—

ukine i preinači pobijanu presudu Službeničkog suda od 18. svibnja 2015. u predmetu F-79/13, Gyarmathy/EMCDDA;

—

poništi odluku (bivšeg) direktora EMCDDA-a od 11. rujna 2012. o odbijanju žaliteljičinog zahtjeva za pružanje pomoći;

—

poništi odluku (bivšeg) direktora EMCDDA-a od 14. rujna 2012. o neobnavljanju žaliteljičinog ugovora o radu;

—

poništi odluku (bivšeg) predsjednika Upravnog vijeća EMCDDA-a od 13. svibnja 2013. te odluku (bivšeg) direktora EMCDDA-a od 25. lipnja 2013.

1.

Prvi žalbeni razlog: zahtjev za poništenje odluke direktora EMCDDA-a od 11. rujna 2012. o odbijanju žaliteljičinog zahtjeva za pružanje pomoći.

Žaliteljica ističe da u prvostupanjskoj presudi od 18. svibnja 2015., donesene u predmetu F-79/13, Službenički sud, time što je naveo da je služba tijela pravilno postupila povodom žaliteljičinih prigovora, iskrivljuje činjenice i proturječi brojnim dokumentiranim dokazima u spisu. (Bivši) direktor EMCDDA-a odbio je žaliteljičin zahtjev za pružanje pomoći, prije svega, njezin zahtjev za premještaj kako bi ju se oslobodilo od dugogodišnjeg i znantnog maltretiranja i uznemiravanja koje je trpjela od njenog neposredno nadređenog. (Bivši) direktor prekršio je svoju obvezu pružanja pomoći kao i svoju obvezu brižnog postupanja i dobre uprave (presude od 27. studenog 2008., Klug/EMEA, F-35/07, EU:F:2008:150, t. 74. i od 12. srpnja 2011., Commission/Q, T-80/09 P, EU:T:2011:347, t. 84.). Na temelju činjenica i dokaza dostupnih u spisu, članka 24. Pravilnika o osoblju i relevantne ustaljene sudske prakse, (bivši) direktor EMCDDA-a, djelujući u svojstvu tijela nadležnog za imenovanja, nije pružio žaliteljici zatraženu pomoć i nije poduzeo potrebne mjere za zaštitu digniteta službe općenito i za zaštitu žaliteljice od maltretiranja kojeg je bila žrtva. Slijedom toga, prvostupanjska presuda Službeničkog suda, u odnosu na prvi žalbeni razlog, činjenično je pogrešna te je osim toga protivna pravu Zajednice i ustaljenoj sudskoj praksi. Kao takva mora se ukinuti i preinačiti, a pobijana odluka poništiti.

2.

Drugi žalbeni razlog: zahtjev za poništenje odluke od 14. rujna 2012. o neobnavljanju žaliteljičinog ugovora o radu.

Osporavana prvostupanjska presuda Službeničkog suda temelji se na zaključku da se odluka (bivšeg) direktora EMCDDA-a od 19. prosinca 2012. odnosi na žaliteljičin formalni prigovor od 10. prosinca 2012. kojim je osporavala – ali nije bila ograničena samo na to – odluku (bivšeg) direktora EMCDD-a od 14. rujna 2012. o neobnavljanju njezina ugovora o radu. Međutim, iz samog sadržaja navedenog podneska očito je da ga se ne može tako tumačiti. Suprotno tome, radi se o odluci o pokretanju upravnog postupka na temelju žaliteljičinog prigovora. Osim toga, u istom pismu (bivši) direktor niječe da je uopće donio odluku u odnosu na žaliteljičin ugovor o radu. Nadalje, čak i kada bi se prihvatilo očito pogrešno tumačenje osporavane odluke, ona je i dalje protivna zakonu, s obzirom na to da žaliteljica nije saslušana prije njezina donošenja (presuda od 12. prosinca 2013., CH/Parlament, F-129/12, EU:F:2013:203) te predstavlja samo pripremni akt (presuda od 16. ožujka 2009, R/Komisija, T-156/08 P, EU:T:2009:69) i kao takvu ne može ju se zasebno osporavati (presuda od 10. studenog 2009., N/Parlament, F-71/08, EU:F:2009:150, i rješenje od 23. listopada 2012., Possanzini/Frontex, F-61/11, EU:F:2012:146). Osporavana odluka također predstavlja zlouporabu ovlasti (presude od 19. listopada 1995., Obst/Komisija, T-562/93, EU:T:1995:181, od 12. prosinca 2000., Dejaiffe/OHIM, T-223/99, EU:T:2000:292 i presuda od 25. rujna 2012., Bermejo Garde/EESC, F-41/10, EU:F:2012:135) na temelju dokaza u spisu. Čak je upitno i je li (bivši) direktor EMCDDA-a u vrijeme donošenja pobijane odluke imao ovlasti zastupanja (rješenje od 25. listopada 1996., Lopes/Sud Europske unije, T-26/96, EU:T:1996:157). Valja podsjetiti da je tuženik propustio podnijeti odgovor na tužbu, što posljedično dovodi do presude zbog ogluhe. U obrazloženju pobijane prvostupanjske presude, Službenički se sud oslanja na argumentu tuženikove obrane koji je iznesen u drugom predmetu (F-22/14, Gyarmathy/EMCDDA) te su stoga prekršena postupovna pravila. Presuda koju je u prvom stupnju donio Službenički sud je, u pogledu drugog žalbenog razloga, također u suprotnosti sa činjenicama i dokazima iz spisa predmeta. Kao takvu, valja ju ukinuti i preinačiti, a pobijanu odluku poništiti.