32019R2160

Språk
- Min EUR-Lex
- Logga in
- Ny användare
- Mina senaste sökningar (0)

Det här dokumentet är ett utdrag från EUR-Lex webbplats

Söktips

Behöver du fler sökalternativ? Använd Avancerad sökning

EUROPA
EUR-Lex startsida
Uredba - 2019/2160 - SV - EUR-Lex

Dokument 32019R2160

Hjälp

Uredba (EU) 2019/2160 Europskog Parlamenta I Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica (Tekst značajan za EGP)

PE/85/2019/REV/1

SL L 328, 18.12.2019, s. 1–6 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Dokumentets rättsliga status Gällande

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2019/2160/oj

HTML

PDF

EU:s officiella tidning

18.12.2019

Službeni list Europske unije

L 328/1

UREDBA (EU) 2019/2160 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. studenoga 2019.

o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) dodjeljuje se povlašteni tretman pokrivenim obveznicama pod određenim uvjetima. U Direktivi (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća (5) određuju se bitni elementi pokrivenih obveznica i propisuje zajednička definicija pokrivenih obveznica.

(2)

Komisija je 20. prosinca 2013. zatražila da europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6), da mišljenje o primjerenosti pondera rizika za pokrivene obveznice koji su utvrđeni u članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013. Prema mišljenju EBA-e od 1. srpnja 2014. povlašteni tretman pondera rizika predviđen u Uredbi (EU) br. 575/2013 predstavlja, u načelu, prikladni bonitetni tretman. Međutim, EBA je predložila da se dodatno razmotri nadopuna zahtjevâ za prihvatljivost za povlašteni tretmana pondera rizika kako bi se barem obuhvatila pitanja smanjenja likvidnosnog rizika i veće razine kolateralizacije, uloge nadležnih tijela i daljnjeg razvoja postojećih zahtjeva za objavljivanje informacija ulagateljima.

(3)	S obzirom na mišljenje EBA-e, primjereno je donijeti dodatne zahtjeve za pokrivene obveznice te time poboljšati kvalitetu pokrivenih obveznica na koje se može primijeniti povlašteni kapitalni tretman u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

(4)

Nadležna tijela mogu primijeniti djelomično izuzeće od primjene zahtjeva da izloženosti prema kreditnim institucijama u okviru skupa za pokriće moraju ispunjavati uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete i umjesto toga dopustiti da izloženosti do najviše 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucije izdavateljice ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete. Međutim, takvo djelomično izuzeće primjenjuju se tek nakon prethodnog savjetovanja s EBA-om i samo ako se u dotičnim državama članicama mogu dokumentirati značajni potencijalni problemi s koncentracijom zbog zahtjeva za primjenu 1. stupnja kreditne kvalitete. Budući da je u većini država članica, kako u onima u europodručju tako i u onima izvan njega, sve teže ispunjavati zahtjeve da izloženosti moraju ispunjavati uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete koju dodjeljuju vanjske institucije za procjenu rizika, države članice u kojima se nalaze najveća tržišta pokrivenih obveznica smatrale su da je potrebna primjena takvog djelomičnog izuzeća. Kako bi se pojednostavnila upotreba izloženosti prema kreditnim institucijama kao kolaterala za pokrivene obveznice i pokušali riješiti potencijalni problemi s koncentracijom, potrebno je izmijeniti Uredbu (EU) br. 575/2013 utvrđivanjem pravila kojim se dopušta da izloženosti kreditnih institucija do najviše 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucije izdavateljice ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete umjesto uvjeta za 1. stupanj kreditne kvalitete, a da pritom ne postoji zahtjev za savjetovanjem s EBA-om. Potrebno je omogućiti upotrebu uvjeta za 3. stupanj kreditne kvalitete za kratkoročne depozite i za izvedenice u određenim državama članicama u slučajevima u kojima bi ispunjavanje zahtjeva za 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete bilo prezahtjevno. Nadležna tijela imenovana u skladu s Direktivom (EU) 2019/2162 trebala bi, nakon savjetovanja s EBA-om, moći dozvoliti upotrebu uvjeta za 3. stupanj kreditne kvalitete za ugovore o izvedenicama kako bi se pokušali riješiti potencijalni problemi s koncentracijom.

(5)

Krediti osigurani nadređenim tranšama koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni subjekti koji sekuritiziraju izloženosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama smatraju se prihvatljivom imovinom koja se može upotrijebiti kao kolateral za pokrivene obveznice za najviše 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („prag od 10 %”). Međutim, člankom 496. Uredbe (EU) br. 575/2013 dopušta se nadležnim tijelima da primijene izuzeće od praga od 10 %. Nadalje, člankom 503. stavkom 4. te uredbe zahtijeva se od Komisije da preispituje primjerenost odstupanja kojim se nadležnim tijelima dopušta da izuzmu od primjene prag od 10 %. Komisija je 22. prosinca 2013. od EBA-e zatražila da joj dostavi mišljenje o tom pitanju. EBA je u svojem mišljenju navela da bi upotreba nadređenih tranši koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni subjekti koji sekuritiziraju izloženosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama otvorila bonitetna pitanja zbog dvostruke razine strukture programa pokrivenih obveznica osiguranih sekuritizacijskim tranšama te bi time uzrokovala nedovoljnu transparentnost u pogledu kreditne kvalitete skupa za pokriće. Stoga je EBA preporučila da se nakon 31. prosinca 2017. ukine odstupanje od praga od 10 % za nadređene tranše koje je trenutačno predviđeno u članku 496. te uredbe.

(6)

Uključivanje u skup za pokriće vrijednosnih papira osiguranih hipotekom na stambenu ili poslovnu nekretninu dopušteno je samo u ograničenom broju nacionalnih okvira za pokrivene obveznice. Takve se strukture sve rjeđe upotrebljavaju i smatra se da uzrokuju nepotrebnu složenost programa pokrivenih obveznica. Stoga je primjereno potpuno ukinuti upotrebu takvih struktura kao prihvatljive imovine.

(7)

Pokrivene obveznice izdane u okviru struktura za unutargrupne udružene pokrivene obveznice koje su usklađene s Uredbom (EU) br. 575/2013 također su se upotrebljavale kao priznati kolateral. Strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice ne predstavljaju dodatne rizike s bonitetnog stajališta jer ne uzrokuju iste probleme u vezi sa složenosti kao upotreba kredita osiguranih nadređenim tranšama koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni subjekti koji sekuritiziraju izloženosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama. Prema mišljenju EBA-a kolateralizaciju pokrivenih obveznica strukturama za unutagrupne udružene obveznice trebalo bi dopustiti bez ograničenja koja se odnose na iznos nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice. Zahtjev za primjenom ograničenja od 15 % ili 10 % u odnosu na izloženosti prema kreditnim institucijama u strukturama za unutargrupne udružene pokrivene obveznice trebalo bi stoga ukinuti. Te strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice uređene su Direktivom (EU) 2019/2162.

(8)

Načela vrednovanja nekretnina kojima su osigurane pokrivene obveznice primjenjuju se na pokrivene obveznice kako bi te obveznice ispunile zahtjeve za povlašteni tretman. Zahtjevi za prihvatljivost imovine koja služi kao kolateral za pokrivene obveznice odnose se na opća obilježja kvalitete kojima se osigurava robusnost skupa za pokriće i stoga bi ih trebalo utvrditi u Direktivi (EU) 2019/2162. U skladu s time, u toj bi direktivi trebalo utvrditi odredbe o metodologiji vrednovanja, a regulatorni tehnički standardi o procjeni hipotekarne vrijednosti ne bi se trebali primjenjivati na te kriterije prihvatljivosti pokrivenih obveznica.

(9)

Ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine (loan-to-value limits) potrebna su kako bi se osigurala kreditna kvaliteta pokrivenih obveznica. Člankom 129. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđuju se ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine za hipotekarnu imovinu i založna prava na brodovima, no ne utvrđuje se način na koji se ta ograničenja moraju primjenjivati. To bi moglo dovesti do nesigurnosti. Ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine trebala bi se primjenjivati kao umjerena ograničenja pokrića. To znači da se, iako visina odnosnog kredita nije ograničena, takav kredit može upotrijebiti kao kolateral samo u okviru ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine koja se primjenjuju na imovinu. Ograničenjima omjera kredita i vrijednosti nekretnine utvrđuje se postotni dio kredita koji pridonosi ispunjenju zahtjeva za pokriće obveza. Stoga je primjereno utvrditi da se ograničenjima omjera kredita i vrijednosti nekretnine utvrđuje dio kredita koji pridonosi pokriću pokrivene obveznice.

(10)

Radi veće jasnoće tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita trebalo bi primjenjivati ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine. Postojeća ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine ne bi se trebala mijenjati, već bi i dalje trebala iznositi 80 % vrijednosti stambene nekretnine za kredite osigurane stambenim nekretninama, 60 % vrijednosti poslovne nekretnine za kredite osigurane poslovnim nekretninama uz mogućnost povećanja na 70 % te vrijednosti i 60 % vrijednosti brodova. Poslovne nekretnine u skladu s općim poimanjem te vrste nekretnina trebalo bi razumjeti kao „nestambene nekretnine”, između ostalog i onda kada su u vlasništvu neprofitnih organizacija.

(11)

Kako bi se dodatno poboljšala kvaliteta pokrivenih obveznica na koje se primjenjuje povlašteni tretman, taj bi povlašteni tretman trebao podlijegati minimalnom stupnju veće razine kolateralizacije, odnosno stupnju kolaterala koji premašuje zahtjeve za pokrivenost iz Direktive (EU) 2019/2162. Takvim bi se zahtjevom ublažili najrelevantniji rizici koji se pojavljuju u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja. Odluka pojedine države članice o primjeni višeg minimalnog stupnja veće razine kolateralizacije za pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije smještene na njezinu državnom području ne bi smjela spriječiti kreditne institucije da ulažu u druge pokrivene obveznice s nižim minimalnim stupnjem veće razine kolateralizacije koja je u skladu s ovom Uredbom te da imaju koristi od tih odredaba.

(12)

Kreditnim institucijama koje ulažu u pokrivene obveznice moraju se barem na polugodišnjoj osnovi pružati određene informacije o tim pokrivenim obveznicama. Zahtjevi za transparentnost neophodan su aspekt pokrivenih obveznica kojim se osigurava jedinstvena razina objave informacija te se ulagateljima omogućuje provedba potrebne procjene rizika i poboljšavaju se usporedivost, transparentnost i stabilnost tržišta. Stoga je primjereno osigurati da se zahtjevi za transparentnost primjenjuju na sve pokrivene obveznice utvrđivanjem tih zahtjeva u Direktivi (EU) 2019/2162. U skladu s time takve zahtjeve trebalo bi ukloniti iz Uredbe (EU) br. 575/2013.

(13)

Pokrivene obveznice instrumenti su dugoročnog financiranja i stoga se izdaju s planiranim rokom dospijeća od više godina. Stoga je potrebno osigurati da se ovom Uredbom ne utječe na pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. ili prije 8. srpnja 2022. Kako bi se ostvario taj cilj, na pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. trebalo bi se nastaviti primjenjivati izuzeće od zahtjeva utvrđenih Uredbom (EU) br. 575/2013 koji se odnose na prihvatljivu imovinu, veću razinu kolateralizacije i zamjensku imovinu. Nadalje, na ostale pokrivene obveznice koje su u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i koje su izdane prije 8. srpnja 2022. trebalo bi se primjenjivati izuzeće od zahtjeva u pogledu veće razine kolateralizacije i zamjenske imovine i te bi pokrivene obveznice do svojeg roka dospijeća trebale i dalje biti prihvatljive za primjenu povlaštenog tretmana utvrđenog u toj uredbi.

(14)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati zajedno s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi Direktiva (EU) 2019/2162. Kako bi se osigurala usklađena primjena novog okvira o utvrđivanju strukturnih obilježja izdavanja pokrivenih obveznica i izmijenjenih zahtjeva za povlašteni tretman, primjenu ove Uredbe trebalo bi odgoditi sve do datuma od kojeg države članice moraju primjenjivati odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi ta direktiva.

(15)	Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EU) br. 575/2013

Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:

članak 129. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

prvi podstavak mijenja se kako slijedi:

—

uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„Da bi se mogao primjenjivati povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5. ovog članka, pokrivene obveznice definirane u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavcima 3., 3.a i 3.b ovog članka i biti osigurane bilo kojom sljedećom prihvatljivom imovinom:

—

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

izloženostima prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete ili izloženostima prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete ako su te izloženosti u obliku:

i.	kratkoročnih depozita s izvornim rokom dospijeća koji ne premašuje 100 dana ako se ti depoziti koriste za ispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće iz članka 16. Direktive (EU) 2019/2162; ili

ii.	ugovora o izvedenicama koji ispunjavaju zahtjeve iz članka 11. stavka 1. te direktive, ako ih dopuštaju nadležna tijela;”;

—

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)	kreditima koji su osigurani stambenim nekretninama do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisan teret, zajedno s prethodno upisanim teretima na nekretnini ili 80 % vrijednosti založenih nekretnina;”;

—

točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

„(f)

kreditima koji su osigurani poslovnim nekretninama do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisan teret, zajedno s prethodno upisanim teretima na nekretnini ili 60 % vrijednosti založenih nekretnina. Krediti osigurani poslovnim nekretninama prihvatljivi su ako je omjer kredita i vrijednosti nekretnine od 60 % prekoračen do najviše 70 %, ako je ukupna vrijednost imovine koja služi kao kolateral za pokrivene obveznice veća od nominalnog iznosa obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica za najmanje 10 % te ako potraživanje imatelja obveznica ispunjava zahtjeve o pravnoj sigurnosti iz poglavlja 4. Potraživanje imatelja obveznica ima prvenstvo u redoslijedu naplate pred svim ostalim zahtjevima za kolateralom;”;

ii.

drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Za potrebe stavka 1.a izloženosti nastale prijenosom dužnikovih plaćanja kredita osiguranih zalogom dužničkih vrijednosnih papira i upravljanjem takvim plaćanjima ili prijenosom unovčenja takvih kredita i upravljanjem takvim unovčenjima nisu uključene u izračun ograničenjâ iz tog stavka.”;

iii.	treći podstavak briše se;

(b)

umeću se sljedeći stavci:

„1.a Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točke (c) primjenjuje se sljedeće:

(a)	u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete izloženost ne smije premašiti 15 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice;

(b)	u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete izloženost ne smije premašiti 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice;

(c)

u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete koje imaju oblik kratkoročnih depozita, kako su navedeni u stavku 1. prvom podstavku točki (c) podtočki i. ovog članka, ili oblik ugovora o izvedenicama, kako su navedeni u stavku 1. prvom podstavku točki (c) podtočki ii. ovog članka, ukupna izloženost ne smije premašiti 8 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice; nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive (EU) 2019/2162 mogu, nakon savjetovanja s EBA-om, dozvoliti izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete u obliku ugovora o izvedenicama, ako se u dotičnim državama članicama mogu dokumentirati značajni potencijalni problemi s koncentracijom zbog zahtjeva za primjenu 1. i 2. stupnja kreditne kvalitete iz ovog stavka;

(d)

ukupna izloženost prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1., 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete ne smije premašiti 15 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice, a ukupna izloženost prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete ne smije premašiti 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice.

1.b Stavak 1.a. ovog članka ne primjenjuje se na upotrebu pokrivenih obveznica kao priznatog kolaterala kako je dopušteno u skladu s člankom 8. Direktive (EU) 2019/2162.

1.c Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točke (d) ograničenje od 80 % primjenjuje se za svaki kredit zasebno, određuje dio kredita koji pridonosi pokriću obveza koje su povezane s pokrivenom obveznicom i primjenjuje se tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita.

1.d Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točaka (f) i (g) ograničenje od 60 % ili ograničenje od 70 % primjenjuje se za svaki kredit zasebno i određuje dio kredita koji pridonosi pokriću obveza koje su povezane s pokrivenom obveznicom te se primjenjuje tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita.”;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Za nekretnine i brodove kojima su osigurane pokrivene obveznice koje su u skladu s ovom Uredbom moraju biti ispunjeni zahtjevi iz članka 208. Praćenje vrijednosti nekretnina u skladu s člankom 208. stavkom 3. točkom (a) provodi se redovno, a najmanje jednom godišnje za sve nekretnine i brodove.”;

(d)

umeću se sljedeći stavci:

„3.a Osim što su osigurane prihvatljivom imovinom navedenom u stavku 1. ovog članka, pokrivene obveznice podliježu minimalnom stupnju od 5 % veće razine kolateralizacije kako je definirana u članku 3. točki 14. Direktive (EU) 2019/2162.

Za potrebe prvog podstavka ovog stavka ukupni nominalni iznos cjelokupne imovine za pokriće kako je definirana u članku 3. točki 4. te direktive jednak je najmanje ukupnom nominalnom iznosu nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („načelo nominalnog iznosa”) i sastoji se od prihvatljive imovine kako je navedena u stavku 1. ovog članka.

Države članice mogu za pokrivene obveznice odrediti niži minimalni stupanj veće razine kolateralizacije ili mogu ovlastiti svoja nadležna tijela da odrede taj stupanj, pod uvjetom da:

(a)	ili se izračun veće razine kolateralizacije temelji na formalnom pristupu pri kojem se uzima u obzir odnosni rizik imovine ili vrednovanje imovine podliježe hipotekarnoj vrijednosti; i

(b)	minimalni stupanj veće razine kolateralizacije nije manji od 2 % na temelju načela nominalnog iznosa iz članka 15. stavaka 6. i 7. Direktive (EU) 2019/2162.

Imovina koja pridonosi minimalnom stupnju veće razine kolateralizacije ne podliježe ograničenjima veličine izloženosti navedenima u stavku 1.a i ne uračunava se u ta ograničenja.

3.b Prihvatljiva imovina navedena u stavku 1. ovog članka može se uključiti u skup za pokriće kao zamjenska imovina kako je definirana u članku 3. točki 13. Direktive (EU) 2019/2162, pod uvjetom da se primjenjuju ograničenja kreditne kvalitete i veličine izloženosti navedena u stavcima 1. i 1.a ovog članka.”;

(e)

stavci 6. i 7. zamjenjuju se sljedećim:

„6. Pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. ne podliježu zahtjevima utvrđenima u stavcima 1., 1.a, 3., 3.a i 3.b. Na njih se do roka njihova dospijeća primjenjuje povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5.

7. Pokrivene obveznice izdane prije 8. srpnja 2022. koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi kako je primjenjiva na datum njihova izdavanja ne podliježu zahtjevima utvrđenima u stavcima 3.a i 3.b. Na njih se do roka njihova dospijeća primjenjuje povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5.”;

u članku 416. stavku 2. točki (a) podtočka ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.	radi se o pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 osim onih iz podtočke i. ove točke;”;

u članku 425. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Institucije izvješćuju o svojim likvidnosnim priljevima. Likvidnosni priljevi ograničeni su na 75 % likvidnosnih odljeva. Institucije mogu izuzeti iz navedenog ograničenja likvidnosne priljeve iz depozita kod drugih institucija koji ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 113. stavka 6. ili stavka 7. ove Uredbe.

Institucije mogu iz navedenog ograničenja izuzeti likvidnosne priljeve od novčanih potraživanja od dužnika i ulagatelja u obveznice ako se ti priljevi odnose na kredite osigurane nekretninama koji se financiraju obveznicama koje ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavka 4., stavka 5. ili stavka 6. ove Uredbe ili pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/.... Institucije mogu izuzeti priljeve od promotivnih kredita koje su institucije proslijedile. Uz prethodno odobrenje nadležnog tijela odgovornog za nadzor na pojedinačnoj osnovi, institucija može u cijelosti ili djelomično izuzeti priljeve kada je pružatelj likvidnosti matično društvo ili društvo kći institucije, matično investicijsko društvo ili investicijsko društvo kći institucije ili drugo društvo kći iste matične institucije ili istog matičnog investicijskog društva ili je povezan s institucijom kako je navedeno u članku 22. stavku 7. Direktive 2013/34/EU.”;

u članku 427. stavku 1. točki (b) podtočka x. zamjenjuje se sljedećim:

„x.	obveze koje proizlaze iz izdanih vrijednosnih papira koji ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavka 4. ili stavka 5. ove Uredbe ili iz pokrivenih obveznica definiranih u članku 3. točki 1. Direktive 2019/2162;”;

u članku 428. stavku 1. točki (h) podtočka iii. zamjenjuje se sljedećim:

„iii.

osigurani obveznicama s utvrđenim novčanim tokom (prolazni kredit) koje ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavka 4. ili stavka 5. ove Uredbe ili pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162;”;

6.	članak 496. briše se.

u Prilogu III. točki 6. podtočka (c) zamjenjuje se sljedećom:

„(c)	riječ je o pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 osim onih iz podtočke (b) ove točke.”.

Članak 2.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 8. srpnja 2022.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 27. studenoga 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

T. TUPPURAINEN

(1) SL C 382, 23.10.2018., str. 2.

(2) SL C 367, 10.10.2018, str. 56.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 8. studenoga 2019.

(4) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(5) Direktiva (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (vidjeti stranicu 29. ovog Službenog lista).

(6) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

Upp