19/Sv. 11

HR

Službeni list Europske unije

235

L 338/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Europska si je unija postavila za cilj održavanja i razvoja područja slobode, sigurnosti i pravde.

(2)

Članak 82. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa da se pravosudna suradnja u kaznenim stvarima u Uniji treba temeljiti na načelu uzajamnog priznavanja presuda i sudskih odluka.

(3)

Sukladno Stockholmskom programu – Otvorena i sigurna Europa na službi i zaštitu građana (2), uzajamno se priznavanje treba proširiti na sve vrste presuda i odluka pravosudne prirode koje mogu, ovisno o pravnom sustavu, biti kaznene ili upravne. Komisija i države članice također su pozvane proučiti kako bi se poboljšalo zakonodavstvo i praktične mjere podrške za zaštitu žrtava. Program također ističe da se žrtvama zločina mogu ponuditi posebne mjere zaštite koje bi trebale biti učinkovite unutar Unije. Ova Direktiva tvori dio usklađenog i cjelovitog paketa mjera o pravima žrtava.

(4)

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2009. o uklanjanju nasilja nad ženama poziva države članice da poboljšaju svoja nacionalna zakonodavstva u suzbijanju svih vrsta nasilja nad ženama i da postupaju s ciljem rješavanja uzroka nasilja nad ženama, između ostalog preventivnim mjerama, i poziva Uniju da jamči pravo na pomoć i podršku svim žrtvama nasilja. Rezolucija Europskog parlamenta od 10. veljače 2010. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji - 2009 podupire prijedlog uvođenja europskog naloga za zaštitu žrtava.

(5)

U svojoj Rezoluciji od 10. lipnja 2011. o nacrtu jačanja prava žrtava, posebno u kaznenom postupku, Vijeće navodi da je potrebno na razini Unije donijeti mjere za jačanje prava i zaštitu žrtava kaznenih djela, te je pozvalo Komisiju da podnese odgovarajuće prijedloge u tom cilju. U tom bi se smislu mehanizam trebao izraditi da osigurava uzajamno priznavanje između država članica odluka o mjerama zaštite žrtava kaznenih djela. Sukladno ovoj Rezoluciji, ova bi se Direktiva koja se bavi uzajamnim priznavanjem mjera zaštite poduzetih u kaznenim stvarima, trebala dopunjavati odgovarajućim mehanizmima u vezi mjera koje se poduzimaju u građanskim stvarima.

(6)

U zajedničkom području pravde bez unutarnjih granica, potrebno je osigurati da zaštita koja se pruža fizičkoj osobi u jednoj državi članici bude zadržana i nastavljena u bilo kojoj drugoj državi članici u koju se osoba preseli ili se preselila. Također je potrebno osigurati da građani unije zakonito ostvaruju svoja prava na slobodno kretanje i prebivanje unutar državnih područja država članica u skladu s člankom 3. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i člankom 21. UFEU-a ne dovede do gubitka njihove zaštite.

(7)

S ciljem postizanja tih ciljeva, sva Direktiva treba postaviti pravila kojima se zaštita koja proizlazi iz određenih zaštitnih mjera koje su usvojene sukladno pravu države članice („država izdavateljica”) mogu proširiti na drugu državu članicu u kojoj zaštićena osoba odluči prebivati ili boraviti („država izvršiteljica”).

(8)

Ova Direktiva uzima u obzir različite pravne tradicije država članica, kao i činjenicu učinkovite zaštite koja se pruža naredbama o zaštiti koje određuje tijelo koje nije kazneni sud. Ova Direktiva ne stvara obveze za promjenama nacionalnih sustava radi usvajanja zaštitnih mjera, niti stvara obveze uvođenja ili promjene kaznenopravnog sustava radi izvršavanja europskog naloga za zaštitu.

(9)

Ova se Direktiva primjenjuje na mjere zaštite čiji je cilj posebno zaštititi osobe od kaznenih djela drugih osoba koja mogu, na bilo koji način, ugroziti život osobe ili fizički, psihički ili spolni integritet, na primjer sprečavanjem bilo kojeg oblika uznemiravanja, kao i dostojanstvo osobe i osobnu slobodu, primjerice sprječavanjem otmica, kidnapiranja i drugih oblika neizravne prisile, te čiji je cilj sprečavanje novih kaznenih djela ili smanjenje posljedica prethodnih kaznenih djela. Ta osobna prava zaštićene osobe odgovaraju temeljnim vrijednostima koje priznaju i podržavaju sve države članice. Međutim, država članica nije obvezna izdavati europski nalog za zaštitu na temelju kaznene mjere koja prvenstveno ne služi zaštiti osobe, već drugim ciljevima, na primjer socijalnoj rehabilitaciji počinitelja. Potrebno je naglasiti da se ova Direktiva primjenjuje na zaštite mjere čiji je cilj zaštita svih žrtava, a ne samo žrtava spolnog nasilja, uzimajući u obzir specifičnosti svake vrste kaznenog djela.

(10)

Ova se Direktiva primjenjuje na zaštitne mjere usvojene u kaznenim stvarima, te stoga ne pokriva zaštitne mjere usvojene u građanskim stvarima. Da bi zaštitna mjera bila izvršna u skladu s ovom Direktivom, nije potrebno da je kazneno djelo utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom. Nije važna vrsta kaznenog, upravnog ili građanskog tijela koje usvaja određenu zaštitnu mjeru. Ova Direktiva ne obvezuje države članice da izmjenjuju svoje nacionalno pravo kako bi mogle usvajati zaštitne mjere u okviru kaznenih postupaka.

(11)

Svrha ove Direktive je primjena zaštitnih mjera usvojenih u korist žrtava ili mogućih žrtava kaznenih djela. Ova se Direktiva stoga ne primjenjuje na mjere koje su usvojene s ciljem zaštite svjedoka.

(12)

Ako je zaštitna mjera, kako je definirana u ovoj Direktivi, usvojena radi zaštite srodnika glavne zaštićene osobe, može se zahtijevati i također izdati europski nalog za zaštitu u pogledu te osobe, sukladno uvjetima iz ove Direktive.

(13)

Svaki zahtjev za izdavanje europskog naloga za zaštitu treba se rješavati odgovarajućom brzinom, uzimajući u obzir posebne okolnosti slučaja, uključujući hitnost predmeta, datum koji je predviđen za dolazak zaštićene osobe na državno područje države izvršiteljice, te, ako je potrebno, stupanj rizika za zaštićenu osobu.

(14)

Ako se trebaju dostaviti informacije na temelju ove Direktive radi zaštite osobe ili osobi koja uzrokuje opasnost, te informacije se također trebaju dostavljati skrbniku ili zastupniku konkretne osobe. Također se treba obratiti dužna pažnja potrebi da zaštićena osoba, osoba koja uzrokuje opasnost ili skrbnik ili zastupnik u postupku, zaprime informacije iz ove Direktive na jeziku na kojem ih ta osoba razumije.

(15)

U postupcima izdavanja ili priznavanja europskog naloga za zaštitu, nadležna tijela trebaju posvetiti posebnu pažnju potrebama žrtava, uključujući posebno ranjive osobe, kao što su maloljetnici ili osobe s posebnim potrebama.

(16)

Za primjenu ove Direktive, zaštitne mjere koje su mogle biti određene na temelju presude u smislu Okvirne odluke Vijeća 2008/947/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda i uvjetnih odluka s ciljem nadzora uvjetnih mjera i alternativnih sankcija (3) ili na temelju odluke o mjerama nadzora u smislu Okvirne odluke Vijeća 2009/829/PUP d 23. listopada 2009. o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru (4). Ako je odluka donesena u državi izdavateljici na temelju jedne od tih okvirnih odluka, država izvršiteljica bi trebala provesti postupak priznavanja. To, međutim, ne isključuje mogućnost prenošenja europskog naloga za zaštitu na državu članicu koja nije država izvršiteljica, a koji se temelji na tim okvirnim odlukama.

(17)

U skladu s člankom 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te sa drugim stavkom članka 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, osobi koja uzrokuje opasnost, bilo tijekom postupka određivanja zaštitnih mjera ili prije izdavanja europskog naloga za zaštitu, treba se pružiti mogućnost da bude saslušana i da pobija zaštitne mjere.

(18)

S ciljem sprečavanja počinjenja kaznenog djela protiv žrtve u državi izvršiteljici, ta država treba imati pravna sredstva za priznavanje odluke koja je prethodno donesena u državi izdavateljici u korist žrtve, pri čemu treba izbjegavati da bi žrtva trebala pokretati novi postupak ili ponovno predlagati dokaze u državi izvršiteljici, ako država izdavateljica nije donesla odluku. Priznavanje europskog naloga za zaštitu od strane države izvršiteljice znači, između ostalog, da nadležno tijelo te države, sukladno ograničenjima iz ove Direktive, prihvaća postojanje i valjanost zaštitnih mjera koje je usvojila država izdavateljica, priznaje činjenično stanje iz europskog naloga za zaštitu, slaže se da se zaštita treba pružiti te da se treba nastaviti pružati u skladu s njenim nacionalnim pravom.

(19)

Ova Direktiva sadrži iscrpan popis zabrana i ograničenja koje, ako ih izreče država izdavateljica i ako su uključene u europski nalog za zaštitu, trebaju biti priznati i izvršeni u državi izvršiteljici, sukladno ograničenjima iz ove Direktive. Na nacionalnoj razini mogu postojati druge vrste zaštitnih mjera, kao što je, ako je predviđeno nacionalnim pravom, obveza osobe koja uzrokuje opasnost da se zadrži na određenom mjestu. Takve mjere može određivati država izdavateljica u okviru postupka koji vodi do donošenja jedne ili više zaštitnih mjera koje, u skladu s ovom Direktivom, mogu biti temelj za europski nalog za zaštitu.

(20)

Budući da su u državama članicama različite vrste tijela (građanska, kaznena ili upravna) nadležna za donošenje i izvršenje zaštitnih mjera, potrebno je predvidjeti visok stupanj fleksibilnosti za suradnju mehanizma između država članica prema ovoj Direktivi. Stoga, nadležna tijela u državi izvršiteljici ne trebaju u svim slučajevima poduzeti istu zaštitnu mjeru, kao što je ona usvojena u državi izdavateljici, te imati isti stupanj diskrecije za usvajanje mjere koju smatra odgovarajućom i potrebnom prema svom nacionalnom pravu u sličnom slučaju radi pružanja stalne zaštite zaštićenoj osobi u svjetlu zaštitne mjere usvojene u državi izdavateljici, ako je opisana u europskom nalogu za zaštitu.

(21)

Zabrane i ograničenja na koje se ova Direktiva primjenjuje, između ostalog, uključuju mjere s ciljem ograničavanja osobnih odnosa ili odnosa na daljinu između zaštićene osobe i osobe koja uzrokuje opasnost, na primjer određivanjem određenih uvjeta za takve kontakte ili određivanjem ograničenja o sadržaju komunikacije.

(22)

Nadležno tijelo države izvršiteljice treba obavijestiti osobu koja uzrokuje opasnost, nadležno tijelo države izdavateljice i zaštićene osobe o svim mjerama usvojenim na temelju europskog naloga za zaštitu. U obavijesti osobi koja uzrokuje opasnost treba se posvetiti dužna pažnja interesu zaštićene osobe da se ne otkrije njena adresa ili drugi podaci za kontakt. Takve je podatke potrebno isključiti iz obavijesti, pod uvjetom da adresa ili podaci za kontakt zabrane ili ograničenja određenih izvršnom mjerom prema osobi koja uzrokuje opasnost.

(23)

Kada nadležno tijelo države izdavateljice povuče europski nalog za zaštitu, nadležno tijelo države izdavateljice treba prekinuti mjere koje je usvojilo radi izvršenja europskog naloga za zaštitu, pri čemu se razumije da nadležno tijelo države izdavateljice može – samostalno, te u skladu sa svojim nacionalnim pravom – usvojiti svaku mjeru zaštite prema svom nacionalnom pravu s ciljem zaštite konkretne osobe.

(24)

Budući da ova Direktiva regulira slučajeve u kojima se zaštićena osoba seli u drugu državu članicu, izdavanje ili izvršavanje europskog naloga za zaštitu ne podrazumijeva da se na državu izvršenja prenose bilo kakve nadležnosti u vezi s glavnim, odloženim, alternativnim, uvjetnim ili sekundarnim sankcijama ili u vezi sigurnosnih mjera određenim osobi koja uzrokuje opasnost, ako ona nastavi prebivati u državi koja je usvojila zaštitnu mjeru.

(25)

Ako je potrebno, treba biti moguće koristiti elektronička sredstva s ciljem praktične primjene mjera usvojenih u primjeni ove Direktive, u skladu s nacionalnim zakonodavstvima i postupcima.

(26)

U smislu suradnje između tijela uključena u osiguravanje zaštite zaštićenih osoba, nadležno tijelo države izvršiteljice treba dostaviti nadležnom tijelu države izdavateljice svako kršenje mjera usvojenih u državi izvršiteljici s ciljem izvršenja europskog naloga za zaštitu. To priopćenje treba omogućiti nadležnom tijelu države izdavateljice da brzo odluči o odgovarajućem odgovoru u pogledu zaštitne mjere koja je određena u njegovoj državi prema osobi koja uzrokuje opasnost. Takav odgovor može sadržavati, ako je potrebno, određivanje mjere pritvora u zamjenu za nezatvorsku mjeru koja je prvotno određena, na primjer, kao alternativa preventivnom zadržanju ili kao posljedica uvjetne odgode sankcije. Smatra se da takva odluka, budući da ne određuje nove sankcije u vezi s novim kaznenim djelom, ne utječe na mogućnost da država izvršiteljica može, ako je potrebno, odrediti sankcije u slučaju kršenja mjera usvojenih s ciljem izvršenja europskog naloga za zaštitu.

(27)

Zbog različitih pravnih tradicija država članica, ako ne bi bile na raspolaganju zaštitne mjere u državi izvršiteljici u slučaju sa sličnim činjeničnim stanjem iz europskog naloga za zaštitu, nadležno tijelo države izvršiteljice treba izvijestiti os svakom kršenju zaštitne mjere iz europskog naloga za zaštitu o kojem ima saznanje nadležno tijelo države izdavateljice.

(28)

S ciljem osiguranja nesmetane primjene ove Direktive u svakom pojedinačnom slučaju, nadležna tijela države izdavateljice i države izvršiteljice trebaju izvršavati svoje nadležnosti u skladu s odredbama ove Direktive, uzimajući u obzir načelo ne bis in idem.

(29)

Zaštićena osoba ne bi smjela biti dužna naknađivati troškove u vezi priznavanja europskog naloga za zaštitu koji nisu razmjerni u usporedi sa sličnim nacionalnim predmetom. Prilikom provođenja ove Direktive, države članice trebaju osigurati da nakon priznavanja europskog naloga za zaštitu, zaštićena osoba nije obvezna pokretati novi nacionalni postupak, kako bi od nadležnog tijela države izvršiteljice, što je izravna posljedica priznavanja europskog naloga za zaštitu, dobila odluku o usvajanju neke mjere koja bi bila na raspolaganju prema njenom nacionalnom pravu u sličnom slučaju radi osiguranja zaštite zaštićene osobe.

(30)

Imajući na umu načelo uzajamnog priznanja na kojem se ova Direktiva temelji, države članice trebaju promicati, u najvećoj mogućoj mjeri, izravni kontakt između nadležnih tijela kada primjenjuju ovu Direktivu.

(31)

Ne dovodeći u pitanje sudačku nezavisnost i razlike u organizaciji pravosuđa unutar Unije, države članice trebaju razmisliti o tome, da odgovorni za izobrazbu sudaca, tužitelja, policije i zaposlenih u pravosuđu koji su uključeni u postupke izdavanja ili priznavanja europskog naloga za zaštitu, zatraže da se osigura odgovarajuća izobrazba u pogledu ciljeva ove Direktive.

(32)

S ciljem olakšavanja ocjene primjene ove Direktive, države članice trebaju dostaviti Komisiji odgovarajuće podatke koji se odnose na primjenu nacionalnih postupaka o europskom nalogu za zaštitu, barem u pogledu broja zatraženih europskih naloga za zaštitu, ikoji su izdani i/ili priznati. U tom bi smislu bile korisne druge vrste podataka, kao što su na primjer, vrste određenih kaznenih djela.

(33)

Ova Direktiva doprinosi zaštiti osoba koje su u opasnosti, čime dopunjava, ali ne utječe negativno, na instrumente koji već postoje u tom području, kao što je Okvirna odluka 2008/947/PUP i Okvirna odluka 2009/829/PUP.

(34)

Ako odluka koja se odnosi na zaštitne mjere spada u područje primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (5), Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću (6) ili Haške konvencije iz 1996. o nadležnosti, važećem pravu, priznavanju, izvršenju i suradnji u pogledu roditeljske odgovornosti i mjera zaštite djece (7), priznanje i izvršenje te odluke treba se provesti u skladu s odredbama mjerodavnim pravnih instrumenata.

(35)

Države članice i Komisija trebaju uključiti informacije o europskom nalogu za zaštitu, ako je potrebno, u postojeće kampanje za izobrazbu i podizanje svijesti o zaštiti žrtava kaznenih djela.

(36)

Osobni podaci koji se obrađuju prilikom primjene ove Direktive, trebaju se zaštititi u skladu s Okvirnom odlukom Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (8) te s načelima iz Europske konvencije iz 1981. o zaštiti pojedinaca u pogledu automatske obrade osobnih podataka.

(37)

Ova Direktiva treba poštivati temeljna prava zajamčena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, u skladu s člankom 6. UEU-a.

(38)

U primjeni ove Direktive države članice se potiču da uzimaju u obzir prava i načela obuhvaćena Konvencijom Ujedinjenih naroda iz 1979. o ukidanju svih oblika diskriminacije žena.

(39)

Budući da se cilj ove Direktive, zaštititi osobe koje su u opasnosti, ne može postići od strane država članica, te stoga može, zbog opsega i učinaka, se bolje postići na razini Unije, Unija može usvajati mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je naveden u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom razmjernosti iz tog članka, ova Direktiva ne prelazi što je potrebno radi postizanja tog cilja.

(40)

U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije, Ujedinjena Kraljevina želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Direktive.

(41)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, nije njom vezana niti se na nju primjenjuje.

(42)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, nije njom vezana niti se na nju primjenjuje,

1.

„europski nalog za zaštitu” znači odluka koju je donijelo sudsko ili slično tijelo države članice u vezi sa zaštitnom mjerom, na temelju koje sudsko ili slično tijelo druge države članice poduzima svaku odgovarajuću mjeru ili mjere prema svom vlastitom nacionalnom pravu, kako bi nastavilo zaštitu zaštićene osobe;

2.

„zaštitna mjera” znači odluka u kaznenoj stvari koja je donesena u državi izdavateljici u skladu s njenim nacionalnim pravom i postupcima koji osobi koja uzrokuje opasnost izriču jednu ili više zabrana ili ograničenja iz stavka 5. za zaštitu zaštićene osobe od kaznenog djela koje može ugroziti njezin život, fizički ili psihički integritet, dostojanstvo, osobnu slobodu ili seksualni integritet;

3.

„zaštićena osoba” znači fizička osoba koja je predmet zaštite na temelju zaštite mjere koju je usvojila država izdavateljica;

4.

„osoba koja uzrokuje opasnost” znači fizička osoba kojoj je izrečena jedna ili više zabrana ili ograničenja iz članka 5.;

5.

„država izdavateljica” znači država članica u kojoj je usvojena zaštitne mjera koja predstavlja temelje za izdavanje europskog naloga za zaštitu;

6.

„država izdavateljica” znači država članica kojoj je europski nalog za zaštitu dostavljen zbog priznanja;

7.

„država nadzora” znači država članica kojoj je dostavljena presuda u smislu članka 2. Okvirne odluke 2008/947/PUP ili odluka o mjerama nadzora u smislu članka 4. Okvirne odluke 2009/829/PUP.

(a)

zabranu ulaska u određene objekte, mjesta ili određena područja u kojima zaštićena osoba prebiva ili ih posjećuje;

(b)

zabranu ili uređenje odnosa, u bilo kom obliku, sa zaštićenom osobom, uključujući preko telefona, elektroničke ili redovne pošte, telefaksa ili bilo kog drugog sredstva; ili

(c)

zabranu ili uređenje približavanja zaštićenoj osobi bliže od dozvoljene udaljenosti.

(a)

identitet i državljanstvo zaštićene osobe, kao identitet i državljanstvo skrbnika ili zastupnika, ako je osoba maloljetnik ili poslovno nesposobna;

(b)

datum od kojeg zaštićena osoba namjerava prebivati ili boraviti u državi izvršiteljici, razdoblje ili razdoblja boravka, ako su poznati;

(c)

ime, adresu, telefonski broj, broj telefaksa ili elektroničku adresu nadležnog tijela države izdavateljice;

(d)

navođenje pravnog akta (na primjer broj i datum) koji sadrži zaštitnu mjeru na temelju koje je izdan europski nalog za zaštitu;

(e)

sažetak činjenica i okolnosti koje su dovele do donošenja zaštitne mjere u državi izdavateljici;

(f)

zabrane i ograničenja koje su u zaštitnoj mjeri na kojoj se temelji europski nalog za zaštitu izrečene osobi koja uzrokuje opasnost, njihovo trajanje i navođenje eventualne sankcije, u slučaju kršenja neke zabrane ili ograničenja;

(g)

korištenje eventualnih tehničkih uređaja koji su dani zaštićenoj osobi ili osobi koja uzrokuje opasnost, kao sredstvo za izvršenje zaštitne mjere;

(h)

identitet i državljanstvo osobe koja uzrokuje opasnost, kao i kontaktne podatke te osobe;

(i)

ako su takvi podaci poznati nadležnom tijelu države izdavateljice bez daljnje istrage, je li zaštićena osoba i/ili osoba koja uzrokuje opasnost ostvarila besplatnu pravnu pomoć u državi izdavateljici;

(j)

opis, ako je potrebno, drugih okolnosti koje bi mogle utjecati na procjenu opasnosti koja prijeti zaštićenoj osobi;

(k)

navođenje podataka, ako je potrebno, o tome da je presuda u smislu članak 2. Okvirne odluke 2008/947/PUP ili odluke o mjerama nadzora u smislu članka 4. Okvirne odluke 2009/829/PUP već upućena državi nadzora, ako je ona različita od države izvršenja europskog naloga za zaštitu, te podatke o nadležnom tijelu za izvršenje takve presude ili odluke.

(a)

europski nalog za zaštitu nije potpun ili nije nadopunjen u roku koji je odredilo nadležno tijelo države izvršiteljice;

(b)

zahtjevi iz članka 5. nisu ispunjeni;

(c)

zaštitna mjera se odnosi na djelo koje ne predstavlja kazneno djelo prema pravu države izvršiteljice;

(d)

zaštita proizlazi iz izvršenja sankcije ili mjere koja, u skladu s pravom države izvršiteljice nije obuhvaćena amnestijom, i odnosi se na djelo ili postupanje koje ulazi u njenu nadležnost sukladno tom pravu;

(e)

postoji imunitet koji je priznat prema pravu države izvršiteljice za osobu koja uzrokuje opasnost, koji onemogućava usvajanje mjere na temelju europskog naloga za zaštitu;

(f)

kazneni progon osobe koja uzrokuje opasnost za djelo ili postupanje u pogledu koje ge usvojena zaštitne mjera zastarjelo prema pravu države izvršiteljice, ako djelo ili postupanje spada u njenu nadležnost prema njenom nacionalnom pravu;

(g)

priznanje europskog naloga za zaštitu bilo bi suprotno načelu ne bis in idem;

(h)

prema pravu države izvršiteljice, osoba koja uzrokuje opasnost ne može, zbog godina, smatrati se kazneno odgovornom za djelo ili postupanje u vezi koje je zaštitna mjera usvojena;

(i)

zaštitna se mjera odnosi na kazneno djelo koje se, prema pravu države izvršiteljice, smatra da je počinjeno, u cijelosti ili veći ili važniji dio, unutar njenog državnog područja.

(a)

bez odgode obavijestiti državu izdavateljicu i zaštićenu osobu o odbijanju i razlozima za odbijanje;

(b)

ako je potrebno, obavijestiti zaštićenu osobu o mogućnosti traženja usvajanje zaštitne mjere u skladu s njenim nacionalnim pravom;

(c)

obavijestiti zaštićenu osobu o svim odgovarajućim pravnim sredstvima koja su na raspolaganju prema njenom nacionalnom pravu protiv te odluke.

(a)

izricati kaznene sankcije i druge mjere kao posljedicu kršenja, ako to kršenje znači kazneno djelo prema pravu države izvršiteljice;

(b)

donesti nekaznene odluke u vezi kršenja;

(c)

usvojiti svaku hitnu i privremenu mjeru radi zaustavljanja kršenja dok država izvršiteljica, ako je potrebno, ne donese daljnju odluku.

(a)

produljenja, nadzora, promjene, ukidanja i povlačenja zaštitne mjere te, sukladno tome, europskog naloga za zaštitu;

(b)

izricanja mjere oduzimanja slobode, kao posljedice ukidanja zaštitne mjere, ako je zaštitna mjera primjenjivana na temelju odluke u smislu članka 2. Okvirne odluke 2008/947/PUP ili na temelju odluke o mjerama nadzora u smislu članka 4. Okvirne odluke 2009/829/PUP.

(a)

izmijeniti mjere usvojene na temelju europskog naloga za zaštitu, postupajući u skladu s člankom 9.; ili

(b)

odbiti izvršiti izmijenjenu zabranu ili ograničenje, ako ne spada u vrstu zabrana ili ograničenja iz članka 5., ili ako su podaci proslijeđeni s europskim nalogom za zaštitu u skladu s člankom 7. nepotpuni ili nisu nadopunjeni u roku koji je odredilo nadležno tijelo države izvršiteljice u skladu s člankom 9. stavkom 4.

(a)

ako postoje jasne indicije da zaštićena osoba ne prebiva ili nema boravak na državnom području države izvršiteljice, ili je konačno napustila to državno područje;

(b)

ako je isteklo, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, najdulje trajanje mjera usvojenih u izvršavanju europskog naloga za zaštitu;

(c)

u slučaju iz članka 13. stavka 7. točke (b); ili

(d)

ako je presuda u smislu članka 2. Okvirne odluke 2008/947/PUP ili odluka o mjerama nadzora u smislu članka 4. Okvirne odluke 2009/829/PUP proslijeđena državi izvršiteljici nakon priznavanja europskog naloga za zaštitu.