31.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/7

Izvjestitelj:

Carlos TRIAS PINTÓ

1.1.

Prilikom prijelaza na nove modele bankarskog (new banking business models) i nebankarskog poslovanja, EGSO smatra neophodnim očuvati „bioraznolikost” financijskog sustava, a da to ne podrazumijeva svojevoljnu primjenu propisa (1).

1.2.

Bankama koje stvaraju vrijednost za dioničare (SHV, shareholder-value) moraju se na učinkovit način pridružiti banke koje stvaraju vrijednost za dionike (STV, stakeholder-value) putem poslovanja s poduzećima, poslovanja s građanstvom i ulaganja. Samo na taj način bit će moguće ostvariti stabilan i učinkovit financijski sustav koji u potpunosti doprinosi razvoju realnog gospodarstva.

1.3.

EGSO odlučno podupire napore koje je Europska komisija uložila time što je u novoj financijskoj regulaciji priznala posebnost kreditnih zadruga i štedionica i na taj način spriječila neželjene posljedice jednolike primjene bonitetnih pravila i moguća prekomjerna administrativna opterećenja.

1.4.

Ipak, glavni problem ostaje primjerena primjena načela proporcionalnosti u novoj bankarskoj regulativi (posebice u pogledu Direktive o kapitalnim zahtjevima IV (CRD IV) i Uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR)). Bazelski odbor predložio je razmjernu primjenu u skladu s Ugovorima Europske unije. To znači da treba primijeniti najstrože uvjete za banke koje djeluju na svjetskom tržištu, stroge uvjete za paneuropske banke (koje sustavno djeluju u Europi) i fleksibilnije uvjete za nacionalne i lokalne banke (uz jamčenje primjerene razine zaštite potrošača).

1.5.

Nije riječ o proizvoljnom pogodovanju određenim rodovima financijskog sektora. EGSO se oduvijek zalagao za jednake uvjete tržišnog natjecanja te stoga podupire uporabu objektivnih parametara koji bi opravdali posebnu regulativu za svaki model poslovanja. U osnovi riječ je o ekonomskim i financijskim rezultatima, doprinosu realnom gospodarstvu, upravljanju rizicima i upravljanju. EGSO financijskim tijelima predlaže poticanje aktera koji najbolje ispunjavaju te uvjete.

1.6.

Iako EGSO želi valorizirati bankarski model koji predstavljaju kreditne zadruge i štedionice, ističe svoju snažnu osudu određenih oblika ponašanja u financijskom sektoru, uključujući određene subjekte iz tog sektora, te se zalaže za jačanje deontološkog kodeksa i kodeksa dobrog upravljanja za financijsku industriju u cjelini, što je nužan preduvjet za vraćanje izgubljenog povjerenja.

1.7.

EGSO naglašava teške posljedice koje na budućnost Europske unije mogu imati zastoj u kreditiranju MSP-a i domaćinstava te poskupljenje tih kredita. Podsjeća također na nedavne kritike koje je Europski parlament iznio o stajalištu Bazelskog odbora zbog sumnje u posebne europske instrumente za financiranje MSP-a.

1.8.

Želi li se Europa uspješno suočiti s budućim izazovima i biti pokretač promjena (a ne im pasivno podlijegati), treba na financijskom području hitno usvojiti cijeli niz mjera koje će dovesti do stvarne provedbe strategije Europa 2020., Akata o jedinstvenom tržištu I. i II., Zakona o malom poduzetništvu, Programa Cosme, Inicijative za socijalno poduzetništvo itd. Jačanje uloge štedionica i kreditnih zadruga u europskom financijskom sustavu bit će ključno za postizanje tih ciljeva.

2.1.

Štedionice i kreditne zadruge u prošlosti su igrale ključnu ulogu u razvoju gospodarstva, posebice u pogledu potpore poljoprivredi, sitnoj industriji i trgovini. Danas predstavljaju oko 40 % financijskog sektora Europske unije (taj se udio penje na 70 % u Francuskoj i 60 % u Njemačkoj), pri čemu postoje znatne razlike između zemalja u pogledu njihove konfiguracije. U slučaju štedionica, sektorskoj koncentraciji u zemljama poput Španjolske i Finske suprotstavljena je snažna atomizacija u Njemačkoj ili Austriji.

2.2.

Restrukturiranje banaka općenito je dovelo do smanjenog i saniranog ali istodobno i manje uključujućeg okruženja budući da je zadnjih godina uskraćeno kreditiranje MSP-ima i domaćinstvima, što je popraćeno i postupnim smanjivanjem teritorijalne mreže poslovnica i brojnih radnih mjesta. To se stanje može i pogoršati ako se s tržišta izguraju lokalne banke.

2.3.

Kao model bankarskog poslovanja s građanstvom, kreditne zadruge i štedionice odlikuju vrlo bitni elementi koji ih razlikuju od drugih modela: povezanost s lokalnim proizvodnim strukturama, teritorijalna pripadnost, kapilarnost prodajne mreže, blizina klijentima, financiranje posebnih sektora, blizina lokalnim interesima i socijalnim dionicima te solidarnost.

2.4.

Strukturna konfiguracija štedionica i kreditnih zadruga u pravilu dovodi do toga da ti financijski oblici raspolažu zdravim imovinskim strukturama i da preuzimaju razumne rizike usmjeravajući svoje postupke ulaganja i kapitalizacije u skladu s politikama endogenog teritorijalnog razvoja.

2.5.

S pojmovnog gledišta, treba utvrditi razlikovna obilježja kreditnih zadruga i štedionica:

2.6.

Podaci o kreditnim zadrugama u kriznim vremenima govore sami za sebe: nijedna kreditna zadruga u EU-u nije morala sklopiti nagodbu s vjerovnicima. Imaju oko 20 % tržišnog udjela u segmentu depozita, u zemljama poput Italije, Francuske, Njemačke ili Nizozemske financiraju između 25 % i 45 % kreditiranja malih i srednjih poduzeća te posljednjih godina kontinuirano povećavaju svoj udio u segmentu depozita, što je značajan pokazatelj povjerenja u taj oblik bankarstva.

2.7.

Štedionice pak održavaju visoku razinu sudjelovanja u financijskom sustavu EU-a. U Njemačkoj, primjerice, imaju 43 % tržišnog udjela u segmentu depozita i 39 % kredita a u Španjolskoj drže 41 % tržišta depozita i 42 % tržišta kredita.

2.8.

I Međunarodni monetarni fond (2) ističe ključnu ulogu kreditnih zadruga. Te institucije, manje ovisne o očekivanjima dioničara, na pouzdan i siguran način zadovoljavaju potrebe MSP-a i mnogih domaćinstava za kreditiranjem.

2.9.

No svejedno postoje iznimke. Određene štedionice i kreditne zadruge napustile su vlastite ciljeve i prešle na spekulativne aktivnosti te se neumjereno šire na druge teritorije, što ih je dovelo na loš glas, a zbog čega su neke zemlje uvele regulatorne mjere kojima se na neki način narušio takav model banke.

2.10.

Ukratko, jačanje kapitala, dosizanje primjerene dimenzije, očuvanje teritorijalnosti i zadržavanje visoke razine zaštite potrošača mora pratiti zaštita osnovnih obilježja jedinstvenog poslovnog modela. EGSO u tom procesu zahtijeva priznanje i potporu institucija Europske unije.

3.1.

Kreditne zadruge i štedionice odlikuju se karakteristikama tipičnim za bankarsko poslovanje s građanstvom: blizina klijentima, teritorijalna pripadnost, suradnja, socijalna komponenta itd. Međutim, različiti čimbenici utječu na razvoj njihova potencijala (3):

3.2.

Bez obzira na prethodno izneseno, kreditne zadruge i štedionice i dalje igraju istaknutu ulogu u ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. putem svoje financijske, socijalne i teritorijalne zadaće te se dopunjuju s oblicima nebankarskog financiranja (skupno financiranje, rizični kapital, poslovni anđeli itd.) koji su se pojavili kao posljedica znatnog ograničenja kreditiranja i visokih zahtjeva u pogledu jamstava.

3.3.

EGSO smatra da ekonomske i monetarne vlasti moraju ojačati mjere za olakšavanje pristupa MSP-a fondovima i poticati dugoročno financiranje te tako promicati raznolike oblike poduzeća (4) i podjelu rizika u sektoru financijskih usluga.

4.1.

U kreditnim zadrugama i štedionicama financijska i socijalna uloga snažno se isprepliću u potpori teritorijalnoj koheziji. Socijalni angažman i interes za zajednicu njihova su najvidljivija obilježja u javnosti (5).

4.2.

Ostvareni višak ulaže se u kulturu, socijalnu i zdravstvenu skrb, obrazovanje i istraživanje, povijesnu i umjetničku baštinu, održivost okoliša itd., a u slučaju štedionica socijalna dividenda iznosi nekoliko milijardi eura godišnje.

4.3.

U kontekstu potrebe stvaranja vrijednosti za lokalna gospodarstva, pristup utemeljen na vrijednosti za dionike (STV) sve više dobiva na važnosti. Socijalne banke, konkretno, omogućavaju financijsku uključenost i teritorijalnu koheziju te potiču poduzetništvo i pokretanje projekata mikrofinanciranja i odgovornog socijalnog ulaganja.

4.4.

Kreditne zadruge i štedionice igraju važnu posredničku ulogu u pogledu instrumenata i programa EU-a. EGSO se zalaže za to da se pojednostavljenjem administrativnih uvjeta, što je ključni uvjet za ostvarenje Junkerova plana, manjim zadružnim bankama olakša posrednička uloga u pogledu financijskih instrumenata Europske investicijske banke (EIB) i Europskog investicijskog fonda (EIF). Neophodno je i jačanje njihove uloge u provedbi Inicijative za socijalno poduzetništvo.

5.1.

U Europi su štedionice u zadnje vrijeme primorane na intenzivno restrukturiranje, što je u nekim zemljama dovelo do promjene njihove zakladne naravi.

5.2.

Zatim je svjetska financijska kriza izazvala postupke za spas i sanaciju banaka, spajanja i preuzimanja te nacionalizacije, a u Španjolskoj su čak štedionice pretvorene u poslovne banke.

5.3.

Problemi korporativnog upravljanja, viši zahtjevi nove financijske regulative i nužnost prilagodbe veličine sektora sve manjem tržištu doveli su do određenih oblika koncentracija u bankarskom sektoru. Usprkos teškoćama s kojima se te institucije suočavaju u internacionalizaciji koja im omogućava rast, EGSO ističe da multinacionalne grupacije obično više preuzimaju rizike.

5.4.

S druge strane, na temelju izvješća Liikanen grupe iz 2012. godine i u cilju suočavanja s problemima koje za džepove poreznih obveznika predstavljaju „banke prevelike da bi propale”, Komisija je usvojila Uredbu o strukturnim mjerama kojima se poboljšava otpornost kreditnih institucija EU-a, o kojoj je Odbor već izdao mišljenje (6) koje je poduprla velika većina članova.

5.5.

U određenim člancima tog prijedloga uredbe predviđaju se iznimke u pogledu kapitalnih zahtjeva i glasačkih prava u slučaju kreditnih zadruga ili štedionica budući da ti subjekti imaju poseban ekonomski i vlasnički ustroj.

5.6.

EGSO smatra da bi određena pravila o razdvajanju poslovnog i ulagačkog bankarstva mogla ugroziti sustav funkcioniranja lokalnih banaka manjeg opsega i njihovu svakodnevnu prisutnost na terenu u cilju potpore realnom gospodarstvu te bi, stoga, bila nesrazmjerna.

5.7.

Posljedice tih promjena nisu beznačajne za europske građane – podrazumijevaju smanjenje instaliranih kapaciteta (ureda i zaposlenika) s posljedičnim utjecajem na zapošljavanje i financiranje pojedinaca i MSP-a.

5.8.

Naposljetku, EGSO smatra da se bez određene doze fleksibilnosti u pogledu ispunjavanja novih regulatornih zahtjeva izlažemo riziku pretvaranja kreditnih zadruga i štedionica u banke, čime bi one izgubile svoju narav, a društvo važan socijalni kapital koji se gradio stoljećima.

6.1.

Kreditne zadruge i štedionice pridonijele su stabilnosti, solventnosti i stručnosti europskog bankarskog sustava. Međutim, novi tržišni uvjeti iziskuju suočavanje sa sljedećim izazovima:

6.2.

Kapital osobnih odnosa neopipljiva je imovina koja je iznimno važna u bankarstvu te stoga financijske institucije socijalne ekonomije moraju iskoristiti svoje mreže kontakata i unutarnje potpore. Nadležna financijska tijela, pak, prilikom primjene bonitetnih pravila moraju prepoznati vrijednost tih solidarnih fondova između kreditnih zadruga.

6.3.

Moraju voditi računa i o udjelu zakašnjelih plaćanja, nesigurnosti uzrokovanoj geopolitičkim izazovima te o tehnološkim inovacijama (Digitalni program); svi ti čimbenici stvaraju novi ekosustav za financijski sustav u kojem će u budućnosti biti potrebno pratiti međudjelovanje četiriju aktera: tradicionalnih banaka, novih digitalnih aktera, regulatornog tijela i potrošača.

6.4.

U cilju podupiranja novih inicijativa za oporavak proizvodne industrije, svoju snagu, koja se ogleda u činjenici da predstavljaju model banke bliske klijentima (poznavanje stranaka i predanost projektima za dobrobit zajednice), moraju povezati s uporabom informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

6.5.

Moraju unaprijediti poslovno upravljanje te uspostaviti odgovarajuće strukture za obuku, upravljanje i nadzor poslovanja. Treba posebice definirati stroga pravila ponašanja u cilju osiguravanja stručnosti i etičnosti u zastupanju raznih interesa u upravljačkim tijelima.

6.6.

EGSO predlaže uspostavu novog modela unutarnjeg nadzora štedionica i kreditnih zadruga koji bi uključivao zaposlenike, predstavnike MSP-a i drugi dionici.

6.7.

Suočavanje s nebankarskom konkurencijom predstavlja novi izazov za kreditne zadruge i štedionice kako bi, u cilju zadovoljavanja novih zahtjeva građana, rasle istodobno s platformama za skupno financiranje i aplikacijama za suradničku potrošnju i povezivale se s njima.

7.1.

EGSO se zalaže za upotpunjavanje sustava financijske regulacije i nadzora, kao i za pružanje dostatne sposobnosti financijskim institucijama za odupiranje budućim krizama.

7.2.

U tom smislu Europska komisija donijela je delegiranu uredbu (7) kojom se, temeljem nacrta tehničkih standarda Europskog nadzornog tijela za bankarstvo, uređuju pitanja povezana sa zahtjevima u pogledu vlastitih sredstava uzimajući u obzir da su instrumenti kapitala kreditnih zadruga i štedionica različiti. Od posebne su važnosti pitanja povezana s ograničavanjem otkupa instrumenata temeljnog kapitala u slučaju kreditnih zadruga.

7.3.

Sljedeći osnovni stup za dovršenje bankarske unije čine „jedinstveni nadzorni mehanizam” i upravljanje fondom za snošenje troškova potencijalnih spašavanja banaka. EGSO smatra da će taj instrument pomoći bankama da snažnije odgovore na buduće krize (8).

7.4.

S obzirom na nužno objedinjavanje rizika, EGSO podupire stav da se pri utvrđivanju doprinosa svake institucije budućem jedinstvenom fondu za sanaciju vodi računa o njezinu modelu rizika te poziva Komisiju da primijeni pokazatelje iz Direktive o oporavku i sanaciji kreditnih institucija (9). S druge strane, EGSO pozdravlja pridavanje pozornosti članstvu u institucionalnom sustavu zaštite (10).

7.5.

EGSO u novonastaloj financijskoj situaciji poziva na davanje istinskog zamaha društvenoj odgovornosti poduzeća, etici i transparentnosti u financijskom poslovanju, kao i na pedagoške napore nadzornih tijela u cilju unapređenja financijske kulture (11), posebice u pogledu oblika socijalne ekonomije, koji su još vrlo slabo poznati. U tom smislu, neophodno je dati veći značaj i vidljivost mrežama koje te oblike predstavljaju: Europskom udruženju zadružnih banaka (eng. EACB), Europskom savezu etičkih i alternativnih banaka (FEBEA) te Europskoj grupaciji štedionica (engl. ESBG).

7.6.

EGSO smatra pozitivnim oblikovanje novih financijskih instrumenata koji će pospješiti postojeće upravljanje, no u odgovarajuću regulativu treba uključiti razne financijske aktere, a instrumentima osigurati stabilnost te istodobno ograničiti opterećenje financijskih ustanova koje raspolažu s manje sredstava. Ukratko, potrebno je unaprijediti zakonodavstvo.

8.1.

Prioriteti EU-a moraju biti oporavak proizvodnih struktura, jačanje lokalnih gospodarstava i rješavanje socijalnih problema. EGSO stoga putem stalnih foruma za dijalog od europskih institucija zahtijeva promicanje bankarskih modela čiji se financijski sustav temelji na realnom gospodarstvu, čime svojim područjima donose stabilnost i bogatstvo.

8.2.

Trend prema sve većim bankama proizašao iz postupaka restrukturiranja izaziva zabrinutost zbog sistemskog rizika koji podrazumijeva. Stoga se poziva na povratak tradicionalnom poslovanju (back to basics) u okviru jasnijeg razlikovanja institucija specijaliziranih za poslovno bankarstvo od onih koje razvoj poslovanja spajaju s ulagačkim bankarstvom. Iskustva su pokazala da su raznolikost, raspršenost i podjela rizika dobre za europski financijski sustav.

8.3.

Vitalnost i razvoj kreditnih zadruga i štedionica temelje se na demokratskom upravljanju i slobodi odgovornog izbora u što će uložiti svoje viškove. Promicanje financijskog posredovanja koje služi realnom gospodarstvu jamči njegov kontinuitet u budućnosti u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda za 2015. godinu i sa samom deklaracijom Ujedinjenih naroda o zadrugama iz 2012. godine.

8.4.

Stoga štedionice i kreditne zadruge zaslužuju poseban tretman u primjeni bonitetnih pravila, pri čemu treba uzeti u obzir da te institucije predstavljaju model bankarstva kakav europski građani zahtijevaju, zasnovan na odgovornom i solidarnom upravljanju (12) utemeljenom na načelima i vrijednostima socijalne ekonomije.