—

Tužitelj u tom smislu ističe da, budući da, prema članku 75. stavku 2. Odluke od 19. svibnja i 9. srpnja 2008.„o provedbenim mjerama Statuta zastupnika Europskog parlamenta”, „ostaju stečena” prava na starosnu mirovinu koja su stečena prije stupanja Statuta na snagu, prethodno upućivanje na nacionalni propis prema tzv. Pravilnik o isplati troškova i naknada zastupnicima Europskog parlamenta se mora smatrati upućivanjem (na propis koji je bio na snazi u tom trenutku), s obzirom na to da se prava na mirovinu bivših zastupnika u Europskom parlamentu stečena prije stupanja na snagu Statuta ne mogu izmijeniti naknadnim propisima.

—

Tužitelj u tom smislu ističe da je propis donesen Odlukom Ufficio di presidenza della Camera dei deputati italiana (Ureda predsjedništva Zastupničkog doma Talijanske Republike) br. 14/2018 — u smislu talijanskog pravnog poretka — ništetan.

—

Zastupnički dom Talijanske Republike je, naime, tražio provedbu ponovnog izračuna doživotnih renti bivših zastupnika primjenom tzv. sustava doprinosa čak i za kvotu renti stečenih u razdobljima prije 2012., koji se za sve javne i privatne službenike isplaćuje u pro rata sustavu, čak i za razdoblja prije 1996., koji se svim javnim i privatnim službenicima isplaćuje u sustavu zajamčenih doprinosa. Kako bi se sustav doprinosa povratno primijenio na razdoblja u kojima u Italiji nije postojao — usvojio je sustav izračuna koji je narušen, nerazuman i lišen aktuarske osnove.

—

Predmetna reforma je osim toga nezakonita s obzirom na to da se materija doživotnih renti zastupnika mora, barem u svojim temeljnim aspektima, urediti zakonom, a ne unutarnjim pravilnikom (članak 69. Ustava).

—

Nadalje, njom su narušena legitimna očekivanja bivših zastupnika o stabilnosti njihove mirovine, što je u suprotnosti s načelom zaštite legitimnih očekivanja, koje je opće načelo i talijanskog pravnog poretka.

—

Tužitelj u tom smislu ističe da je reformom doživotnih renti bivšim talijanskim zastupnicima ponovno ex post utvrđen iznos istih na potpuno nepredvidiv način, bez postupnosti i bez primjerenih zaštitnih klauzula i zato na težak način povređuje načelo zaštite legitimnih očekivanja koje pripada u temeljna načela europskog poretka.

—

Zbog tog razloga Europski parlament nije mogao provesti tu reformu: naime, prema općim načelima koja uređuju odnose između pravnih poredaka, prenošenje odredbi iz jednog pravnog poretka u drugi, nakon upućivanja (bilo da je ono dinamično ili uzajamno), nailazi na precizno protuograničenje: do upućivanja ne može doći tamo gdje je odredba poretka podrijetla u suprotnosti s temeljnim načelima odredišnog poretka. Nadalje, zbog nadređenosti europskog prava — što je temeljno načelo Unije — ako se nacionalni propis protivi europskoj odredbi, on se ne smije primjenjivati kako bi se osigurala ujednačena zaštita građana europskim pravom na čitavom teritoriju EU-a.