(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 28. rujna 2018. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom u Uniju zavarenih cijevi i šupljih profila kvadratnog ili pravokutnog poprečnog presjeka, od željeza, osim od lijevanog željeza, ili od čelika, osim od nehrđajućeg čelika, ali isključujući cijevi vrsta koje se rabi za naftovode ili plinovode te zaštitne cijevi („casing”) i proizvodne cijevi („tubing”) vrsta koje se rabi pri bušenju za dobivanje nafte ili plina („šuplji profili”) podrijetlom iz Republike Sjeverne Makedonije, Rusije i Turske („predmetne zemlje”) na temelju članka 5. osnovne uredbe. Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je ispitni postupak pokrenula na temelju pritužbe koju je 14. kolovoza 2018. uložio Odbor za obranu industrije zavarenih čeličnih cijevi Europske unije („podnositelj pritužbe”) u ime proizvođača iz Unije. Društva koja zastupa podnositelj pritužbe čine više od 40 % ukupne proizvodnje šupljih profila u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaze o dampingu i posljedičnoj materijalnoj šteti dostatne za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

(3)

Podnositelj pritužbe podnio je 20. prosinca 2018. zahtjev za evidentiranje uvoza iz predmetnih zemalja na temelju članka 14. stavka 5. osnovne uredbe. Podnositelj pritužbe ustvrdio je da se uvoz iz predmetnih zemalja znatno povećao na temelju usporedbe:

(4)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala zainteresirane strane da joj se obrate radi sudjelovanja u ispitnom postupku. Osim toga, Komisija je o pokretanju ispitnog postupka obavijestila podnositelja pritužbe, druge poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike i tijela Sjeverne Makedonije, Rusije i Turske, poznate uvoznike, trgovce te udruženja za koja se zna da se na njih odnosi pokretanje ispitnog postupka te ih je pozvala na sudjelovanje.

(5)

Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima.

(6)

U Obavijesti o pokretanju postupka Komisija je navela da bi mogla provesti odabir uzorka zainteresiranih strana u skladu s člankom 17. osnovne uredbe.

(7)

U Obavijesti o pokretanju postupka Komisija je navela da je odabrala privremeni uzorak proizvođača iz Unije u skladu s člankom 17. osnovne uredbe. Komisija je uzorak odabrala na temelju obujma proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji između srpnja 2017. i lipnja 2018. te geografske pokrivenosti. Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe o privremenom uzorku. Jedan od proizvođača u privremenom uzorku obavijestio je Komisiju da ne može ispuniti cijeli upitnik pa ne želi biti dio uzorka proizvođača iz Unije. Komisija je zato odlučila revidirati uzorak proizvođača iz Unije i tog proizvođača zamijeniti sljedećim najvećim proizvođačem iz Unije prema obujmu proizvodnje. Konačni uzorak činio je više od 30 % procijenjene proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji i smatralo ga se reprezentativnim za industriju Unije.

(8)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od nepovezanih uvoznika iz Unije zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka.

(9)

Javilo joj se 12 nepovezanih uvoznika, od kojih su četiri deklarirala uvoz iz predmetnih zemalja tijekom RIP-a, dostavila tražene informacije i pristala da ih se uključi u uzorak. U skladu s člankom 17. stavkom 1. osnovne uredbe Komisija je odabrala uzorak od triju uvoznika na temelju najvećeg obujma uvoza u Uniju i njihova zemljopisnog položaja u Uniji. U skladu s člankom 17. stavkom 2. osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim poznatim uvoznicima. Nisu dostavljene nikakve primjedbe.

(10)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih proizvođača izvoznika iz Sjeverne Makedonije, Rusije i Turske zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. Usto, Komisija je zatražila od misija Sjeverne Makedonije, Rusije i Turske u Europskoj uniji da utvrde ostale proizvođače izvoznike u svojim zemljama, ako postoje, koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku i/ili da stupe u kontakt s njima.

(11)

Deset proizvođača izvoznika iz Turske, tri iz Sjeverne Makedonije i dva iz Rusije dostavili su tražene informacije i pristali da ih se uključi u uzorak.

(12)

S obzirom na ograničen broj proizvođača izvoznika u Sjevernoj Makedoniji i Rusiji, Komisija je odlučila da u tim dvjema zemljama odabir uzorka nije potreban.

(13)

Kad je riječ o proizvođačima izvoznicima u Turskoj, Komisija je, u skladu s člankom 17. stavkom 1. osnovne uredbe, odabrala uzorak od triju proizvođača izvoznika na temelju najvećeg reprezentativnog obujma izvoza u Uniju koji se razumno može ispitati u raspoloživom vremenu. U skladu s člankom 17. stavkom 2. osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim poznatim predmetnim proizvođačima izvoznicima te s tijelima predmetnih zemalja. Nisu dostavljene nikakve primjedbe.

(14)

Jedan proizvođač izvoznik iz Turske zatražio je pojedinačno ispitivanje na temelju članka 17. stavka 3. osnovne uredbe. S obzirom na zaključke navedene u uvodnoj izjavi 97., nije bilo potrebno dalje postupati prema tom zahtjevu.

(15)

Komisija je upitnike objavila na internetu na dan pokretanja postupka i pozvala tri proizvođača izvoznika iz Sjeverne Makedonije koji surađuju, dva proizvođača izvoznika iz Rusije koji surađuju, tri proizvođača izvoznika iz Turske u uzorku, četiri proizvođača iz Unije u uzorku i tri nepovezana uvoznika u uzorku da odgovore na njih.

(16)

Odgovori na upitnik primljeni su od triju proizvođača izvoznika iz Sjeverne Makedonije koji surađuju, jednog proizvođača izvoznika iz Rusije koji surađuje, triju proizvođača izvoznika u uzorku i jednog proizvođača izvoznika koji je zatražio pojedinačno ispitivanje iz Turske, četiriju proizvođača iz Unije u uzorku i triju nepovezanih uvoznika u uzorku. Jedan proizvođač izvoznik iz Rusije nije dostavio odgovore i objavio je da ne želi surađivati.

(17)

Komisija je zatražila i provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje dampinga, nastale štete i interesa Unije. Posjeti radi provjere u skladu s člankom 16. osnovne uredbe obavljeni su u prostorima sljedećih društava:

(18)

Ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2017. do 30. lipnja 2018. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2015. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(19)

Predmetni proizvod su zavarene cijevi i šuplji profili kvadratnog ili pravokutnog poprečnog presjeka, od željeza, osim od lijevanog željeza, ili od čelika, osim od nehrđajućeg čelika, ali isključujući cijevi vrsta koje se rabi za naftovode ili plinovode te zaštitne cijevi („casing”) i proizvodne cijevi („tubing”) vrsta koje se rabi pri bušenju za dobivanje nafte ili plina, podrijetlom iz Republike Sjeverne Makedonije, Rusije i Turske i trenutačno razvrstani u oznake KN 7306 61 92 i 7306 61 99 („predmetni proizvod”).

(20)

Šuplji profili imaju široku primjenu, primjerice u građevinarstvu za konstrukcijske i nosive namjene, u opremi za rukovanje teretom, alatnim strojevima, automobilskoj industriji, poljoprivrednim strojevima, poljoprivrednoj opremi i slično.

(21)

Ispitni je postupak pokazao da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te iste osnovne namjene:

(22)

Komisija je stoga odlučila da su ti proizvodi istovjetni proizvodi u smislu članka 1. stavka 4. osnovne uredbe.

(23)

Tri proizvođača izvoznika iz Sjeverne Makedonije surađivala su u ispitnom postupku: FZC 11 Oktomvri AD („FZC”), IGM-Trade Ilija i dr. d.o.o. („IGM”) te Metalopromet Dooel („Metalopromet”).

(24)

Kako bi izračunala uobičajenu vrijednost, Komisija je najprije ispitala je li ukupni obujam domaće prodaje svakog proizvođača izvoznika koji surađuje bio reprezentativan u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća se prodaja smatra reprezentativnom ako ukupni obujam domaće prodaje istovjetnog proizvoda nezavisnim kupcima na domaćem tržištu po proizvođaču izvozniku čini najmanje 5 % njegova ukupnog obujma izvozne prodaje u Uniji proizvoda iz postupka revizije tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(25)

Ukupna domaća prodaja jednog proizvođača izvoznika, odnosno FZC-a, nije bila reprezentativna u smislu članka 2. stavka 2. osnovne uredbe.

(26)

Budući da se istovjetni proizvod nije prodavao u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu, Komisija je uobičajenu vrijednost za FZC izračunala u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe.

(27)

Ako nije bilo profitabilne prodaje određene vrste proizvoda, uobičajena vrijednost za tu vrstu izračunana je dodavanjem sljedećih vrijednosti prosječnom trošku proizvodnje istovjetnog proizvoda proizvođača izvoznika koji surađuje tijekom razdoblja ispitnog postupka:

Ako je bilo profitabilne prodaje određene vrste proizvoda, uobičajena vrijednost za tu vrstu izračunana je iz troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti za tu vrstu, a ne ponderiranih prosječnih vrijednosti tih troškova i dobiti.

(28)

Kad je riječ o IGM-u i Metaloprometu, Komisija je na temelju testa reprezentativnosti opisanog u uvodnoj izjavi 24. utvrdila da se istovjetni proizvod prodavao u ukupno reprezentativnim količinama na domaćem tržištu.

(29)

Komisija je zatim definirala udio profitabilne prodaje nezavisnim kupcima na domaćem tržištu kako bi odlučila hoće li za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 4. osnovne uredbe upotrebljavati stvarnu domaću prodaju.

(30)

Uobičajena vrijednost temelji se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda bez obzira na to je li ta prodaja profitabilna ili nije:

(31)

U ovom je slučaju uobičajena vrijednost ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje te vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(32)

Ako je manje od 80 % ukupne domaće prodaje bilo profitabilno ili ako je ponderirana prosječna prodajna cijena bila niža od troška proizvodnje, uobičajena vrijednost izračunana je kao ponderirani prosjek samo profitabilne prodaje.

(33)

Ako nije bilo prodaje određene vrste istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine ili ona nije bila dostatna ili ako se vrsta proizvoda nije prodavala u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu, Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe kako je opisano u uvodnoj izjavi 27.

(34)

U ispitnom postupku utvrđeno je da u slučaju IGM-a i Metaloprometa za određene vrste proizvoda nije bilo prodaje ili nije bilo dostatne prodaje vrste istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine ili se vrsta proizvoda nije prodavala u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu. Za te je vrste proizvoda uobičajena vrijednost izračunana u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe. Za preostale se proizvode uobičajena vrijednost temeljila na domaćim cijenama u uobičajenom tijeku trgovine.

(35)

U primjedbama o konačnoj objavi podnositelj pritužbe tvrdio da je pristup za izračun uobičajene vrijednosti, kako je opisan, bio nedosljedan. Tvrdio je da je Komisija trebala upotrijebiti izračunanu uobičajenu vrijednost (za razliku od domaće prodaje) za sve izvoznike iz Sjeverne Makedonije, ponajprije zato što domaće sjevernomakedonsko tržište ne bi bilo reprezentativno mjerilo za usporedbu s prodajom na tržištu Unije zbog njegove veličine, financijskih mogućnosti i uvjeta tržišnog natjecanja.

(36)

Komisija napominje da je njezin pristup za izračun uobičajene vrijednosti dosljedno pratio metodologiju iz članka 2. osnovne uredbe. Zanemariti cijene tamo gdje postoji dostatna prodaja u uobičajenom tijeku trgovine, kako je predložio podnositelj pritužbe, bilo bi protivno toj odredbi. Zahtjev je stoga odbačen.

(37)

Sva su tri proizvođača izvoznika iz Sjeverne Makedonije predmetni proizvod izvozila izravno nezavisnim kupcima u Uniji. Stoga je izvozna cijena utvrđena na temelju stvarno plaćenih ili naplativih cijena za predmetni proizvod pri prodaji za izvoz u Uniju, u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe.

(38)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu na temelju cijena franko tvornica.

(39)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala pravedna usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Prilagodbe su učinjene za popuste, troškove manipulacije, utovara i prijevoza, popratne troškove, troškove kredita, bankovne naknade, pakiranje i provizije.

(40)

Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(41)

Razina suradnje iz Sjeverne Makedonije bila je visoka jer je izvoz proizvođača izvoznika koji surađuju činio gotovo 100 % ukupnog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga dampinške marže, izražene kao postotak uvozne vrijednosti CIF, iznose kako slijedi:

(42)

S obzirom na to da su za dva od triju sjevernomakedonskih proizvođača izvoznika u uzorku dampinške marže bile ispod praga de minimis kako je definirano u članku 9. stavku 3. osnovne uredbe, Komisija je provjerila je li ponderirana prosječna dampinška marža na razini zemlje bila iznad tog praga.

(43)

Dampinška marža na razini zemlje izračunana je kao ponderirani prosjek dampinških marži utvrđenih za sve proizvođače izvoznike koji surađuju iz Sjeverne Makedonije. Iznos dampinga, izražen kao postotak vrijednosti CIF izvoza proizvođača izvoznika koji surađuju, bio je 2,9 %, dakle iznad prethodno definiranog praga de minimis od 2 %.

(44)

U ispitnom postupku surađivao je jedan proizvođač izvoznik iz Rusije, PAO Severstal („Severstal”).

(45)

Komisija je najprije ispitala je li Severstalov ukupni obujam domaće prodaje bio reprezentativan u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća je prodaja reprezentativna ako ukupni obujam domaće prodaje istovjetnog proizvoda nezavisnim kupcima na domaćem tržištu po proizvođaču izvozniku čini najmanje 5 % njegova ukupnog obujma izvozne prodaje u Uniji predmetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka. Iz toga slijedi da je ukupna Severstalova prodaja istovjetnog proizvoda na domaćem tržištu bila reprezentativna.

(46)

Komisija je zatim definirala udio profitabilne prodaje nezavisnim kupcima na domaćem tržištu kako bi odlučila hoće li za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 4. osnovne uredbe upotrebljavati stvarnu domaću prodaju.

(47)

Uobičajena vrijednost temelji se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda bez obzira na to je li ta prodaja profitabilna ili nije:

(48)

U ovom je slučaju uobičajena vrijednost ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje te vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(49)

Ako je manje od 80 % ukupne domaće prodaje bilo profitabilno ili ako je ponderirana prosječna prodajna cijena bila niža od troška proizvodnje, uobičajena vrijednost izračunana je kao ponderirani prosjek samo profitabilne prodaje.

(50)

Ako nije bilo prodaje određene vrste istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine ili ona nije bila dostatna ili ako se vrsta proizvoda nije prodavala u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu, Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe kako je opisano u uvodnoj izjavi 27.

(51)

U ispitnom postupku za jedinog je proizvođača izvoznika koji surađuje utvrđeno da se uobičajena vrijednost za jedne vrste proizvoda temeljila na ponderiranom prosjeku cijena ukupne domaće prodaje dotičnog proizvoda tijekom RIP-a, za druge vrste na domaćim cijenama u uobičajenom tijeku trgovine, a za treće je izračunana u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe.

(52)

Severstal je tijekom RIP-a za prodaju u Uniju koristio tri kanala. Predmetni je proizvod prodavao izravno prvom nezavisnom kupcu u Uniji, zatim preko povezanih uvoznika u Uniji i preko povezanog trgovca u Švicarskoj.

(53)

Kad je proizvođač izvoznik predmetni proizvod izvozio izravno nezavisnim kupcima u Uniji, uključujući prodaje preko povezanog trgovca u Švicarskoj, izvozna cijena utvrđena je na temelju stvarno plaćenih ili plativih cijena predmetnog proizvoda pri prodaji za izvoz u Uniju, u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe.

(54)

Za prodaju preko povezanih uvoznika izvozna cijena utvrđena je na temelju cijene po kojoj je uvezeni proizvod prvi put preprodan nezavisnim kupcima u Uniji, u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe. Cijena je prilagođena za sve troškove nastale između uvoza i preprodaje, uključujući troškove prodaje, opće i administrativne troškove, te za dobit.

(55)

Kako bi utvrdila odgovarajuću razinu dobiti, Komisija je ocijenila informacije prikupljene od triju uvoznika u uzorku. Ispitnim je postupkom, međutim, otkriveno da su dva uvoznika u uzorku djelovala kao distributeri raznovrsne robe nabavljene ponajprije u Uniji, a uvoz predmetnog proizvoda činio je samo malen dio njihova poslovanja. Nijedno društvo nije moglo odvojiti profitnu maržu povezanu s uvoznim aktivnostima od one u općem poslovanju. Prema tome, profitne marže tih društava nisu odražavale njihovu aktivnost povezanu s uvozom i preprodajom predmetnog proizvoda. Glavna poslovna aktivnost trećeg nepovezanog uvoznika bili su uvoz i preprodaja predmetnog proizvoda pa je prijavljena profitna marža tu aktivnost dobro odražavala. Zato je za izračunavanje izvozne cijene u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe upotrijebljena profitna marža tog uvoznika. Profitna marža iznosila je [od 2 % do 6 %].

(56)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu jedinog proizvođača izvoznika na temelju cijena franko tvornica.

(57)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala pravedna usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Prilagodbe su učinjene za troškove prijevoza, manipulacije i utovara, popratne troškove, osiguranje, pakiranje, trošak kredita, uvozne naknade, bankovne naknade, popuste i provizije.

(58)

Proizvođač izvoznik koji surađuje također je zatražio prilagodbu zbog negativnog troška kredita za izvoznu prodaju u eurima na temelju članka 2. stavka 10. točke (g) osnovne uredbe. Tvrdio je da je sva prodaja u Uniju bila u eurima i da je prosječna stopa LIBOR za euro u RIP-u bila negativna. Komisija napominje da se prilagodba za trošak kredita prema članku 2. stavku 10. točki (g) radi kako bi se u obzir uzeli kreditni uvjeti koje su prodavatelj i kupac dogovorili pri sklapanju ugovora ili prodaji. Doista, taj je faktor uzet u obzir pri utvrđivanju naplaćene cijene, neovisno o stvarnim troškovima ili eventualnim prihodima od tih prodaja jer se ti troškovi ili prihodi nisu mogli uzeti u obzir pri ugovaranju cijene. U svakom slučaju i ne dovodeći u pitanje navedeno, to društvo nije dokazalo da je to utjecalo na cijenu i usporedivost cijena, pa je ta tvrdnja odbačena.

(59)

Kad je riječ o izvoznoj prodaji preko povezanog trgovca u Švicarskoj, proizvođač izvoznik tvrdio je da je švicarski trgovac djelovao kao njegov interni prodajni odjel i s njim činio jedan gospodarski subjekt. Proizvođač izvoznik istaknuo je da je švicarski trgovac društvo kći u njegovu stopostotnom vlasništvu koje je zaduženo za prodaju predmetnog proizvoda u Uniji. Zbog toga, smatra proizvođač izvoznik koji surađuje, Komisija nije trebala njegovu izvoznu cijenu prilagoditi za proviziju.

(60)

U ispitnom je postupku, međutim, utvrđeno da matično društvo i švicarski trgovac nisu imali ekskluzivan odnos u pogledu prodaje u Uniji te da je unutar grupe bilo drugih subjekata koji su se bavili izvozom u Uniju, među njima i sam proizvođač izvoznik koji je također prodavao izravno. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 52., matično društvo u Rusiji održavalo je tri različita kanala za izvoz predmetnog proizvoda u Uniju. Zbog tih je razloga Komisija zaključila da u odnosu proizvođača izvoznika i njegova povezanog društva u Švicarskoj nije bila riječ o integriranom i internom prodajnom odjelu koji bi zajedno mogli biti dva pravna subjekta koji čine jedan gospodarski subjekt. Umjesto toga, smatrala je da je zapravo riječ o odnosu s posrednikom koji posluje na temelju provizije u smislu članka 2. stavka 10. točke i. osnovne uredbe. Stoga je tvrdnja da proizvođač izvoznik i njegov povezani trgovac u Švicarskoj čine jedan gospodarski subjekt odbačena. Zbog toga je izvozna cijena prilagođena oduzimanjem provizija u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom i. osnovne uredbe. Provizije su izračunane na temelju troškova prodaje i općih i administrativnih troškova te razumne profitne marže, kako je utvrđena u uvodnoj izjavi 55. na temelju informacija od nepovezanih uvoznika u Uniji.

(61)

Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(62)

Razina suradnje iz Rusije bila je visoka jer je izvoz proizvođača izvoznika koji surađuje činio otprilike 85 % ukupnog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga dampinška marža, izražena kao postotak uvozne vrijednosti CIF, iznose kako slijedi:

(63)

Kako je razinu suradnje u Rusiji bila visoka, dampinška marža na razini zemlje utvrđena je na istoj razini kao dampinška marža utvrđena za proizvođača izvoznika koji surađuje.

(64)

U primjedbama o konačnoj objavi podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije trebala utvrditi dampinšku maržu na razini zemlje na istoj razini kao dampinšku maržu utvrđenu samo za proizvođača izvoznika koji surađuje nego da je umjesto toga maržu na razini zemlje trebala izračunati u skladu s člankom 18. osnovne uredbe.

(65)

Tvrdnja podnositelja pritužbe da bi bilo nepošteno temeljiti maržu na razini zemlje na nalazima koji se odnose na proizvođača izvoznika koji surađuje nije dodatno objašnjena niti je podnositelj zahtjeva dao bilo kakve dodatne informacije ili dokaze u prilog tim tvrdnjama. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 62., razina suradnje iz Rusije bila je visoka i podaci su smatrani reprezentativnima bez obzira na to je li bila riječ o izvozu jednog ili više proizvođača izvoznika iz Rusije. Usto, čak i da je Komisija za izračun preostale pristojbe upotrijebila najviše izvožene vrste proizvoda proizvođača izvoznika koji surađuje, marža na razini zemlje ostala bi ispod praga de minimis. Zahtjev je stoga odbačen.

(66)

S obzirom na negativnu dampinšku maržu na razini zemlje, u skladu s člankom 9. stavkom 3. osnovne uredbe ispitni postupak u vezi s uvozom šupljih profila iz Rusije trebalo bi prekinuti bez uvođenja mjera.

(67)

U ispitnom postupku surađivalo je deset proizvođača izvoznika iz Turske. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 13., Komisija ih je u uzorak odabrala tri: Noksel Celik Boru Sanayi, Tosçelik Profil ve Sac Endüstrisi i Yücel Boru ve Profil Endüstrisi.

(68)

Komisija je najprije ispitala je li ukupni obujam domaće prodaje bio reprezentativan za svakog proizvođača izvoznika koji surađuje u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća je prodaja reprezentativna ako ukupni obujam domaće prodaje istovjetnog proizvoda nezavisnim kupcima na domaćem tržištu po proizvođaču izvozniku čini najmanje 5 % njegova ukupnog obujma izvozne prodaje u Uniji predmetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga ukupna je prodaja istovjetnog proizvoda na domaćem tržištu bila reprezentativna za svakog proizvođača izvoznika koji surađuje.

(69)

Komisija je zatim definirala udio profitabilne prodaje nezavisnim kupcima na domaćem tržištu kako bi odlučila hoće li za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 4. osnovne uredbe upotrebljavati stvarnu domaću prodaju.

(70)

Uobičajena vrijednost temelji se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda bez obzira na to je li ta prodaja profitabilna ili nije:

(71)

U ovom je slučaju uobičajena vrijednost ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje te vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(72)

Ako je manje od 80 % ukupne domaće prodaje bilo profitabilno ili ako je ponderirana prosječna prodajna cijena bila niža od troška proizvodnje, uobičajena vrijednost izračunana je kao ponderirani prosjek samo profitabilne prodaje.

(73)

Ako nije bilo prodaje određene vrste istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine ili ona nije bila dostatna ili ako se vrsta proizvoda nije prodavala u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu, Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe kako je opisano u uvodnoj izjavi 27.

(74)

U ispitnom je postupku za tri proizvođača izvoznika koji surađuju utvrđeno da se uobičajena vrijednost za jedne vrste proizvoda temeljila na ponderiranom prosjeku cijena ukupne domaće prodaje dotičnog proizvoda tijekom RIP-a, za druge vrste na domaćim cijenama u uobičajenom tijeku trgovine, a za treće je izračunana u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe.

(75)

Sva su tri proizvođača izvoznika iz Turske predmetni proizvod izvozila izravno nezavisnim kupcima u Uniji. Stoga su izvozne cijene utvrđene na temelju stvarno plaćenih ili naplativih cijena za predmetni proizvod pri prodaji za izvoz u Uniju, u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe.

(76)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu triju proizvođača izvoznika na temelju cijena franko tvornica.

(77)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala pravedna usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Prilagodbe su učinjene za razlike u troškovima prijevoza i manipuliranja prijevoza, troškovima kredita, provizijama, pakiranjima, bankovnim naknadama i rabatima na kraju godine.

(78)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da bi uobičajenu vrijednost trebalo prilagoditi na temelju članka 2. stavka 10. točke (b) osnovne uredbe zbog sustava unutarnje proizvodnje u kojem se carina na uvezene inpute ne plaća ako se izvozi ekvivalentna količina gotovog proizvoda. No premda je taj proizvođač izvoznik dokazao da nije platio carinu na određene inpute koji su mogli poslužiti za proizvodnju izvezenog proizvoda, nije dokazao da je ekvivalentna carina plaćena na inpute koji jesu poslužili za proizvodnju gotovog proizvoda namijenjenog domaćem tržištu. To pak znači da proizvođač izvoznik nije dokazao da primjena sustava unutarnje proizvodnje utječe na usporedivost cijena pa je tvrdnja odbačena.

(79)

U primjedbama o konačnoj objavi podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije dovoljno objasnila izvoznikovu primjenu sustava unutarnje proizvodnje i njihov učinak na dampinške marže. Podnositelj pritužbe izjavio je da ima drugih otvorenih pitanja, no nije ih naveo.

(80)

Komisija napominje da je u uvodnoj izjavi 78. nastojala objasniti zahtjev za prilagodbu i njegovo odbijanje, a ne kako proizvođači izvoznici primjenjuju sustav unutarnje proizvodnje. Primjena sustava unutarnje proizvodnje sama po sebi ne utječe na izračun dampinga. Važna je samo u mjeri u kojoj utječe na usporedivost cijena između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 78., to ovdje nije slučaj. Zahtjev je stoga odbačen.

(81)

U podnesku od 26. ožujka 2019. podnositelj pritužbe tvrdio je da postoje fizičke razlike između navodno istih vrsta proizvoda koji se prodaju u Uniji i onih koji se prodaju na domaćem tržištu jer turski proizvođači izvoznici primjenjuju različite norme za prodaju u Uniji (EN 10219) i za prodaju na domaćem tržištu (TS 5314). Prema podnositelju pritužbe, turskom je normom zadano bitno drukčije dopušteno količinsko odstupanje nego normom Unije. To znači da bi nominalne količine koje su prijavili turski proizvođači izvoznici znatno odstupale od stvarno isporučenih količina, a to bi poremetilo prijavljene jedinične cijene. Zbog toga bi dampinške marže bile umjetno snižene. Stoga bi uobičajenu vrijednost trebalo prilagoditi naviše kako bi se odstupanje poništilo.

(82)

Argument podnositelja pritužbe temelji se na dvjema pretpostavkama: i. da proizvođači izvoznici primjenjuju TS 5314 za domaću prodaju; i ii. da je damping izračunan na temelju nominalne, a ne stvarne mase. U podnescima od 26. ožujka te 1. i 2. travnja 2019. proizvođači izvoznici osporili su obje pretpostavke tvrdnjama: i. da nisu primjenjivali TS 5314 tijekom RIP-a, i ii. da su se podaci u njihovim odgovorima na upitnik temeljili na stvarnoj, a ne nominalnoj masi. Doista, Komisija je provjerila i potvrdila oba aspekta.

(83)

Podnositelj pritužbe ponovio je tvrdnju u podnesku od 5. travnja 2019., istaknuvši da su proizvođači izvoznici mogli primjenjivati TS 5314 izvan RIP-a, i izrazio sumnju u nalaz da turska društva ne primjenjuju turske norme za prodaju na domaćem tržištu. Doveo je u pitanje i način mjerenja ili izračunavanja stvarne mase.

(84)

Komisija je potvrdila da je o primjeni normi i masi proizvoda raspravljala s proizvođačima izvoznicima te da ih je provjerila u inspekcijama na terenu. Ta su pitanja već utvrđena u prethodnim ispitnim postupcima u vezi s tim proizvodom pa im je u ovom ispitnom postupku posvećena osobita pozornost. Tvrdnja podnositelja pritužbe stoga je odbačena.

(85)

U primjedbama o konačnoj objavi podnositelj pritužbe ponovio je tvrdnju da proizvođači izvoznici iz Turske primjenjuju normiranu konverziju mase pa se konačna cijena po toni razlikuje ovisno o normi. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije dostatno objasnila kako je provjerena upotreba stvarne umjesto teoretske mase na računima proizvođača izvoznika.

(86)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 84., Komisija je provjerila da su, u odgovoru na antidampinški upitnik, proizvođači izvoznici u uzorku naveli stvarnu masu predmetnog proizvoda i istovjetnog proizvoda koji su se prodavali u Uniji i na domaćem tržištu. Odabrala je uzorak računâ izdanih kupcima na domaćem tržištu i kupcima u Uniji te procijenila masu na temelju isprava i računa za prijevoz tereta te carinskih deklaracija za prodaju kupcima u Uniji. Provjerom je potvrđeno da su proizvođači izvoznici prijavili stvarnu masu prodanog proizvoda, a ne teoretsku na temelju norme.

(87)

U podnesku od 15. travnja 2019. podnositelj pritužbe tvrdio je i da, prema tržišnim informacijama, turski izvoznici, premda račune u Ujedinjenoj Kraljevini u izdaju na temelju norme EN 10219, šuplje profile za Ujedinjenu Kraljevinu proizvode i isporučuju prema normi BS 4848. Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da bi, ako je to točno, teoretska masa na računu bila netočna. Tvrdio je da odstupanje nastaje jer se: i. nominalna masa temelji na umnošku duljine i nominalne mase po jedinici duljine; i ii. engleska norma prema kojoj je izdan račun dopušta manje kilograma po metru (3,30 kg/m) od norme BS za stvarnu proizvodnju (3,45 kg/m). Naveo je kako bi radi prilagodbe za to odstupanje cijenu prodaje u Ujedinjenoj Kraljevini u prosjeku trebalo smanjiti za 3,5 %.

(88)

Komisija napominje da podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve dokaze za tu praksu. Tijekom svojeg ispitnog postupka Komisija nije pronašla nikakve dokaze koji bi tu praksu potvrdili. Usto, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 82., utvrdila je da su, u odgovoru na antidampinški upitnik, proizvođači izvoznici u uzorku naveli stvarnu masu predmetnog proizvoda i istovjetnog proizvoda koji su se prodavali u Uniji i na domaćem tržištu. Ta stvarna masa, a ne teoretska, upotrijebljena je u izračunavanju dampinga. Tvrdnja podnositelja pritužbe stoga je odbačena.

(89)

U primjedbama o konačnoj objavi podnositelj pritužbe ponovio je tvrdnju sažetu u uvodnoj izjavi 87. o računima na temelju norme EN 10219 i prodaji prema normi BS 4848 što je uzrokovalo razliku u nominalnoj masi. Naveo je i da je dostavio dokaze koji potvrđuju tu praksu.

(90)

Dokazi koje navodi podnositelj pritužbe pokazuju da uvoznici imaju ponudu prema normi BS 4848, ali ne da za nju izdaju račune prema normi EN 10219. Ali, kako je prethodno objašnjeno, čak i da je to bilo tako, izračun dampinga temeljio se na stvarnoj, a ne nominalnoj masi. Zahtjev je stoga odbačen.

(91)

U primjedbama o konačnoj objavi jedna je zainteresirana strana tvrdila da bi se struktura troškova turskih proizvođača razlikovala od strukture proizvođača iz Unije i da bi je trebalo uzeti u obzir pri izračunu dampinške marže.

(92)

Podsjeća se na to da nema pravne osnove za uzimanje u obzir razlika u strukturi troškova predmetnih proizvođača izvoznika i industrije Unije pri utvrđivanju dampinške marže. Zahtjev je stoga odbačen.

(93)

U primjedbama o konačnoj objavi jedna je zainteresirana strana tvrdila da na tursku uobičajenu vrijednost utječe razlika između cijene sirovine za istovjetni proizvod za tursko domaće tržište i cijene sirovine za predmetni proizvod za izvozno tržište. Konkretno, tvrdila je da turski izvoznici za domaće tržište upotrebljavaju skuplju sirovinu nego za izvozna tržišta.

(94)

U odgovoru na te primjedbe Komisija je napomenula sljedeće. Podsjetila je da su prilagodbe na temelju članka 2. stavka 10. osnovne uredbe mogle biti učinjene samo za razlike koje utječu na usporedivost cijena, a ne na usporedivost troškova. U tom pogledu napomenula je da zainteresirana strana koja je iznijela tvrdnju nije dala dokaz da bi bilo razlike u trošku domaćeg i izvoznog proizvoda. U svakom slučaju, Komisija je primijetila da u ispitnom postupku nisu nađeni nikakvi dokazi u prilog toj tvrdnji pa su primjedbe te zainteresirane strane ostale nepotkrijepljene. Zainteresirana strana nije usto dostavila nikakav dokaz da bi se eventualna takva troškovna razlika, quod non, odrazila u naplaćenoj cijeni proizvoda tako da utječe na usporedivost normalne vrijednosti i izvozne cijene. Zahtjev je stoga odbačen.

(95)

Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(96)

Razina suradnje iz Turske bila je visoka jer je izvoz proizvođača izvoznika koji surađuju činio gotovo 100 % ukupnog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju toga dampinške marže, izražene kao postotak uvozne vrijednosti CIF, iznose kako slijedi:

(97)

S obzirom na to da je jedan proizvođač izvoznik imao negativnu dampinšku maržu, a drugi ispod praga de minimis kako je definirano u članku 9. stavku 3. osnovne uredbe, Komisija je provjerila je li ponderirana prosječna dampinška marža na razini zemlje bila iznad tog praga.

(98)

Marža na razini zemlje izračunana je kao ponderirani prosjek dampinških marži utvrđenih za društva u uzorku. Tako izračunana dampinška marža, izražena kao postotak vrijednosti CIF izvoza uzorka, iznosila je – 0,03 %.

(99)

S obzirom na negativnu dampinšku maržu na razini zemlje, ispitni postupak u vezi s uvozom šupljih profila iz Turske trebalo bi prekinuti bez uvođenja mjera.

(100)

Zbog tog zaključka zahtjev za pojedinačno ispitivanje iz uvodne izjave 14. nije relevantan.

(101)

U primjedbama o konačnoj objavi jedna je zainteresirana strana tvrdila da je Rumunjska, zbog toga što je razmjerno blizu Turske, osobito osjetljiva na uvoz iz te zemlje. Tvrdila je da bi tu specifičnu situaciju rumunjskog tržišta trebalo uzeti u obzir pri izračunu dampinške marže.

(102)

Nije, međutim, objasnila kako bi se takva specifična ocjena države za izračun dampinške marže mogla učiniti u skladu s odredbama osnovne uredbe. Doista, argumenti koje je iznijela ta zainteresirana strana u prilog svojoj tvrdnji odnosili su se na aspekte štete i interesa Unije, a ne na damping. Zahtjev je stoga odbačen.

(103)

U primjedbama o konačnoj objavi jedan je turski proizvođač izvoznik tvrdio da bi stvarna dampinška marža bila de minimis da je Komisija upotrijebila detaljniju strukturu pri usporedbi vrsta proizvoda, točnije da je umjesto njihova grupiranja navela stvarne dimenzije i debljinu profila. Taj je argument već iznesen u ispitnom postupku. Prvi put kad ga je iznio proizvođač izvoznik ustvrdio je da se cijena šupljih profila mijenja ovisno o njihovim dimenzijama i debljini.

(104)

Komisija je napomenula da se cijena šupljih profila doista znatno mijenja s dimenzijama i debljinom ako je navedena cijena po duljini (tj. po metru). Ta promjena nije tako bitna ako se šuplji profili prodaju po masi (tj. po kilogramu). Izračun dampinga temeljio se na cijenama po kilogramu pa je grupiranje dimenzija i debljine bilo opravdano. Zahtjev je stoga odbačen.

(105)

Tijekom RIP-a istovjetni proizvod proizvodilo je više od 40 proizvođača u Uniji. Oni čine „industriju Unije” u smislu članka 4. stavka 1. osnovne uredbe.

(106)

Ukupna proizvodnja u Uniji tijekom RIP-a utvrđena je na temelju raspoloživih informacija o industriji Unije, primjerice informacija iz pritužbe, i provjerenih podataka prikupljenih od Europskog udruženja za čelične cijevi. Prema tome, ukupna proizvodnja u Uniji tijekom RIP-a iznosila je 3,4 milijuna tona.

(107)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 7., četiri proizvođača iz Unije odabrana su u uzorak koji čini više od 30 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji.

(108)

Komisija je potrošnju u Uniji utvrdila na temelju ukupne prodaje proizvođača iz Unije u Uniji i ukupnog uvoza iz trećih zemalja, prema Eurostatovim podacima. Utvrđeno je da je potrošnja u Uniji tijekom RIP-a bila 4 251 597 tona.

(109)

U ispitnom je postupku, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 63. i 96., za Rusiju i Tursku utvrđena dampinška marža na razini zemlje ispod praga de minimis, pa se za te zemlje ispitni postupak mora prekinuti.

(110)

Za Sjevernu Makedoniju utvrđena je dampinška marža na razini zemlje od 2,9 %. No, samo se uvoz društva FZC može smatrati dampinškim uvozom jer su, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 41. i 42., dampinške marže drugih dvaju društava bile ispod praga de minimis od 2 % kako je definirano u članku 9. stavku 3. osnovne uredbe.

(111)

Obujam dampinškog uvoza iz Sjeverne Makedonije tijekom RIP-a iznosio je [od 15 000 do 25 000] tona. Činio je [od 0,35 % do 0,59 %] potrošnje u Uniji i [od 1,60 % do 2,66 %] ukupnog uvoza predmetnog proizvoda u Uniju tijekom RIP-a.

(112)

Prema članku 9. stavku 3. osnovne uredbe, šteta se obično smatra zanemarivom ako je predmetni uvoz manji od udjela utvrđenih u članku 5. stavku 7. osnovne uredbe. U članku 5. stavku 7., i bez kumuliranja, navodi se da uvoz mora činiti tržišni udio od najmanje 1 % potrošnje predmetnog proizvoda u Uniji.

(113)

U ovom ispitnom postupku, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 109., tržišni udio predmetnog uvoza činio je [od 0,35 % do 0,59 %] potrošnje u Uniji, a to je manje od tržišnog udjela utvrđenog u članku 9. stavku 3.

(114)

Stoga, i u nedostatku dokaza koji upućuju na suprotno, Komisija je zaključila da bi se šteta trebala smatrati zanemarivom jer obujam dampinškog uvoza iz Sjeverne Makedonije čini manje od udjela utvrđenih u članku 5. stavku 7. osnovne uredbe.

(115)

Budući da je šteta, ako je uopće ima, zanemariva, ispitni postupak u vezi s uvozom šupljih profila iz Sjeverne Makedonije trebalo bi prekinuti bez uvođenja mjera, u skladu s člankom 9. stavkom 3. osnovne uredbe.

(116)

S obzirom na navedeno, antidampinški postupak u vezi s uvozom šupljih profila podrijetlom iz Republike Sjeverne Makedonije, Rusije i Turske trebalo bi prekinuti.

(117)

Zbog navedenih nalaza zahtjev za evidentiranje koji je podnio podnositelj pritužbe više nije relevantan.

(118)

Sve su strane obaviještene o nalazima Komisije i odobreno im je razdoblje u kojem su mogle iznijeti primjedbe.

(119)

Odbor osnovan u skladu s člankom 15. stavkom 1. osnovne uredbe nije donio mišljenje.