Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o stanju energetske unije za 2020. u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime

(COM(2020) 950 final)

i o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Procjena nacionalnih energetskih i klimatskih planova na razini EU-a: Poticanje zelene tranzicije i promicanje gospodarskog oporavka integriranim energetskim i klimatskim planiranjem

(COM(2020) 564 final)

(2021/C 220/04)

Izvjestitelj:TBL

Lutz RIBBE

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 11.11.2020. i 27.11.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.3.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	24.3.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	559
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	236/4/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) vrlo je zadovoljan pedantnošću i točnošću kojima Komisija dokumentira i ocjenjuje razvoj energetske unije. Način na koji su nacionalni energetski i klimatski planovi sastavljeni i vrednovani pokazuje da upravljanje energetskom unijom dobro funkcionira.

1.2.

EGSO s olakšanjem prima na znanje da su, premda neke države članice jasno zaostaju u ostvarenju ciljeva, energetski i klimatski ciljevi za 2020. općenito ostvareni. Međutim, to ne znači da možemo biti potpuno zadovoljni. Ciljevi za sljedeće razdoblje od 30 godina, koje počinje u drugom desetljeću 21. stoljeća, znatno su ambiciozniji. Ostvarivanje preobrazbe mora se znatno ubrzati, ali se pritom ne smije zanemariti socijalna i ekonomska situacija u pojedinačnim državama članicama. U protivnom bi bila ugrožena društvena prihvaćenost ulaganja i reformi usmjerenih na ubrzavanje energetske preobrazbe. Energetska preobrazba bit će ugrožena i ako politika bude obećavala uključenost velikog dijela društva, ali se u stvarnosti to obećanje ne bude shvaćalo ozbiljno i provodilo!

1.3.

Stoga je iznimno važno usmjeriti se ne samo na globalne (klimatske) ciljeve već i na specifične ciljeve koje si je Komisija sama postavila Okvirnom strategijom za otpornu energetsku uniju i paketom „Čista energija za sve Europljane”. U tom pogledu rezultat je mnogo lošiji.

1.4.

U Okvirnoj strategiji Komisija je kao najvažniji cilj istaknula da građani trebaju biti u središtu interesa energetske unije. U svojoj Komunikaciji o stanju energetske unije Komisija uopće ne spominje u kojoj je mjeri cilj ostvaren i koje bi strategije trebalo ubuduće primijeniti da bi se on ostvario. To je za EGSO potpuno neprihvatljivo.

1.5.

U procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova država članica Komisija je izrazila mišljenje da se u njima premalo pozornosti pridaje energiji zajednice. To je zabrinjavajuće. Međutim, razočarava to što Komisija u tom pogledu državama članicama upućuje samo vrlo općenit poziv. Ako se ne radi ozbiljno na ostvarenju ambicioznih ciljeva navedenih u paketu „Čista energija za sve Europljane” i u Okvirnoj strategiji za energetsku uniju, to nije štetno samo za energetsku uniju nego se riskira i vjerodostojnost europske politike u cjelini.

1.6.

Stoga EGSO smatra nužnim da Komisija u budućim izvješćima bolje ispita razinu i kvalitetu provedbe, pridržavanja i primjene trećeg energetskog paketa u državama članicama, posebno s obzirom na to kako se građane namjerava staviti „u središte interesa”. U prošlosti se provedba propisa u području energije znala oduljiti i često nije išla u korist građanima.

1.7.

Kritično treba razmatrati i rad na ostvarenju još triju ciljeva energetske unije: smanjenje energetske ovisnosti smanjenjem uvoza energije, ukidanje subvencija za izvore energije koji su štetni za klimu i okoliš te preuzimanje vodeće uloge u području obnovljive energije, energetske učinkovitosti i elektromobilnosti. Nijedan od tih ciljeva nije ostvaren, kako proizlazi iz komunikacija Komisije. No razlozi se ne navode, baš kao ni pouke koje se mogu izvući iz tih neuspjeha i što oni znače za daljnje djelovanje, npr. u pogledu Fonda za oporavak.

1.8.

EGSO smatra da nacionalni energetski i klimatski planovi država članica pokazuju nedostatak dosljednosti u europskoj energetskoj politici. EGSO također smatra da je većina nacionalnih energetskih i klimatskih planova previše nekonkretna, a posebno u pogledu važnih pitanja energetske sigurnosti i pravedne tranzicije.

1.9.

EGSO stoga poziva Komisiju da pri ocjenjivanju nacionalnih energetskih i klimatskih planova posveti više pozornosti primjerenosti strategija za pravednu tranziciju, posebno postizanju sljedećih ciljeva: — olakšavanje promjene radnog mjesta, — podrška radnicima koji izgube posao zbog dekarbonizacije (izgubljeno radno mjesto trebalo bi se barem zamijeniti drugim, istovjetnim radnim mjestom), — borba protiv energetskog siromaštva i izjednačavanje degresivnih distribucijskih učinaka; i — razvoj regionalnog gospodarskog potencijala koji proizlazi iz obnovljivih izvora energije i novih oblika uključivanja i sudjelovanja u proizvodnji električne energije.

2.   Opće napomene o dokumentima Komisije

2.1.

Komisija je 25. veljače 2015. predstavila komunikaciju „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (1). U strategiji su navedeni sljedeći ciljevi: — energetska sigurnost, među ostalim smanjenjem ovisnosti o uvozu energije, — potpuno integrirano europsko energetsko tržište, — održivo i klimatski prihvatljivo gospodarstvo s niskim emisijama ugljika, — istraživanje, inovacije i konkurentnost kako bi Europa mogla postati predvodnik u korištenju obnovljivih izvora, — osposobljavanje europskih radnika za energetski sustav budućnosti, — povjerenje ulagača vidljivo u cijenama koje odražavaju dugoročne potrebe i političke ciljeve.

2.2.

Međutim, kako je Komisija tada istaknula, njezina je vizija ponajprije „energetska unija s građanima u središtu interesa, u kojoj građani preuzimaju odgovornost za energetsku tranziciju, upotrebljavaju nove tehnologije namijenjene za smanjivanje njihovih računa i aktivno sudjeluju na tržištu te u kojoj su osjetljive skupine potrošača zaštićene”. Osim toga, navela je da je sudjelovanje dionika u oblikovanju energetske unije prioritet, a društveno pravedna tranzicija temeljno načelo za svladavanje energetske tranzicije.

2.3.

Komisija je istaknula i potrebu za integriranim upravljanjem energetskom unijom i njezinim praćenjem. Uredbom o upravljanju (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (2) EU je osigurao odgovarajuću pravnu osnovu u tom pogledu. Tom se uredbom od država članica zahtijeva da redovito dostavljaju nacionalne energetske i klimatske planove, u kojima moraju opisati i svoje doprinose ostvarenju ciljeva energetske unije.

2.4.

U svojem Izvješću o stanju energetske unije za 2020. Komisija opisuje ostvareni napredak u pet odjeljaka: — dekarbonizacija (uključujući uvođenje energije iz obnovljivih izvora), — energetska učinkovitost, uz posebno razmatranje načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, — energetska sigurnost (uključujući smanjenje uvoza energije u EU, povećanu fleksibilnost i veću otpornost nacionalnih energetskih sustava), — unutarnje energetsko tržište, — Istraživanje, inovacije i konkurentnost. Osim toga, razmatra energetsku uniju u kontekstu europskog zelenog plana.

2.5.

Na temelju navedenog Komisija iznosi razmatranja o „putu prema zelenom oporavku i održivom gospodarstvu”. Pritom se najprije bavi postojećim strategijama za integraciju energetskog sustava i uvođenje vodika u Europi.

2.6.

Komisija, osim toga, iznosi razloge za povećanje cilja smanjenja emisija CO2 na najmanje 55 % u odnosu na 1990. te najavljuje strategiju za smanjenje emisija metana i „viziju energije mora”. U tom pogledu navodi da su strategije koje su države članice iznijele u okviru nacionalnih energetskih i klimatskih planova često nejasne i nedovoljno konkretne.

2.7.

Komisija općenito navodi da situacija još nije zadovoljavajuća, no utvrđuje da će se ciljevi u pogledu uvođenja obnovljive energije za 2020. na razini EU-a u velikoj mjeri ostvariti. U nekim državama članicama još je potreban „veći napredak”.

2.8.

Komisija poziva na intenziviranje napora za povećanje energetske učinkovitosti; veliki nedostaci posebno su utvrđeni u području obnove zgrada.

2.9.

Izvješću je po prvi put priložena opsežna analiza energetskih subvencija (3), u kojoj je izričito utvrđeno (a) da su i dalje potrebni bolji podaci o energetskim subvencijama (4) i (b) da „[p]ostoji očita potreba da se ulažu veći napori” u smanjenje subvencija za fosilna goriva. Postojeći pravni instrumenti na razini EU-a opisani su kao nedovoljni.

2.10.

Nadalje se navodi da se zadnjih godina u EU-27 sve manje sredstava ulaže u istraživanje i inovacije u tom sektoru te da je Europa u tom pogledu u velikom zaostatku u odnosu na druge gospodarske regije, a ti trendovi „nisu ohrabrujući”. Komisija najavljuje ulaganje napora u, na primjer, baterije i vodik kako bi se ponovno pokrenula istraživanja i inovacije te preokrenulo utvrđeno smanjenje ulaganja na nacionalnoj razini.

2.11.

Utvrđuje se da su se troškovi uvoza energije zadnjih godina ponovno povećali (na više od 330 milijardi EUR godišnje), čime se ponovno preokrenuo dotad silazni trend.

2.12.

Komisija na kraju izvješća ističe da u kontekstu krize prouzročene pandemijom bolesti COVID-19 Europa ima jedinstvenu priliku za ulaganja kojima bi se podržao oporavak gospodarstva EU-a te istodobno ubrzala zelena i digitalna tranzicija.

2.13.

U svojoj Komunikaciji o procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova Komisija pozitivnim ocjenjuje to što će napredak ostvaren u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova i uvođenja obnovljive energije omogućiti da se 2021. znatno povećaju odgovarajući ciljevi za 2030. S druge strane, Komisija prepoznaje da je nužno nadoknaditi golemi zaostatak u područjima energetske učinkovitosti, ulaganja u istraživanje i inovacija. Da bi se ti nedostaci uklonili, države članice trebaju uzeti u obzir nove mogućnosti financiranja u okviru višegodišnjeg financijskog okvira i Mehanizma za oporavak i otpornost.

3.   Opće napomene EGSO-a

3.1.

Najprije je potrebno izričito pohvaliti Komisiju: pedantnost kojom upravlja energetskom unijom i koja je vidljiva iz opsežnih dokumenata (uključujući priloge) ukazuje na veliku ozbiljnost. Ona je i primjerena jer se trenutačni klimatski ciljevi, koji bi se trebali postrožiti, jedva ili uopće ne ostvaruju. Cilj da se klimatska neutralnost postigne u Europskoj uniji najkasnije do 2050. iznimno je važan te zahtijeva možda još neviđenu razinu strateškog planiranja i koordinacije vrlo različitih političkih pristupa, koja mora znatno premašiti dosadašnje odluke.

3.2.

U tom se kontekstu EGSO izričito slaže s Komisijom, koja naglašava potrebu da države članice razviju jasnije strategije i provedu ih bez odgode. Pritom je potrebno posvetiti dužnu pozornost utjecaju energetske tranzicije na društvo, zapošljavanje i vještine te drugim distribucijskim učincima, kao i pitanju kako se suočiti s tim izazovima.

3.3.

Zaključci Komisije većinom su razumljivi i treba ih poduprijeti. To posebno vrijedi za zaključak da se na temelju napretka u ostvarenju ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova, povećanja energetske učinkovitosti i uvođenja obnovljive energije mogu postaviti viši ciljevi.

3.4.

EGSO se također slaže s Komisijom da su potrebni novi poticaji. Ipak, bilo bi poželjno da je Komisija navela od čega bi se ti novi poticaji trebali sastojati.

3.5.

Nadalje, čini se logičnim što Komisija povezuje razvoj energetske unije s europskim zelenim planom i politikom obnove koju iziskuje pandemija jer se ta dva pristupa u vrijeme razvoja strateškog okvira za energetsku uniju i Uredbe o upravljanju još nisu mogla razaznati. EGSO ističe da je energetska unija idealna osnova za djelovanje u okviru zelenog plana. Zbog toga je bilo važno u okviru predmetne procjene točnije navesti utvrđene nedostatke i razviti strategije za njihovo uklanjanje. To nije učinjeno u barem tri slučaja, koji će se razmotriti u nastavku.

Nedostatna provedba cilja „građani u središtu interesa energetske unije”

3.6.

Kako je navedeno u točki 2.2., Komisija je u strateškom okviru energetske unije kao najvažniji (!) cilj istaknula politiku koju oblikuju građani i koja je usmjerena na njih. Stoga bi tom cilju trebalo posvetiti osobitu pozornost i u Izvješću o stanju energetske unije, a posebno iznošenjem konkretnih prijedloga za transparentno i aktivno uključivanje građana, socijalnih partnera i dionika u postupke odlučivanja, na primjer u pripremu nacionalnih energetskih i klimatskih planova, te za njihovo aktivno sudjelovanje u tržišnim kretanjima. Ipak, u Izvješću se aspekt sudjelovanja čak i ne spominje, niti se ocjenjuje idu li mjere predložene za budućnost izričito u prilog tom cilju.

3.7.

Problem je, među ostalim, vidljiv i u Komisijinoj strategiji za integraciju energetskog sustava, u kojoj se građani spominju samo kao potrošači, a ne kao aktivni sudionici na tržištu. I u slučaju najvažnijih točaka koje je opisala Europska komisija (5), odnosno strategije za vodik i najavljene „vizije o energiji mora”, teško je zamisliti da je sudjelovanje građana uopće moguće ili predviđeno. Stoga treba kritizirati namjeru Komisije iskazanu u Komunikaciji o procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova da uspostavljeni mehanizam EU-a za financiranje obnovljive energije iskoristi osobito za promicanje tehnologija na moru.

3.8.

Komisija time ignorira važeće pravo EU-a jer se u uvodnoj izjavi 43. Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća (6) o unutarnjem tržištu električne energije navodi da je „energija zajednice […] djelotvoran i isplativ način za zadovoljavanje potreba građana i njihovih očekivanja. […] Inicijative za energiju zajednice izravnom suradnjom s potrošačima dokazuju svoj potencijal u olakšavanju primjene novih tehnologija i obrazaca potrošnje na integrirani način, uključujući pametne distribucijske mreže i upravljanje potrošnjom. Energijom zajednice može se unaprijediti i energetska učinkovitost na razini kućanstva, a ona može pomoći i u sprečavanju energetskog siromaštva smanjenom potrošnjom i nižim tarifama za opskrbu. […] Takve inicijative, ako su bile uspješno provedene, donijele su gospodarsku, društvenu i okolišnu korist zajednici.” Prema mišljenju europskih zakonodavaca, energijom zajednice mogli bi se, dakle, ukloniti brojni nedostaci utvrđeni u dokumentima Komisije. Stoga tim više nije jasno zašto Komisija to ne uzima u obzir u vlastitim dokumentima. Raskorak između stvarnosti i potreba izuzetno je velik, a EGSO i dalje ne razaznaje istinsku strategiju Komisije za aktivno uključivanje građana.

3.9.

Međutim, tu je kritiku potrebno uputiti i većini država članica jer se člankom 20. Uredbe o upravljanju (EU) 2018/1999 od njih zahtijeva da u svoje nacionalne energetske i klimatske planove uključe i pitanje energije zajednice. Komisija u svojoj procjeni ističe da države članice to ili uopće nisu učinile ili jesu, ali u nedovoljnoj mjeri. EGSO poziva Europsku komisiju da u okviru predstojeće revizije Direktive o obnovljivoj energiji predloži konkretne zahtjeve za promicanje energije zajednice.

Nedostatna provedba ciljeva „sigurnost opskrbe i smanjenje uvoza energije”

3.10.

Jedan je od strateških ciljeva energetske unije povećanje sigurnosti opskrbe energijom, među ostalim smanjenjem uvoza energije. Komisija gotovo usputno utvrđuje da napredak nije vidljiv; naprotiv, izdaci za uvoz energije ponovno su se povećali. Sve veća važnost vodika mogla bi čak pridonijeti dodatnom povećanju uvoza u budućnosti jer Komisija u svojoj strategiji za vodik svjesno računa na uvoz. EGSO od Komisije očekuje da se izjasni o tome.

3.11.

EGSO također poziva na poštovanje ideje europske solidarnosti prilikom neizbježnog uvoza energije. Jednostranim nacionalnim inicijativama kao što je projekt plinovoda Sjeverni tok 2 može se ugroziti ne samo zaštita klime nego i sigurnost opskrbe. Takve inicijative, kojima se podriva europska solidarnost, ugrožavaju povjerenje građana u EU i ugled EU-a u trećim zemljama.

Nedostatna provedba cilja „inovacije i vodeća uloga u svijetu”

3.12.

Stanje je nezadovoljavajuće i u pogledu inovacija. Iz Izvješća o stanju energetske unije proizlazi da ostvarenje ambicioznog cilja da energetska unija zauzme vodeću ulogu u svijetu zapinje zbog nedovoljne razine ulaganja u istraživanje i inovacije te patentiranja. S obzirom na taj zabrinjavajući zaključak, potrebno je provesti točnu i dubinsku analizu pogrešaka kako bi se na diferenciran i minuciozan način moglo pristupiti utvrđivanju njihovih uzroka. Na temelju toga treba osmisliti konkretne protumjere.

3.13.

S obzirom na situaciju opisanu u točkama od 3.6. do 3.11. mora se jasno reći da nije dovoljno uvijek izvikivati iste parole ako za tim neće uslijediti konkretne mjere. Takvo postupanje moglo bi dovesti u pitanje vjerodostojnost europske politike. Činjenica je da se ni u jednom od pregledanih dokumenata Komisije, uključujući strategiju za integraciju energetskog sustava i vodik, ne navode konkretne mjere koje bi pomogle u ostvarenju navedenih ciljeva.

Socijalno-politička i regionalno-politička važnost energetske unije

3.14.

Komisija u poglavljima 2.6 i 3.3 svojeg Izvješća o stanju energetske unije iznosi i neka socijalno-politička razmatranja. Ta su razmatranja ispravna, a EGSO osobito podržava povezivanje potpora za oporavak od pandemije bolesti COVID-19 s ciljevima klimatske i energetske politike. Ispravne su i predviđene mjere za pravednu tranziciju, na temelju kojih bi se stanovništvo moglo uspješno zainteresirati za ostvarenje ciljeva klimatske i energetske politike. Hoće li se time doista omogućiti poštovanje načela da nitko nije zapostavljen ovisit će, konkretno, o operacionalizaciji i financiranju pojedinih instrumenata te njihovoj konkretnoj provedbi na nacionalnoj razini.

3.15.

EGSO podsjeća na svoje uvjerenje koje je već iznio u prethodnim mišljenjima (7): sredstvima socijalne i regionalne kohezije te potporama za oporavak mora se podupirati djelovanje u području klime i energetska tranzicija, ali se prije svega klimatska i energetska politika mora (i može) oblikovati na način da se njome potiče socijalna i regionalna kohezija. Takvi su pokušaji već zabilježeni, a neki su i navedeni u Komunikaciji o procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova, na primjer projekti izgradnje solarnih elektrana u bivšim rudnicima lignita u Portugalu i Grčkoj ili strateški usmjerene potpore proizvođačima-potrošačima u Litvi. Ipak, ti su primjeri daleko od uobičajene prakse.

3.16.

U tom smislu postoji opasnost da će energetska tranzicija dovesti do povećanja socijalnih i regionalnih razlika, npr. ako Komisija integraciju energetskog sustava, uvođenje infrastrukture za vodik i promicanje tehnologije na moru provede kako je planirala, jer daje prednost centraliziranim konceptima nauštrb decentraliziranih.

3.17.

Usporedna uspostava centraliziranih i decentraliziranih infrastruktura u svakom je slučaju problematična i može dovesti do promašenih ulaganja. Na primjer, postoji konkurencija u pogledu iskorištavanja sveobuhvatne mreže plinovoda za vodik i niskotemperaturnih mreža centraliziranog grijanja, čija se izgradnja zahtijeva u Komunikaciji Komisije o procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova. EGSO je stoga upozorio na potrebu za odgovarajućim načelnim odlukama kako bi se zajamčila sigurnost ulaganja (8). One su od strateške važnosti i za uspjeh energetske unije, no ne spominju se u dokumentima koji se ocjenjuju u ovom Mišljenju.

3.18.

Kao i u gotovo svim novijim dokumentima Komisije o energetskoj politici, digitalizacija ne igra nikakvu ulogu ni u Izvješću o stanju energetske unije. Pritom digitalizacija nudi zanimljive koncepte, kao što su pametne mikromreže i pametna tržišta, trgovanje na mikrorazini, virtualne elektrane itd. Sve to može pridonijeti većoj učinkovitosti i boljim rezultatima unutarnjeg energetskog tržišta i istodobno jačati ulogu aktivnih potrošača. Komisija je razmotrila te koncepte, iako u ponešto sažetom obliku, u Okvirnoj strategiji za Energetsku uniju (9). Nerazumljivo je da taj aspekt nije uvrstila u Izvješće o stanju energetske unije, osobito jer se upotreba digitalnih tehnologija mora pažljivo ispitati u pogledu svrsishodnosti i mogućih etičkih problema, a posebno u pogledu suvereniteta nad podacima.

3.19.

U svakom slučaju, digitalizacija mora biti osmišljena tako da služi krajnjim korisnicima. Građani i dalje iščekuju unaprjeđenje usluga s obzirom na sve prisutniju digitalizaciju, npr. u pogledu svakodnevne promjene dobavljača, trenutačne prijave neispravnih brojila ili sumnjivih obrazaca potrošnje te neometanog postupka priključenja vlastite proizvodnje na mrežu.

4.   Posebne napomene

O poglavlju o dekarbonizaciji u Izvješću o stanju energetske unije

4.1.

Komisija s pravom navodi da upotreba obnovljive energije donosi brojne prednosti. Ipak, tko će od toga ostvariti korist, ovisi o tome hoće li se energetska tranzicija u osnovi provesti u decentraliziranom ili centraliziranom obliku (10). O tome Komisija ne govori u svojem izvješću.

O poglavlju o energetskoj sigurnosti u Izvješću o stanju energetske unije

4.2.

Komisija s pravom posvećuje veliku pažnju sigurnosti opskrbe, kao i s njom povezanoj energetskoj sigurnosti. Njezina je makroekonomska važnost neprocjenjiva. Uz uobičajeno pitanje o ovisnosti o uvozu potrebno je, prije svega, voditi računa i o otpornosti na napade izvana, na primjer u vidu kibernapada. Najnovija istraživanja (11) u tom pogledu upućuju na sljedeće: najbolja strategija za postizanje velike otpornosti jačanje je samodostatnih decentraliziranih struktura. Komisija bi toj činjenici trebala posvetiti više pažnje.

4.3.

Nesporno je da će se zelenim vodikom u budućnosti ostvariti doprinos europskom energetskom sustavu sa sigurnom opskrbom. EGSO upućuje na svoja mišljenja o strategiji za vodik (12) i strategiji za integraciju energetskog sustava (13).

4.4.

Ni ovdje kao mjerilo ne smije poslužiti isključivo tehnologija velikih razmjera (uključujući razvoj infrastrukture za uvoz vodika). Postoji niz inovativnih, ekološki prihvatljivih i prije svega regionalnih/lokalnih rješenja koja se mogu primijeniti izravno na terenu (uključujući regionalnu proizvodnju vodika ili sintetičkih e-goriva). Time će se povećati sigurnost opskrbe, smanjiti ovisnost o uvozu te promicati zapošljavanje na lokalnoj razini u vidu zelenih radnih mjesta, kao i stvaranje dodane vrijednosti u regijama. Mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća također bi trebala dobiti priliku za sudjelovanje u zelenom planu i ostvarivanje koristi od njega, čime će se povećati prihvaćenost zelenog plana i energetske preobrazbe.

O poglavlju o unutarnjem energetskom tržištu u Izvješću o stanju energetske unije i Izvješću o napretku unutarnjeg energetskog tržišta

4.5.

Komisija navodi da su paketom „Čista energija” uspostavljeni bolji uvjeti za poticanje sudjelovanja potrošača u energetskim tržištima i za stvaranje ravnopravnih tržišnih uvjeta za nove sudionike na tržištu. Ipak, u tom su pogledu mjerodavne samo odredbe Direktive o unutarnjem tržištu električne energije. Još nije moguće utvrditi u kojoj su mjeri države članice doista provele te odredbe. Stoga je Komisijin zaključak preuranjen. EGSO upozorava na hitnu potrebu za ozbiljnom evaluacijom važnog cilja sudjelovanja potrošača, među ostalim u pogledu politike distribucije i njezina učinka na sudjelovanje kućanstava s niskim dohotkom.

4.6.

Komisija ističe važnost cjenovnih signala tržišta, među ostalim za ulagatelje. To je bez sumnje važan aspekt. Međutim, u tom je pogledu potrebna nešto detaljnija analiza. Na većini veleprodajnih tržišta električne energije odražavaju se kratkoročne cijene. U ekonomiji energetike sporno je proizlaze li iz tih cijena uopće signali za ulagatelje. EGSO je na to već ukazao u prethodnim mišljenjima (14). Komisijino upućivanje na „unutarnje energetsko tržište” bez diferencijacije u tom kontekstu stoga nije svrsishodno. Za uspjeh energetske unije nužan je novi model tržišta, barem u području električne energije. Potpuno uravnoteženje odgovornosti za energiju iz obnovljivih izvora samo po sebi nije dovoljno. Stoga EGSO poziva Komisiju da što prije iznese svoja razmatranja o novom modelu tržišta. U tom pogledu treba osigurati i da svi sudionici na tržištu podliježu istim uvjetima na tržištima ujednačenja i uravnoteženja energije. To je neophodno i za uspjeh integracije energetskog sustava (15).

4.7.

Istodobno treba uzeti u obzir da se ciljevi sigurnosti opskrbe i klimatske neutralnosti ne mogu ostvariti samo cjenovnim signalima.

4.8.

Komisija u Izvješću o napretku unutarnjeg energetskog tržišta s punim pravom ističe da omogućivanje tržišnog natjecanja na razini proizvodnje i opskrbe mora ostati prioritet za nacionalnu energetsku politiku i energetsku politiku EU-a. Međutim, ne navodi što to konkretno znači. Teza da se tržišno natjecanje može unaprijediti samo povezivanjem tržišta nije niti točna niti je u skladu s europskim pravom na kojem se temelji paket „Čista energija”. Pri primjeni načela dodjele kapaciteta i upravljanja zagušenjem u skladu s člankom 16. Uredbe o tržištu električne energije trebalo bi uzeti u obzir zemljopisni položaj država članica, koji bi mogao opravdati i produljenje roka za uspostavu kapaciteta. U svakom je slučaju za aktivno tržišno natjecanje prije svega važan pristup tržištu, posebno za manje dionike. Digitalizacija može biti vrlo korisna u tom pogledu.

4.9.

Komisija u Izvješću o napretku unutarnjeg energetskog tržišta nadalje navodi da termoelektrane, kao što su elektrane na plinski pogon za kogeneraciju toplinske i električne energije, sustavu mogu pružiti znatnu fleksibilnost, no neprikladno osmišljeni mehanizmi za razvoj kapaciteta mogu ozbiljno narušiti unutarnje tržište. EGSO u tom pogledu upućuje na svoje stajalište koje je iznio u Mišljenju TEN/625. Poziva Komisiju da provede kritičnu evaluaciju mehanizama za razvoj kapaciteta u državama članicama, među ostalim u pogledu poštovanja zahtjeva iz članka 22. Uredbe o unutarnjem tržištu električne energije, kojim je propisana granična vrijednost od 550 g CO2/kWh.

4.10.

Komisija u Izvješću o napretku unutarnjeg energetskog tržišta podsjeća na to da se operaterima prijenosnih ili distribucijskih sustava općenito onemogućava posjedovanje i korištenje sustava za skladištenje električne energije. EGSO je u načelu pozdravio tu odluku (16), pri čemu bi operaterima distribucijskih sustava trebalo omogućiti posjedovanje i korištenje sustava za skladištenje električne energije za potrebe mreže. Osim toga, smatra da to mora biti povezano s jačanjem pametnih tržišta kako bi operateri sustava za skladištenje električne energije imali poticaj za postupanje u skladu sa signalima mrežnih operatera i oblikovanje svojih sustava za skladištenje na odgovarajući način. Mrežnim operaterima potrebni su odgovarajući poticaji za odašiljanje signala.

4.11.

Distribucijske mreže imaju ključnu ulogu za uvođenje pametnih tržišta i općenito za uspješnu energetsku tranziciju. Stoga u budućnosti energetska politika Unije mora biti u većoj mjeri usmjerena na njihovu modernizaciju.

4.12.

EGSO se slaže sa stajalištem Komisije da se prioritetni cilj Direktive Vijeća 2003/96/EZ (17) o oporezivanju električne energije neće stići ostvariti. Stoga podupire zahtjev Komisije i traži ambicioznu preinaku te direktive i drugih mehanizama za ukidanje subvencija za fosilna goriva i internalizaciju vanjskih troškova.

4.13.

EGSO ponovno ističe problem energetskog siromaštva i poziva Komisiju na provedbu konkretnih mjera koje nadilaze apstraktne smjernice o definiciji i opservatoriju. EGSO je više puta istaknuo da je opsežno uključivanje građana u pitanja energije jedan od nekoliko potencijalno korisnih pristupa.

4.14.

U tom kontekstu EGSO podsjeća na svoje stajalište da po svaku cijenu treba spriječiti nastanak dvoklasnog energetskog društva. Ne smije se dogoditi da koristi od energetske tranzicije imaju samo financijski i tehnički dobro situirana kućanstva, a da sva ostala kućanstva moraju snositi troškove. Građani pogođeni energetskim siromaštvom uglavnom nemaju veliku političku snagu. Stoga bi Komisija trebala više raditi na tome da države članice uvedu učinkovit pristup energetskom siromaštvu: planirani val obnove zgrada i aktivno uključivanje građana u proizvodnju obnovljive električne energije mogu pridonijeti smanjenju energetskog siromaštva. Treba napomenuti i da bi moguće proširenje trgovanja emisijama na sektore grijanja i prometa moglo utjecati na pravednost distribucije.

O poglavlju o istraživanjima, inovaciji i konkurentnosti u Izvješću o stanju energetske unije

4.15.

EGSO je zabrinut da EU zaostaje u nekim područjima, kao što su solarne i litij-ionske baterije, zbog premale potražnje. EGSO stoga Komisiju poziva na provedbu opsežnije strategije: EU-u su potrebne aktivne inicijative u području industrijske politike kako bi se zaustavila tržišna dominacija Kine. Komisijin prijedlog uredbe o baterijama korak je u dobrom smjeru. Usto bi se u okviru budućeg energetskog sustava trebale ojačati decentralizirane strukture. To, naime, potiče potražnju za baterijama, dovodi do ekonomija razmjera i čini baterije cjenovno privlačnima.

O poglavlju o energetskoj uniji u široj perspektivi zelenog plana u Izvješću o stanju energetske unije

4.16.

EGSO podupire Komisiju u njezinim nastojanjima da se u cijelom svijetu zalaže za ambiciozne klimatske sporazume. Za to je potrebno uvesti granično porezno izravnavanje zajedno s ambicioznijim i konkretnijim uključivanjem djelovanja u području klime (i drugih ciljeva održivosti) u međunarodne trgovinske sporazume (18).

O Komunikaciji o procjeni nacionalnih energetskih i klimatskih planova

4.17.

EGSO ne razumije zašto se Komisija u svojoj kritici nedostatne procjene potencijala obnovljive energije ograničava samo na tehnologije na moru. Poziva Komisiju da odbaci svoju jednostranu naklonost tehnologijama na moru na štetu fotonaponskog sektora i energije vjetra na kopnu te predloži vlastite strategije za uvođenje tih drugih tehnologija.

4.18.

EGSO s odobravanjem prima na znanje da Komisija prepoznaje potencijal obnovljive energije za otvaranje radnih mjesta. Ipak, ističe da se taj potencijal neće automatski iskoristiti u cijelosti, već zahtijeva aktivnu politiku, posebno s obzirom na kvalitetu radnih mjesta. U tom je pogledu potpuno nejasno zašto Komisija pridaje toliko malo pozornosti fotonaponskom sektoru, osobito ako se u njemu stvara najviše radnih mjesta, kako je navedeno u Komunikaciji.

4.19.

EGSO poziva Komisiju da u okviru predstojeće revizije Direktive o obnovljivoj energiji pravila za natječaje oblikuje na način da se olakša sudjelovanje zajednica obnovljive energije i MSP-ova.

4.20.

EGSO se slaže s Komisijom da su ulaganja u niskotemperaturne sustave centraliziranog grijanja hitno potrebna. Trebalo bi pokrenuti odgovarajuću inicijativu.

4.21.

Ponori ugljika važan su instrument za djelovanje u području klime. Ipak, potrebno je ozbiljno shvatiti zabrinutost u pogledu sve češćih prirodnih poremećaja izraženu u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima država članica. Stoga bi jedinice emisija iz sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva uvijek trebalo razmatrati samo kao dopunu drugim oblicima djelovanja u području klime.

---

(1)  COM(2015) 80 final.

(2)  SL L 328, 21.12.2018., str. 1.

(3)  COM(2020) 950 final, Prilog 2.

(4)  Što je začuđujuće s obzirom na to da se već više od 30 godina govori o potrebi za uklanjanjem subvencija štetnih za okoliš u EU-u.

(5)  I njemačko predsjedništvo Vijeća.

(6)  SL L 158, 14.6.2019., str. 125.

(7)  SL C 47, 11.2.2020., str. 30., SL C 62, 15.2.2019., str. 269.

(8)  SL C 429, 11.12.2020., str. 85.

(9)  COM(2015) 80 final, str. 13.

(10)  SL C 429, 11.12.2020., str. 85.

(11)  Vidjeti Hirschl, B., Aretz, A., Bost, M., Tapia, M. i Gößling-Reisemann, S. (2018.): Vulnerabilität und Resilienz des digitalen Stromsystems. Schlussbericht (Ranjivost i otpornost digitalnog sustava električne energije. Završno izvješće). Berlin, Bremen; dostupno na: www.strom-resilienz.de.

(12)  SL C 123, 9.4.2021, str. 30.

(13)  SL C 123, 9.4.2021, str. 22.

(14)  SL C 82, 3.3.2016., str. 13.

(15)  SL C 364, 28.10.2020., str. 158.

(16)  SL C 288, 31.8.2017., str. 91.

(17)  SL L 283, 31.10.2003., str. 51.

(18)  SL C 81, 2.3.2018., str. 44.