EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 31994L0063

Direktiva 94/63/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva (HOS-a) koje proizlaze iz skladištenja benzina i njegove distribucije od terminala do benzinskih postaja

SL L 365, 31.12.1994, p. 24–33 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT)

Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (FI, SV, CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 26/07/2019

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1994/63/oj

12/Sv. 001

HR

Službeni list Europske unije

15


31994L0063


L 365/24

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.12.1994.


DIREKTIVA 94/63/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. prosinca 1994.

o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva (HOS-a) koje proizlaze iz skladištenja benzina i njegove distribucije od terminala do benzinskih postaja

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom iz članka 189.b Ugovora (3),

budući da su uzastopni programi djelovanja Europskih zajednica za zaštitu okoliša (4) naglašavali važnost sprečavanja i smanjenja onečišćenja zraka;

budući da bi emisije hlapivih organskih spojeva (HOS-a) iz benzina i otapala u Zajednici iznosile oko 10 milijuna tona godišnje da se ne poduzimaju nikakve kontrolne mjere; budući da emisije HOS-a pridonose stvaranju fotokemijskih oksidanata kao što je ozon, koji u visokim koncentracijama mogu naškoditi ljudskom zdravlju i oštetiti vegetaciju i materijale; budući da su neke emisije HOS-a iz benzina svrstane u kategoriju toksičnih, kancerogenih ili teratogenih;

budući da je 2. travnja 1992. Zajednica potpisala Protokol o nadzoru emisija hlapljivih organskih spojeva ili njihovih prekograničnih strujanja uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine, kojim se predviđa znatno smanjenje emisija HOS-a;

budući da je značajan korak u strategiji ukupnog smanjenja emisija HOS-a učinjen Direktivom Vijeća 91/441/EEZ od 26. lipnja 1991. o izmjeni Direktive 70/220/EEZ o usklađivanju propisa država članica o mjerama protiv onečišćenja zraka emisijama iz motornih vozila (5), čiji je cilj tijekom razdoblja od 10 do 15 godina smanjiti za oko 80 do 90 % emisije HOS-a iz ispušnih plinova iz ispušnih cijevi i isparavanja iz motornih vozila koji predstavljaju oko 40 % sadašnjih emisija HOS-a u atmosferu koje proizvodi čovjek; budući da je u trenutku donošenja te Direktive od Komisije zatraženo da podnese prijedlog direktive o mjerama za smanjenje gubitaka pri isparavanju u svakoj fazi postupka skladištenja i distribucije motornih goriva;

budući da emisije HOS-a iz sustava za skladištenje i distribuciju benzina iznose otprilike 500 000 tona godišnje ili oko 5 % ukupnih emisija HOS-a u Zajednici koje proizvodi čovjek; budući da takve emisije značajno pridonose onečišćenju zraka, posebno u urbanim područjima;

budući da se dostupnim tehnologijama može osigurati značajno smanjenje gubitaka pri isparavanju u sustavu za distribuciju benzina, pri čemu nije zanemarivo ponovno prikupljanje para koje se oslobađaju;

budući da se, radi međunarodne normizacije i sigurnosti za vrijeme punjenja brodova, na razini Međunarodne pomorske organizacije moraju odrediti norme za sustave kontrole i prikupljanja para tako da se primjenjuju i na uređaje za punjenje i na brodove; budući da Zajednica stoga mora nastojati osigurati uvođenje potrebnih odredaba u Konvenciju Marpol tijekom revizije te Konvencije koja je u tijeku i čije se dovršenje predviđa 1996. godine; budući da bi, u slučaju da Konvencija Marpol ne bude revidirana na taj način, Komisija trebala, nakon rasprave sa svojim najvažnijim trgovačkim partnerima, predložiti odgovarajuće mjere koje bi se primjenjivale na brodove i lučka servisna postrojenja za brodove;

budući da će biti potrebno daljnje djelovanje kako bi se smanjile emisije para za vrijeme opskrbe gorivom na benzinskim postajama, koje u ovom trenutku iznose oko 200 000 tona godišnje, čime bi se kontrolirale sve emisije para za vrijeme distribucije benzina;

budući da je, kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja i osiguralo funkcioniranje unutarnjeg tržišta, potrebno uskladiti određene mjere povezane s distribucijom benzina na temelju visoke razine zaštite okoliša;

budući da bi ipak trebalo voditi računa o prednostima i opterećenjima do kojih može dovesti djelovanje ili izostanak djelovanja; budući da je stoga primjereno predvidjeti mogućnost odstupanja i ponekad izuzeća u određenim slučajevima; budući da bi nekim državama članicama također trebalo omogućiti dulja razdoblja prilagodbe kako bi se uzelo u obzir sve važne okolišne mjere različitih vrsta koje su one možda već usvojile u tom području ili posebno opterećenje koje nameću mjere iz ove Direktive zbog strukture njihovih mreža;

budući da Zajednica u svojem djelovanju mora uzeti u obzir uvjete okoliša u različitim regijama Zajednice; budući da s tim u vezi države članice moraju biti u stanju zadržati ili uvesti strože mjere povezane s gubicima pri isparavanju iz fiksnih postrojenja na cijelom svojem državnom području ili u geografskim područjima za koja je ustanovljeno da su takve mjere potrebne za zaštitu ljudskog zdravlja ili okoliša zbog posebnih uvjeta;

budući da se odredbe stavka 1. u člancima 3., 4. i 6. ove Direktive primjenjuju ne dovodeći u pitanje Direktivu Vijeća 83/189/EEZ od 28. ožujka 1983. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa (6);

budući da je potrebno uvesti usklađene specifikacije za opremu za donje punjenje vozila cisterni kako bi se osigurala mogućnost slobodne trgovine benzinom i opremom unutar Zajednice i visoka razina sigurnosti; budući da bi trebalo osigurati normizaciju tih specifikacija i njihovu prilagodbu tehničkom napretku;

budući da bi trebalo ustanoviti odbor za pomoć Komisiji pri prilagođavanju priloga ovoj Direktivi tehničkom napretku,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na postupke, uređaje, vozila i plovila koji se koriste za skladištenje, pretakanje i prijevoz benzina od jednog terminala do drugog ili od terminala do benzinske postaje.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„benzin” znači svaki naftni derivat, s aditivima ili bez njih, koji ima isparni tlak od 27,6 kilopaskala ili više, namijenjen uporabi kao gorivo za motorna vozila, osim tekućeg naftnog plina (LPG);

(b)

„pare” znači svaki plinoviti spoj koji isparava iz benzina;

(c)

„uređaj za skladištenje” znači svaki nepokretni spremnik na terminalu koji se koristi za skladištenje benzina;

(d)

„terminal” znači svaki objekt koji se koristi za skladištenje i pretakanje benzina u vozila cisterne, željezničke vagone-cisterne ili plovila, uključujući sve uređaje za skladištenje na lokaciji objekta;

(e)

„pokretni spremnik” znači svaki spremnik koji se prevozi cestom, željeznicom ili plovnim putovima, a koristi se za prijenos benzina od jednog terminala do drugog ili od terminala do benzinske postaje;

(f)

„benzinska postaja” znači svaki objekt u kojem se benzin distribuira iz nepokretnih spremnika za skladištenje u spremnike za gorivo motornih vozila;

(g)

„postojeći” uređaji za skladištenje benzina, uređaji za punjenje, benzinske postaje i pokretni spremnici znači takve uređaje, benzinske postaje i pokretne spremnike koji su bili u funkciji prije datuma iz članka 10. ili za koje je, kada to zahtijeva nacionalno zakonodavstvo, izdana pojedinačna građevinska ili uporabna dozvola prije datuma iz članka 10.;

(h)

„novi”, u vezi s uređajima za skladištenje benzina, uređajima za punjenje, benzinskim postajama i pokretnim spremnicima, znači takve uređaje, benzinske postaje i pokretne spremnike koji nisu obuhvaćeni točkom (g);

(i)

„protok” znači najveću godišnju količinu benzina pretočenog iz uređaja za skladištenje na terminalu ili iz benzinske postaje u pokretne spremnike tijekom tri prethodne godine;

(j)

„uređaj za rekuperiranje para” znači uređaj za rekuperiranje benzina iz para, uključujući svaki sustav za prikupljanje i pohranu na terminalu;

(k)

„plovilo” znači plovilo na unutarnjim plovnim putovima kako je definirano u poglavlju 1. Direktive Vijeća 82/714/EEZ od 4. listopada 1982. o utvrđivanju tehničkih zahtjeva za plovila na unutarnjim plovnim putovima (7);

(l)

„ciljna referentna vrijednost” znači smjernicu za sveobuhvatnu procjenu prikladnosti tehničkih mjera u prilozima i ne predstavlja graničnu vrijednost prema kojoj se mjeri rad pojedinih uređaja, terminala i benzinskih postaja;

(m)

„prijelazno skladištenje para” znači prijelazno skladištenje para u spremniku s fiksnim krovom na terminalu do kasnijeg prijevoza na drugi terminal i njihove rekuperacije. Prebacivanje para iz jednog uređaja za skladištenje u drugi na istom terminalu ne predstavlja prijelazno skladištenje para u smislu ove Direktive;

(n)

„uređaj za punjenje” znači svaki objekt na terminalu na kojem se benzin može puniti u pokretne spremnike. Uređaji za punjenje vozila cisterni opremljeni su jednim ili s više „utovarnih mostova”;

(o)

„utovarni most” znači svaku konstrukciju na terminalu gdje se benzin može pretakati istodobno samo u jedno vozilo cisternu.

Članak 3.

Uređaji za skladištenje na terminalima

1.   Uređaji za skladištenje na terminalima projektiraju se i njima se rukuje u skladu s tehničkim odredbama Priloga I.

Cilj je tih odredaba smanjenje ukupnog godišnjeg gubitka benzina koji proizlazi iz punjenja i skladištenja u svakom uređaju za skladištenje na terminalima ispod ciljne referentne vrijednosti od 0,01 % m/m (masa/masa) protoka.

Države članice mogu zadržati ili zahtijevati strože mjere na cijelom svojem državnom području ili u geografskim područjima za koja je ustanovljeno da su takve mjere potrebne za zaštitu ljudskog zdravlja ili okoliša zbog posebnih uvjeta.

Države članice mogu usvojiti tehničke mjere za smanjenje gubitaka benzina različite od onih navedenih u Prilogu I. ako se pokaže da su te alternativne mjere barem jednako djelotvorne.

Države članice obavješćuju ostale države članice i Komisiju o svim postojećim mjerama ili svim posebnim mjerama iz ovog stavka koje namjeravaju poduzeti te o razlozima za njihovo poduzimanje.

2.   Odredbe stavka 1. primjenjuju se:

(a)

od datuma iz članka 10. na nove uređaje;

(b)

nakon isteka tri godine od datuma iz članka 10. na postojeće uređaje ako protok na terminalu prelazi 50 000 tona godišnje;

(c)

nakon isteka šest godina od datuma iz članka 10. na postojeće uređaje ako protok na terminalu prelazi 25 000 tona godišnje;

(d)

nakon isteka devet godina od datuma iz članka 10. na sve ostale postojeće uređaje za skladištenje na terminalima.

Članak 4.

Punjenje i pražnjenje pokretnih spremnika na terminalima

1.   Oprema za punjenje i pražnjenje projektira se i njome se rukuje u skladu s tehničkim odredbama Priloga II.

Cilj je tih odredaba smanjenje ukupnog godišnjeg gubitka benzina koji proizlazi iz punjenja i pražnjenja pokretnih spremnika na terminalima ispod ciljne referentne vrijednosti od 0,005 % m/m (masa/masa) protoka.

Države članice mogu zadržati ili zahtijevati strože mjere na cijelom svojem državnom području ili u geografskim područjima za koja je ustanovljeno da su takve mjere potrebne za zaštitu ljudskog zdravlja ili okoliša zbog posebnih uvjeta.

Države članice mogu usvojiti tehničke mjere za smanjenje gubitaka benzina različite od onih navedenih u Prilogu II. ako se pokaže da su te alternativne mjere barem jednako djelotvorne.

Države članice obavješćuju ostale države članice i Komisiju o svim postojećim mjerama ili svim posebnim mjerama iz ovog stavka koje namjeravaju poduzeti te o razlozima za njihovo poduzimanje. Komisija provjerava usklađenost tih mjera s odredbama Ugovora i ovog stavka.

Svi terminali s uređajima za punjenje vozila cisterni opremljeni su najmanje jednim utovarnim mostom koji je u skladu sa specifikacijama za opremu za donje punjenje utvrđenima u Prilogu IV. Te se specifikacije preispituju u redovitim vremenskim razmacima te se prema potrebi revidiraju u skladu s postupkom utvrđenim u članku 8.

2.   Odredbe stavka 1. primjenjuju se:

(a)

od datuma iz članka 10. na nove terminale za punjenje vozila cisterni, željezničkih vagona-cisterni i/ili plovila;

(b)

nakon isteka tri godine od datuma iz članka 10. na postojeće terminale za punjenje vozila cisterni, željezničkih vagona-cisterni i/ili plovila ako protok prelazi 150 000 tona godišnje;

(c)

nakon isteka šest godina od datuma iz članka 10. na postojeće terminale za punjenje vozila cisterni i željezničkih vagona-cisterni ako protok prelazi 25 000 tona godišnje;

(d)

nakon isteka devet godina od datuma iz članka 10. na sve ostale postojeće uređaje za punjenje na terminalima za punjenje vozila cisterni i željezničkih vagona-cisterni.

3.   Nakon isteka devet godina od datuma iz članka 10. zahtjevi za opremu za donje punjenje navedeni u Prilogu IV. primjenjuju se na sve utovarne mostove za punjenje vozila cisterni na svim terminalima, osim onih izuzetih prema odredbama stavka 4.

4.   Odstupajući od navedenog, stavci 1. i 3. ne primjenjuje se na:

(a)

postojeće terminale s protokom manjim od 10 000 tona godišnje; i

(b)

nove terminale s protokom manjim od 5 000 tona godišnje, smještene na malim udaljenim otocima.

Države članice u okviru postupaka izvješćivanja iz članka 9. obavješćuju Komisiju o terminalima na koje se odnosi takvo odstupanje.

5.   Kraljevina Španjolska može odobriti jednogodišnje odstupanje od roka navedenog u stavku 2. točki (b).

Članak 5.

Pokretni spremnici

1.   Pokretni spremnici projektiraju se i njima se rukuje u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)

pokretni spremnici projektiraju se i njima se rukuje tako da se pare zadrže u spremniku nakon istovara benzina;

(b)

pokretni spremnici koji benzinom opskrbljuju benzinske postaje i terminale projektiraju se i njima se rukuje tako da prihvate i zadrže povratne pare iz uređaja za skladištenje na benzinskim postajama ili terminalima. Za željezničke vagone-cisterne to se zahtijeva samo ako benzinom opskrbljuju benzinske postaje ili terminale na kojima se obavlja prijelazno skladištenje para;

(c)

pare navedene u točkama (a) i (b) zadržavaju se u pokretnom spremniku dok se ne izvrši ponovno punjenje na terminalu, izuzev para ispuštenih kroz sigurnosni ventil.

Ako se nakon istovara benzina pokretni spremnik koristi za druge proizvode osim benzina te u mjeri u kojoj nije moguća rekuperacija ili prijelazno skladištenje para, ventilacija se može dopustiti na geografskom području gdje emisije ne bi trebale u znatnijoj mjeri utjecati na okoliš ili zdravlje;

(d)

nadležna tijela država članica moraju osigurati da se vozila cisterne redovito ispituju u pogledu nepropusnosti pare te da se periodično provjerava ispravno funkcioniranje vakuumsko-tlačnih odušnih ventila na svim pokretnim spremnicima.

2.   Odredbe stavka 1. primjenjuju se:

(a)

od datuma iz članka 10. na nova vozila cisterne, željezničke vagone-cisterne i plovila;

(b)

nakon isteka tri godine od datuma iz članka 10. na postojeća vozila cisterne i plovila ako se pune na terminalu na koji se primjenjuje zahtjev iz članka 4. stavka 1.;

(c)

na postojeća vozila cisterne ako su naknadno prilagođeni za donje punjenje u skladu sa specifikacijama utvrđenima u Prilogu IV.

3.   Odstupajući od navedenog, odredbe stavka 1. točaka (a), (b) i (c) ne primjenjuju se na gubitak para koji je posljedica mjerenja pomoću uranjajućih mjernih šipki, i to na:

(a)

postojeće pokretne spremnike; i

(b)

nove pokretne spremnike koji počinju s radom u roku od četiri godine od datuma iz članka 10.

Članak 6.

Punjenje uređaja za skladištenje na benzinskim postajama

1.   Oprema za punjenje i skladištenje projektira se i njome se rukuje u skladu s tehničkim odredbama Priloga III.

Cilj je tih odredaba smanjenje ukupnog godišnjeg gubitka benzina koji proizlazi iz punjenja uređaja za skladištenje na benzinskim postajama ispod ciljne referentne vrijednosti od 0,01 % m/m (masa/masa) protoka.

Države članice mogu zadržati ili zahtijevati strože mjere na cijelom svojem državnom području ili u geografskim područjima za koja je ustanovljeno da su takve mjere potrebne za zaštitu ljudskog zdravlja ili okoliša zbog posebnih uvjeta.

Države članice mogu usvojiti tehničke mjere za smanjenje gubitaka benzina različite od onih navedenih u Prilogu III. ako se pokaže da su te alternativne mjere barem jednako djelotvorne.

Države članice obavješćuju ostale države članice i Komisiju o svim postojećim mjerama ili svim posebnim mjerama iz ovog stavka koje namjeravaju poduzeti te o razlozima za njihovo poduzimanje.

2.   Odredbe stavka 1. primjenjuju se:

(a)

od datuma iz članka 10. na nove benzinske postaje;

(b)

nakon isteka tri godine od datuma iz članka 10.:

na postojeće benzinske postaje s protokom većim od 1 000 m3 godišnje,

na postojeće benzinske postaje, bez obzira na njihov protok, koje se nalaze unutar stalnih stambenih ili radnih područja;

(c)

nakon isteka šest godina od datuma iz članka 10. na postojeće benzinske postaje s protokom većim od 500 m3 godišnje;

(d)

nakon isteka devet godina od datuma iz članka 10. na sve ostale postojeće benzinske postaje.

3.   Odstupajući od navedenog, stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na benzinske postaje s protokom manjim od 100 m3 godišnje.

4.   Za benzinske postaje s godišnjim protokom manjim od 500 m3 države članice mogu odobriti odstupanje od zahtjeva iz stavka 1. ako se benzinska postaja nalazi na geografskom području ili na lokaciji gdje emisije para ne bi trebale u znatnijoj mjeri utjecati na okoliš ili zdravlje.

Države članice, u okviru postupaka izvješćivanja iz članka 9., Komisiji dostavljaju detaljne podatke o područjima na kojima namjeravaju odobriti takva odstupanja te nakon toga o svim promjenama na tim područjima.

5.   Kraljevina Nizozemska može odobriti odstupanje od vremenskog rasporeda iz stavka 2., podložno sljedećim uvjetima:

mjere koje se zahtijevaju u skladu s ovim člankom provode se kao dio šireg postojećeg nacionalnog programa za benzinske postaje koji istodobno rješava različite probleme u vezi s okolišem kao što su onečišćenje vode, zraka i tla te onečišćenje otpadom i čija je provedba precizno isplanirana,

vremenski se raspored smije izmijeniti za najviše dvije godine, pri čemu svi programi moraju biti dovršeni u roku navedenom u stavku 2. točki (d),

Komisiji se priopćuje odluka o odstupanju od rasporeda iz stavka 2., kao i svi podaci o opsegu i roku odstupanja.

6.   Kraljevina Španjolska i Portugalska Republika mogu odobriti jednogodišnje odstupanje od roka navedenog u stavku 2. točki (b).

Članak 7.

Izmjene prilogâ

Izmjene potrebne za prilagodbu prilogâ ovoj Direktivi tehničkom napretku donose se u skladu s postupkom propisanim u članku 8., uz izuzetak graničnih vrijednosti iz Priloga II. točke 2.

Članak 8.

Odbor

1.   Komisiji pomaže odbor sastavljen od predstavnika država članica kojim predsjedava predstavnik Komisije.

2.   Predstavnik Komisije odboru podnosi nacrt mjera koje treba poduzeti. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu u roku koji predsjedatelj može utvrditi s obzirom na hitnost predmeta. Mišljenje se usvaja većinom utvrđenom u članku 148. stavku 2. Ugovora za donošenje odluka koje Vijeće donosi na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnika država članica u odboru ponderiraju se na način propisan u tom članku. Predsjedatelj ne sudjeluje u glasovanju.

3.   Komisija usvaja predviđene mjere ako su one u skladu s mišljenjem odbora.

Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora ili ako odbor nije dao nikakvo mišljenje, Komisija bez odlaganja podnosi Vijeću prijedlog u vezi s mjerama koje treba poduzeti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

4.   Ako Vijeće ne odluči u roku od tri mjeseca od dana podnošenja prijedloga, Komisija usvaja predložene mjere.

Članak 9.

Praćenje i izvješćivanje

Izvješća o provedbi ove Direktive sastavljaju se prema postupku utvrđenom u članku 5. Direktive Vijeća 91/692/EEZ od 23. prosinca 1991. o standardiziranju i racionaliziranju izvješća o provedbi određenih direktiva koje se odnose na okoliš (8). Komisija je pozvana da svojem prvom izvješću, ako je to potrebno, priloži prijedloge za izmjenu ove Direktive, uključujući osobito proširenje područja njezine primjene kako bi se obuhvatili sustavi za kontrolu i rekuperiranje para za uređaje za punjenje i brodove.

Članak 10.

Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 31. prosinca 1995. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 11.

Završna odredba

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. prosinca 1994.

Za Europski parlament

Predsjednik

K. HÄNSCH

Za Vijeće

Predsjednik

K. KINKEL


(1)  SL C 227, 3.9.1992., str. 3. i SL C 270, 6.10.1993., str. 12.

(2)  SL C 73, 15.3.1993., str. 6.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 24. lipnja 1994. (SL C 194, 19.7.1993., str. 325.), Zajedničko stajalište Vijeća od 4. listopada 1993. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. (SL 91, 28.3.1994., str. 82.). Potvrđeno 2. prosinca 1994. (SL C 342, 20.12.1993., str 15.). Zajednički tekst Odbora za mirenje od 8. studenoga 1994.

(4)  SL C 112, 20.12.1973., str. 1.; SL C 139, 13.6.1977., str. 1.; SL C 46, 17.2.1983., str. 1. i SL C 328, 7.12.1987., str. 1.

(5)  SL L 242, 30.8.1991., str. 1.

(6)  SL L 109, 26.4.1983., str. 8. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije 92/400/EEZ (SL L 221, 6.8.1992., str. 55.).

(7)  SL L 301, 28.10.1982., str. 1.

(8)  SL L 377, 31.12.1991., str. 48.


PRILOG I.

ZAHTJEVI ZA UREĐAJE ZA SKLADIŠTENJE NA TERMINALIMA

1.   Vanjski zid i krov spremnika koji se nalaze iznad zemlje moraju biti obojeni bojom koja reflektira 70 % ukupnog toplinskog zračenja ili više. Te se radnje mogu planirati tako da se provode u okviru uobičajenih ciklusa održavanja spremnika u razdoblju od tri godine. Države članice mogu odobriti odstupanje od ove odredbe kada to zahtijeva zaštita područja s posebnim krajolikom koja su kao takva odredila nacionalna tijela.

Ova se odredba ne primjenjuje na spremnike priključene na uređaj za rekuperiranje para koji ispunjava zahtjeve iz Priloga II. točke 2.

2.   Spremnici s vanjskim plivajućim pokrovom moraju biti opremljeni primarnom brtvom koja zatvara prstenasti prostor između zida spremnika i vanjskog ruba plivajućeg pokrova te sekundarnom brtvom postavljenom iznad primarne brtve. Brtve moraju biti projektirane tako da ukupno zadrže 95 % ili više para u odnosu na usporedivi spremnik s fiksnim krovom koji nije opremljen uređajima za kontrolu zadržavanja para (to jest spremnik s fiksnim krovom koji ima samo vakuumsko-tlačni odušni ventil).

3.   Svi novi uređaji za skladištenje na terminalima gdje se rekuperiranje para zahtijeva na temelju članka 4. Direktive (vidjeti Prilog II.) moraju biti:

(a)

spremnici s fiksnim krovom priključeni na uređaj za rekuperiranje para koji ispunjava zahtjeve iz Priloga II.; ili

(b)

projektirani tako da imaju vanjski ili unutarnji plivajući pokrov, opremljen primarnim i sekundarnim brtvama, kako bi ispunjavali zahtjeve za rad navedene u točki 2.

4.   Postojeći spremnici s fiksnim krovom moraju:

(a)

biti priključeni na uređaj za rekuperiranje para koji ispunjava zahtjeve iz Priloga II.; ili

(b)

imati unutarnji plivajući pokrov s primarnom brtvom koja bi trebala biti projektirana tako da ukupno zadrži 90 % para ili više u odnosu na usporedivi spremnik s fiksnim krovom koji nije opremljen uređajima za kontrolu zadržavanja para.

5.   Zahtjevi za uređaje za kontrolu zadržavanja para navedeni u točkama 3. i 4. ne primjenjuju se na spremnike s fiksnim krovom na terminalima gdje je prijelazno skladištenje para dopušteno na temelju Priloga II. točke 1.


PRILOG II.

ZAHTJEVI ZA UREĐAJE ZA PUNJENJE I PRAŽNJENJE NA TERMINALIMA

1.   Pare koje se oslobađaju tijekom punjenja pokretnog spremnika moraju se vratiti kroz nepropusni priključni cjevovod do uređaja za rekuperiranje para u svrhu regeneriranja na terminalu.

Ova se odredba ne primjenjuje na cisterne s gornjim punjenjem sve dok je takvo punjenje dopušteno.

Na terminalima gdje se obavlja punjenje plovila benzinom uređaj za rekuperiranje para može se zamijeniti uređajem za spaljivanje para ako je rekuperiranje para opasno ili tehnički neizvedivo zbog volumena povratnih para. Zahtjevi u pogledu emisija u zrak iz uređaja za rekuperiranje para primjenjuju se i na uređaj za spaljivanje para.

Na terminalima s protokom manjim od 25 000 tona godišnje izravno rekuperiranje para na terminalu može se zamijeniti prijelaznim skladištenjem para.

2.   Prosječna koncentracija para u ispustu iz uređaja za rekuperiranje para – ispravljena zbog razrjeđivanja tijekom obrade – ne smije biti veća od 35 g po normalnom kubičnom metru (Nm3) po satu.

Za uređaje za rekuperiranje para instalirane prije 1. siječnja 1993. Ujedinjena Kraljevina može odobriti odstupanje od granične vrijednosti od 35 g/Nm3 po satu, navedene u ovom Prilogu, podložno sljedećim uvjetima:

uređaj se pridržava granične vrijednosti od 50 g/Nm3 po satu, izmjerenu sukladno specifikacijama iz ovog Priloga,

odstupanje istječe najkasnije devet godina od datuma iz članka 10. Direktive,

Komisiju se obavješćuje o pojedinim uređajima na koje se primjenjuje ovo odstupanje, uključujući podatke o njihovom protoku benzina i emisijama para iz uređaja.

Nadležna tijela država članica moraju osigurati utvrđivanje metoda mjerenja i analize te njihove učestalosti.

Mjerenja se moraju provoditi tijekom jednog punog radnog dana (najmanje sedam sati) normalnog protoka.

Mjerenja se mogu obavljati kontinuirano ili s prekidima. Ako se obavljaju s prekidima, moraju se obaviti najmanje četiri mjerenja po satu.

Ukupna pogreška u mjerenju uzrokovana korištenom opremom, plinom za kalibriranje i samim postupkom ne smije biti veća od 10 % izmjerene vrijednosti.

Korištena oprema mora biti u stanju izmjeriti koncentracije barem do donje granice od 3 g/Nm3.

Pouzdanost mora biti najmanje 95 % mjerene vrijednosti.

3.   Nadležna tijela država članica moraju osigurati redovitu provjeru nepropusnosti priključnih cjevovoda i opreme na cjevovodima.

4.   Nadležna tijela država članica moraju osigurati da se u slučaju propuštanja pare punjenje na utovarnom mostu prekine. Oprema za takav prekid punjenja mora biti instalirana na utovarnom mostu.

5.   Kada je dopušteno gornje punjenje pokretnih spremnika, otvor utovarne ruke mora biti pri dnu pokretnog spremnika kako ne bi došlo do prskanja prilikom punjenja.


PRILOG III.

ZAHTJEVI ZA UREĐAJE ZA PUNJENJE I SKLADIŠTENJE NA BENZINSKIM POSTAJAMA I TERMINALIMA NA KOJIMA SE OBAVLJA PRIJELAZNO SKLADIŠTENJE PARA

Pare koje se oslobađaju prilikom pretakanja benzina u uređaje za skladištenje na benzinskim postajama i u spremnike s fiksnim krovom koji se koriste za prijelazno skladištenje para moraju se vratiti kroz nepropusni priključni cjevovod u pokretni spremnik iz kojeg se toči benzin. Punjenje se ne smije obavljati ako ti uređaji nisu u funkciji i ako ne rade ispravno.


PRILOG IV.

SPECIFIKACIJE ZA DONJE PUNJENJE, PRIKUPLJANJE PARA I ZAŠTITU EUROPSKIH VOZILA CISTERNI OD PREPUNJENJA

1.   Priključci

1.1.

Priključak za tekućine na utovarnoj ruci mora biti ženskog tipa i mora odgovarati 4-colnom (101,6 mm) API muškom adapteru koji se nalazi na vozilu, kako je definirano u:

API Recommended Practice 1004

Seventh Edition, November 1988

Bottom loading and vapour recovery for MC-306 tank motor vehicles (Section 2.1.1.1 – Type of adapter used for bottom loading).

1.2.

Priključak za prikupljanje para na cijevi za prikupljanje para na utovarnom mostu mora biti ženskog tipa s izdankom i utorom i mora odgovarati 4-colnom (101,6 mm) muškom adapteru s izdankom i utorom koji se nalazi na vozilu, kako je definirano u:

Seventh Edition, November 1988

API Recommended Practice 1004

Bottom loading and vapour recovery for MC-306 tank motor vehicles (Section 4.1.1.2 – Vapour-recovery adapter).

2.   Uvjeti za punjenje

2.1.

Normalna brzina punjenja tekućine mora iznositi 2 300 litara u minuti (najviše 2 500 litara u minuti) po utovarnoj ruci.

2.2.

Kada terminal radi punim kapacitetom, njegov sustav za prikupljanje para na utovarnom mostu, uključujući uređaj za rekuperiranje pare, smije proizvoditi maksimalni protutlak od 55 milibara na adapteru za prikupljanje para na strani vozila.

2.3.

Sva vozila homologirana za donje punjenje moraju na sebi imati identifikacijsku pločicu na kojoj je naveden najveći dopušteni broj utovarnih ruku koje mogu raditi istodobno, a da je pritom sigurno da se pare neće ispustiti kroz ventile P i V u odjeljcima, uz maksimalni povratni tlak postrojenja od 55 milibara kako je navedeno u podtočki 2.2.

3.   Povezivanje uzemljenja vozila i sustava za otkrivanje prepunjenja.

Utovarni most mora biti opremljen kontrolnom jedinicom za otkrivanje prepunjenja koja, kada je priključena na vozilo, daje pouzdan signal kojim se dopušta punjenje, pod uvjetom da nijedan od senzora prepunjenja u odjeljcima ne otkrije visoku razinu.

3.1.

Vozilo mora biti povezano s kontrolnom jedinicom na utovarnom mostu putem 10-polnog standardnog industrijskog električnog priključka. Muški priključak mora biti montiran na vozilo, a ženski priključak mora biti pričvršćen za kabel povezan s kontrolnom jedinicom postavljenom na utovarnom mostu.

3.2.

Detektori visoke razine na vozilu moraju biti dvožilni termistorski senzori, dvožilni optički senzori, peterožilni optički senzori ili kompatibilni ekvivalent, pod uvjetom da je sustav pouzdan. (Napomena: termistori moraju imati negativan temperaturni koeficijent.)

3.3.

Kontrolna jedinica na utovarnom mostu mora odgovarati i dvožilnim i peterožilnim sustavima na vozilima.

3.4.

Vozilo mora biti povezano s utovarnim mostom zajedničkom povratnom žicom senzora prepunjenja, koja mora biti priključena na deseti pol muškog priključka preko podvozja vozila. Deseti pol ženskog priključka mora biti priključen na kućište kontrolne jedinice, koja mora biti priključena na uzemljenje utovarnog mosta.

3.5.

Sva vozila ovlaštena za donje punjenje moraju na sebi imati identifikacijsku pločicu (vidjeti 2.3.) na kojoj je naveden tip instaliranih senzora za otkrivanje prepunjenja (tj. dvožilni ili peterožilni).

4.   Mjesto priključivanja

4.1.

Projektiranje uređaja za punjenje tekućina i uređaja za prikupljanje para na utovarnom mostu mora se temeljiti na sljedećim općim odredbama za priključivanje vozila.

4.1.1.

Visina središnje crte adaptera za tekućinu mora biti: najviše 1,4 metra (neutovareno); najmanje 0,5 metra (utovareno) s tim da je poželjna visina između 0,7 i 1,0 metara.

4.1.2.

Vodoravni razmak između adaptera ne smije biti manji od 0,25 metara (poželjni minimalni razmak je 0,3 metra).

4.1.3.

Svi adapteri za tekućinu moraju biti smješteni unutar omeđenog područja čija duljina ne smije biti veća od 2,5 metara.

4.1.4.

Adapter za prikupljanje pare trebao bi biti postavljen po mogućnosti s desne strane adaptera za tekućinu, na visini koja ne prelazi 1,5 metara (neutovareno) i nije manja od 0,5 metara (utovareno).

4.2.

Priključak uzemljenja i sustava za otkrivanje prepunjenja mora biti postavljen s desne strane adaptera za tekućinu i prikupljanje pare, na visini koja ne prelazi 1,5 metara (neutovareno) i nije manja od 0,5 metara (utovareno).

4.3.

Gore navedeni priključci moraju biti postavljeni isključivo s jedne strane vozila.

5.   Sigurnosni međuspojevi

5.1.   Uzemljenje i sustav za otkrivanje prepunjenja

5.2.   Otkrivanje prikupljanja para


Top