Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32017R2155

    Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/2155 оd 22. rujna 2017. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) br. 149/2013 u pogledu regulatornih tehničkih standarda o dogovorima o posrednom poravnanju (Tekst značajan za EGP. )

    C/2017/6270

    SL L 304, 21.11.2017, p. 13–19 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Legal status of the document In force

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2017/2155/oj

    21.11.2017   

    HR

    Službeni list Europske unije

    L 304/13


    DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/2155

    оd 22. rujna 2017.

    o izmjeni Delegirane uredbe (EU) br. 149/2013 u pogledu regulatornih tehničkih standarda o dogovorima o posrednom poravnanju

    (Tekst značajan za EGP)

    EUROPSKA KOMISIJA,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

    uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (1), a posebno njezin članak 4. stavak 4.,

    budući da:

    (1)

    Dogovori o posrednom poravnanju ne bi trebali središnje druge ugovorne strane, članove sustava poravnanja, klijente, posredne klijente ili dodatne razine posrednih klijenata izložiti dodatnom riziku druge ugovorne strane, a imovina i pozicije posrednih klijenata trebale bi dobiti odgovarajuću razinu zaštite. Stoga je ključno da sve vrste dogovora o posrednom poravnanju ispunjuju minimalne uvjete kako bi se osigurala njihova sigurnost. U tu bi svrhu strane uključene u dogovore o posrednom poravnanju trebale podlijegati određenim obvezama, a dogovore o posrednom poravnanju trebalo bi dopustiti samo ako ispunjuju uvjete utvrđene u ovoj Uredbi.

    (2)

    Budući da bi imovina i pozicije druge ugovorne strane kojoj se pružaju usluge posrednog poravnanja trebale dobiti zaštitu koja ima jednak učinak kao ona iz članaka 39. i 48. Uredbe (EU) br. 648/2012, različiti koncepti posrednog klijenta ključni su za ovu Uredbu i trebali bi se u njoj definirati.

    (3)

    S obzirom na to da bi se članovi sustava poravnanja trebali smatrati sudionicima u smislu Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) i kako bi se posrednim klijentima osigurala jednaka razina zaštite kao ona koju dobivaju klijenti u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, klijenti koji pružaju usluge posrednog poravnanja trebali bi biti kreditne institucije, investicijska društva ili subjekti iz trećih zemalja koji su istovjetni kreditnim institucijama ili investicijskim društvima.

    (4)

    Viši stupanj posredovanja između središnje druge ugovorne strane i različitih razina posrednih klijenata zahtijeva dodatne operativne korake, dodatne račune te složenija tehnološka rješenja i tokove obrade. Iz toga proizlazi povećana složenost dogovora o posrednom poravnanju u odnosu na dogovore o poravnanju s klijentima. Taj bi veći stupanj posredovanja stoga trebalo ublažiti zahtjevima u pogledu alternativnog i operativno jednostavnijeg izbora struktura računa za dogovore o posrednom poravnanju u odnosu na dogovore o poravnanju s klijentima.

    (5)

    Dogovori o poravnanju s klijentima zahtijevaju ponudu pojedinačno odvojenih računa. Međutim, za dogovore o posrednom poravnanju trebalo bi zahtijevati samo pružanje bruto zbirne posredne strukture računa s mehanizmom za prijenos pozvane marže i, ako je tako dogovoreno, marže koja premašuje pozvanu maržu, s posrednog klijenta pa uzlazno sve do središnje druge ugovorne strane, na način da se ne dopusti netiranje pozicija različitih posrednih klijenata u istom bruto zbirnom posrednom računu povrh zbirnih posrednih računa koji omogućuju takvo netiranje. Tim se mehanizmom omogućuje utvrđivanje kolaterala i pozicija koji se vode za račun određenog posrednog klijenta s jedne strane i kolaterala i pozicija koji se vode za račun klijenta ili drugih posrednih klijenata s druge strane, na način jednak pojedinačno odvojenim računima.

    (6)

    Osim toga, čak i ako imovina i pozicije koje se vode na bruto zbirnoj strukturi računa za dogovore o posrednom poravnanju i dalje mogu biti izložene gubitcima drugog posrednog klijenta jer su ta imovina i te pozicije objedinjene na jednom računu, brzina kojom se ta imovina i te pozicije mogu utvrditi ako je to potrebno za njihovo unovčenje zbog neispunjavanja obveza pridonosi što većem umanjenju tog mogućeg gubitka.

    (7)

    Tim se mehanizmom omogućuje znatno jednostavnija struktura računa kojom se umanjuju trošak i složenost u odnosu na pojedinačno odvojene račune dok se istodobno omogućuje i razlikovanje kolaterala i pozicija različitih posrednih klijenata, čime se osigurava razina zaštite jednaka onoj koja se pruža pojedinačno odvojenim računom. Međutim, zahtjev za pružanje bruto zbirnih posrednih računa ne bi trebao značiti da je isključena mogućnost pružanja pojedinačno odvojenih posrednih računa posrednim klijentima u okviru dogovora o poravnanju koji uključuju središnju drugu ugovornu stranu, člana sustava poravnanja, klijenta i jednu razinu posrednih klijenata.

    (8)

    Kako bi se olakšao pristup središnjem poravnanju racionalizacijom usluga poravnanja i pojednostavnjenjem poslovnih odnosa između članova sustava poravnanja, klijenata i posrednih klijenata, neke grupe nude usluge poravnanja s pomoću dvaju subjekata iz iste grupe koji služe kao posrednici u pružanju tih usluga. Zbog sličnih razloga grupa klijenta ponekad upotrebljava jedan subjekt koji će poslovati izravno s članom sustava poravnanja i drugi subjekt koji će poslovati izravno s posrednim klijentom, obično jer drugi subjekt ima poslovni nastan u jurisdikciji posrednog klijenta. U tim slučajevima usluge poravnanja racionalizirane su u različitim gospodarskim djelatnostima grupe, a pojednostavnjen je i poslovni odnos između članova sustava poravnanja, klijenata i posrednih klijenata. Te bi vrste dogovora trebalo dopustiti ako ispunjuju posebne uvjete kojima se osigurava da se rizik druge ugovorne strane neće povećati te da se posrednom poravnanju pruža odgovarajuća razina zaštite.

    (9)

    U lancima posrednog poravnanja koji uključuju više sudionika od središnje druge ugovorne strane, člana sustava poravnanja, klijenta i jedne razine posrednih klijenata upotreba pojedinačno odvojenih računa mogla bi dovesti do neočekivanih tehničkih poteškoća jer bi trebalo upravljati mogućim neispunjavanjem obveza jedne ili više drugih ugovornih strana u tom lancu i većim brojem pojedinačno odvojenih računa. Ponudom pojedinačno odvojenih računa u tim duljim lancima moglo bi se u zabludu dovesti druge ugovorne strane koje traže razinu zaštite koja se obično povezuje s pojedinačno odvojenim računima jer se ta razina zaštite možda neće ostvariti u nekima od tih duljih lanaca. Kako bi se izbjegli rizici koji proizlaze iz te pogrešne pretpostavke, u tim duljim lancima posrednog poravnanja trebalo bi smjeti upotrebljavati samo zbirne odvojene račune, pod uvjetom da su druge ugovorne strane koje provode poravnanje putem tih dogovora u potpunosti upoznate s razinom odvojenosti i rizicima povezanima s tom vrstom računa.

    (10)

    Kako bi se osiguralo da je iznos marže pozvane u okviru bruto zbirne posredne strukture računa jednak iznosu koji bi se pozvao u slučaju upotrebe pojedinačno odvojenog posrednog računa za poravnanje, središnja druga ugovorna strana trebala bi dobiti informacije o pozicijama koje se vode za račun posrednog klijenta kako bi izračunala povezani maržni poziv na temelju svakog pojedinog posrednog klijenta.

    (11)

    Kako bi se osigurala istovjetnost s poravnanjem klijenata, član sustava poravnanja trebao bi uspostaviti postupke kojima se olakšava prijenos pozicija posrednog klijenta alternativnom klijentu zbog neispunjavanja obveza klijenta koji pruža usluge posrednog poravnanja. Zbog istog razloga član sustava poravnanja trebao bi uspostaviti i postupke za unovčenje pozicija i imovine posrednih klijenata te povrat primitaka od unovčenja tim posrednim klijentima ako su oni poznati. Ako se, zbog bilo kojeg razloga, primitci od unovčenja ne mogu vratiti izravno posrednim klijentima na koje se odnose, primitke od unovčenja trebalo bi vratiti klijentu koji ne ispunjuje obveze za račun njegovih posrednih klijenata.

    (12)

    Trebalo bi uspostaviti postupke kako bi se, u slučaju neispunjavanja obveza klijenta, informacije o identitetu posrednih klijenata mogle otkriti i kako bi član sustava poravnanja mogao utvrditi koja imovina i pozicije pripadaju kojem posrednom klijentu.

    (13)

    Klijent koji pruža usluge posrednog poravnanja trebao bi posrednom klijentu ponuditi izbor struktura računa. Međutim, moguće je da posredni klijent nije obavijestio klijenta o svojem izboru u razumnom roku. U tom slučaju klijent bi trebao moći pružiti usluge posrednog poravnanja tom posrednom klijentu s pomoću bilo koje strukture računa, pod uvjetom da klijent obavijesti posrednog klijenta o upotrijebljenoj strukturi računa, rizicima povezanima s tim računom i njegovoj razini odvojenosti te o mogućnosti promjene strukture računa u bilo kojem trenutku.

    (14)

    Dogovori o posrednom poravnanju mogu prouzročiti određene rizike. Stoga je nužno da sve strane koje sudjeluju u dogovorima o posrednom poravnanju, uključujući članove sustava poravnanja i središnje druge ugovorne strane, redovito utvrđuju i prate sve značajne rizike koji proizlaze iz tih dogovora te upravljaju njima. U tu je svrhu posebno važno da klijenti i članovi sustava poravnanja dijele informacije na odgovarajući način. Međutim, članovi sustava poravnanja trebali bi osigurati da se te informacije upotrebljavaju samo za potrebe upravljanja rizicima i kolateraliziranja te da nema zlouporabe poslovno osjetljivih informacija.

    (15)

    Radi dosljednosti i osiguravanja nesmetanog funkcioniranja financijskog tržišta potrebno je odredbe ove Uredbe i odredbe donesene u skladu s člankom 30. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 600/2014 (3) primjenjivati od istog datuma.

    (16)

    Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

    (17)

    U skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4) ESMA je provela javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala povezane potencijalne troškove i koristi te je zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća.

    (18)

    Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 149/2013 (5) trebalo bi stoga izmijeniti,

    DONIJELA JE OVU UREDBU:

    Članak 1.

    Izmjena Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 149/2013

    Delegirana uredba Komisije (EU) br. 149/2013 mijenja se kako slijedi:

    (1)

    u članku 1., točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

    „(b)

    ‚dogovori o posrednom poravnanju’ znači skup ugovornih odnosa između pružatelja i primatelja usluga posrednog poravnanja koje pruža klijent, posredni klijent ili drugi posredni klijent”;

    (2)

    U članku 1. dodaju se sljedeće točke (d) i (e):

    „(d)

    ‚drugi posredni klijent’ znači klijent posrednog klijenta;

    (e)

    ‚treći posredni klijent’ znači klijent drugog posrednog klijenta”.

    (3)

    Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

    „Članak 2.

    Zahtjevi u pogledu usluga posrednog poravnanja koje pružaju klijenti

    1.   Klijent može pružati usluge posrednog poravnanja posrednim klijentima samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

    (a)

    klijent je ovlaštena kreditna institucija ili investicijsko društvo ili subjekt s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji bi se smatrao kreditnom institucijom ili investicijskim društvom da taj subjekt ima poslovni nastan u Uniji;

    (b)

    klijent pruža usluge posrednog poravnanja po razumnim komercijalnim uvjetima i javno objavljuje opće uvjete po kojima pruža te usluge;

    (c)

    član sustava poravnanja složio se s općim uvjetima iz točke (b) ovog stavka.

    2.   Klijent iz stavka 1. i posredni klijent sklapaju pisani dogovor o posrednom poravnanju. Dogovor o posrednom poravnanju mora uključivati barem sljedeće ugovorne uvjete:

    (a)

    opće uvjete iz stavka 1. točke (b);

    (b)

    obvezu klijenta da poštuje sve obveze posrednog klijenta prema članu sustava poravnanja s obzirom na transakcije obuhvaćene dogovorom o posrednom poravnanju.

    Svi aspekti dogovora o posrednom poravnanju moraju se jasno dokumentirati.

    3.   Središnja druga ugovorna strana ne sprječava zaključenje dogovora o posrednom poravnanju koji se sklapaju po razumnim komercijalnim uvjetima”.

    (4)

    Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

    „Članak 3.

    Obveze središnjih drugih ugovornih strana

    1.   Središnja druga ugovorna strana otvara i održava sve račune iz članka 4. stavka 4. u skladu sa zahtjevom člana sustava poravnanja.

    2.   Središnja druga ugovorna strana koja vodi imovinu i pozicije nekoliko posrednih klijenata na računu iz članka 4. stavka 4. točke (b) vodi zasebne evidencije pozicija svakog posrednog klijenta, izračunava marže s obzirom na svakog posrednog klijenta i prikuplja zbroj tih marži na bruto osnovi, na temelju informacija iz članka 4. stavka 3.

    3.   Središnja druga ugovorna strana utvrđuje i prati sve značajne rizike koji proizlaze iz pružanja usluga posrednog poravnanja i koji bi mogli utjecati na njezinu otpornost na nepovoljna tržišna kretanja te upravlja njima”.

    (5)

    Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

    „Članak 4.

    Obveze članova sustava poravnanja

    1.   Član sustava poravnanja koji pruža usluge posrednog poravnanja čini to po razumnim komercijalnim uvjetima i javno objavljuje opće uvjete u skladu s kojima pruža te usluge.

    Opći uvjeti iz prvog podstavka uključuju minimalna financijska sredstva i zahtjeve u pogledu operativnog kapaciteta za klijente koji pružaju usluge posrednog poravnanja.

    2.   Član sustava poravnanja koji pruža usluge posrednog poravnanja otvara i održava barem sljedeće račune u skladu sa zahtjevom klijenta:

    (a)

    zbirni račun s imovinom i pozicijama koje taj klijent vodi za račun svojih posrednih klijenata;

    (b)

    zbirni račun s imovinom i pozicijama koje taj klijent vodi za račun svojih posrednih klijenata i na kojem član sustava poravnanja osigurava da se pozicijama posrednog klijenta ne prebijaju pozicije drugog posrednog klijenta te da se imovina posrednog klijenta ne može upotrijebiti za pokrivanje pozicija drugog posrednog klijenta.

    3.   Član sustava poravnanja koji vodi imovinu i pozicije za račun nekoliko posrednih klijenata na računu iz stavka 2. točke (b) svakodnevno daje središnjoj drugoj ugovornoj strani sve informacije potrebne kako bi središnja druga ugovorna strana mogla utvrditi pozicije koje se vode za račun svakog pojedinog posrednog klijenta. Te se informacije temelje na informacijama iz članka 5. stavka 4.

    4.   Član sustava poravnanja koji pruža usluge posrednog poravnanja kod središnje druge ugovorne strane otvara i održava barem sljedeće račune u skladu sa zahtjevom klijenta:

    (a)

    odvojeni račun isključivo za potrebu vođenja imovine i pozicija posrednih klijenata koje član sustava poravnanja drži na računu iz stavka 2. točke (a);

    (b)

    odvojeni račun isključivo za potrebu vođenja imovine i pozicija posrednih klijenata svakog klijenta koje član sustava poravnanja drži na računu iz stavka 2. točke (b).

    5.   Član sustava poravnanja uspostavlja postupke za upravljanje neispunjenim obvezama klijenta koji pruža usluge posrednog poravnanja.

    6.   Član sustava poravnanja koji vodi imovinu i pozicije posrednih klijenata na računu iz stavka 2. točke (a) čini sljedeće:

    (a)

    osigurava da se postupcima iz stavka 5. omogućuje brzo unovčenje te imovine i tih pozicija zbog neispunjenja obveza klijenta, uključujući unovčenje te imovine i tih pozicija na razini središnje druge ugovorne strane, te da uključuju detaljan postupak kojim se posredne klijente obavješćuje o neispunjenju obveza klijenta i očekivanom vremenskom razdoblju za unovčenje imovine i pozicija tih posrednih klijenata;

    (b)

    neposredno nakon dovršetka postupka upravljanja neispunjenim obvezama klijenta tom klijentu vraća, za račun posrednih klijenata, sav saldo koji se duguje na temelju unovčenja te imovine i tih pozicija.

    7.   Član sustava poravnanja koji vodi imovinu i pozicije posrednih klijenata na računu iz stavka 2. točke (b) čini sljedeće:

    (a)

    u postupke iz stavka 5. uključuje:

    i.

    korake za prijenos imovine i pozicija koje vodi klijent koji ne ispunjuje obveze za račun svojih posrednih klijenata drugom klijentu ili članu sustava poravnanja;

    ii.

    korake za isplatu primitaka od unovčenja imovine i pozicija tog posrednog klijenta svakom posrednom klijentu;

    iii.

    detaljan postupak kojim se posredne klijente obavješćuje o neispunjenju obveza klijenta i očekivanom vremenskom razdoblju za unovčenje imovine i pozicija tih posrednih klijenata;

    (b)

    ugovorno se obvezuje na pokretanje postupaka za prijenos imovine i pozicija koje klijent koji ne ispunjuje obveze vodi za račun svojih posrednih klijenata drugom klijentu ili članu sustava poravnanja kojeg su odredili relevantni posredni klijenti klijenta koji ne ispunjuje obveze, na zahtjev tih posrednih klijenata i bez dobivanja suglasnosti klijenta koji ne ispunjuje obveze. Taj drugi klijent ili član sustava poravnanja obvezan je prihvatiti tu imovinu i te pozicije samo ako je taj drugi klijent ili član sustava poravnanja u tom pogledu prethodno ušao u ugovorni odnos s tim relevantnim posrednim klijentima obvezujući se na to;

    (c)

    osigurava da se postupcima iz stavka 5. omogućuje brzo unovčenje te imovine i tih pozicija zbog neispunjenja obveza klijenta, uključujući unovčenje te imovine i tih pozicija na razini središnje druge ugovorne strane, u slučaju da se prijenos iz točke (b) zbog bilo kojeg razloga nije proveo unutar prethodno utvrđenog razdoblja prijenosa određenog u dogovoru o posrednom poravnanju;

    (d)

    nakon unovčenja te imovine i tih pozicija ugovorno se obvezuje na pokretanje postupka isplate primitaka od unovčenja svakom od posrednih klijenata;

    (e)

    ako član sustava poravnanja nije uspio utvrditi identitet posrednih klijenata ili dovršiti isplatu primitaka od unovčenja iz točke (d) svakom pojedinom posrednom klijentu, bez odlaganja klijentu vraća, za račun posrednih klijenata, sav saldo koji se duguje na temelju unovčenja te imovine i tih pozicija.

    8.   Član sustava poravnanja utvrđuje i prati sve značajne rizike koji proizlaze iz pružanja usluga posrednog poravnanja i koji bi mogli utjecati na njegovu otpornost na nepovoljna tržišna kretanja te upravlja njima. Član sustava poravnanja uspostavlja interne postupke kako bi osigurao da se informacije iz članka 5. stavka 8. ne mogu upotrebljavati u komercijalne svrhe”.

    (6)

    Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

    „Članak 5.

    Obveze klijenata

    1.   Klijent koji pruža usluge posrednog poravnanja nudi posrednim klijentima izbor barem između vrsta računa iz članka 4. stavka 2. te osigurava da su ti posredni klijenti u potpunosti obaviješteni o različitim razinama odvojenosti i rizicima povezanima sa svakom vrstom računa.

    2.   Klijent iz stavka 1. dodjeljuje jednu od vrsta računa iz članka 4. stavka 2. posrednim klijentima koji nisu sami izabrali jednu vrstu u razumnom roku koji je odredio klijent. Klijent bez nepotrebnog odgađanja obavješćuje posrednog klijenta o rizicima povezanima s dodijeljenom vrstom računa. Posredni klijent u bilo kojem trenutku može odabrati drugu vrstu računa pisanim zahtjevom upućenim klijentu.

    3.   Klijent koji pruža usluge posrednog poravnanja vodi zasebne evidencije i račune koji mu omogućuju razlikovanje vlastite imovine i pozicija od onih koje se vode za račun njegovih posrednih klijenata.

    4.   Ako imovinu i pozicije nekoliko posrednih klijenata vodi član sustava poravnanja na računu iz članka 4. stavka 2. točke (b), klijent svakodnevno daje članu sustava poravnanja sve informacije potrebne kako bi član sustava poravnanja mogao utvrditi pozicije koje se vode za račun svakog pojedinog posrednog klijenta.

    5.   Klijent koji pruža usluge posrednog poravnanja, u skladu s izborom svojih posrednih klijenata, zahtijeva od člana sustava poravnanja da otvori i održava račune iz članka 4. stavka 4. kod središnje druge ugovorne strane.

    6.   Klijent svojim posrednim klijentima pruža dovoljno informacija kako bi ti posredni klijenti mogli utvrditi središnju drugu ugovornu stranu i člana sustava poravnanja putem kojih se njihove pozicije poravnavaju.

    7.   Ako imovinu i pozicije jednog ili više posrednih klijenata član sustava poravnanja vodi na računu iz članka 4. stavka 2. točke (b), klijent u dogovore o posrednom poravnanju sa svojim posrednim klijentima uključuje sve uvjete potrebne kako bi osiguralo da, u slučaju neispunjenja obveza tog klijenta, član sustava poravnanja može brzo posrednim klijentima vratiti primitke od unovčenja pozicija i imovine koji se vode za račun tih posrednih klijenata u skladu s člankom 4. stavkom 7.

    8.   Klijent pruža članu sustava poravnanja dovoljno informacija kako bi mogao utvrditi i pratiti sve značajne rizike koji proizlaze iz pružanja usluga posrednog poravnanja i koji bi mogli utjecati na otpornost člana sustava poravnanja te upravlja njima.

    9.   Klijent uspostavlja mehanizme kojima osigurava da, u slučaju neispunjenja svojih obveza, sve informacije o svojim posrednim klijentima koje su mu dostupne odmah stavi na raspolaganje članu sustava poravnanja, uključujući identitet posrednih klijenata iz članka 5. stavka 4”.

    (7)

    Umeće se sljedeći članak 5.a:

    „Članak 5.a

    Zahtjevi u pogledu usluga posrednog poravnanja koje pružaju posredni klijenti

    1.   Posredni klijent može pružati usluge posrednog poravnanja drugim posrednim klijentima samo ako strane u dogovorima o posrednom poravnanju ispunjuju jedan od zahtjeva iz stavka 2. i ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

    (a)

    posredni klijent ovlaštena je kreditna institucija ili investicijsko društvo ili subjekt s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji bi se smatrao kreditnom institucijom ili investicijskim društvom da subjekt ima poslovni nastan u Uniji;

    (b)

    posredni klijent i drugi posredni klijent sklapaju pisani dogovor o posrednom poravnanju. Dogovor o posrednom poravnanju mora uključivati barem sljedeće ugovorne uvjete:

    i.

    opće uvjete iz članka 2. stavka 1. točke (b);

    ii.

    obvezu posrednog klijenta da poštuje sve obveze drugog posrednog klijenta prema klijentu s obzirom na transakcije obuhvaćene dogovorom o posrednom poravnanju;

    (c)

    imovinu i pozicije drugog posrednog klijenta vodi član sustava poravnanja na računu iz članka 4. stavka 2. točke (a).

    Svi aspekti dogovora o posrednom poravnanju iz točke (b) moraju se jasno dokumentirati.

    2.   Za potrebe stavka 1. strane u dogovorima o posrednom poravnanju moraju ispuniti jedan od sljedećih zahtjeva:

    (a)

    član sustava poravnanja i klijent dio su iste grupe, ali posredni klijent nije član te grupe;

    (b)

    klijent i posredni klijent dio su iste grupe, ali ni član sustava poravnanja ni drugi posredni klijent nisu članovi te grupe.

    3.   Za dogovore o posrednom poravnanju koje sklapaju strane u situacijama iz stavka 2. točke (a):

    (a)

    članak 4. stavci 1., 5., 6. i 8. primjenjuju se na klijenta kao da je taj klijent član sustava poravnanja;

    (b)

    članak 2. stavak 1. točka (b) i članak 5. stavci 2., 3., 6., 8. i 9. primjenjuju se na posrednog klijenta kao da je taj posredni klijent klijent.

    4.   Za dogovore o posrednom poravnanju koje sklapaju strane u situacijama iz stavka 2. točke (b):

    (a)

    članak 4. stavci 5. i 6. primjenjuju se na klijenta kao da je taj klijent član sustava poravnanja;

    (b)

    članak 2. stavak 1. točka (b) i članak 5. stavci 2., 3., 6., 8. i 9. primjenjuju se na posrednog klijenta kao da je taj posredni klijent klijent.”.

    8.

    Umeće se sljedeći članak 5.b:

    „Članak 5.b

    Zahtjevi u pogledu usluga posrednog poravnanja koje pružaju drugi posredni klijenti

    1.   Drugi posredni klijent može pružati usluge posrednog poravnanja trećim posrednim klijentima samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

    (a)

    posredni klijent i drugi posredni klijent ovlaštene su kreditne institucije ili investicijska društva ili subjekti s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji bi se smatrali kreditnom institucijom ili investicijskim društvom da subjekt ima poslovni nastan u Uniji;

    (b)

    član sustava poravnanja i klijent dio su iste grupe, ali posredni klijent nije član te grupe;

    (c)

    posredni klijent i drugi posredni klijent dio su iste grupe, ali treći posredni klijent nije član te grupe;

    (d)

    drugi posredni klijent i treći posredni klijent sklapaju pisani dogovor o posrednom poravnanju. dogovor o posrednom poravnanju mora uključivati barem sljedeće ugovorne uvjete:

    i.

    opće uvjete iz članka 2. stavka 1. točke (b);

    ii.

    obvezu drugog posrednog klijenta da poštuje sve obveze trećeg posrednog klijenta prema posrednom klijentu s obzirom na transakcije obuhvaćene dogovorom o posrednom poravnanju;

    (e)

    imovinu i pozicije trećeg posrednog klijenta vodi član sustava poravnanja na računu iz članka 4. stavka 2. točke (a).

    Svi aspekti dogovora o posrednom poravnanju iz prvog podstavka točke (d) moraju se jasno dokumentirati.

    2.   Ako drugi posredni klijenti pružaju usluge posrednog poravnanja u skladu sa stavkom 1.:

    (a)

    članak 4. stavci 1., 5., 6. i 8. primjenjuju se na klijenta i na posrednog klijenta kao da su oni članovi sustava poravnanja;

    (b)

    članak 2. stavak 1. točka (b) i članak 5. stavci 2., 3., 6., 8. i 9. primjenjuju se na posrednog klijenta i na drugog posrednog klijenta kao da su oni klijenti.”.

    Članak 2.

    Stupanje na snagu

    Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Primjenjuje se od 3. siječnja 2018.

    Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

    Sastavljeno u Bruxellesu 22. rujna 2017.

    Za Komisiju

    Predsjednik

    Jean-Claude JUNCKER


    (1)  SL L 201, 27.7.2012., str. 1.

    (2)  Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998., str. 45.).

    (3)  Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).

    (4)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.)

    (5)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 149/2013 od 19. prosinca 2012. o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća vezano uz regulatorne tehničke standarde o dogovorima o posrednom poravnanju, obvezi poravnanja, javnom registru, pristupu mjestu trgovanja, nefinancijskim drugim ugovornim strankama i tehnikama smanjenja rizika za ugovore o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne stranke (SL L 52, 23.2.2013., str. 11.).


    Top