—

utvrdi da je tužba dopuštena i osnovana,

—

poništi odluke kojima se osobama DF i DG odbija naknada za nastanjenje nakon povratka iz vanjskih ureda (odluke donesene 6. ožujka 2018. odnosno 28. veljače 2019.);

—

ako je potrebno, poništi odluke od 19. ožujka 2019. (za osobu DF) i od 27. ožujka 2019. (za osobu DG) kojima je EIB utvrdio da ne treba pokrenuti postupak mirenja, jer su njihovi prigovori „manifestly unfounded”;

—

ako je potrebno, poništi odluke od 14. lipnja 2019. kojima se potvrđuje odbijanje dodjele naknade za nastanjenje;

—

naloži tuženiku plaćanje naknade za nastanjenje svakome od tužitelja, uvećane za zatezne kamate izračunane po stopi Europske središnje banke uvećanoj za dva postotna boda, do potpunog podmirenja;

—

naloži tuženiku snošenje svih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 5. i 17. Priloga VII. Pravilniku o osoblju EIB-a, počinjenoj načinom na koji ih je protumačila Europska investicijska banka (EIB), jer to novo tumačenje pravila predviđenog tim odredbama nije u skladu s ciljem koji one žele ostvariti.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi stečenih prava, povredi legitimnih očekivanja, nepostojanju prijelaznog sustava, te povredi načela dobre uprave i dužnosti brižnog postupanja.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela nediskriminacije.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 41. Pravilnika o osoblju EIB-a.