a)

je upravno tijelo, u slučajevima kada nacionalno pravo države članice obvezuje upravno tijelo na mjesečno preispitivanje zadržavanja iako ne postoji izričita obveza donošenja upravne mjere i ono sudu po službenoj dužnosti mora dostaviti popis državljana trećih zemalja zadržanih zbog zapreka za udaljavanje dulje od zakonski određenog najdužeg trajanja prvotnog zadržavanja, dužno ili u trenutku proteka razdoblja određenog u pojedinačnoj odluci o prvotnom zadržavanju donijeti izričitu mjeru preispitivanja zadržavanja s obzirom na razloge koji su pravom Unije propisani za produljenje razdoblja zadržavanja ili pustiti konkretnu osobu na slobodu?

b)

je, u slučajevima kada nacionalno pravo države članice propisuje ovlaštenje suda da nakon proteka najdužeg trajanja prvotnog zadržavanja u svrhe udaljavanja propisanog nacionalnim pravom naloži produljenje razdoblja zadržavanja, zamijeni ga manje intenzivnom mjerom ili naloži puštanje na slobodu državljanina treće zemlje, sud u situaciji kao što je ona u glavnom postupku dužan ispitati zakonitost mjere preispitivanja zadržavanja, koja navodi pravne i činjenične razloge za nužnost produljenja trajanja zadržavanja i njegove duljine time što meritorno odlučuje o daljnjem trajanju zadržavanja, njegovoj zamjeni ili puštanju konkretne osobe na slobodu?

c)

sudu dopušta da s obzirom na razloge za produljenje razdoblja zadržavanja propisanih pravom Unije ispita zakonitost mjere preispitivanja zadržavanja koja navodi samo one razloge zbog kojih se oduka o udaljavanju državljanina treće zemlje ne može izvršiti time što o meritumu spora odlučuje odlukom o trajanju zadržavanja, njegovoj zamjeni ili puštanju konkretne osobe na slobodu isključivo na temelju činjenica i dostavljenih dokaza upravnog tijela te prigovora i činjenica koje je istaknuo državljanin treće zemlje?

a)

državljanin treće zemlje ne pokazuje spremnost na suradnju prilikom pripreme izvršenja odluke o vraćanju u njegovu zemlju porijekla ako službeniku veleposlanstva te države usmeno izjavi da se ne želi vratiti u svoju zemlju porijekla, iako je prije toga ispunio izjavu o dobrovoljnom povratku i dao točne podatke o svojem identitetu te treća zemlja odugovlači s postupkom dostave dokumenata i postoje dovoljni izgledi za izvršenje odluke o vraćanju, ako veleposlanstvo te zemlje u ovim okolnostima ne izda ispravu potrebnu za putovanje konkretne osobe u njegovu zemlju porijekla, iako je potvrdilo identitet konkretne osobe?

b)

se u slučaju puštanja na slobodu državljanina treće zemlje koji nema identifikacijske dokumente, koji je nezakonito prešao državnu granicu i izjavio da se ne želi vratiti u svoju zemlju/državu porijekla zbog nepostojanja dovoljnih izgleda za izvršenje odluke o udaljavanju može pretpostaviti da je država članica dužna izdati privremenu ispravu o statusu konkretne osobe ako veleposlanstvo države porijekla u ovim okolnostima ne izda dokument potreban za putovanje konkretne osobe u njegovu državu porijekla, iako je potvrdilo identitet konkretne osobe?