjera potpuna i dosljedna. Italija smatra da bi se time spriječilo dvostruko oporezivanje. Italija također tvrdi da su te mjere odstupanja opravdane potrebom da se pojednostavni postupak naplate PDV-a i spriječi utaja poreza koja je rezultat netočnog vođenja evidencije i lažnih poreznih prijava.

(6)

Produljenje mjera odstupanja trebalo bi ograničiti na vrijeme potrebno za evaluaciju djelotvornosti mjera odstupanja i primjerenosti postotka. Italiji bi stoga trebalo odobriti nastavak primjene mjera odstupanja do 31. prosinca 2022.

(7)

Trebalo bi odrediti rok za podnošenje zahtjeva za odobrenje za svako daljnje produljenje mjera odstupanja nakon 2022. koje bi Italija mogla smatrati potrebnim. Osim toga, na temelju članka 6. drugog podstavka Odluke 2007/441 EZ od Italije bi trebalo zahtijevati da uz svaki takav zahtjev za produljenje priloži izvješće koje uključuje preispitivanje postotka ograničenja koji se primjenjuje na pravo na odbitak PDV-a.

(8)

Mjere odstupanja imat će tek zanemariv učinak na ukupni iznos poreza naplaćenog u fazi konačne potrošnje i neće nepovoljno utjecati na vlastita sredstva Unije koja proizlaze iz PDV-a.

(9)

Odluku 2007/441/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,