1.   Ova se Uredba primjenjuje u građanskim ili trgovačkim stvarima u kojima sud države članice, u skladu s pravom te države članice, podnosi zahtjev kojim:

2.   Zahtjev se ne podnosi za pribavljanje dokaza koji nisu namijenjeni uporabi u već započetom ili predviđenom sudskom postupku.

1.   Zahtjeve iz članka 1. stavka 1. točke (a) šalje sud pred kojim je postupak započet ili predviđen („sud podnositelj zahtjeva”), izravno nadležnom sudu druge države članice („sud primatelj zahtjeva”), za izvođenje dokaza.

2.   Svaka država članica sastavlja popis sudova nadležnih za izvođenje dokaza u skladu s ovom Uredbom. U popisu se navodi mjesna i, ako je primjenjivo, posebna nadležnost tih sudova.

1.   Svaka država članica određuje središnje tijelo odgovorno za:

2.   Savezne država članice, države članice s više pravnih sustava i države članice s autonomnim teritorijalnim jedinicama mogu odrediti više od jednog središnjeg tijela.

3.   Svaka država članica također određuje središnje tijelo iz stavka 1. ovog članka ili jedno ili više nadležnih tijela koja će biti odgovorna za donošenje odluka o zahtjevima podnesenima u skladu s člankom 19.

1.   Zahtjevi se podnose upotrebom obrasca A ili, prema potrebi, obrasca L iz Priloga I. Svaki zahtjev sadržava sljedeće informacije:

2.   Zahtjev i svi popratni dokumenti izuzeti su od potrebe ovjeravanja ili bilo kakve ekvivalentne formalnosti.

3.   Dokumente za koje sud podnositelj zahtjeva smatra da ih je potrebno priložiti u svrhu izvršenja zahtjeva prati prijevod dokumenata na jeziku kojim je zahtjev napisan.

1.   Zahtjevi i obavijesti koji se podnose na temelju ove Uredbe šalju se putem sigurnog i pouzdanog decentraliziranog IT sustava uz dužno poštovanje temeljnih prava i sloboda. Taj decentraliziran IT sustav temelji se na interoperabilnom rješenju kao što je e-CODEX.

2.   Na zahtjeve i obavijesti koji se šalju putem decentraliziranog IT sustava primjenjuje se opći pravni okvir za upotrebu kvalificiranih usluga povjerenja utvrđen u Uredbi (EU) br. 910/2014.

3.   Ako se zahtjevima i obavijestima iz stavka 1. ovog članka zahtijevaju, ili ako oni sadržavaju, pečat ili vlastoručni potpis, umjesto toga mogu se upotrebljavati kvalificirani elektronički pečati ili kvalificirani elektronički potpisi kako su definirani u Uredbi (EU) br. 910/2014.

4.   Ako slanje u skladu sa stavkom 1. nije moguće zbog poremećaja u radu decentraliziranog IT sustava, prirode dotičnih dokaza ili iznimnih okolnosti, slanje se izvršava najbržim i najprikladnijim alternativnim sredstvom, uzimajući u obzir potrebu za osiguravanjem pouzdanosti i sigurnosti.

1.   U roku od sedam dana od primitka zahtjeva nadležni sud primatelj zahtjeva šalje potvrdu o primitku sudu podnositelju zahtjeva upotrebom obrasca B iz Priloga I. Ako zahtjev ne ispunjava uvjete utvrđene u člancima 6. i 7., sud primatelj zahtjeva o tome unosi bilješku u potvrdu o primitku.

2.   Ako sud primatelj zahtjeva nije nadležan za izvršenje zahtjeva, podnesenog upotrebom obrasca A iz Priloga I., koji ispunjava uvjete utvrđene u članku 6., taj sud prosljeđuje zahtjev nadležnom sudu svoje države članice i o tome obavješćuje sud podnositelja zahtjeva upotrebom obrasca C iz Priloga I.

1.   Ako zahtjev ne može biti izvršen zato što ne sadržava sve potrebne informacije iz članka 5., sud primatelj zahtjeva o tome obavješćuje sud podnositelja zahtjeva bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od primitka zahtjeva, upotrebom obrasca D iz Priloga I., te zahtijeva od suda podnositelja zahtjeva da pošalje informacije koje nedostaju, pri čemu navodi te informacije što je moguće točnije.

2.   Ako zahtjev ne može biti izvršen zato što je zatražen polog ili predujam u skladu s člankom 22. stavkom 3., sud primatelj zahtjeva o tome obavješćuje sud podnositelja zahtjeva bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od primitka zahtjeva, upotrebom obrasca D iz Priloga I., te obavješćuje sud podnositelja zahtjeva o načinu davanja pologa ili predujma. Sud primatelj zahtjeva potvrđuje primitak pologa ili predujma bez odgode, a najkasnije u roku od 10 dana od primitka pologa ili predujma, upotrebom obrasca E iz Priloga I.

1.   Ako je sud primatelj zahtjeva, u skladu s člankom 9. stavkom 1., na potvrdi o primitku naveo da zahtjev ne ispunjava uvjete utvrđene u člancima 6. i 7. ili je obavijestio sud podnositelja zahtjeva, u skladu s člankom 10., da zahtjev ne može biti izvršen zato što ne sadržava sve potrebne informacije iz članka 5., rok utvrđen u članku 12. počinje teći od trenutka u kojemu je sud primatelj zahtjeva primio pravilno ispunjen zahtjev.

2.   Ako je sud primatelj zahtjeva zatražio polog ili predujam u skladu s člankom 22. stavkom 3., rok utvrđen u članku 12. počinje teći od trenutka davanja pologa ili predujma.

1.   Sud primatelj zahtjeva izvršava zahtjev bez odgode, a najkasnije u roku od 90 dana od primitka zahtjeva.

2.   Sud primatelj zahtjeva izvršava zahtjev u skladu sa svojim nacionalnim pravom.

3.   Sud podnositelj zahtjeva može zatražiti da se zahtjev izvrši u skladu s posebnim postupkom predviđenim njegovim nacionalnim pravom, upotrebom obrasca A iz Priloga I. Sud primatelj zahtjeva izvršava zahtjev u skladu s tim posebnim postupkom, osim ako to ne bi bilo u skladu s njegovim nacionalnim pravom ili ako to ne može učiniti zbog velikih praktičnih poteškoća. Ako sud primatelj zahtjeva ne postupi u skladu s molbom da se zahtjev izvrši u skladu s posebnim postupkom zbog jednog od tih razloga, o tome obavješćuje sud podnositelja zahtjeva, upotrebom obrasca H iz Priloga I.

4.   Sud podnositelj zahtjeva može zatražiti od suda primatelja zahtjeva upotrebu određene komunikacijske tehnologije pri izvođenju dokaza, posebno upotrebu videokonferencijske ili telefonske konferencijske veze.

Sud primatelj zahtjeva upotrebljava komunikacijsku tehnologiju navedenu u prvom podstavku, osim ako to ne bi bilo u skladu s njegovim nacionalnim pravom ili ako sud primatelj zahtjeva to ne može učiniti zbog velikih praktičnih poteškoća.

Ako sud primatelj zahtjeva ne upotrijebi navedenu komunikacijsku tehnologiju zbog jednog od tih razloga, o tome obavješćuje sud podnositelja zahtjeva, upotrebom obrasca H iz Priloga I.

Ako komunikacijska tehnologija iz prvog podstavka nije dostupna na sudu podnositelju zahtjeva ili na sudu primatelju zahtjeva, ti sudovi međusobnim sporazumom mogu tu komunikacijsku tehnologiju učiniti dostupnom.

1.   Ako je tako predviđeno pravom države članice suda podnositelja zahtjeva, stranke i njihovi zastupnici, ako postoje, imaju pravo prisustvovati izvođenju dokaza od strane suda primatelja zahtjeva.

2.   Sud podnositelj zahtjeva u svojem zahtjevu, upotrebom obrasca A iz Priloga I., obavješćuje sud primatelja zahtjeva da će stranke i njihovi zastupnici, ako postoje, biti prisutni te, prema potrebi, da se zahtijeva njihovo sudjelovanje u izvođenju dokaza. Te se informacije mogu dostaviti i u bilo kojem drugom prikladnom trenutku.

3.   Ako se pri izvođenju dokaza zahtijeva sudjelovanje stranaka i njihovih zastupnika, ako postoje, sud primatelj zahtjeva određuje uvjete pod kojima oni mogu sudjelovati, u skladu s člankom 12.

4.   Sud primatelj zahtjeva obavješćuje stranke i njihove zastupnike, ako postoje, o vremenu i mjestu izvođenja dokaza te, prema potrebi, o uvjetima pod kojima oni mogu sudjelovati u izvođenju dokaza, upotrebom obrasca I iz Priloga I.

5.   Stavcima od 1. do 4. ne dovodi se u pitanje mogućnost da sud primatelj zahtjeva zatraži od stranaka i njihovih zastupnika, ako postoje, da budu prisutni ili da sudjeluju u izvođenju dokaza ako je to predviđeno pravom njegove države članice.

1.   Ako je to u skladu s pravom države članice suda podnositelja zahtjeva, predstavnici suda podnositelja zahtjeva imaju pravo prisustvovati izvođenju dokaza od strane suda primatelja zahtjeva.

2.   Za potrebe ovog članka izraz „predstavnik” uključuje članove sudskog osoblja koje određuje sud podnositelj zahtjeva u skladu sa svojim nacionalnim pravom. Sud podnositelj zahtjeva može odrediti i bilo koju drugu osobu, primjerice stručnjaka, u skladu sa svojim nacionalnim pravom.

3.   Sud podnositelj zahtjeva u svojem zahtjevu, upotrebom obrasca A iz Priloga I., obavješćuje sud primatelja zahtjeva da će njegovi predstavnici biti prisutni i, prema potrebi, da se zahtijeva njihovo sudjelovanje u izvođenju dokaza. Te se informacije mogu dostaviti i u bilo kojem drugom prikladnom trenutku.

4.   Ako se pri izvođenju dokaza zahtijeva sudjelovanje predstavnika suda podnositelja zahtjeva, sud primatelj zahtjeva određuje uvjete pod kojima oni mogu sudjelovati, u skladu s člankom 12.

5.   Sud primatelj zahtjeva obavješćuje sud podnositelja zahtjeva o vremenu i mjestu izvođenja dokaza te, prema potrebi, o uvjetima pod kojima njegovi predstavnici mogu sudjelovati u izvođenju dokaza, upotrebom obrasca I iz Priloga I.

1.   Zahtjev za saslušanje osobe ne izvršava se ako se osoba o kojoj je riječ pozove na pravo na uskratu svjedočenja ili joj je zabranjeno svjedočiti:

2.   Izvršenje zahtjeva može se odbiti zbog razloga različitih od onih navedenih u stavku 1. samo ako je riječ o jednom ili više sljedećih razloga:

3.   Sud primatelj zahtjeva ne može odbiti izvršenje zahtjeva samo na temelju činjenice da, u skladu sa njegovim nacionalnim pravom, drugi sud te države članice ima isključivu nadležnost u tom predmetu ili da pravo te države članice ne dopušta pokretanje postupka u tom predmetu.

4.   Ako je izvršenje zahtjeva odbijeno zbog jednog od razloga iz stavka 2., sud primatelj zahtjeva u roku od 60 dana od primitka zahtjeva o tome obavješćuje sud podnositelja zahtjeva, upotrebom obrasca K iz Priloga I.

1.   Ako sud zatraži neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici, zahtjev podnosi središnjem tijelu ili nadležnom tijelu te države članice, upotrebom obrasca L iz Priloga I.

2.   Neposredno izvođenje dokaza moguće je samo ako se može obaviti na dobrovoljnoj osnovi, bez primjene mjera prisile.

Ako neposredno izvođenje dokaza podrazumijeva saslušanje osobe, sud podnositelj zahtjeva obavješćuje tu osobu da se izvođenje dokaza obavlja na dobrovoljnoj osnovi.

3.   Neposredno izvođenje dokaza obavlja član sudskog osoblja ili neka druga osoba, poput stručnjaka, koja je određena u skladu s pravom države članice suda podnositelja zahtjeva.

4.   U roku od 30 dana od primitka zahtjeva za neposredno izvođenje dokaza središnje tijelo ili nadležno tijelo države članice primateljice zahtjeva obavješćuje sud podnositelja zahtjeva o tome je li zahtjev prihvaćen i, ako je potrebno, obavješćuje sud podnositelja zahtjeva o uvjetima pod kojima se neposredno izvođenje dokaza treba obaviti u skladu s pravom njegove države članice, upotrebom obrasca M iz Priloga I.

Središnje tijelo ili nadležno tijelo mogu odrediti sud svoje države članice za sudjelovanje u neposrednom izvođenju dokaza, kako bi se osigurala ispravna primjena ovog članka i ispunjavanje uvjeta pod kojima se neposredno izvođenje dokaza treba obaviti.

5.   Ako sud podnositelj zahtjeva u roku od 30 dana od zaprimanja potvrde o primitku zahtjeva za neposredno izvođenje dokaza ne primi obavijest o tome je li zahtjev prihvaćen, može središnjem tijelu ili nadležnom tijelu države članice primateljice zahtjeva poslati požurnicu. Ako sud podnositelj zahtjeva ne primi odgovor u roku od 15 dana od potvrde o primitku požurnice, zahtjev za neposredno izvođenje dokaza smatra se prihvaćenim. Međutim, u izvanrednim okolnostima u kojima je središnje tijelo ili nadležno tijelo bilo spriječeno reagirati na zahtjev u roku nakon požurnice, na razloge za odbijanje neposrednog izvođenja dokaza može se iznimno pozvati u svakom trenutku nakon isteka tog roka, sve do trenutka stvarnog neposrednog izvođenja dokaza.

6.   Središnje tijelo ili nadležno tijelo države članice primateljice zahtjeva može odrediti sud svoje države članice za pružanje praktične pomoći pri neposrednom izvođenju dokaza.

7.   Središnje tijelo ili nadležno tijelo države članice primateljice zahtjeva može odbiti zahtjev za neposredno izvođenje dokaza samo ako:

8.   Ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u skladu sa stavkom 4., sud podnositelj zahtjeva obavlja neposredno izvođenje dokaza u skladu s pravom svoje države članice.

1.   Ako se dokaz treba izvesti saslušanjem osobe koja se nalazi u drugoj državi članici, a sud zatraži da se dokaz izvede neposredno u skladu s člankom 19., taj sud izvodi taj dokaz upotrebom videokonferencije ili druge tehnologije za komunikaciju na daljinu, pod uvjetom da je ta tehnologija dostupna sudu te da sud smatra da je upotreba takve tehnologije primjerena s obzirom na posebne okolnosti predmeta.

2.   Zahtjev za neposredno izvođenje dokaza upotrebom videokonferencije ili druge tehnologije za komunikaciju na daljinu podnosi se upotrebom obrasca N iz Priloga I. Sud podnositelj zahtjeva i središnje tijelo ili nadležno tijelo države članice primateljice zahtjeva ili sud koji je određen za pružanje praktične pomoći pri neposrednom izvođenju dokaza dogovaraju praktična rješenja za saslušanje.

Sudu podnositelju zahtjeva se, ako to zatraži, pruža pomoć u pronalaženju tumača ako je to potrebno.

1.   Za izvršenje zahtjeva za izvođenje dokaza u skladu s člankom 12. ne može se zahtijevati naknada pristojba ili troškova.

2.   Odstupajući od stavka 1., sud primatelj zahtjeva može zahtijevati naknadu pristojba ili troškova. Ako sud primatelj zahtjeva to zahtijeva, sud podnositelj zahtjeva osigurava naknadu sljedećeg bez odgode:

Obveza stranaka da pokriju te novčane nagrade ili troškove uređena je pravom države članice suda podnositelja zahtjeva.

3.   Ako je potrebno mišljenje stručnjaka, sud primatelj zahtjeva može, prije izvršenja zahtjeva za izvođenje dokaza, zahtijevati od suda podnositelja zahtjeva odgovarajući polog ili predujam za naknadu očekivanih troškova mišljenja stručnjaka. Ni u jednom drugom slučaju polog ili predujam nisu uvjet za izvršenje zahtjeva za izvođenje dokaza.

Polog ili predujam daju stranke ako je tako predviđeno pravom države članice suda podnositelja zahtjeva.

1.   Komisija sastavlja i redovito ažurira priručnik s informacijama koje države članice pružaju u skladu s člankom 31. te sporazumima i dogovorima na snazi, u skladu s člankom 29. stavkom 3. Ona taj priručnik stavlja na raspolaganje u elektroničkom obliku, osobito putem Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima i na europskom portalu e-pravosuđe.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 24. kojima se mijenja Prilog I. radi ažuriranja obrazaca iz tog priloga ili tehničkih promjena tih obrazaca.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 23. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 22. prosinca 2020. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 23. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 23. stavka 2. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1.   Komisija donosi provedbene akte o uspostavi decentraliziranog IT sustava, kojima se utvrđuje sljedeće:

2.   Provedbeni akti iz stavka 1. ovog članka donose se do 23. ožujka 2022. u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

1.   Komisija je odgovorna za izradu, održavanje i budući razvoj referentnog implementacijskog softvera koji države članice mogu odlučiti upotrebljavati kao svoj pozadinski sustav umjesto nacionalnog IT sustava. Izrada, održavanje i budući razvoj referentnog implementacijskog softvera financiraju se iz općeg proračuna Unije.

2.   Komisija osigurava, održava i podupire besplatnu implementaciju softverskih komponenata na kojima se temelje pristupne točke.

1.   Svaka država članica snosi troškove instalacije, rada i održavanja svojih pristupnih točaka koje međusobno povezuju nacionalne IT sustave u okviru decentraliziranog IT sustava.

2.   Svaka država članica snosi troškove uspostave i prilagodbe svojih nacionalnih IT sustava kako bi bili interoperabilni s pristupnim točkama te snosi troškove upravljanja tim sustavima, njihova rada i održavanja.

3.   Stavcima 1. i 2. ne dovodi se u pitanje mogućnost država članica da se prijave za bespovratna sredstva u okviru financijskih programa Unije za potporu aktivnostima iz tih stavaka.

1.   Ova Uredba ima prednost, u pogledu stvari na koje se primjenjuje, pred drugim odredbama bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili dogovora koje su države članice sklopile, a posebno onima Haške konvencije od 1. ožujka 1954. o građanskom postupku i Haške konvencije od 18. ožujka 1970. o izvođenju dokaza u inozemstvu u građanskim ili trgovačkim stvarima, u odnosima između država članica koje su njihove stranke.

2.   Ova Uredba ne sprečava države članice da zadrže ili sklope sporazume ili dogovore s ciljem daljnjeg olakšavanja izvođenja dokaza, pod uvjetom da su ti sporazumi ili dogovori u skladu s ovom Uredbom.

3.   Države članice Komisiji šalju:

1.   Svaka obrada osobnih podataka koja se provodi u skladu s ovom Uredbom, uključujući razmjenu ili prijenos osobnih podataka od strane nadležnih tijela, mora biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

Svaka razmjena ili prijenos informacija od strane nadležnih tijela na razini Unije provodi se u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725.

Osobni podaci koji nisu relevantni za postupanje u određenom predmetu odmah se brišu.

2.   Tijelo ili tijela nadležni na temelju nacionalnog prava smatraju se voditeljima obrade u smislu Uredbe (EU) 2016/679 u pogledu obrade osobnih podataka na temelju ove Uredbe.

3.   Neovisno o stavcima 1. i 2., sud primatelj zahtjeva upotrebljava informacije koje se prenose u skladu s ovom Uredbom samo u svrhu u koju su prenesene.

4.   Sudovi primatelji zahtjeva osiguravaju da takve informacije ostanu povjerljive, u skladu sa svojim nacionalnim pravom.

5.   Stavcima 3. i 4. ne dovodi se u pitanje nacionalne propise kojima se ispitanicima omogućuje da budu obaviješteni o upotrebi informacija prenesenih u skladu s ovom Uredbom.

6.   Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje Direktivu 2002/58/EZ.

1.   Države članice Komisiju obavješćuju o sljedećem:

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o svim naknadnim promjenama informacija iz stavka 1.

3.   Svaka država članica Komisiju obavješćuje o drugim tijelima koja su nadležna za izvođenje dokaza u svrhu sudskih postupaka u građanskim ili trgovačkim stvarima. Države članice obavješćuju Komisiju o svim naknadnim promjenama tih informacija.

4.   Države članice mogu Komisiju obavijestiti o tome jesu li u mogućnosti upotrebljavati decentralizirani IT sustav i prije nego što se to zahtijeva ovom Uredbom. Komisija te informacije stavlja na raspolaganje u elektroničkom obliku, posebno putem europskog portala e-pravosuđe.

1.   Komisija do 2. srpnja 2023. uspostavlja detaljan program za praćenje ostvarenja, rezultata i učinaka ove Uredbe.

2.   U programu za praćenje navode se mjere koje Komisija i države članice trebaju poduzeti radi praćenja ostvarenja, rezultata i učinaka ove Uredbe. U njemu se određuje kada se podaci iz stavka 3. trebaju prvi put prikupiti, što je najkasnije 2. srpnja 2026., te daljnji vremenski razmaci za prikupljanje tih podataka.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju sljedeće podatke potrebne u svrhe praćenja, ako su ti podaci dostupni:

4.   Referentnim implementacijskim softverom i, ako je za to opremljen, nacionalnim pozadinskim sustavom programski se prikupljaju podaci iz stavka 3. točaka (a) i (b) i ti se podaci redovito prenose Komisiji.

1.   Komisija najkasnije pet godina od datuma početka primjene članka 7. u skladu s člankom 35. stavkom 3. provodi evaluaciju ove Uredbe te Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o glavnim nalazima kojemu se, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju sve potrebne informacije za izradu izvješća iz stavka 1.

1.   Uredba (EZ) br. 1206/2001 stavlja se izvan snage danom početka primjene ove Uredbe, uz iznimku članka 6. Uredbe (EZ) br. 1206/2001 koji se stavlja izvan snage danom početka primjene članka 7. navedenog u članku 35. stavku 3. ove Uredbe.

2.   Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga III.

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. srpnja 2022.

2.   Članak 31. stavak 3. primjenjuje se od 23. ožujka 2022.

3.   Članak 7. primjenjuje se od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon razdoblja od tri godine od datuma stupanja na snagu provedbenih akata iz članka 25.