31966L0402

DIREKTIVA VIJEĆA 66/402/EEZ

od 14. lipnja 1966.

o stavljanju na tržište sjemena žitarica

(66/402/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 43. i 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora,

budući da proizvodnja žitarica zauzima važno mjesto u poljoprivredi Europske ekonomske zajednice;

budući da zadovoljavajući rezultati u uzgoju žitarica u velikoj mjeri ovise o korištenju odgovarajućeg sjemena; budući da su s tim ciljem neke države članice na neko vrijeme ograničile stavljanje na tržište sjemena žitarica na visokokvalitetna sjemena; budući da su iste države u mogućnosti iskoristiti sustavan rad na selekciji bilja koji je u tijeku već nekoliko desetljeća, a što je rezultiralo razvojem dovoljno stabilnih i uniformnih sorata žitarica za koje se zbog njihovih osobina predviđa da će biti od velike vrijednosti za ciljanu namjenu;

budući da bi se u uzgoju žitarica u Zajednici postigla veća produktivnost kad bi na odabir sorata čije je stavljanje na tržište dozvoljeno države članice primjenjivale jedinstvena i što je moguće stroža pravila;

budući da je, međutim, opravdano da se stavljanje na tržište ograniči na određene sorte samo ako korisnik može biti siguran u stvarno dobivanje sjemena tih sorata;

budući da neke države članice za tu svrhu primjenjuju programe certifikacije koje je službena kontrola namijenila osiguranju autentičnosti i čistoće sorata;

budući da takav sustav već postoji na međunarodnoj razini; budući da je Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda preporučila najmanje standarde za certifikaciju sjemena kukuruza u europskim i sredozemnim državama, budući da je, nadalje, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj utvrdila program certifikacije sorata biljnog sjemena u međunarodnoj trgovini;

budući da je poželjno utvrđivanje jedinstvenog programa certifikacije u Zajednici, na temelju iskustava prikupljenih kroz primjenu takvih programa;

budući da bi se program trebao primjenjivati na stavljanje na tržište i u drugim državama članicama i na domaćim tržištima;

budući da bi, kao opće pravilo, stavljanje na tržište sjemena žitarica trebalo biti dozvoljeno samo ako je ono službeno ispitano i odobreno u skladu s pravilima certifikacije, kao osnovno sjeme ili certificirano sjeme, ili ako je, u slučaju pojedinih rodova i vrsta, službeno ispitano i odobreno kao komercijalno sjeme; budući da je odabir stručnih izraza „osnovno sjeme”, odnosno „certificirano sjeme”, zasnovan na postojećoj međunarodnoj terminologiji;

budući da se na sjeme žitarica koje se ne stavlja na tržište, s obzirom na njegov malen ekonomski značaj, ne bi trebala primjenjivati pravila Zajednice; budući da države članice moraju zadržati pravo da takvo sjeme reguliraju posebnim odredbama;

budući da se pravila Zajednice ne bi trebala primjenjivati na sjeme za koje se pokaže da je namijenjeno izvozu u treće zemlje;

budući da je u pogledu analitičke čistoće, klijavosti i zdravstvenog stanja potrebno utvrditi određene zahtjeve, kako bi se poboljšala ne samo genetska kakvoća krmnog bilja u Zajednici, nego i njegove vanjske osobine,

budući da treba utvrditi pravila Zajednice u pogledu pakiranja, uzorkovanja, plombiranja i označivanja kako bi se osigurala autentičnost sjemena; budući da u tom cilju na oznaci trebaju biti naznačene pojedinosti potrebne za službenu kontrolu i za informiranje poljoprivrednika, uz jasnu naznaku da certifikacija potječe iz Zajednice;

budući da su nekim državama članicama potrebne mješavine sjemena žitarica različitih rodova i vrsta za posebne namjene; budući da, kako bi se te potrebe uzele u obzir, države članice trebaju biti ovlaštene da takve mješavine odobravaju podložno određenim uvjetima;

budući da, kako bi se tijekom stavlja na tržište osiguralo poštivanje zahtjeva u pogledu kakvoće sjemena, kao i odredaba kojima se osigurava autentičnost, države članice moraju predvidjeti odgovarajuće kontrolne aranžmane;

budući da sjeme koje zadovoljava te zahtjeve ne bi trebalo, ne dovodeći u pitanje članak 36. Ugovora, podlijegati drugim tržišnim ograničenjima osim onih predviđenih pravilima Zajednice, osim u slučajevima kada pravila Zajednice predviđaju odstupanja u pogledu štetnih organizama;

budući da bi, u prvoj fazi, a do utvrđivanja jedinstvenog popisa sorata, dopuštena ograničenja trebala uključivati posebno pravo država članica da ograniče stavljanje na tržište certificiranog sjemena na sorte koje su vrijedne za uzgoj i korištenje na njihovom državnom području;

budući da bi, pridržavajući se određenim uvjetima, sjeme umnoženo u drugoj državi od osnovnog sjemena certificiranog u nekoj državi članici trebalo biti priznato kao istovrijedno sjemenu umnoženom u dotičnoj državi članici;

budući da je, s druge strane, potrebno predvidjeti da se dopusti stavljanje na tržište unutar Zajednice sjemena žitarica požetih u trećim zemljama samo ako takvo sjeme pruža ista jamstva kao i službeno certificirano sjeme ili sjeme službeno odobreno kao komercijalno unutar Zajednice i sukladno pravilima Zajednice;

budući da je, u razdobljima u kojima postoje poteškoće u dobivanju pošiljaka certificiranog sjemena različitih kategorija, potrebno privremeno dozvoliti stavljanje na tržište sjemena koje zadovoljava manje stroge zahtjeve;

budući da je, kako bi se uskladile tehničke metode certifikacije koje se primjenjuju u različitim državama članicama te omogućile buduće usporedbe između sjemena certificiranog unutar Zajednice i onoga koje dolazi iz trećih zemalja, potrebno u državama članicama odrediti testna polja Zajednice, kako bi se omogućila godišnja naknadna kontrola sjemena različitih kategorija „certificiranog sjemena”;

budući da Komisiji treba biti povjerena zadaća usvajanja određenih mjera za primjenu ove Direktive; budući da, kako bi se olakšala provedba predloženih mjera, treba utvrditi postupak uspostavljanja bliske suradnje između država članica i Komisije sa Stalnim odborom za sjemena i reprodukcijski materijal u poljoprivredi, hortikulturi i šumarstvu,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova se Direktiva primjenjuje na sjeme žitarica koje se stavlja na tržište unutar Zajednice.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 3.

1.   Države članice moraju osigurati da se sjeme žitarica ne smije stavljati na tržište osim ako nije službeno certificirano kao „osnovno sjeme”, „certificirano sjeme”, „certificirano sjeme prve generacije” ili „certificirano sjeme druge generacije” i osim ako ne zadovoljava uvjete utvrđene u Prilogu II.

2.   Države članice moraju za potrebe certificiranja i stavljanja na tržište utvrditi najveći sadržaj vlage u osnovnom sjemenu i certificiranim sjemenima svih vrsta.

3.   Države članice moraju osigurati da se službeni pregledi provode prema postojećim međunarodnim metodama, u mjeri u kojoj takve metode postoje.

4.   Države članice mogu predvidjeti odstupanja od odredaba stavaka 1. i 2.:

Članak 4.

1.   Države članice mogu, međutim, odstupajući od odredaba članka 3.:

Ove odredbe ne primjenjuju se na sjeme uvezeno iz trećih zemalja, osim ako za umnožavanje izvan Zajednice nije drukčije određeno u članku 15.

2.   U slučaju sjemena kukuruza, države članice mogu klijavost potrebnu na temelju Priloga II. smanjiti na 85 %.

Članak 5.

Što se tiče uvjeta utvrđenih u Prilozima I. i II., države članice mogu odrediti dodatne ili strože zahtjeve za certificiranje sjemena koje se proizvodi na njihovom vlastitom državnom području.

Članak 6.

1.   Svaka država članica mora sastaviti popis sorata žitarica službeno prihvaćenih za certificiranje na njezinom državnom području.

2.   Sorta se prihvaća za certificiranje samo ako se službenim ili službeno nadziranim ispitivanjima, a naročito pokusnim uzgojem tijekom dvije uzastopne godine, a u slučaju stranooplodne raži i kukuruza tijekom tri uzastopne godine, utvrdi:

3.   U slučaju hibrida i sintetičkih varijanti, tijela odgovorna za prihvaćanje i certifikaciju moraju se izvijestiti o genealoškim komponentama. Države članice moraju osigurati da se rezultati ispitivanja i opis genealoških komponenata, ako oplemenjivač to zatraži, smatraju povjerljivima.

4.   Prihvaćene sorte redovito se službeno provjeravaju. Ako bilo koji od uvjeta prihvaćanja za certificiranje više nije ispunjen, prihvaćanje se opoziva i sorta briše s popisa. Bude li izmijenjena jedna ili više osobina sorata slobodne polenacije raži i kukuruza, opis iz popisa mora se odmah izmijeniti.

5.   Ovi popisi i sve njihove izmjene moraju se odmah dostaviti Komisiji, koja ih prosljeđuje drugim državama članicama.

Članak 7.

1.   Države članice moraju zatražiti da se za provjeru sorata i samooplodnih linija kukuruza te za ispitivanje sjemena radi certificiranja uzorci uzimaju službeno, korištenjem odgovarajućih metoda.

2.   Za ispitivanje sjemena radi certificiranja uzorci se uzimaju iz homogenih partija, pri čemu su najveća dozvoljena masa partije i najmanja masa uzorka određene su u Prilogu III.

Članak 8.

1.   Države članice moraju zahtijevati da se osnovno sjeme i certificirano sjeme svih vrsta stavlja na tržište samo u dovoljno homogenim pošiljkama, i to u plombiranim spremnicima koji sadrže, kako je predviđeno u člancima 9. i 10., uređaj za plombiranje i oznake.

2.   Države članice mogu, radi nuđenja na prodaju malih količina krajnjem korisniku, utvrditi odstupanja od odredaba stavka 1. vezanih uz pakiranje, plombiranje i označivanje.

Članak 9.

1.   Države članice moraju tražiti da zapakirano osnovno sjeme, certificirano sjeme i komercijalno sjeme budu službeno plombirani na takav način da se prilikom otvaranja spremnika plomba ošteti i ne može se ponovno staviti.

2.   Paketi se ne smiju ponovno plombirati, osim službeno. Ako se paketi ponovno plombiraju, činjenica ponovnog plombiranja, datum ponovnog plombiranja i tijelo nadležno za isto mora se navesti na oznaci koja je potrebna na temelju članka 10. stavka 1.

Članak 10.

1.   Države članice moraju zahtijevati da se pakiranja osnovnog sjemena i certificiranog sjemena svih vrsta:

2.   Države članice mogu:

Članak 11.

Ova Direktiva ne utječe na pravo država članica da zahtijevaju da, u slučajevima različitima od onih iz članka 4., spremnici osnovnog sjemena ili certificiranog sjemena, bez obzira je li to sjeme proizvedeno na njihovom državnom području ili uvezeno, moraju, ako se sjeme stavlja na tržište na njihovom državnom području, sadržavati oznaku dobavljača.

Članak 12.

Države članice moraju tražiti da se eventualno kemijsko tretiranje osnovnog sjemena, certificiranog sjemena ili komercijalnog sjemena navede ili na službenoj oznaci ili na oznaci dobavljača i na spremniku ili unutar spremnika.

Članak 13.

1.   Države članice mogu odobriti stavljanje na tržište sjemena žitarica u obliku mješavina različitih vrsta, pod uvjetom da su različite komponente mješavine prije miješanja bile u skladu s pravilima o stavljanju na tržište koji vrijede za te komponente.

2.   Odredbe članaka 8, 9. i 11. primjenjuju se kao i odredbe članka 10., osim što za miješano sjeme oznaka mora biti zelena.

Članak 14.

1.   Države članice moraju osigurati da za osnovno sjeme i certificirano sjeme svih vrsta koje je službeno certificirano i čiji su spremnici službeno označeni i plombirani kako je propisano ovom Direktivom, ne podliježe nikakvim ograničenjima u smislu stavljanja na tržište u pogledu njihovih osobina, postupaka ispitivanja, označivanja i plombiranja, osim onih utvrđenih u ovoj Direktivi.

2.   Države članice mogu:

Članak 15.

Države članice moraju utvrditi da se sjeme žitarica proizvedeno izravno iz osnovnog sjemena ili iz sjemena prve generacije certificiranog u jednoj državi članici i prikupljenog u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji smatra istovrijednim certificiranom sjemenu ili certificiranom sjemenu prve ili druge generacije ako je to sjeme bilo podvrgnuto pregledu polja koji ispunjava uvjete utvrđene u Prilogu I. i ako je službeno ispitivanje pokazalo da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u Prilogu II. za certificirano sjeme ili certificirano sjeme prve ili druge generacije.

Članak 16.

1.   Odlučujući kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, Vijeće utvrđuje:

2.   Dok Vijeće ne donese odluku iz stavka 1., države članice slobodne su same donositi takvu odluku. To pravo prestaje 1. srpnja 1969.

Članak 17.

1.   S ciljem uklanjanja svih privremenih teškoća u općoj opskrbi osnovnim sjemenom ili certificiranim sjemenom svih vrsta koje se pojave u jednoj ili više država članica koje se ne mogu prevladati unutar Zajednice, Komisija će, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21., ovlastiti jednu ili više država članica da prihvate za stavljanje na tržište, na razdoblje koje će utvrditi Komisija, sjeme kategorije koja ispunjava manje stroge zahtjeve.

2.   Za kategoriju sjemena bilo koje zadane sorte, službena oznaka je ona predviđena za odgovarajuću kategoriju; u svim ostalim slučajevima ta je oznaka tamnožuta. Na oznaci uvijek treba biti naznačeno da dotično sjeme pripada kategoriji koja ispunjava manje stroge zahtjeve.

Članak 18.

Ova se Direktiva ne primjenjuje na sjeme žitarica za koje se pokaže da je namijenjeno izvozu u treće zemlje.

Članak 19.

Države članice moraju urediti na odgovarajući način da se sjeme žitarica službeno kontrolira tijekom stavljanja na tržište, barem provjerom uzoraka, u pogledu usklađenosti sa zahtjevima ove Direktive.

Članak 20.

1.   Probna polja Zajednice utvrđuju se unutar Zajednice za godišnji naknadni nadzor uzoraka sjemena uzetih tijekom uzorkovanja radi provjere; ta polja podliježu inspekciji od strane Odbora iz članka 21.

2.   Ta se usporedna ispitivanja tijekom prve faze koriste radi usklađivanja tehničkih metoda certificiranja tako da se dobiju jednaki rezultati. Čim je taj cilj postignut, sastavljaju se godišnji izvještaji o napretku za usporedna ispitivanja i šalju kao povjerljivi državama članicama i Komisiji. Komisija će, u skladu s postupkom iz članka 21., odrediti rok za prvi izvještaj.

3.   Komisija će, u skladu s postupkom iz članka 21., izvršiti poduzeti aranžmane za mjere za usporedna ispitivanja. U usporedna ispitivanja može se uključiti sjeme žitarica požeto u trećim zemljama.

Članak 21.

1.   U slučaju kada se mora poštovati postupak utvrđen u ovom članku, Predsjednik mora predmet uputiti, bilo na vlastitu inicijativu bilo na zahtjev predstavnika države članice, Stalnom odboru za sjeme i reprodukcijski materijal u poljoprivredi, hortikulturi i šumarstvu (dalje u tekstu: „Odbor”) koji se osniva Odlukom Vijeća od 14. lipnja 1966. (2).

2.   Unutar Odbora, glasovi država članica ponderiraju se kako je predviđeno u članku 148. stavku 2. Ugovora. Predsjednik ne glasuje.

3.   Predstavnik Komisije dostavlja nacrt mjera koje se moraju usvojiti. Odbor dostavlja svoje mišljenje o tim mjerama u vremenskom roku koji utvrdi Predsjednik ovisno o žurnosti predmeta. Mišljenja se donose većinom od dvanaest glasova.

4.   Komisija usvaja mjere koje se odmah primjenjuju. Međutim, ako te mjere nisu u skladu s mišljenjem Odbora, Komisija ih odmah dostavlja Vijeću. U tom slučaju, Komisija može odgoditi primjenu mjera koje je usvojila za najviše jedan mjesec od dana te objave.

Vijeće može kvalificiranom većinom donijeti drukčiju odluku u roku od mjesec dana.

Članak 22.

Osim ako je u Prilogu II. stavku 2. određeno drukčije u pogledu tolerancije štetnih organizama, ova Direktiva ne smije dovoditi u pitanje odredbe nacionalnog prava koje su opravdane razlozima zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili bilja ili zaštite industrijske i komercijalne imovine.

Članak 23.

Države članice moraju najkasnije do 1. srpnja 1968. donijeti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama članka 14. stavka 1. te, najkasnije do 1. srpnja 1969., zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive i njezinih Priloga. One o tome moraju odmah obavijestiti Komisiju.

Članak 24.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL 109, 9.7.1964., str. 1760/64.

(2)  SL 125, 11.7.1966., str. 2289/66.

PRILOG I.

Uvjeti za certificiranje usjeva

PRILOG II.

Uvjeti koje sjeme mora zadovoljavati

PRILOG III.

PRILOG IV.

Oznaka

A.   Potrebni podaci

B.   Najmanje dimenzije:

110 mm × 67 mm