(1)

Normizacija igra važnu ulogu u podupiranju strategije Europa 2020., kako je navedeno u Komunikaciji Komisije pod naslovom „Europa 2020.: Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (2). U više vodećih inicijativa strategije Europa 2020. naglašava se važnost dobrovoljne normizacije na tržištima proizvoda ili usluga kako bi se osigurala usklađenost i interoperabilnost među proizvodima i uslugama, potaknuo tehnološki razvoj i poduprla inovativnost.

(2)

U digitalnom društvu normizacijski dokumenti postali su nužni kako bi se osigurala interoperabilnost među napravama, aplikacijama, spremištima podataka, uslugama i mrežama. U Komunikaciji Komisije pod naslovom „Strateška vizija za europske norme: kretanje naprijed kako bi se poboljšao i ubrzao održiv rast europskog gospodarstva do 2020.” (3) prepoznaje se specifičnost normizacije IKT-a, jer rješenja, aplikacije i usluge IKT-a često razvijaju globalni forumi i konzorciji IKT-a koji su se uzdigli kao vodeće organizacije za razvoj normi IKT-a.

(3)

Uredbom (EU) br. 1025/2012 želi se modernizirati i poboljšati europski okvir za normizaciju. Njome se uspostavlja sustav s pomoću kojeg Komisija može odlučiti o određivanju najrelevantnijih i najšire prihvaćenih tehničkih specifikacija IKT-a koje su izdale organizacije koje nisu europske, međunarodne ili nacionalne organizacije za normizaciju. Mogućnost uporabe cijelog niza tehničkih specifikacija IKT-a pri nabavi hardvera, softvera i usluga informacijske tehnologije omogućit će interoperabilnost, pomoći da se izbjegne vezanost za javne uprave i potaknuti tržišno natjecanje u ponudi interoperabilnih rješenja IKT-a.

(4)

Tehničke specifikacije IKT-a koje mogu biti prihvatljive za pozivanja u javnoj nabavi moraju biti u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 1025/2012. Usklađenost s tim zahtjevima jamči javnim tijelima da su tehničke specifikacije IKT-a utvrđene u skladu s načelima otvorenosti, pravičnosti, objektivnost i nediskriminiranja, koja Svjetska trgovinska organizacija (WTO) priznaje u području normizacije.

(5)

Odluka o utvrđivanju specifikacija IKT-a donijet će se nakon savjetovanja s europskom platformom za više interesnih skupina o normizaciji IKT-a, koja je osnovana Odlukom Komisije 2011/C 349/04 (4), te drugih savjetovanja sa stručnjacima u sektoru.

(6)

Dana 17. listopada 2013. europska platforma za više interesnih skupina o normizaciji IKT-a ocijenila je prvu skupinu od šest tehničkih specifikacija IKT-a: Internet Protocol version 6 („IPv6”), Lightweight Directory Access Protocol version 3 („LDAPv3”), Domain Name System Security Extensions („DNSSEC”), DomainKeys Identified Mail Signatures („DKIM”), ECMAScript-402 Internationalisation Specification („ECMA-402”) i Extensible Markup Language version 1.0 („W3C XML”). Platforma je pozitivno ocijenila utvrđivanje tih specifikacija. Šest tehničkih specifikacija zatim je proslijeđeno na šire javno savjetovanje, koje je potvrdilo preporuku platforme.

(7)

Specifikacija „IPv6”, koju je izdao Internet Engineering Task Force (IETF), sadržava niz tehničkih specifikacija koje se mogu primijeniti na širok raspon opreme i usluga s pomoću različitih skupova „zahtjeva za primjedbe” (Requests for Comments – RFC). Ovisno o kontekstu i primjeni, javni naručitelji trebali bi odabrati one zahtjeve (RFC-ove) koji su potrebni za svaki proizvod ili uslugu bez ograničavanja interoperabilnosti. Specifikacijom „IPv6” proširuje se broj raspoloživih IP adresa, čime se omogućuje uspješna interakcija sve većeg broja operativnih sustava, web-poslužitelja, internetskih pretraživača i multimedijskih mjesta. „IPv6” se zasniva na naprednom tehnološkom razvoju i podržava nastavak rasta interneta omogućujući nove internetske scenarije, kao što je „internet stvari”.

(8)

„LDAPv3” je internetski protokol koji je izdao Internet Engineering Task Force (IETF) za pristup distribuiranim uslugama imenika koje djeluju u skladu s modelima podataka i usluga X.500. „LDAPv3” određen je nizom standardnih „zahtjeva za primjedbe” (RFC-ova) IETF, detaljno navedenih u zahtjevima (RFC-ovima) 4510.–4519. i može osigurati visoku dostupnost replikacijom LDAP-poslužitelja. Većina proizvoda za usluge imenika koje su važne za tržište podupire „LDAPv3”. To je stabilna tehnologija koja ima potencijal za povećanje interoperabilnosti i predstavlja de facto normu za provjeru autentičnosti, odobravanje i direktorije s korisnicima/adresama za sustave IKT-a koja može pružiti bolju pristupačnost i kontinuitet, posebno za javne usluge koje treba pružati javna uprava.

(9)

„DNSSEC” je također izdao Internet Engineering Task Force (IETF); to je sigurnosno proširenje sustava naziva domena (Domain Name System – DNS) koje pruža provjeru autentičnosti podrijetla podataka i zaštitu cjelovitosti podataka samom sustavu DNS. Identifikacija „DNSSEC” obuhvaća niz dokumenata koji čine jezgru sigurnosnih proširenja DNS-a koja su potrebna za podršku javnoj nabavi bloka „DNSSEC”. Zahvaljujući proširenju „DNSSEC”, DNS je prikladniji za razmjenu parametara sigurnosnih usluga koji su spojeni s nazivima domena. To povećava povjerenje u sustav DNS (koji je vrlo važna i temeljna internetska usluga) u cjelini i na taj način omogućuje njegovo korištenje za infrastrukturu za pohranjivanje, distribuciju i provjeru aplikacija.

(10)

„DKIM” je tehnička specifikacija IKT-a koju je razvio Internet Engineering Task Force (IETF) i koja dopušta da osoba, uloga ili organizacija koja je vlasnik domene za potpisivanje preuzme određenu odgovornost za poruku tako što poveže domenu s porukom. „DKIM” odvaja pitanje identiteta potpisnika poruke od navodnog autora poruke. Preuzimanje odgovornosti validira se kriptografskim potpisom i izravnim pretraživanjem domene potpisnika radi dobivanja odgovarajućeg javnog ključa. „DKIM” se uvodi u nekoliko tržišnih sektora, tj. u financijskom i bankarskom sektoru, kod pružatelja usluga e-pošte, kod pružatelja usluga društvenih mreža ili internetske trgovine. Ako ga budu koristila javna tijela, „DKIM” će uspostaviti osnovnu razinu povjerenja u podrijetlo komunikacije te time poboljšati interoperabilnost između organizacija odgovornih za slanje i onih odgovornih za primanje poruka.

(11)

„ECMA-402”, koju je razvio Ecma International, opći je višenamjenski programski jezik opisan s nekoliko specifikacija koje se prilagođavaju jezičnim i kulturnim konvencijama koje se rabe u različitim jezicima i zemljama. Područje ECMA Scripta je programski jezik koji se široko koristi na internetu, također i u Europi. Njegova je uporaba vrlo raširena te obuhvaća aplikacije koje se temelje na zahtjevima korisnika mreže, kao što su web-pretraživači, i aplikacije koje se temelje na poslužiteljima, kao što su elektroničko bankarstvo, poslužitelji e-pošte ili čak računalne igre, i također je važan programski jezik koji se koristi za svjetsku mrežu (World Wide Web). Značajke internacionalizacije koje nudi ECMA-402 od posebne su važnosti za poboljšanje ECMA Scripta za višejezično europsko okruženje. Specifikacije i norme ECMA Scripta učinkovito pridonose poboljšanju interoperabilnosti i vrlo često su uključene u nacionalne popise normi i specifikacija za interoperabilnost za javnu nabavu.

(12)

„W3C XML”, koji izdaje World Wide Web Consortium (W3C), paket je specifikacija za strukturiranje povezanih podataka kojima se promiče široko nadogradiva razmjena informacija i računalnih resursa. XML version 1.0 jedan je od najčešće korištenih formata za razmjenu strukturiranih informacija danas i mnoge druge specifikacije formata podataka temelje se na proširenjima XML-a. Njegova raširena uporaba kao formata za razmjenu informacija između osobe i osobe i između računala i računala čini ga neodvojivim elementom većine slučajeva korištenja interneta. Naručitelji bi trebali odabrati specifikacije koje odgovaraju zahtjevima za koje obavljaju nabavu. Zahvaljujući širokom prodiranju u svjetske sustave za pohranu podataka i mreže, XML će biti ključni format za globalnu interoperabilnost IKT-a među aplikacijama, uslugama i proizvodima u sljedećim desetljećima,