—

Tužitelji ovdje ističu da je pogrešno obrazloženje Komisije da namjeravana preporuka Komisiji da opozove pregovarački mandat za „Transatlantic Trade and Investment Partnership” (TTIP) nije usmjerena na „pravni akt” u smislu članka 11. stavka 4. UFEU-a. Naime, i dodjela i opoziv pregovaračkog mandata odluke su Vijeća u smislu članka 288. stavka 4. UFEU-a, što su istodobno „pravni akti” u smislu članka 11. stavka 4. UFEU-a.

—

Tužitelji nadalje ističu da je također pogrešno daljnje obrazloženje Komisije prema kojem se građanskom inicijativom protiv „Comprehensive Economic and Trade Agreementa” (CETA-e) i TTIP-a ne može zahtijevati da se Komisija suzdrži od toga da Vijeću preporuči prihvaćanje odgovarajućih ispregovaranih međunarodnih ugovora te se ne može zahtijevati da Komisija preporuči odluku o neprihvaćanju odgovarajućih ispregovaranih ugovora. Naime, iz članka 11. stavka 4. UEU-a, članka 2. točke 1. i članka 4. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 211/2011 nikako ne proizlazi da bi građanske inicijative za ukidanje postojećih pravnih akata ili za neusvajanje planiranih pravnih akata trebale biti nedopuštene.

—

Tužitelji usto tvrde da je odbijanje registracije građanske inicijative „STOP-TTIP” nezakonito i zbog toga što planirana građanska inicijativa u svakom slučaju nije „očito” izvan područja nadležnosti Komisije u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 211/2011.

—

Prema mišljenju tužiteljâ, Komisija nije poštovala ta načela jer je u slučaju tužiteljâ odbila registraciju građanske inicijative protiv TTIP-a i CETA-e, iako je prije toga registrirala građansku inicijativu za otkazivanje sporazuma o slobodi kretanja sa Švicarskom („Swiss-Out-Initiative”).