13.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 177/1

(1)

Člankom 11. stavkom 1. Uredbe (EU) 2017/1131 dopušta se da novčani fondovi ulažu u sekuritizacije ili komercijalne zapise osigurane imovinom (ABCP-ovi). Utvrđen je poseban poticaj za ulaganje u jednostavne, transparentne i standardizirane (STS) sekuritizacije odnosno ABCP-ove. Budući da Uredba (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća (2) već sadržava zahtjeve za STS sekuritizacije i ABCP-ove, Uredba (EU) 2017/1131 treba se izmijeniti kako bi se uvela upućivanja na odredbe Uredbe (EU) 2017/2402 koje sadržavaju te zahtjeve.

(2)

Obratni repo ugovori omogućuju novčanim fondovima da provode svoju strategiju ulaganja i ostvaruju svoje ciljeve ulaganja u skladu sa zahtjevima iz Uredbe (EU) 2017/1131. Tom se uredbom zahtijeva da druga ugovorna strana u obratnom repo ugovoru bude kreditno sposobna i da je imovina koja se prima kao kolateral dovoljno likvidna i kvalitetna za ostvarenje ciljeva i ispunjenje obveza novčanih fondova u slučaju potrebe za likvidacijom takve imovine. Standardni ugovori koji se upotrebljavaju za obratne repo ugovore mogu doprinijeti cilju upravljanja rizikom druge ugovorne strane. Međutim, zbog određenih klauzula odnosna imovina u obratnim repo ugovorima može biti nedostupna upraviteljima novčanih fondova te stoga nelikvidna. Stoga je potrebno osigurati da je u slučaju neispunjavanja obveza ili prijevremenog raskida obratnog repo ugovora imovina dostupna upraviteljima novčanih fondova te da druga ugovorna strana ne ograničava prodaju imovine zahtjevom za prethodnu obavijest ili odobrenje.

(3)

Upravitelji novčanih fondova ne bi trebali biti obvezni primjenjivati posebnu prilagodbu vrijednosti imovine (korektivni faktor) ako druga ugovorna strana u obratnom repo ugovoru podliježe bonitetnim pravilima u skladu s pravom Unije. Kako bi se osigurala visoka kvaliteta kolaterala u okviru obratnih repo ugovora, upravitelji novčanih fondova primjenjuju dodatne zahtjeve kad druga ugovorna strana u ugovoru nije uređena pravom Unije ili nije priznata kao istovrijedna. Kako bi se osigurala dosljednost prava Unije, minimalni zahtjevi u pogledu korektivnih faktora trebali bi biti jednaki odgovarajućim zahtjevima iz Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(4)

Upravitelji novčanih fondova trebali bi moći primijeniti veći korektivni faktor od minimalnog faktora iz Uredbe (EU) br. 575/2013 ako smatraju da je to potrebno kako bi osigurali da je kolateral primljen u okviru obratnih repo ugovora dovoljno likvidan, ako je to potrebno zbog tržišnih uvjeta. Osim toga, trebali bi pratiti i revidirati iznos zatraženog korektivnog faktora kako bi osigurali prikladnu razinu likvidnosti, posebno ako se revidira iznos korektivnog faktora predviđen u članku 224. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili je došlo do promjene preostalog roka do dospijeća imovine ili drugih čimbenika povezanih s održivosti druge ugovorne strane.

(5)

Metodologije procjene kreditne kvalitete navedene u članku 19. stavku 3. trebale bi biti dovoljno razborite kako bi se osiguralo da su svi kvalitativni i kvantitativni kriteriji na kojima se temelje procjene kreditne kvalitete pouzdani i prikladni za pravilnu procjenu kreditne kvalitete instrumenata prihvatljivih za ulaganje. Osim toga, trebalo bi se osigurati da su makroekonomski i mikroekonomski čimbenici koje upravitelji novčanih fondova uzimaju u obzir pri procjeni kreditne kvalitete relevantni za određivanje kreditne kvalitete izdavatelja ili instrumenta prihvatljivog za ulaganje.

(6)

Kako bi se osiguralo da su instrumenti u koje upravitelji novčanih fondova namjeravaju ulagati dovoljno kvalitetni, upravitelji novčanih fondova trebali bi provoditi procjenu kreditne kvalitete svaki put kad namjeravaju ulagati. Kako bi se izbjeglo zaobilaženje zahtjeva iz Uredbe (EU) 2017/1131 u skladu s kojim upravitelji novčanih fondova ulažu jedino u instrumente koji su dobili pozitivnu ocjenu kreditne kvalitete, upravitelji novčanih fondova trebali bi, prije provedbe same procjene kreditne kvalitete, u okviru metodologije za kreditnu kvalitetu jasno utvrditi kriterije za pozitivnu ocjenu instrumenata prihvatljivih za ulaganje novčanih fondova.

(7)

Metodologija i kriteriji koji se upotrebljavaju za procjene kreditne kvalitete trebali bi se dosljedno primjenjivati osim ako postoji objektivan razlog za odstupanje od njih. Trebali bi se utvrditi kriteriji i metodologija za višekratnu upotrebu, ne samo za pojedinačni slučaj u određenom trenutku. Dosljednom primjenom kriterija i metodologije trebalo bi se olakšati praćenje procjene kreditne kvalitete.

(8)

Kako bi se osigurala ispravna kvantifikacija kreditnog rizika izdavatelja i relativnog rizika neispunjavanja obveza izdavatelja i instrumenta, kako se zahtijeva člankom 20. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) 2017/1131, upravitelji novčanih fondova trebali bi primjenjivati relevantne kvantitativne kriterije koji su dostupni na tržištu. Međutim, trebali bi moći primjenjivati i dodatne čimbenike ako su oni relevantni.

(9)

Procjena kreditne kvalitete izdavatelja jedna je od najvažnijih procjena koja se treba provesti jer se njome osigurava prva razina jamstva kvalitete imovine. Stoga bi upravitelji novčanih fondova u mjeri u kojoj je to moguće trebali uzimati u obzir sve čimbenike koji su relevantni za procjenu kvalitativnih i kvantitativnih kriterija kreditnog rizika za izdavatelja instrumenta.

(10)

U iznimnim okolnostima, posebno u uvjetima tržišnog stresa, upravitelji novčanih fondova trebali bi moći donijeti odluke o ulaganju kojima se odstupa od rezultata procjene kreditne kvalitete ako su takve odluke o ulaganju u interesu ulagatelja i pod uvjetom da su obrazložene i pravilno dokumentirane.

(11)

Budući da kvaliteta instrumenata može varirati tijekom vremena, procjena kreditne kvalitete ne bi trebala biti jednokratna, već bi se trebala provoditi kontinuirano. Nadalje, procjene bi se trebale revidirati, posebno u slučaju bitne promjene, kako se navodi u članku 19. stavku 4. točki (d) Uredbe (EU) 2017/1131, makroekonomskog ili mikroekonomskog okruženja koja bi mogla utjecati na postojeću procjenu kreditne kvalitete instrumenta.

(12)

Upravitelji novčanih fondova ne bi se trebali automatski pretjerano oslanjati na vanjski kreditni rejting. Stoga bi se činjenica da je agencija za kreditni rejting smanjila kreditni rejting ili izglede povezane s rejtingom koje je dodijelila izdavatelju ili instrumentu trebala smatrati bitnom promjenom samo ako se procijeni i stavi u odnos s drugim kriterijima. Zbog toga bi upravitelji novčanih fondova i dalje trebali biti obvezni provesti vlastitu procjenu čak i ako je došlo do navedenog smanjenja.

(13)

Kolateral u okviru obratnih repo ugovora trebao bi biti visoke kvalitete i ne biti u visokoj korelaciji s ispunjavanjem obveza druge ugovorne strane. Stoga bi procjena njegove kreditne kvalitete trebala biti pozitivna. Budući da nema razloga za razlikovanje procjena koje upravitelji novčanih fondova provode kad ulažu izravno u prihvatljivu imovinu i procjena koje provode kad primaju imovinu kao kolateral, u oba bi se slučaja procjena kreditne kvalitete trebala temeljiti na istim kriterijima.

(14)

Uredba (EU) 2017/1131 sadržava tri ovlaštenja u skladu s kojima Komisija može pobliže odrediti ili izmijeniti određene odredbe utvrđene u toj uredbi. Cilj je tih ovlaštenja isti: osigurati da se novčani fondovi ulažu u odgovarajuću prihvatljivu imovinu. Kako bi se osigurala usklađenost i dosljednost tih zahtjeva i osobama na koje se ti zahtjevi primjenjuju dao njihov pregled na jednom mjestu, ti bi se zahtjevi trebali uvrstiti u jednu uredbu.

(15)

Datum primjene ove Delegirane uredbe trebao bi biti usklađen s datumom primjene Uredbe (EU) 2017/1131 kako bi se osiguralo da se sva pravila i zahtjevi primjenjuju na novčane fondove od istog datuma. Datum primjene odredbe o izmjeni u kojoj se upućuje na kriterije za STS sekuritizacije i ABCP-ove trebao bi biti jednak datumu primjene Uredbe (EU) 2017/2402,

(a)

procjena kreditne kvalitete druge ugovorne strane u obratnom repo ugovoru;

(b)

razdoblje marže za rizik, kako je definirano u članku 272. točki 9. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

procjena kreditne kvalitete izdavatelja ili imovine koja se upotrebljava kao kolateral;

(d)

preostali rok do dospijeća imovine koja se upotrebljava kao kolateral;

(e)

volatilnost cijene imovine koja se upotrebljava kao kolateral.

(a)

kreditna institucija nad kojom se provodi nadzor na temelju Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) ili kreditna institucija kojoj je izdano odobrenje za rad u trećoj zemlji ako se u njoj primjenjuju bonitetni nadzorni i regulatorni zahtjevi koji su istovrijedni onima koji se primjenjuju u Uniji;

(b)

investicijsko društvo nad kojim se provodi nadzor na temelju Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) ili investicijsko društvo iz treće zemlje ako se u njoj primjenjuju bonitetni nadzorni i regulatorni zahtjevi koji su istovrijedni onima koji se primjenjuju u Uniji;

(c)

društvo za osiguranje nad kojim se provodi nadzor na temelju Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) ili društvo za osiguranje iz treće zemlje ako se u njoj primjenjuju bonitetni nadzorni i regulatorni zahtjevi koji su istovrijedni onima koji se primjenjuju u Uniji;

(d)

središnja druga ugovorna strana kojoj je izdano odobrenje za rad na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7);

(e)

Europska središnja banka;

(f)

nacionalna središnja banka;

(g)

središnja banka treće zemlje ako se u toj zemlji primjenjuju bonitetni nadzorni i regulatorni zahtjevi koji su priznati kao istovrijedni onima koji se primjenjuju u Uniji u skladu s člankom 114. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(a)

metodologije unutarnje procjene kreditne kvalitete primjenjuju se na sustavan način za različite izdavatelje i instrumente;

(b)

metodologije unutarnje procjene kreditne kvalitete temelje se na dostatnom broju relevantnih kvalitativnih i kvantitativnih kriterija;

(c)

kvalitativni i kvantitativni ulazni podaci za metodologije unutarnje procjene kreditne kvalitete pouzdani su i temelje se na uzorcima podataka primjerene veličine;

(d)

prethodne unutarnje procjene kreditne kvalitete dobivene primjenom metodologija unutarnje procjene kreditne kvalitete propisno su preispitali upravitelji predmetnih novčanih fondova kako bi utvrdili jesu li metodologije procjene kreditne kvalitete prikladan pokazatelj kreditne kvalitete;

(e)

metodologije unutarnje procjene kreditne kvalitete sadržavaju kontrole i postupke za svoj razvoj i s time povezana odobravanja koji omogućuju odgovarajuće provjere;

(f)

metodologije unutarnje procjene kreditne kvalitete uključuju čimbenike koje upravitelji novčanih fondova smatraju relevantnima za utvrđivanje kreditne kvalitete izdavatelja ili instrumenta;

(g)

u metodologijama unutarnje procjene kreditne kvalitete sustavno se za izradu svih procjena kreditne kvalitete primjenjuju ključne pretpostavke kreditne kvalitete i potporni kriteriji osim ako postoji objektivan razlog za odstupanje od tog zahtjeva;

(h)

metodologije unutarnje procjene kreditne kvalitete sadržavaju postupke kojima se osigurava da su kriteriji iz točaka (b), (c) i (g) kojima se podupiru relevantni čimbenici u metodologijama unutarnje procjene kreditne kvalitete pouzdani i relevantni za izdavatelja ili instrument koji se ocjenjuje.

(a)

nastavljaju se upotrebljavati osim ako postoje objektivni razlozi za zaključak da se metodologije unutarnje procjene kreditne kvalitete trebaju izmijeniti ili prestati primjenjivati;

(b)

omogućuju brzo uključivanje nalaza iz tekućeg praćenja ili preispitivanja, posebno ako bi promjene strukturnih makroekonomskih ili financijskih tržišnih uvjeta mogle utjecati na procjenu kreditne kvalitete koja se provodi primjenom tih metodologija unutarnje procjene kreditne kvalitete;

(c)

omogućuju usporedbu prethodnih unutarnjih procjena kreditne kvalitete.

(a)

informacije o određivanju cijena obveznica, uključujući kreditne marže i cijene usporedivih instrumenata s fiksnim prinosom i povezanih vrijednosnih papira;

(b)

određivanje cijena instrumenata tržišta novca u odnosu na izdavatelja, instrument ili sektor djelatnosti;

(c)

informacije o cijenama ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, uključujući marže razmjene na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza za usporedive instrumente;

(d)

statistika neispunjavanja obveza koja se odnosi na izdavatelja, instrument ili sektor djelatnosti;

(e)

financijski indeksi koji se odnose na geografski položaj, sektor djelatnosti ili kategoriju imovine izdavatelja ili instrumenta;

(f)

financijske informacije koje se odnose na izdavatelja, uključujući omjere profitabilnosti, koeficijent pokrića kamata, parametre financijske poluge i određivanje cijene novih izdanja, uključujući postojanje podređenih vrijednosnih papira.

(a)

analiza odnosne imovine, što za sekuritizacijsku izloženost uključuje kreditni rizik izdavatelja i kreditni rizik odnosne imovine;

(b)

analiza svih strukturnih aspekata relevantnih instrumenata koje izdaje izdavatelj, što za strukturirane financijske instrumente uključuje analizu operativnog rizika i rizika druge ugovorne strane koji su svojstveni tom strukturiranom financijskom instrumentu;

(c)

analiza relevantnih tržišta, uključujući volumen i likvidnost tih tržišta;

(d)

analiza država, uključujući opseg eksplicitnih i nepredviđenih obveza i veličinu deviznih pričuva u usporedbi s deviznim obvezama;

(e)

analiza upravljačkog rizika povezanog s izdavateljem, uključujući prevare, kazne zbog povrede, sporove, ispravke financijskih izvještaja, izvanredne stavke, fluktuaciju rukovodstva, koncentraciju dužnika i kvalitetu revizije;

(f)

istraživanje izdavatelja ili tržišnog sektora u pogledu vrijednosnih papira;

(g)

prema potrebi, analiza kreditnih rejtinga ili izgleda povezanih s rejtingom koje je izdavatelju instrumenta dodijelila agencija za kreditni rejting koja je registrirana pri ESMA-i i odabrao ju je upravitelj novčanog fonda ako je to prikladno za portfelj ulaganja novčanog fonda.

(a)

financijska situacija izdavatelja ili, ako je primjereno, jamca;

(b)

izvori likvidnosti izdavatelja ili, ako je primjereno, jamca;

(c)

sposobnost reakcije izdavatelja na buduće događaje na razini tržišta i događaje posebno povezane s izdavateljem, uključujući sposobnost otplate duga u iznimno nepovoljnoj situaciji;

(d)

snaga izdavateljeva sektora u okviru gospodarstva u odnosu na gospodarska kretanja i na konkurentski položaj izdavatelja u tom sektoru.

(a)

ako se bitno promijenio bilo koji od sljedećih elemenata:

(b)

kreditni rejting za instrument tržišta novca, sekuritizaciju ili ABCP smanjen je na razinu nižu od dva najviša kratkoročna kreditna rejtinga koje je dodijelila agencija za kreditni rejting uređena i certificirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (8).