23.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 22/7

1.

Budući da države članice imaju mogućnost odrediti da se za postupak za uklanjanje nepravilnosti u natječajnoj dokumentaciji („soccorso istruttorio”) plaća naknada, protivi li se članak 38. stavak 2-bis Zakonodavne uredbe br. 163. iz 2006., u verziji koja je bila na snazi u vrijeme objave predmetnog poziva na nadmetanje […], zakonodavstvu Unije jer je njime predviđeno plaćanje „novčane kazne” u iznosu koji treba utvrditi javni naručitelj („iznos koji ne može biti manji od 0,1 % ni viši od 1 % vrijednosti nabave i koji u svakom slučaju ne može biti viši od 50 000 eura te čije je plaćanje osigurano privremenim jamstvom”), s obzirom na nerazmjerno visok i unaprijed određeni iznos kazne koji se ne može prilagoditi ovisno o konkretnoj situaciji koju treba urediti ili ozbiljnosti nepravilnosti koju se želi ispraviti?

2.

Nasuprot tomu, povrjeđuje li taj isti članak 38. stavak 2-bis Zakonodavne uredbe br. 163. iz 2006. (također u verziji koja je bila na snazi u gore navedeno vrijeme) pravo Zajednice jer se činjenica da se za postupak za uklanjanje nepravilnosti u natječajnoj dokumentaciji („soccorso istruttorio”) plaća naknada može smatrati protivnom načelu što šireg otvaranja tržišta tržišnom natjecanju kojem odgovara navedeni institut, zbog čega su djelatnosti koje su u tom pogledu naložene odboru za javnu nabavu logična posljedica obveza koje su mu zakonom nametnute u javnom interesu radi ostvarivanja gore navedenog cilja?