–

za TLL The Longevity Labs GmbH, J. Hütthaler‑Brandauer, Rechtsanwalt,

–

za Optimize Health Solutions mi GmbH, M. Kasper, Rechtsanwalt,

–

za osobu BM, M. Grube i M. Kasper, Rechtsanwälte,

–

za vladu Helenske Republike, K. Konsta i E. Leftheriotou, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, B.-R. Killmann i B. Rous Demiri, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. stavka 2. točke (a) podtočaka iv. i vii. Uredbe (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o novoj hrani, o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EZ) br. 1852/2001 (SL 2015., L 327, str. 1.) kao i članka 2. točke (c) Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL 2002., L 31, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva TLL The Longevity Labs GmbH (u daljnjem tekstu: društvo TLL), s jedne strane, i društva Optimize Health Solutions mi GmbH (u daljnjem tekstu: društvo Optimize Health) te njegova rukovoditelja osobe BM, s druge strane, u vezi s navodima o aktima nepoštenog tržišnog natjecanja.

3

Članak 2. Uredbe br. 178/2002 naslovljen „Definicija ‚hrane’”, glasi:

„Za potrebe ove Uredbe, ‚hrana’ (ili ‚prehrambeni proizvod’) je svaka tvar ili proizvod, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je prehrani ljudi ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati.

‚Hrana’ uključuje piće, žvakaću gumu i svaku drugu tvar, uključujući vodu koja se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili prerade. […]

‚Hrana’ ne uključuje:

[…]

(c) biljke prije ubiranja;

[…]”

4

U skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe 2015/2283 naslovljenim „Definicije”:

„2.   Primjenjuju se […] sljedeće definicije:

[…]”

5

Članak 6. navedene uredbe naslovljen „Popis Unije s odobrenom novom hranom” određuje:

„1.   Komisija utvrđuje i ažurira popis Unije s novom hranom odobrenom za stavljanje na tržište unutar Unije u skladu s člancima 7., 8. i 9. (‚popis Unije’).

2.   Samo nova hrana odobrena i uvrštena u popis Unije može se stavljati na tržište unutar Unije kao takva ili upotrebljavati u ili na hrani u skladu s uvjetima upotrebe i zahtjevima za označivanje navedenima u tom popisu.”

6

Društva TLL i Optimize Health su konkurentski poduzetnici koji stavljaju na tržište dodatke prehrani. Društvo Optimize Health proizvodi dodatak prehrani koji sadržava brašno od heljdinih klica bogato spermidinom (u daljnjem tekstu: predmetni proizvod). Spermidin je biogeni poliamin koji je u stanicama svih organizama prisutan u različitim koncentracijama. Predmetni proizvod nema odobrenje Europske komisije kao nova hrana u skladu s Uredbom 2015/2283. Proizvodi se tako što se sjemenke heljde uranjaju u otopinu koja sadržava sintetički spermidin da proklijaju, kako bi se dobile klice. Nakon berbe te se klice ispiru vodom, suše i melju u brašno, u skladu s postupkom koji daje toliko klica koliko koristi sjemenki.

7

Društvo TLL proizvodi namirnice bogate spermidinom, ali prema drukčijem postupku, koji se sastoji od ekstrakcije spermidina iz neproklijalih klica pšenice. Društvo TLL podnijelo je tužbu sudu koji je uputio zahtjev kako bi se društvu Optimize Health zabranila distribucija predmetnog proizvoda, navodeći da je riječ o novoj hrani koja – u skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe 2015/2283 – mora biti odobrena i uvrštena u popis Unije s odobrenom novom hranom. Prema navodima društva TLL, društvo Optimize Health je time što na tržište Unije stavlja predmetni proizvod a da ne raspolaže odobrenjem i da taj proizvod nije upisan na popis Unije s odobrenom novom hranom, počinilo akte nepoštenog tržišnog natjecanja.

8

Društvo Optimize Health odgovara, u biti, da predmetni proizvod nije nova hrana. Kao prvo, klijanje je faza primarne proizvodnje u smislu Uredbe (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (SL 2004., L 139, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 15., str. 42.). Potom, s obzirom na to da biljka u skladu s člankom 2. Uredbe br. 178/2002 prije ubiranja ne predstavlja hranu, Uredba 2015/2283 se ne primjenjuje. Naposljetku, spermidin je u Uniji dostupan već više od 25 godina.

9

U tim je okolnostima Landesgericht für Zivilrechtssachen Graz (Zemaljski građanski sud u Grazu, Austrija) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

10

Dopisima podnesenima tajništvu Suda 23. i 29. ožujka 2023., društvo Optimize Health i osoba BM zahtijevali su ponovno otvaranje usmene faze postupka, u skladu s člankom 83. Poslovnika Suda, ističući u biti da su se nakon donošenja odluke Oberlandesgerichta Wien (Visoki zemaljski sud u Beču, Austrija) od 14. ožujka 2023., u kojoj je taj sud u pogledu brašna od heljdinih klica bogatih spermidinom utvrdio da je društvo TLL pokrenulo postupak savjetovanja za sličan ali fiktivni proizvod, tako da je taj postupak umjetno iskonstruiran, pojavile nove relevantne činjenice. No, Komisija i grčka vlada su se pozvale na taj postupak u svojim pisanim očitovanjima, a nezavisni odvjetnik je u svojem mišljenju spomenuo obavijest Republike Austrije Komisiji u vezi s istim postupkom.

11

Dopisom podnesenim tajništvu Suda 27. travnja 2023., društvo Optimize Health je podnijelo novi zahtjev za ponovno otvaranje usmene faze postupka, u skladu s člankom 83. Poslovnika, ističući, u biti, da su se pojavile nove relevantne činjenice nakon donošenja rješenja Oberlandesgerichta Wien (Viši zemaljski sud u Beču) od 30. ožujka 2023., u kojem taj sud određuje, u vezi s proizvodom koji je gotovo identičan predmetnom proizvodu, da se isti ne može smatrati novom hranom.

12

Kada je riječ o obavijesti Republike Austrije Komisiji, treba primijetiti, kao što to ističe nezavisni odvjetnik u točki 29. svojeg mišljenja, da ona ne može utjecati na ishod prethodnog postupka jer je sud koji je uputio zahtjev nije mogao uzeti u obzir za potrebe sastavljanja svojeg zahtjeva.

13

Usto, valja podsjetiti na to da Statut Suda Europske unije i Poslovnik ne predviđaju mogućnost da stranke podnose očitovanja na mišljenje nezavisnog odvjetnika (presuda od 31. siječnja 2023., Puig Gordi i dr., C‑158/21, EU:C:2023:57, t. 37.).

14

Točno je da u skladu s člankom 83. svojeg Poslovnika Sud može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, osobito ako smatra da stvar nije dovoljno razjašnjena ili ako je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se još nije raspravljalo.

15

Međutim, Sud, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, smatra da zahtjevi za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka koji su mu podneseni ne sadržavaju niti jednu novu činjenicu koji bi mogla utjecati na odluku koju mora donijeti u ovom predmetu, te da raspolaže svim elementima koji su mu potrebni za odgovaranje na upućena pitanja.

16

Stoga nije potrebno odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.

17

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 3. stavak 2. točku (a) podtočku iv. Uredbe 2015/2283 tumačiti na način da hrana kao što je brašno od proklijale heljde bogato spermidinom, čija je upotreba za prehranu ljudi unutar Unije bila zanemariva prije 15. svibnja 1997., predstavlja „novu hranu” u smislu te odredbe.

18

Valja podsjetiti na to da iz članka 3. stavka 2. točke (a) podtočke iv. Uredbe 2015/2283 proizlazi da sva hrana koja se nije u značajnoj mjeri upotrebljavala za prehranu ljudi unutar Unije prije 15. svibnja 1997. predstavlja, u načelu, „novu hranu“ u smislu te odredbe, ako se ta hrana „sastoji ili je proizvedena od biljaka ili njihovih dijelova ili je iz njih izolirana”. Međutim, tom se odredbom predviđa da se, kao izuzetak od tog načela, kvalifikacija „nova hrana” ne primjenjuje na takvu vrstu hrane koja se sastoji ili je proizvedena od biljaka ako nisu ispunjena dva kumulativna uvjeta. Prema prvom od njih, hrana mora „imati povijest sigurne upotrebe hrane unutar Unije”. Drugi uvjet zahtijeva da se ta hrana „sastoji ili je proizvedena od, ili je izolirana iz biljke ili sorte iste vrste dobivene:

19

U ovom predmetu, iz zahtjeva za prethodnu odluku u osnovi proizlazi da je predmetni proizvod, čija je upotreba za prehranu ljudi u Uniji prije 15. svibnja 1997. bila zanemariva, brašno obogaćeno spermidinom koje je dobiveno od biljke – heljde – dakle od „biljke“ u smislu članka 3. stavka 2. točke (a) podtočke iv. Uredbe 2015/2283. Klice te biljke se, nakon sušenja i mljevenja, koriste za proizvodnju tog brašna, tako da bi – s obzirom na navedene elemente i pod uvjetom provjera koje je dužan provesti sud koji je uputio zahtjev – predmetni proizvod u načelu trebalo smatrati obuhvaćenim pojmom „nova hrana“ u smislu te odredbe.

20

Međutim, treba ispitati primjenjuje li se na proizvod poput predmetnog proizvoda iznimka predviđena u toj odredbi koja omogućava da se, ako su ispunjena dva kumulativna uvjeta navedena u točki 18. ove presude, neka hrana isključi iz područja primjene pojma nova hrana.

21

Kad je riječ o prvom od tih uvjeta, koji se odnosi na postojanje „povijesti sigurne upotrebe hrane unutar Unije”, treba utvrditi da se njegov sadržaj ne definira u Uredbi 2015/2283. Međutim, njezinim člankom 3. stavkom 2. točkom (b) pojašnjava se, kada je riječ o pojmu „povijest sigurne upotrebe hrane u trećoj zemlji”, da se on primjenjuje kada „je sigurnost predmetne hrane potvrđena podacima o sastavu i iskustvom od barem 25 godina njezine kontinuirane upotrebe u uobičajenoj prehrani značajnog broja ljudi barem jedne treće zemlje”.

22

Kao što je istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 34. svojeg mišljenja, sadržaj pojma „povijest sigurne upotrebe hrane u trećoj zemlji”, kako je definiran u članku 3. stavku 2. točki (b) Uredbe 2015/2283, može se primijeniti na pojam „povijest sigurne upotrebe hrane unutar Unije”, u smislu članka 3. stavka 2. točke (a) podtočke iv. navedene uredbe. Naime, ništa ne omogućuje da se smatra da pojam „povijest sigurne upotrebe hrane” treba imati različito tumačenje ovisno o tome koristi li se u odnosu na treću zemlju, u okviru članka 3. stavka 2. točke (b) Uredbe 2015/2283, ili na državu Unije u okviru članka 3. stavka 2. točke (a) podtočke iv. te uredbe.

23

U ovom predmetu, uz pridržaj provjera koje je dužan provesti sud koji je uputio zahtjev, ne proizlazi da je sigurnost predmetnog proizvoda potvrđena podacima o njegovu sastavu i iskustvom od barem 25 godina njegove kontinuirane upotrebe u uobičajenoj prehrani značajnog broja ljudi barem jedne države Unije, tako da predmetni proizvod ne ispunjava prvi od dvaju kumulativnih uvjeta koji se zahtijevaju kako bi na temelju članka 3. stavka 2. točke (a) podtočke iv. Uredbe 2015/2283 mogao izbjeći kvalifikaciju nove hrane.

24

Imajući u vidu kumulativni karakter tih uvjeta kao i utvrđenje iz prethodne točke, u načelu nije potrebno da sud koji je uputio zahtjev ispituje drugi od njih.

25

Međutim, u slučaju da sud koji je uputio zahtjev dođe do zaključka da predmetni proizvod ispunjava prvi od tih uvjeta, treba podsjetiti na to da se drugim uvjetom zahtijeva da se dotična hrana sastoji ili je proizvedena od biljaka koje su dobivene tradicionalnim tehnikama razmnožavanja koje su se upotrebljavale za proizvodnju hrane unutar Unije prije 15. svibnja 1997., ili onima koje se prije tog datuma nisu koristile u tu svrhu, u kojem slučaju se usto zahtijeva da te tehnike „ne uzrokuju značajne promjene u sastavu ili strukturi hrane koje utječu na njezinu nutritivnu vrijednost, metabolizam ili razinu nepoželjnih tvari”.

26

Kao što je u osnovi istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 36. svojeg mišljenja, treba razlikovati tehnike razmnožavanja, čiji je cilj proizvodnja novih biljaka reprodukcijom, od postupaka koji obuhvaćaju cjelokupni postupak proizvodnje određene hrane.

27

No, iz podataka koji se nalaze u spisu dostavljenom Sudu proizlazi da upotreba vodene otopine spermidina za uzgoj heljdinih klica nije tehnika razmnožavanja biljke u smislu iz prethodne točke i smislu iz članka 3. stavka 2. točke (a) podtočke iv. Uredbe 2015/2283, već proizvodni postupak za obogaćivanje tih klica kako bi se dobila visoka koncentracija spermidina. U takvoj situaciji, što je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev, takav postupak proizvodnje nije relevantan za potrebe ispitivanja drugog od navedenih kumulativnih uvjeta.

28

Imajući sva navedena razmatranja u vidu, na prvo pitanje treba odgovoriti tako da članak 3. stavak 2. točku (a) podtočku iv. Uredbe 2015/2283 treba tumačiti na način da hrana kao što je brašno od proklijale heljde bogato spermidinom, čija je upotreba za prehranu ljudi unutar Unije bila zanemariva prije 15. svibnja 1997., predstavlja „novu hranu” u smislu te odredbe, s obzirom na to da je, kao prvo, dobivena od biljke, kao drugo, da njezina sigurnost nije potvrđena podacima o sastavu i iskustvom od barem 25 godina njezine kontinuirane upotrebe u uobičajenoj prehrani značajnog broja ljudi barem jedne države Unije i, kao treće i u svakom slučaju, da nije dobivena tehnikom razmnožavanja u smislu te odredbe.

29

S obzirom na odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo, treće, četvrto i peto pitanje.

30

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) odlučuje:

Članak 3. stavak 2. točku (a) podtočku iv. Uredbe (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o novoj hrani, o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EZ) br. 1852/2001

treba tumačiti na način da:

hrana kao što je brašno od proklijale heljde bogato spermidinom, čija je upotreba za prehranu ljudi unutar Europske unije bila zanemariva prije 15. svibnja 1997., predstavlja „novu hranu” u smislu te odredbe, s obzirom na to da je, kao prvo, dobivena od biljke, kao drugo, da njezina sigurnost nije potvrđena podacima o sastavu i iskustvom od barem 25 godina njezine kontinuirane upotrebe u uobičajenoj prehrani značajnog broja ljudi barem jedne države Unije i, kao treće i u svakom slučaju, da nije dobivena tehnikom razmnožavanja u smislu te odredbe.