25.4.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 145/24

1.

Je li poslovna praksa prijenosa ili kupnje potraživanja bez davanja mogućnosti potrošaču da otplati dug plaćanjem cijene, kamata i troškova postupka cesionaru u skladu s pravom Unije, točnije s člankom 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, člankom 2.C Ugovora iz Lisabona te člankom 4. stavkom 2., člankom 12. i člankom 169. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (1)?

2.

Je li navedena poslovna praksa kupnje duga potrošača za neznatnu cijenu bez njegova pristanka ili znanja, bez uvrštavanja te prakse kao općeg ili nepoštenog uvjeta u ugovor i bez davanja mogućnosti potrošaču da u tome sudjeluje otkupom potraživanja, u skladu s načelima utvrđenima u Direktivi Vijeća 93/13 (2) od 5. travnja 1993., a time i s načelom djelotvornosti i njezinim člankom 3. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1.?

3.

Je li, radi očuvanja zaštite potrošača i korisnika i sudske prakse koja je razvija, u skladu s pravom Unije to da se sukladno Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a osobito njezinom članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1., kao nedvosmisleni kriterij odredi da se u neosiguranim ugovorima o zajmu sklopljenima s potrošačima smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se ne pregovara, a kojom se određuje zatezna kamatna stopa koja je za više od dva postotna poena veća u odnosu na redovnu ugovornu kamatnu stopu?

4.

Je li, radi očuvanja zaštite potrošača i korisnika i sudske prakse koja je razvija, u skladu s pravom Unije to da se prema Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a osobito njezinom članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1., odredi da zatezne kamate posljedično nastave teći sve do potpune isplate duga?