NACRT

---

(1)   SL L 289, 31.10.2013., str. 2.

PRILOG

ZAJEDNIČKE SMJERNICE ZA PROVEDBU SPORAZUMA IZMEĐU EUROPSKE UNIJE I REPUBLIKE ARMENIJE O POJEDNOSTAVNJENJU IZDAVANJA VIZA

Svrha je Sporazuma između Europske unije i Armenije o pojednostavnjenju izdavanja viza („Sporazum”), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., pojednostavnjenje, na temelju uzajamnosti, postupaka za izdavanja viza za planirani boravak u trajanju od najviše 90 dana u razdoblju od 180 dana za državljane Armenije.

Sporazumom se utvrđuju, na temelju uzajamnosti, pravno obvezujuća prava i obveze radi pojednostavnjenja postupaka za izdavanje viza za državljane Armenije.

Cilj je ovih smjernica, koje je donio Zajednički odbor osnovan člankom 12. Sporazuma („Zajednički odbor”), osigurati da diplomatske misije i konzularni uredi država članica Unije („države članice”) usklađeno provode Sporazum. Ove Smjernice nisu dio Sporazuma i stoga nisu pravno obvezujuće. Međutim, diplomatskom i konzularnom osoblju snažno se preporučuje da ih se dosljedno pridržava pri provedbi odredbi Sporazuma.

Ove Smjernice namjerava se ažurirati s obzirom na iskustva stečena u provedbi Sporazuma i pod nadležnošću Zajedničkog odbora.

Kako bi se osigurala trajna i usklađena provedba Sporazuma i u skladu s Poslovnikom Zajedničkog odbora za pojednostavnjenje izdavanja viza, stranke su se sporazumjele o tome da između formalnih sastanaka Zajedničkog odbora održavaju neformalne kontakte kako bi se bavile hitnim pitanjima. O tim pitanjima i neformalnim kontaktima bit će podnesena detaljna izvješća na sljedećem sastanku Zajedničkog odbora za pojednostavnjenje izdavanja viza.

I.   OPĆA PITANJA

1.1.   Svrha i područje primjene

Člankom 1. stavkom 1. Sporazuma propisuje se sljedeće:

Sporazum se primjenjuje na sve državljane Armenije koji podnesu zahtjev za vizu za kratkotrajni boravak, bez obzira na zemlju u kojoj borave.

Sporazum se ne primjenjuje na osobe bez državljanstva koje imaju boravišnu dozvolu koju je izdala Armenija. Na tu se kategoriju osoba primjenjuju pravila pravne stečevine Unije u pogledu viza.

Od 10. siječnja 2013. svi su građani Unije i državljani država pridruženih Schengenskom prostoru izuzeti od obveze pribavljanja vize kada putuju u Armeniju na razdoblje koje ne prelazi 90 dana.

Člankom 1. stavkom 2. Sporazuma propisuje se sljedeće:

1.2.   Područje primjene Sporazuma

Člankom 2. Sporazuma propisuje se sljedeće:

Sporazumom se, ne dovodeći u pitanje njegov članak 10., ne utječe na postojeća pravila o obvezama posjedovanja vize i o izuzećima od obveze posjedovanja vize. Na primjer, člankom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 (1) državama članicama dopušta se da od obveze pribavljanja vize izuzmu, među ostalim kategorijama osoba, civilne posade zrakoplova i plovila.

U tom kontekstu trebalo bi dodati da u skladu s člankom 21. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (2) sve države članice schengenskog prostora moraju priznati vize za dugotrajni boravak i boravišne dozvole koje su izdale te države izdale kao važeće za kratkotrajne boravke na njihovim državnim područjima. Za ulazak i kratkotrajni boravak sve države članice schengenskog prostora prihvaćaju boravišne dozvole, vize D i vize za kratkotrajni boravak zemalja pridruženih Schengenu, a i zemlje pridružene Schengenu prihvaćaju njihove.

Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća („Zakonik o vizama”) (3) primjenjuje se na sva pitanja koja nisu obuhvaćena Sporazumom, poput određivanja države članice schengenskog prostora nadležne za obradu zahtjeva za izdavanje vize, obrazloženja odbijanja izdavanja vize, prava žalbe protiv negativne odluke i općeg pravila o osobnom razgovoru s podnositeljem zahtjeva za vizu te pružanje svih važnih informacija o zahtjevu za vizu. Osim toga, schengenska pravila (tj. odbijanje ulaska na državno područje, dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje itd.) i nacionalno pravo (tj. priznavanje putnih isprava, mjera protjerivanja itd.) nastavljaju se primjenjivati na pitanja koja nisu obuhvaćena Sporazumom.

Čak i ako su uvjeti predviđeni u Sporazumu ispunjeni, na primjer, u slučaju kada je podnositelj zahtjeva za vizu podnio dokazne isprave u pogledu svrhe putovanja za kategorije predviđene u članku 4., izdavanje vize i dalje može biti odbijeno ako uvjeti utvrđeni u članku 6. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (4) („Zakonik o schengenskim granicama”) nisu ispunjeni, odnosno ako osoba nema valjanu putnu ispravu, ako je izdano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS), ako se smatra da osoba predstavlja prijetnju za javni poredak, unutarnju sigurnost itd.

Ostale fleksibilnosti pri izdavanju viza predviđene Zakonikom o vizama i dalje se primjenjuju. Na primjer, vize za višekratni ulazak s dugim rokom važenja (do pet godina) mogu se izdati za sve kategorije osoba osim onih navedenih u članku 5. Sporazuma ako su ispunjeni uvjeti predviđeni u članku 24. Zakonika o vizama. Jednako tako, odredbe sadržane u članku 16. stavcima 5. i 6. Zakonika o vizama kojima se dopušta oslobođanje od vizne pristojbe ili umanjenje svote vizne pristojbe nastavit će se primjenjivati.

1.3.   Vrste viza koje su obuhvaćene područjem primjene Sporazuma

Člankom 3. točkom (d) Sporazuma „viza” se definira kao „dozvola koju izdaje država članica s ciljem prelaska preko državnog područja država članica ili namjeravanog boravka na državnom području država članica u trajanju od najviše 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana;”.

Pojednostavnjenja predviđena Sporazumom primjenjuju se i na jedinstvene vize i na vize s ograničenom prostornom valjanošću.

1.4.   Izračun trajanja boravka odobrenog vizom

Uredbom (EU) br. 610/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) definiran je iznova pojam kratkotrajnog boravka. Trenutačna definicija kratkotrajnog boravka glasi kako slijedi: „ne više od 90 dana tijekom bilo kojeg razdoblja od 180 dana, koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka”. Ta definicija stupila je na snagu 18. listopada 2013. i sadržana je u Zakoniku o schengenskim granicama.

Dan ulaska računat će se kao prvi dan boravka na državnom području država članica, a dan izlaska računat će se kao posljednji dan boravka na državnom području država članica. Pojam „bilo kojeg” podrazumijeva primjenu „pomičnog” referentnog razdoblja od 180 dana, uzimajući u obzir svaki dan boravka u posljednjem razdoblju od 180 dana, kako bi se provjerilo je li i dalje ispunjen zahtjev u pogledu boravka od 90 dana u razdoblju od 180 dana. To znači da se u slučaju odsutnosti s državnog područja država članica u neprekinutom razdoblju od 90 dana dopušta novi boravak u trajanju do 90 dana.

„Kalkulator kratkotrajnog boravka”, koji se može koristiti za izračun razdoblja dopuštenog boravka prema novim pravilima, može se pronaći na sljedećoj adresi: http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/what-we-do/policies/borders-and-visas/border-crossing/index_hr.htm.

Primjer izračuna boravka na temelju aktualne definicije:

Osoba koja posjeduje vizu za više ulazaka u trajanju od godine dana (18. travnja 2014. – 18. travnja 2015.) prvi put ulazi 19. travnja 2014. i ostaje 3 dana. Zatim ta ista osoba ponovno ulazi 18. lipnja 2014. i ostaje 86 dana. Kakvo je stanje na određene datume? Kada će ta osoba ponovno smjeti ući?

Na dan 11. rujna 2014.: tijekom posljednjih 180 dana (16. ožujka 2014. – 11. rujna 2014.) osoba je boravila tri dana (19. – 21. travnja 2014.) plus 86 dana (18. lipnja 2014. – 11. rujna 2014.) = 89 dana = nema prekoračenja boravka. Osoba može ostati još jedan dan.

Na dan 16. listopada 2014.: osoba može ući i boraviti još tri dodatna dana. Na dan 16. listopada 2014. boravak od 19. travnja 2014. postaje nevažan (jer je izvan razdoblja od 180 dana); na dan 17. listopada 2014. boravak od 20. travnja 2014. postaje nevažan (jer je izvan razdoblja od 180 dana itd.).

Na dan 15. prosinca 2014.: osoba može ući i boraviti još 86 dana. Na dan 15. prosinca 2014. boravak od 18. lipnja 2014. postaje nevažan (jer je izvan razdoblja od 180 dana); na dan 16. prosinca 2014. boravak od 19. lipnja 2014. postaje nevažan itd.).

1.5.   Stanje u odnosu na države članice koje još u potpunosti ne primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, države članice koje ne sudjeluju u zajedničkoj viznoj politici Unije i pridružene zemlje

Države članice koje su pristupile Uniji 2004. (Češka, Estonija, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovenija i Slovačka), 2007. (Bugarska i Rumunjska) i 2013. (Hrvatska) obvezane su Sporazumom od njegova stupanja na snagu.

Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska još uvijek ne provode u potpunosti schengensku pravnu stečevinu. Te će države članice nastaviti izdavati nacionalne vize čija je valjanost ograničena na njihovo državno područje. Nakon što te države članice budu u potpunosti provodile schengensku pravnu stečevinu, nastavit će s primjenom Sporazuma.

Nacionalno pravo i dalje se primjenjuje na sva pitanja koja nisu obuhvaćena Sporazumom, do datuma kada te države članice započnu s potpunom provedbom schengenske pravne stečevine. Od tog datuma schengenska pravila i/ili nacionalno pravo primjenjuju se na pitanja koja nisu obuhvaćena Sporazumom.

Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska ovlašteni su priznati boravišne dozvole, vize D i vize za kratkotrajni boravak, koje su izdale sve države članice schengenskog prostora i pridružene zemlje za kratkotrajne boravke na njihovu području (6).

Sporazum se ne primjenjuje na Dansku, Irsku i Ujedinjenu Kraljevinu, ali sadržava zajedničke izjave o tome da je poželjno da te države članice s Armenijom sklope bilateralne sporazume o pojednostavnjenju izdavanja viza.

Iako su pridruženi schengenskom prostoru, Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska nisu obvezani Sporazumom. Međutim, Sporazum sadržava Zajedničku izjavu o tome da je poželjno da te zemlje pridružene Schengenu s Armenijom bez odgode sklope bilateralne sporazume o pojednostavnjenju izdavanja viza za kratkorajni boravak.

1.6.   Sporazum i bilateralni sporazumi

Člankom 13. Sporazuma propisuje se sljedeće:

Od datuma stupanja na snagu Sporazuma, odredbe bilateralnih sporazuma koji su na snazi između država članica i Armenije o pitanjima obuhvaćenima Sporazumom prestale su se primjenjivati. U skladu s pravom Unije, države članice moraju poduzeti potrebne mjere kako bi uklonile neusklađenosti između svojih bilateralnih sporazuma i Sporazuma.

Ako bi neka država članica sklopila bilateralni sporazum ili dogovor s Armenijom o pitanjima koja nisu obuhvaćena Sporazumom, taj sporazum ili dogovor i dalje bi se primjenjivao nakon stupanja na snagu Sporazuma.

II.   POSEBNE ODREDBE

2.1.   Pravila koja se primjenjuju na sve podnositelje zahtjeva za vizu

Podsjeća se na to da se pojednostavnjenja navedena u nastavku, povezana s viznom pristojbom, trajanjem postupka obrade zahtjeva za izdavanje vize, odlaskom u slučaju gubitka ili krađe dokumenata i produljenja važenja vize u iznimnim okolnostima primjenjuju na sve armenske podnositelje zahtjeva za vizu i nositelje viza, uključujući turiste.

2.1.1.   Pristojba za obradu zahtjeva za izdavanje vize

Člankom 6. stavkom 1. Sporazuma propisuje se sljedeće:

U skladu s člankom 6. stavkom 1. pristojba za obradu zahtjeva za izdavanje vize iznosi 35 EUR. Ta pristojba primjenjuje se na sve podnositelje zahtjeva za vizu iz Armenije (uključujući turiste) i odnosi se na vize za kratkotrajni boravak, neovisno o broju ulazaka u zemlju.

Člankom 6. stavkom 2. Sporazuma propisuje se sljedeće: (napomena: eventualni provedbeni dogovori navedeni su nakon svake kategorije)

Kako bi iskoristili oslobođenje od pristojbe za ovu kategoriju, podnositelji zahtjeva za vizu moraju predočiti dokaze o svojem umirovljeničkom statusu, tj. umirovljeničku knjižicu ili potvrdu o primanju mirovine. Oslobođenje od pristojbe nije opravdano u slučajevima u kojima je svrha putovanja plaćena djelatnost.

Kako bi iskoristili oslobođenje od pristojbe za ovu kategoriju, podnositelji zahtjeva za vizu moraju predočiti dokaze o svojoj dobi.

Članovima regionalnih vlada smatraju se članovi teritorijalne uprave, tj. guverneri regija (marzpet) i njihovi zamjenici kao i gradonačelnik Yerevana te njegov zamjenik. Kako bi iskoristili oslobođenje od pristojbe za ovu kategoriju, podnositelji zahtjeva za vizu moraju predočiti dokaze armenskih tijela kojima se potvrđuje njihov položaj.

Kako bi se iskoristilo oslobođenje od pristojbe za ovu kategoriju, trebalo bi predočiti dokaze o tome da oba podnositelja zahtjeva za vizu pripadaju ovoj kategoriji. U slučaju invaliditeta, podnositelji zahtjeva za vizu moraju predočiti liječničku potvrdu kojom se potvrđuje invaliditet. U slučajevima u kojima je invaliditet podnositelja zahtjeva za vizu očit (slijepe osobe, osobe bez udova), prihvatljivo je vizualno utvrđivanje invaliditeta u konzularnom uredu.

U opravdanim slučajevima zahtjev za izdavanje vize može podnijeti predstavnik ili skrbnik osobe s invaliditetom.

„(e)	bliskim srodnicima – bračnom drugu, djeci (uključujući posvojenu), roditeljima (uključujući skrbnike), djedovima i bakama ili unucima – građana Armenije koji zakonito borave na državnom području država članica ili građana Unije koji borave na državnom području države članice čiji su državljani;

(f)

članovima službenih izaslanstava, uključujući stalne članove službenih izaslanstava koji, na temelju službenog poziva naslovljenog na Armeniju, sudjeluju na sastancima, savjetovanjima, pregovorima ili u programima razmjene te na događajima koje na državnom području država članica organiziraju međuvladine organizacije;

(g)	učenicima, studentima i studentima poslijediplomskih studija i učiteljima koji ih prate, a koji putuju za potrebe studija ili stručnog usavršavnja, uključujući programe razmjene i aktivnosti povezane sa školom;

(h)	novinarima i tehničkom osoblju koje ih prati u profesionalnom svojstvu;”

Kako bi iskoristili oslobođenje od pristojbe za ovu kategoriju, podnositelji zahtjeva za vizu moraju predočiti dokaze o članstvu u profesionalnoj novinarskoj ili medijskoj organizaciji.

Navijači se neće smatrati osobama u pratnji.

Kako bi iskoristili oslobođenje od pristojbe za ovu kategoriju, podnositelji zahtjeva za vizu moraju predočiti dokaze o članstvu u organizacijama civilnog društva ili neprofitnim organizacijama.

„(k)	osobama koje sudjeluju u znanstvenim, akademskim, kulturnim ili umjetničkim aktivnostima, uključujući sveučilišne i druge programe razmjene;

(l)	osobama koje su podnijele dokaze o potrebi svog putovanja iz humanitarnih razloga, među ostalim zbog hitnog liječenja i osobama koje prate takve osobe, ili radi prisustvovanja sprovodu bliskog srodnika ili posjete teško bolesnom bliskom srodniku.”.

Prethodno navedene kategorije osoba oslobođene su pristojbe. Osim toga, pristojbe se također oslobađaju, u skladu s člankom 16. stavkom 4. Zakonika o vizama, sljedeće kategorije osoba:

—	istraživači koji putuju unutar Europske unije u svrhu provođenja znanstvenog istraživanja kako je utvrđeno u Preporuci 2005/761/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7),

—	predstavnici neprofitnih organizacija stari 25 godina ili mlađi koji sudjeluju na seminarima, konferencijama, sportskim, kulturnim ili obrazovnim događanjima koja organiziraju neprofitne organizacije.

Kako je navedeno u članku 16. stavku 6. Zakonika o vizama:

U članku 16. stavku 7. Zakonika o vizama predviđa se da se vizna pristojba naplaćuje u eurima, u nacionalnoj valuti treće zemlje ili u valuti koja se uobičajeno koristi u trećoj zemlji u kojoj je podnesen zahtjev, te se ne vraća osim u slučaju kada zahtjev nije dopušten ili kada konzulat nije nadležan.

Kako bi se izbjegle neusklađenosti koje bi mogle dovesti do trgovanja vizama, diplomatske misije i konzularni uredi država članica u Armeniji trebali bi osigurati slične vizne pristojbe za sve armenske podnositelje zahtjeva za vizu kada se one naplaćuju u stranim valutama.

U skladu s člankom 16. stavkom 8. Zakonika o vizama armenskim se podnositeljima zahtjeva izdaje potvrda o uplaćenoj viznoj pristojbi.

Člankom 6. stavkom 3. Sporazuma propisuje se sljedeće:

Kada je riječ o modalitetima suradnje s vanjskim pružateljima usluga, u članku 43. Zakonika o vizama navode se detaljne informacije o njihovim zadaćama.

2.1.2.   Trajanje postupaka za obradu zahtjeva za izdavanje vize

Člankom 7. Sporazuma propisuje se sljedeće:

Odluka o zahtjevu za izdavanje vize donijet će se, u načelu, u roku od 10 kalendarskih dana od datuma podnošenja zahtjeva za izdavanje vize koji je dopušten.

To se razdoblje može produljiti do 30 kalendarskih dana u pojedinačnim slučajevima, posebno kada je potrebno dodatno razmatranje zahtjeva ili u slučaju zastupanja kada se konzultiraju tijela zastupane države članice.

Svi navedeni rokovi počinju teći tek kada je predmet zahtjeva za izdavanje vize potpun, tj. od datuma primitka zahtjeva za izdavanje vize i popratne dokumentacije.

U načelu, za diplomatske misije i konzularne urede država članica koje imaju sustav zakazivanja termina sastanaka, razdoblje potrebno za dobivanje termina sastanka ne uračunava se u vrijeme obrade. Opća pravila utvrđena u članku 9. Zakonika o vizama primjenjuju se na ovo pitanje i na ostale praktične upute za podnošenje zahtjeva za izdavanje vize.

Kako je predviđeno u članku 7. stavku 4. Sporazuma u slučaju kada je za podnošenje zahtjeva potrebno zakazati termin sastanka, „taj se sastanak, u pravilu, održava u roku od dva tjedna od dana kada je sastanak zatražen.”.

„U opravdanim hitnim slučajevima” (kada zahtjev za izdavanje vize nije mogao biti podnesen ranije zbog razloga koje podnositelj zahtjeva za vizu nije mogao predvidjeti) „konzulat može podnositeljima zahtjeva dopustiti da podnesu zahtjev bez sastanka ili se sastanak dogovara odmah.”.

Pri zakazivanju sastanka trebalo bi uzeti u obzir moguću hitnost koju je istaknuo podnositelj zahtjeva za vizu. Odluku o skraćivanju vremena za donošenje odluke o zahtjevu za izdavanje vize, kako je predviđeno u članku 7. stavku 3. Sporazuma, donosi konzularni službenik.

2.1.3.   Produljenje vize u iznimnim okolnostima

Člankom 9. Sporazuma propisuje se sljedeće:

U odnosu na mogućnost produljenja važenja vize u slučajevima opravdanih osobnih razloga, kada nositelj vize nije u mogućnosti napustiti područje države članice do datuma navedenog na naljepnici vize, odredbe članka 33. Zakonika o vizama primjenjuju se sve dok su u skladu sa Sporazumom. Međutim, u skladu sa Sporazumom produljenje vize besplatno je u slučaju više sile ili humanitarnih razloga.

2.2.   Pravila koja se primjenjuju na određene kategorije podnositelja zahtjevâ za vizu

2.2.1.   Dokazne isprave u pogledu svrhe putovanja

Za kategorije osoba navedene u članku 4. stavku 1. Sporazuma tražit će se samo navedene dokazne isprave u pogledu svrhe putovanja. Kako je navedeno u članku 4. stavku 3. Sporazuma neće se tražiti druga opravdanja, pozivi ili potvrde u vezi sa svrhom putovanja. Međutim, to ne znači oslobođenje od obveze osobnog pojavljivanja radi podnošenja zahtjeva za izdavanje vize i popratnih dokumenata koji se odnose primjerice na sredstva za uzdržavanje.

Ako u pojedinačnim slučajevima i dalje bude postojala sumnja u vjerodostojnost dokumenta kojim se dokazuje svrha putovanja, podnositelja zahtjeva za vizu može se na temelju članka 21. stavka 8. Zakonika o vizama pozvati na dodatan detaljan razgovor u veleposlanstvo i/ili konzulat, gdje se podnositelja zahtjeva za vizu može ispitati u pogledu stvarne svrhe posjeta ili njegove namjere povratka. U takvim pojedinačnim slučajevima podnositelj zahtjeva za vizu može predati dodatne dokumente ili ih iznimno može zatražiti konzularni službenik. Zajednički odbor pomno će pratiti to pitanje.

Na kategorije osoba koje nisu spomenute u članku 4. stavku 1. Sporazuma (npr. turisti) i dalje se primjenjuju opća pravila u pogledu dokumentacije kojom se dokazuje svrha putovanja. Isto vrijedi za dokumente o suglasnosti roditelja za putovanja djece mlađe od 18 godina.

Schengenska pravila i nacionalno pravo primjenjuju se na pitanja koja nisu obuhvaćena ovim Sporazumom, kao što su priznavanje putnih isprava i jamstava u pogledu povratka i dostatnih sredstava za život.

U načelu, uz zahtjev za izdavanje vize mora se podnijeti izvornik dokumenta iz članka 4. stavka 1. Sporazuma. Međutim, konzulat može započeti s obradom zahtjeva za izdavanje vize na temelju telefaksa ili preslikâ dokumenta. Ipak, konzulat može zatražiti izvornik dokumenta u slučaju podnošenja prvog zahtjeva za izdavanje vize, a zatražit će ga u pojedinačnim slučajevima u kojima postoje sumnje.

Člankom 4. stavkom 1. Sporazuma predviđa se da:

Člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Sporazuma uređuje se situacija armenskih bliskih srodnika koji putuju u države članice u posjet državljanima Armenije koji zakonito borave na državnom području država članica ili građana Unije koji borave na državnom području države članice čiji su državljani.

Nadležno tijelo mora dokazati vjerodostojnost potpisa pozivatelja u skladu s nacionalnim zakonodavstvom zemlje boravka. Poziv bi trebala potvrditi nadležna tijela. U slučaju diplomata, tehničkog i administrativnog osoblja i drugih službenika koje je u države članice uputila Vlada Republike Armenije vjerodostojnost potpisa mora se potvrditi pismom ili verbalnom notom koju izdaje čelnik diplomatske misije ili konzularnog ureda.

Ime podnositelja zahtjeva za vizu mora biti navedeno u dopisu nadležnog tijela kojim se potvrđuje da je dotična osoba dio izaslanstva koje putuje na državno područje druge stranke kako bi sudjelovalo na službenom sastanku. Ime podnositelja zahtjeva za vizu ne mora biti navedeno u službenom pozivu za sudjelovanje na sastanku, iako to može biti potrebno ako je službeni poziv upućen određenoj osobi.

Ta se odredba primjenjuje na članove službenih delegacija, neovisno o vrsti putovnice koju imaju.

Studentska iskaznica prihvaća se kao opravdanje svrhe putovanja samo ako su je izdali sveučilište, viša škola ili škola domaćin na kojima će se održavati studij ili stručna izobrazba.

Mora se podnijeti dokument zdravstvene ustanove kojim se potvrđuju tri elementa (nužnost zdravstvene skrbi u toj ustanovi, potreba postojanja pratnje te dokaz o dostatnim financijskim sredstvima za plaćanje liječenja, npr. dokaz o unaprijed plaćenim troškovima).

Ovom kategorijom nisu obuhvaćeni slobodni novinari i njihovi asistenti.

Mora se predočiti potvrda ili dokument kojima se dokazuje da je podnositelj zahtjeva za vizu profesionalni novinar ili osoba koja ga prati u profesionalnom svojstvu i izvorni dokument koji je izdao poslodavac te osobe u kojem se navodi da je svrha putovanja obavljanje novinarskog posla ili pomaganje pri takvom poslu.

U Armeniji postoji nekoliko profesionalnih organizacija koje predstavljaju interese novinara ili osoba koje ih prate u profesionalnom svojstvu i koje bi mogle izdati potvrde kojima se dokazuje da je dotična osoba profesionalni novinar ili osoba koja ga prati u profesionalnom svojstvu za određeno područje. Kako bi ocijenili profesionalni status tih organizacija konzulati se mogu poslužiti internetskom stranicom www.e-register.am. Konzulati mogu prihvatiti i potvrdu koju je izdao poslodavac podnositelja zahtjeva.

Kada se radi o međunarodnim sportskim događajima, popis osoba u pratnji bit će ograničen na one koji događaju prisustvuju u profesionalnom svojstvu: trenere, masere, menadžere, zdravstveno osoblje i voditelje sportskih klubova. Navijači se stoga neće smatrati osobama u pratnji.

Kako bi provjerili postojanje poslovne organizacije konzulati se mogu poslužiti internetskom stranicom www.e-register.am.

„(h)	za članove profesija koji sudjeluju na međunarodnim izložbama, konferencijama, simpozijima, seminarima ili drugim sličnim događajima: — pisani zahtjev organizacije domaćina kojim se potvrđuje da dotična osoba sudjeluje na događaju;

(i)

za predstavnike organizacija civilnog društva i osobe koje su pozvale neprofitne organizacije armenske zajednice registrirane u državama članicama kada putuju za potrebe stručne izobrazbe, seminara, konferencija, uključujući one u okviru programa razmjene ili panarmenskih programa potpore i programa potpore u zajednici: — pisani zahtjev organizacije domaćina, potvrda da osoba zastupa organizaciju civilnog društva ili sudjeluje u aktivnostima panarmenskih programa potpore i programa potpore u zajednici i potvrda iz odgovarajućeg registra o osnivanju te organizacije koju izdaje državno tijelo u skladu s nacionalnim zakonodavstvom;”.

Mora se predočiti dokument organizacije civilnog društva kojim se potvrđuje da podnositelj zahtjeva za vizu predstavlja tu organizaciju.

Nadležno armensko državno tijelo koje izdaje potvrdu o osnivanju organizacije civilnog društva jest Ministarstvo pravosuđa.

Registar u koji se registriraju potvrde o osnivanju organizacija civilnog društva jest Državni registar pravnih osoba. Ministarstvo pravosuđa upravlja elektroničkom bazom podataka o nevladinim organizacijama koja je dostupna putem internetske stranice /https://www.e-register.am/ Ministarstva pravosuđa.

Pojedinačni članovi organizacija civilnog društva nisu obuhvaćeni Sporazumom.

Armensko nacionalno udruženje prijevoznika nadležno za izdavanje pisanog zahtjeva profesionalnim vozačima jest Udruženje prijevoznika Armenije za međunarodni cestovni promet (AIRCA).

Voditelj uprave / gradonačelnik grada ili drugog lokaliteta koji je nadležan za izdavanje pisanog zahtjeva voditelj je uprave / gradonačelnik grada domaćina ili drugog lokaliteta u kojem će se odvijati aktivnost prijateljskog povezivanja. Ova kategorija obuhvaća samo službene aktivnosti prijateljskog povezivanja.

U Sporazumu se ne navodi trebaju li prethodno navedeni službeni dokument izdati tijela zemlje u kojoj se nalazi grob ili tijela zemlje boravišta osobe koja želi posjetiti grob. Trebalo bi prihvatiti da nadležna tijela obiju zemalja mogu izdati takav službeni dokument.

Mora se predočiti prethodno navedeni službeni dokument kojim se potvrđuje postojanje i održavanje groba te obiteljska ili druga veza između podnositelja zahtjeva za vizu i pokopane osobe.

Sporazumom se ne stvaraju nova pravila o odgovornosti za fizičke ili pravne osobe koje izdaju pisani zahtjev. U slučaju lažnog izdavanja takvih zahtjeva primjenjuje se relevantno pravo Unije i/ili nacionalno pravo.

2.2.2.   Izdavanje viza za višekratni ulazak

U slučajevima u kojima podnositelj zahtjeva za vizu mora često putovati na državno područje država članica vize za kratkotrajni boravak mogu se izdati za više posjeta, pod uvjetom da ukupno trajanje tih posjeta ne prelazi 90 dana u razdoblju od 180 dana.

Člankom 5. Sporazuma propisuje se sljedeće:

Uzimajući u obzir profesionalni status navedenih kategorija osoba ili njihovu obiteljsku vezu s državljaninom Armenije koji zakonito boravi na državnom području država članica ili s građaninom Unije koji boravi u državi članici čiji je državljanin, opravdano je odobriti im vizu za višekratni ulazak s rokom važenja do pet godina, ili ograničenu na mandat ili njihov zakoniti boravak ako oni traju kraće od pet godina.

Osobe obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkom (a) Sporazuma moraju predočiti dokaz o zakonitom boravku osobe domaćina.

Kada je riječ o osobama obuhvaćenima člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Sporazuma, trebalo bi predočiti potvrdu o njihovu profesionalnom statusu i o trajanju njihova mandata.

Ova se odredba ne primjenjuje na osobe obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Sporazuma ako su one na temelju Sporazuma izuzete od obveze pribavljanja vize, tj. ako su nositelji diplomatske putovnice.

Osobe obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkom (c) Sporazuma moraju predočiti dokaz o svojem trajnom statusu člana službenog izaslanstva i o potrebi redovitog sudjelovanja na sastancima, savjetovanjima, pregovorima ili u programima razmjene.

Ako su potreba ili namjera u pogledu čestog ili redovitog putovanja jasno ograničene na kraće razdoblje, važenje vize za višekratni ulazak ograničava se na to razdoblje.

U načelu, vize za višekratni ulazak s rokom važenja od godine dana izdat će se prethodno navedenim kategorijama podnositelja zahtjeva za vizu ako je podnositelj zahtjeva za vizu u protekloj godini (12 mjeseci) dobio najmanje jednu vizu i koristio se njome u skladu s propisima o ulasku i boravku na državnom(-im) području(ima) jedne ili više država članica koje je posjetio (na primjer, osoba nije prekoračila dopušteni boravak) te ako postoje razlozi za traženje vize za višekratni ulazak.

U slučajevima u kojima nije opravdano izdati vizu s rokom važenja od godine dana, na primjer, ako je trajanje programa razmjene kraće od godine dana ili osoba ne treba putovati cijelu godinu dana, rok važenje vize bit će kraći od godine dana, pod uvjetom da su ispunjeni ostali uvjeti za izdavanje vize.

Vize za višekratni ulazak s rokom važenja od dvije do pet godina izdat će se kategorijama podnositelja zahtjeva za vizu iz članka 5. stavka 2. Sporazuma, pod uvjetom da su se tijekom prethodne dvije godine (24 mjeseca) koristili dvjema jednogodišnjim vizama za višekratni ulazak u skladu s propisima o ulasku i boravku na državnom(-im) području(ima) jedne ili više država članica koje su posjetili i da su razlozi za traženje izdavanja vize za višekratni ulazak još uvijek valjani. Treba napomenuti da će se viza čiji je rok važenja od dvije do pet godina izdati samo ako su podnositelju zahtjeva za vizu tijekom prethodne dvije godine izdane dvije vize s rokom važenja od najmanje godinu dana za svaku od njih i ako se ta osoba tim vizama koristila u skladu s propisima o ulasku i boravku na državnom(-im) području(ima) države(-a) članice(-a) koju(-e) je posjetio. Diplomatske misije i konzularni uredi država članica na temelju procjene svakog zahtjeva za vizu odlučivat će o roku važenja tih viza tj. roku od dvije do pet godina.

Ne postoji obveza izdavanja vize za višekratni ulazak ako se podnositelj zahtjeva nije koristio prethodno izdanom vizom.

2.2.3.   Nositelji diplomatskih putovnica

Člankom 10. Sporazuma propisuje se sljedeće:

Postupci koji se odnose na upućivanje diplomata u države članice nisu obuhvaćeni Sporazumom. Primjenjuje se uobičajeni postupak akreditacije.

III.   SURADNJA U POGLEDU PUTNIH ISPRAVA

U Zajedničkoj izjavi priloženoj Sporazumu stranke su suglasne da bi Zajednički odbor trebao ocijeniti utjecaj razine sigurnosti odgovarajućih putnih isprava na funkcioniranje Sporazuma. S tim ciljem stranke su se suglasile da će se međusobno redovito obavješćivati o mjerama poduzetima za izbjegavanje širenja putnih isprava, razvoj tehničkih aspekata sigurnosti putnih isprava te o mjerama u vezi s postupkom provjeravanja identiteta osoba prilikom izdavanja putnih isprava.

IV.   STATISTIKA

Kako bi se Zajedničkom odboru omogućilo učinkovito praćenje provedbe Sporazuma, diplomatske misije i konzularni uredi država članica Komisiji svakih šest mjeseci dostavljaju statističke podatke. Po mogućnosti, ti statistički podaci trebali bi sadržavati, razvrstane po mjesecima, sljedeće podatke:

—	broj svake vrste viza izdanih za različite kategorije obuhvaćene Sporazumom,

—	broj odbijenih zahtjeva za vize za različite kategorije obuhvaćene Sporazumom,

—	broj izdanih viza za višekratni ulazak,

—	rokovi važenja izdanih viza za višekratni ulazak;

—	brojuviza izdanih bez plaćanja pristojbe za različite kategorije obuhvaćene Sporazumom.

---

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 81 od 21.3.2001., str. 1.).

(2)   SL L 239, 22.9.2000., str. 19.

(3)  Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243 od 15.9.2009., str. 1.).

(4)  Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.).

(5)  Uredba (EU) br. 610/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama), Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma, uredaba Vijeća (EZ) br. 1683/95 i (EZ) br. 539/2001 i uredaba (EZ) br. 767/2008 i (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 182, 29.6.2013., str. 1.).

(6)  Odluka br. 565/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvođenju pojednostavljenog režima kontrole osoba na vanjskim granicama na temelju jednostranog priznanja od strane Bugarske, Hrvatske, Cipra i Rumunjske određenih isprava kao jednakovrijednih njihovim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana i stavljanju izvan snage odluka 895/2006/EZ i 582/2008/EZ (SL L 157, 27.5.2014., str. 23.).

(7)  Preporuka 2005/761/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. rujna 2005. s ciljem olakšavanja izdavanja, od strane država, jedinstvenih viza za kratkotrajni boravak istraživačima iz trećih zemalja koji putuju unutar Zajednice u svrhu provedbe znanstvenog istraživanja (SL L 289, 3.11.2005., str. 23.).