EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 31998R2532

Uredba Vijeća (EZ) br. 2532/98 od 23. studenoga 1998. o ovlastima Europske središnje banke za izricanje sankcija

SL L 318, 27.11.1998, p. 4–7 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)

Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 04/02/2015

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/1998/2532/oj

01/Sv. 005

HR

Službeni list Europske unije

31


31998R2532


L 318/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.11.1998.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 2532/98

od 23. studenoga 1998.

o ovlastima Europske središnje banke za izricanje sankcija

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice (dalje u tekstu: Ugovor), a posebno njegov članak 108.a stavak 3. i članak 34.3. Protokola (br. 3) o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: Statut),

uzimajući u obzir preporuku Europske središnje banke (dalje u tekstu: ESB) (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Komisije (3),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 106. stavku 6. Ugovora i članku 42. Statuta, te pod uvjetima određenim u članku 109.k stavku 5. Ugovora i Protokolu (br. 11) o određenim odredbama koje se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske,

(1)

budući da se ovom Uredbom, u skladu s člankom 34. stavkom 34.3. Statuta, u vezi s člankom 43. stavkom 43.1. Statuta, stavkom 8. Protokola br. 11 i stavkom 2. Protokola (br. 12) o određenim odredbama koje se odnose na Dansku, ne smije dodijeliti prava ni nametati obveze državama članicama nesudionicama;

(2)

budući da Vijeće mora u skladu s člankom 34. stavkom 34.3. Statuta utvrditi ograničenja i uvjete pod kojima je ESB ovlašten za izricanje poduzetnicima novčanih kazni ili periodičnih penala za neispunjavanje obveza koje proizlaze iz uredbi i odluka ESB-a;

(3)

budući da povrede obveza koje proizlaze iz uredbi i odluka ESB-a mogu proizaći na različitim područjima nadležnosti ESB-a;

(4)

budući da je, da bi se osigurao jedinstven pristup izricanju sankcija u različitim područjima nadležnosti ESB-a, prikladno da sve opće i postupovne odredbe za izricanje takvih sankcija budu sadržane u jednoj uredbi Vijeća; budući da druge uredbe Vijeća predviđaju posebne sankcije u posebnim područjima, a pozivaju se na ovu Uredbu u pogledu načela i postupaka koji se odnose na izricanje tih sankcija;

(5)

budući da se ovom Uredbom za osiguranje učinkovitog režima za upravljanje sankcijama moraju dati ESB-u određena diskrecijska prava, kako u odnosu na postupke, tako i u odnosu na njihovu provedbu u ograničenjima i pod uvjetima utvrđenim u ovoj Uredbi;

(6)

budući da je Europskom sustavu središnjih banaka (dalje u tekstu: ESSB) i ESB-u povjerena zadaća pripreme za potpuno funkcioniranje u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (dalje u tekstu: treća faza); budući da je pravovremena priprema od ključne važnosti da bi se ESSB-u omogućilo ispunjavanje svoje zadaće u trećoj fazi; budući da je prije početka treće faze, ključan element pripreme donošenje,sustava za izricanje sankcija protiv poduzetnika koji ne ispunjavaju svoje obveze koje proizlaze iz uredbi i odluka ESB-a; budući da je poželjno sudionike na tržištu što prije obavijestiti o iscrpnim odredbama čije donošenje ESB može smatrati potrebnim u pogledu izricanja sankcija; budući da je stoga ESB-u potrebno dodijeliti regulatorne ovlasti od dana stupanja na snagu ove Uredbe;

(7)

budući da se odredbe ove Uredbe mogu učinkovito primjenjivati samo ako države članice sudionice donesu potrebne mjere da bi se osiguralo da njihova tijela raspolažu ovlastima za pružanje pomoći i punu suradnju s ESB-om u provođenju postupka radi utvrđivanja povrede kako zahtijeva ova Uredba, a u skladu s člankom 5. Ugovora;

(8)

budući da ESB mora imati mogućnost obratiti se nacionalnim središnjim bankama radi obavljanja zadaća ESSB-a u mjeri u kojoj se to smatra mogućim i primjerenim;

(9)

budući da odluke donesene na temelju ove Uredbe kojima se izriču novčane obveze moraju biti izvršive u skladu s člankom 192. Ugovora,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

1.

„država članica sudionica” znači država članica koja je usvojila jedinstvenu valutu u skladu s Ugovorom;

2.

„nacionalna središnja banka” znači središnja banka države članice sudionice;

3.

„poduzetnik” znači fizičke ili pravne osobe, privatne ili javne, s izuzetkom javnih osoba u izvršavanju javnih ovlasti, u državi članici sudionici na koje se odnose obveze koje proizlaze iz uredbi i odluka ESB-a, te obuhvaćaju podružnice ili druge stalne poslovne jedinice smještene u državi članici sudionici, a čiji je glavni ured ili registrirano sjedište izvan države članice sudionice;

4.

„povreda” znači svaki propust poduzetnika da ispuni bilo koju od obveza koje proizlaze iz uredbi ili odluka ESB-a;

5.

„novčana kazna” znači jednokratni novčani iznos koji je poduzetnik obvezan platiti kao sankciju;

6.

„periodični penali” znači novčani iznosi koje je, u slučaju trajne povrede, poduzetnik dužan platiti kao sankciju, a koji se zaračunavaju za svaki dan trajne povrede nakon obavijesti poduzetniku o odluci donesenoj u skladu s člankom 3. stavkom 1. podstavkom 2. ove Uredbe kojom se zahtijeva prestanak povrede;

7.

„sankcije” znači novčane kazne i periodične penale koji se izriču kao posljedica povrede.

Članak 2.

Sankcije

1.   Ako posebnim uredbama Vijeća nije drukčije određeno, ograničenja unutar kojih ESB može poduzetnicima izreći novčane kazne ili periodične penale određuju se kako slijedi:

(a)

novčane kazne: gornja granica je 500 000 EUR; te

(b)

periodični penali: gornja granica je 10 000 EUR po danu povrede. Periodični penali mogu se izreći za razdoblje od najviše šest mjeseci nakon obavijesti poduzetniku o odluci donesenoj u skladu s člankom 3. stavkom 1. ove Uredbe.

2.   U utvrđivanju o izricanju sankcije te određivanju odgovarajuće sankcije ESB se rukovodi načelom proporcionalnosti.

3.   ESB prema potrebi uzima u obzir okolnosti pojedinog slučaja, kao što su:

(a)

s jedne strane, dobra vjera i stupanj otvorenosti poduzetnika kod tumačenja i ispunjenja obveze koja proizlazi iz uredbe ili odluke ESB-a, te stupanj savjesnosti i suradnje koju poduzetnik pokazuje, odnosno, s druge strane, bilo kakav dokaz o namjernoj prijevari od strane službenika poduzetnika;

(b)

ozbiljnost posljedica povrede;

(c)

ponavljanje, učestalost ili trajanje povrede od strane tog poduzetnika;

(d)

dobit koju je poduzetnik stekao povredom;

(e)

gospodarska snaga poduzetnika; te

(f)

prethodne sankcije koje su protiv istog poduzetnika odredila druga tijela, a na temelju istih činjenica.

4.   Kad god povreda predstavlja propust obavljanja dužnosti, primjena sankcije ne izuzima poduzetnika od obveze obavljanja te dužnosti, osim ako odluke donesene u skladu s člankom 3. stavkom 4. ove Uredbe izričito određuju drukčije.

Članak 3.

Postupovna pravila

1.   Odluku o pokretanju postupka radi utvrđivanja povrede donosi Izvršni odbor ESB-a postupajući na vlastitu inicijativu ili na temelju prijedloga koji mu je uputila nacionalna središnja banka države članice na čijem je području nadležnosti došlo do navodne povrede. Odluku može također donijeti nacionalna središnja banka države članice na čijem je području nadležnosti došlo do navodne povrede, na vlastitu inicijativu ili na temelju prijedloga koji joj je uputio ESB.

Pisana obavijest o odluci o pokretanju postupka radi utvrđivanja povrede dostavlja se dotičnom poduzetniku, nadležnom nadzornom tijelu i nacionalnoj središnjoj banci države članice na čijem je području nadležnosti došlo do navodne povrede, odnosno ESB-u. Obavijest sadrži pojedinosti o navodima protiv poduzetnika i dokaze na kojima su ti navodi utemeljeni. Ako je potrebno, odlukom se zahtijeva prestanak navodne povrede, a dotičnom poduzetniku se dostavlja obavijest o mogućnosti izricanja periodičnih penala.

2.   Odlukom iz stavka 1. ovog članka može se zahtijevati da se u odnosu na poduzetnika provede postupak radi utvrđivanja povrede. U provođenju postupka ESB, odnosno nacionalna središnja banka, ima pravo:

(a)

zahtijevati dostavu dokumenata;

(b)

pregledati poslovne knjige i evidencije poduzetnika;

(c)

uzeti preslike ili izvode iz poslovnih knjiga i evidencija; te

(d)

pribavitii pisana ili usmena objašnjenja.

Ako poduzetnik ometa provođenje postupka radi utvrđivanja povrede, država članica sudionica u kojoj se nalaze poslovni prostori poduzetnika pruža potrebnu pomoć, što obuhvaća omogućavanje pristupa ESB-u ili nacionalnoj središnjoj banci poslovnim prostorima poduzetnika radi ostvarenja gore navedenih prava.

3.   Dotični poduzetnik ima pravo podnijeti očitovanje ESB-u, odnosno nacionalnoj središnjoj banci. Poduzetniku se dodjeljuje rok od najmanje trideset dana za iznošenje obrane.

4.   Izvršni odbor ESB-a u najkraćem mogućem roku nakon primitka prijedloga nacionalne središnje banke koja je pokrenula postupak radi utvrđivanja povrede, odnosno nakon savjetovanja s nacionalnom središnjom bankom države članice na čijem je području nadležnosti došlo do navodne povrede, donosi obrazloženu odluku o tome je li poduzetnik počinio povredu, zajedno s eventualnom sankcijom koju je potrebno izreći.

5.   Dotičnom poduzetniku se upućuje pisana obavijest o odluci te ga se obavješćuje se o pravu na preispitivanje. Obavijest o donesenoj odluci dostavlja se također nadležnim nadzornim tijelima i nacionalnoj središnjoj banci države članice na čijem je području nadležnosti došlo do povrede.

6.   Dotični poduzetnik ima pravo zatražiti preispitivanje odluke Izvršnog odbora od strane Upravnog vijeća ESB-a. Zahtjev se podnosi u roku od trideset dana od primitka obavijesti o donesenoj odluci i sadrži sve prateće informacije i navode. Zahtjev se u pisanom obliku podnosi Upravnom vijeću ESB-a.

7.   Odluka Upravnog vijeća ESB-a, kao odgovor na zahtjev podnesen u skladu sa stavkom 6. ovog članka, sadrži obrazloženje odluke, a pisana obavijest o donesenoj odluci dostavlja se dotičnom poduzetniku, nadležnom nadzornom tijelu tog poduzetnika i nacionalnoj središnjoj banci države članice na čijem je području nadležnosti došlo do povrede. U obavijesti se poduzetnika obavješćuje o pravu na sudsko preispitivanje odluke. Ako u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva Upravno vijeće ESB-a ne donese odluku, dotični poduzetnik može zahtijevati sudsko preispitivanje odluke Izvršnog odbora u skladu s Ugovorom.

8.   Sankcija protiv poduzetnika ne može se izvršiti sve dok odluka ne postane konačna na temelju:

(a)

isteka razdoblja od trideset dana iz stavka 6. ovog članka, u kojem poduzetnik Upravnom vijeću ESB-a nije podnio zahtjev za preispitivanje odluke; ili

(b)

obavijesti o odluci koju je Upravno vijeće ESB-a uputilo poduzetniku, odnosno isteka razdoblja iz stavka 7. ovog članka, u kojem Upravno vijeće ESB-a nije donijelo odluku.

9.   Prihodi od sankcija koje izriče ESB pripadaju ESB-u.

10.   Ako se povreda odnosi isključivo na zadaću povjerenu ESSB-u na temelju Ugovora i Statuta, postupak radi utvrđivanja povrede moguće je pokrenuti samo na temelju ove Uredbe, bez obzira na postojanje bilo kakvog nacionalnog zakona ili propisa koji može predviđati poseban postupak. Ako se povreda odnosi na jedno ili više područja izvan nadležnosti ESSB-a, pravo na pokretanje postupka radi utvrđivanja povrede na temelju ove Uredbe neovisno je o bilo kojem pravu nadležnog državnog tijela da pokrene posebne postupke u odnosu na ona područja koja su izvan nadležnosti ESSB-a. Ove odredbe ne dovode u pitanje primjenu kaznenog prava i nadležnosti u pogledu bonitetnog nadzora u državama članicama sudionicama.

11.   Poduzetnik snosi troškove postupka radi utvrđivanja povrede ako je odlukom utvrđeno da je počinilo povredu.

Članak 4.

Rokovi

1.   Pravo na donošenje odluke o pokretanju postupka radi utvrđivanja povrede, kao što je predviđeno ovom Uredbom, istječe godinu dana nakon što je ESB ili nacionalna središnja banka države članice na čijem je području nadležnosti došlo do navodne povrede prvi put saznala o postojanju povrede te, u svakom slučaju, pet godina nakon počinjenja povrede, odnosno, u slučaju trajne povrede, pet godina nakon prestanka povrede.

2.   Pravo na donošenje odluke o izricanju sankcije za povredu, kao što je predviđeno ovom Uredbom, istječe godinu dana nakon što je donesena odluka o pokretanju postupka prema članku 3. stavku 1. ove Uredbe.

3.   U skladu s člankom 3. stavkom 8. ove Uredbe pravo na pokretanje postupka izvršenja istječe šest mjeseci nakon što je odluka postala izvršiva.

Članak 5.

Sudsko preispitivanje

Sud Europskih zajednica u smislu članka 172. Ugovora ima neograničenu nadležnost preispitivanja konačnih odluka kojima se izriču sankcije.

Članak 6.

Opće odredbe i regulatorna ovlast

1.   U slučaju da su odredbe ove Uredbe protivne odredbama drugih uredaba Vijeća kojima se ESB-u omogućuje izricanje sankcija, prevladavaju potonje odredbe.

2.   Uz poštovanje ograničenja i uvjeta utvrđenih u ovoj Uredbi, ESB može donijeti odredbe kojima se podrobnije utvrđuju načini na temelju kojih je moguće izreći sankcije u skladu s odredbama ove Uredbe, kao i smjernice kojima se koordiniraju i usklađuju postupci u vezi s vođenjem postupka radi utvrđivanja povrede.

Članak 7.

Završne odredbe

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 6. stavak 2. primjenjuje se od dana stupanja na snagu ove Uredbe. Ostali članci primjenjuju se od 1. siječnja 1999.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. studenoga 1998.

Za Vijeće

Predsjednik

R. EDLINGER


(1)  SL C 246, 6.8.1998., str. 9.

(2)  SL C 328, 26.10.1998.

(3)  Mišljenje od 8. listopada 1998. (još nije objavljeno u Službenom listu).


Top