20.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 372/7

1.

Uzimajući u obzir načelo iskrene suradnje, načelo djelotvornosti u postizanju ciljeva direktiva, kao i načelo proporcionalnosti, primjerenosti i razumnosti kazni, mogu li se članci 15. i 16. Direktive 2008/115/EZ (1) tumačiti na način da dopuštaju pokretanje kaznenog postupka na temelju nacionalnog propisa koji je postojao prije prenošenja (članak 19. [stavak 1. točke (f) i (i) Zakona o strancima i useljavanju, pod naslovom „Poglavlje105.”]), protiv državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom protiv kojega su bezuspješno primijenjene prisilne mjere udaljavanja i koji je bio pritvoren u razdoblju duljem od 18 mjeseci zbog toga što nije posjedovao putovnicu i nije surađivao s vlastima oko izdavanja takve putovnice preko njegovog veleposlanstva, pozivajući se na strah od progona od strane iranskih vlasti?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, može li se navedeni kazneni postupak pokrenuti odmah nakon isteka najduljeg roka pritvora od 18 mjeseci radi protjerivanja, te zato državljanin treće zemlje s nezakonitim boravkom nije pušten na slobodu već može i dalje ostati u pritvoru zato što je protiv njega pokrenut kazneni postupak, ako sud to smatra potrebnim zbog opasnosti od bijega?

3.

Koje je značenje izraza „nedostatak suradnje” državljanina treće zemlje, u smislu članka 15. [stavka 6. točke (a)] Direktive 2008/115/EZ i, osobito, može li se značenje tog pojma podudarati s odredbama nacionalnog prava (člankom 19. [stavkom 1. točkama (f) i (i) Zakona o strancima i useljavanju, pod naslovom „Poglavlje 105.”]), koje svako odbijanje „predočenja nadležnoj osobi bilo koje isprave koju on zatraži” podvrgava kaznenim sankcijama, kao i svako „aktivno ili pasivno opiranje ili sprečavanje nadležne osobe u izvršavanju njezinih dužnosti” zato što nije predočio putovnicu, kada u isto to vrijeme nisu podneseni dokazi o radnjama koje su vlasti poduzele u odnosu na vlasti zemlje porijekla radi uspješnog udaljavanja državljanina treće zemlje?