Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62018CN0117

Predmet C-117/18 P: Žalba koju je 14. veljače 2018. podnio PGNiG Supply & Trading GmbH protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 14. prosinca 2017. u predmetu T-849/16, PGNiG Supply & Trading GmbH protiv Europske komisije

SL C 161, 7.5.2018, p. 33–34 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

7.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 161/33


Žalba koju je 14. veljače 2018. podnio PGNiG Supply & Trading GmbH protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 14. prosinca 2017. u predmetu T-849/16, PGNiG Supply & Trading GmbH protiv Europske komisije

(Predmet C-117/18 P)

(2018/C 161/37)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelj: PGNiG Supply & Trading GmbH (zastupnik: M. Jeżewski, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine pobijano rješenje Općeg suda od 14. prosinca 2017. kojim se tužba društva PGNiG Supply & Trading GmbH u postupku T-849/16 proglašava nedopuštenom;

odluči o dopuštenosti i proglasi dopuštenom tužbu za poništenje društva PGNiG Supply & Trading u postupku T-849/16, na temelju članka 263., UFEU-a, u vezi s Odlukom Komisije C(2016)6950 final od 28. listopada 2016. o izmjeni uvjeta za izuzeće plinovoda OPAL, odobrenih na temelju Direktive 2003/55/EZ, od pravila koja se odnose na pristup treće strane i regulaciju tarifa.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud povrijedio je članak 263. četvrti stavak UFEU-a jer je pogrešno utvrdio da se Odluka Europske komisije iz 2016. ne odnosi na žalitelja ni izravno ni pojedinačno i ne predstavlja regulatorni akt, a ta je pogreška proizašla iz pogrešnog tumačenja karaktera i učinaka novog regulatornog izuzeća iz 2016., pri čemu je povrijedio i članak 36. stavak 1. točke (a) do (e) Direktive o prirodnom plinu jer nije primijenio uvjete za izuzeće za „novu plinsku infrastrukturu” i njihovo ispunjenje nije ocijenio tako da bi se u dovoljnom stupnju omogućilo donošenje odluke o karakteru i statusu izuzeća uvedenog na temelju Odluke Komisije iz 2016. i novog regulatornog izuzeća iz 2016., jer na Odluku Komisije iz 2016., kojom je izmijenjen opseg regulatornog izuzeća iz 2009., nije primijenio članak 36. stavak 1. navedene direktive. Tim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da Opći sud nije ocijenio karakter novog regulatornog izuzeća, što ga je navelo na pogrešnu ocjenu učinaka odluke Komisije na žalitelja.

Opći je sud pogrešno protumačio članak 263. UFEU-a, smatrajući da se Odluka Europske komisije na žalitelja ne odnosi izravno. U okviru tog žalbenog razloga, žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku u ocjeni utvrdivši da se Odluka Komisije ne odnosi izravno na žalitelja. Pristup Općeg suda nije u skladu s postojećom sudskom praksom da se odluke Europske komisije odnose izravno na osobe koje nisu nacionalna regulatorna tijela, odnosno tijela koja nisu adresati tih odluka.

Opći je sud pogrešno protumačio članak 263. UFEU-a, smatrajući da se Odluka Europske komisije na žalitelja ne odnosi pojedinačno. U okviru tog žalbenog razloga, žalitelj tvrdi da mu njegov položaj na tržištu u ovom slučaju omogućava individualizaciju u smislu sudske prakse o dopuštenosti tužbi.

Opći je sud pogrešno protumačio članak 263. četvrti stavak in fine UFEU-a, smatrajući da pobijana odluka nije regulatorni akt. U okviru tog žalbenog razloga, žalitelj tvrdi da ta odluka ima karakter regulatornog akta.


Top