05/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

25

L 124/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.05.2003.

(1)

Na posebnom sastanku u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. Europsko vijeće je proglasilo da Europska unija mora osigurati pravedno postupanje prema državljanima trećih zemalja koji zakonito borave na državnom području njezinih država članica, priznati im prava i obveze usporedive s onima koje imaju građani EU-a, ojačati nediskriminaciju u gospodarskom, socijalnom i kulturnom životu te približiti njihov pravni status onome koji imaju državljani država članica.

(2)

U rezoluciji od 27. listopada 1999. (3) Europski parlament je pozvao na poduzimanje hitnih mjera u vezi s obećanjima o pravednom postupanju prema državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama i u vezi s definiranjem njihova pravnog položaja, uključujući i jednaka prava koja se u najvećoj mogućoj mjeri približavaju onima koja uživaju građani Europske unije.

(3)

Europski gospodarski i socijalni odbor također je pozvao na jednako postupanje prema državljanima Zajednice i državljanima trećih zemalja u području socijalnih pitanja, posebno u svome mišljenju od 26. rujna 1991. o statusu radnika migranata iz trećih zemalja (4).

(4)

Članak 6. stavak 2. Ugovora o Europskoj uniji određuje da Unija poštuje temeljna prava zajamčena Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisanom u Rimu 4. studenoga 1950. i kako proizlaze iz ustavnih tradicija koje su zajedničke državama članicama kao opća načela prava Zajednice.

(5)

Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela koja su posebno priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, posebno u duhu njezina članka 34. stavka 2.

(6)

Ciljevi Zajednice su promidžba visoke razine socijalne zaštite i podizanje životnog standarda te kvalitete života u državama članicama.

(7)

S obzirom na uvjete socijalne zaštite državljana trećih zemalja, a posebno sustava socijalne sigurnosti koji se na njih primjenjuje, Odbor za zapošljavanje i socijalnu politiku u svojim je zaključcima od 3. prosinca 2001. obrazložio da sustav koordinacije koji se primjenjuje na državljane trećih zemalja mora pružiti niz jednakih prava koja su najbliža onima koja uživaju građani EU-a.

(8)

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe i njihove obitelji koji se kreću unutar Zajednice (5), koja je osnova za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti različitih država članica, te Uredba Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (6) zasad se primjenjuju samo na neke državljane trećih zemalja. Broj i raznovrsnost pravnih instrumenata koji se upotrebljavaju kod rješavanja problema u vezi s koordinacijom sustava socijalne sigurnosti država članica, s kojima se susreću državljani trećih zemalja koji su u jednakom položaju kao i građani Zajednice, uzrokuje pravnu i administrativnu složenost. To izaziva velike probleme dotičnim osobama, njihovim poslodavcima i nadležnim državnim tijelima socijalne sigurnosti.

(9)

Stoga je potrebno predvidjeti primjenu pravila za koordinaciju iz Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i Uredbe (EEZ) br. 574/72 na državljane trećih zemalja koji zakonito borave u Zajednici i trenutačno nisu zahvaćeni odlukama navedene Uredbe na temelju državljanstva i koji ispunjavaju druge uvjete određene tom Uredbom; takav je opseg posebno važan zbog nadolazećeg proširenja Europske unije.

(10)

Primjena Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i Uredbe (EEZ) br. 574/72 na te osobe ne daje im pravo da uđu, privremeno borave ili borave u državama članicama, niti da imaju pristup njihovim tržištima radne snage.

(11)

Odredbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i Uredbe (EEZ) br. 574/72 mogu se primijeniti na osnovi ove Uredbe samo ako dotična osoba već zakonito i boravi na državnom području države članice. Stoga je zakonito boravište preduvjet za primjenu ovih odredaba.

(12)

Odredbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i Uredbe (EEZ) br. 574/72 ne primjenjuju se u slučaju koji je u svim pogledima ograničen na samo jednu državu članicu. To se odnosi, među ostalim, na slučaj kada državljanin treće zemlje ima veze samo s trećom zemljom i jednom državom članicom.

(13)

Uvjet za pravo na davanje za nezaposlenost, kako je predviđeno člankom 69. Uredbe (EEZ) br. 1408/71, jest da osoba bude prijavljena kao osoba koja traži posao u službi za zapošljavanje svake države članice u koju je ta osoba ušla. Te se odredbe zato mogu primijeniti na državljana treće zemlje pod uvjetom da se on, kada je to primjereno u skladu s dozvolom za boravište, ima pravo prijaviti kao osoba koja traži posao u službi za zapošljavanje države članice u koju je ušao, te pravo da u njoj zakonito radi.

(14)

Potrebno je usvojiti prijelazne odredbe kako bi se zaštitile osobe obuhvaćene ovom Uredbom i kako bi se osiguralo da ne izgube prava kao rezultat njezinog stupanja na snagu.

(15)

Za postizanje ovih ciljeva potrebno je i primjereno proširiti opseg pravila kojima se koordiniraju državni sustavi socijalne sigurnosti, i to usvajanjem pravnog instrumenta Zajednice koji obvezuje i neposredno se primjenjuje u svakoj državi članici koja sudjeluje u usvajanju ove Uredbe.

(16)

Ova Uredba ne dovodi u pitanje prava i obveze koji proizlaze iz međunarodnih sporazuma s trećim zemljama, čija je potpisnica Zajednica i koje daju prednosti u smislu socijalne sigurnosti.

(17)

Kako države članice ne mogu dostatno postići ciljeve predloženih mjera nego ih se, zbog njihova opsega ili učinkovitosti, može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može poduzeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti sadržanim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u navedenom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(18)

U skladu s člankom 3. Protokola o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske, priloženom Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Irska i Ujedinjena Kraljevina obavijestile su u pismima od 19. i 23. travnja 2002. o želji za sudjelovanjem u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(19)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o položaju Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe i stoga nije njome vezana niti se ona na nju primjenjuje,