13.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 54/32

1.

pozdravlja činjenicu da predstavljanjem Dokumenta za razmatranje o svladavanju globalizacije Komisija prepoznaje globalizaciju kao jedan od osnovnih elemenata postupka promišljanja o budućnosti Europske unije (1). Točno je da sposobnost EU-a da usmjerava globalizaciju i nosi se s njezinim utjecajem ima ključnu ulogu u javnoj raspravi o budućnosti Europe i njezinoj legitimnosti u pogledu očekivanja građana od EU-a;

2.

potvrđuje da je Komisija toj temi dosad pristupala na sveobuhvatan način utemeljen na činjenicama, posebno time što je 14. rujna 2017. predstavila brze popratne mjere u vezi s Dokumentom za razmatranje u obliku trgovinskog paketa kojim se predstavlja europski okvir za provjeravanje izravnih stranih ulaganja i stalni multilateralni sud za ulaganja. Taj trgovinski paket bit će tema zasebnog mišljenja OR-a. Međutim, ustraje u tome da je potrebno da Komisija pristupa globalizaciji na cjelovit način, obuhvaćajući posebno socijalnu politiku te politiku u vezi s ljudskim kapitalom i inovacijama, kao i migracije, demografske promjene i njihov utjecaj na konkretna područja;

3.

također pozdravlja uravnotežen prikaz izazova i mogućnosti globalizacije iznesen u Dokumentu za razmatranje o svladavanju globalizacije. Globalizacija je doprinijela gospodarskom rastu u mnogim regijama svijeta i tako poboljšala životni standard mnogih europskih građana. No nemaju sve regije, odnosno sve skupine stanovništva, jednake koristi od učinka globalizacije. Osim toga, mnogi ljudi na dubinske promjene reagiraju sa zabrinutošću. EU mora i dalje imati aktivnu ulogu u oblikovanju procesa globalizacije i aktivno koristiti mogućnosti koje iz toga proizlaze. Cilj mora biti postizanje pravednije raspodjele prilika koje donosi globalizacija, i unutar EU-a i u cijelom svijetu;

4.

naglašava temeljnu ulogu koju strateška promišljanja o financijama, stupu socijalnih prava i kohezijskoj politici imaju u izgradnji većeg kapaciteta Komisije za pozitivno odgovaranje na izazove globalizacije te ističe hitnu potrebu za većom i boljom koordinacijom na tom polju;

5.

podržava predanost Komisije suradnji s međunarodnim partnerima radi jačanja globalnog upravljanja u cilju pravednije raspodjele prilika koje donosi globalizacija. Prihvaćanje međunarodnih politika u javnosti mora se poboljšati održavanjem većeg broja demokratskih rasprava za koje je potrebno vremena i koje se moraju prikladno osmisliti. Europska unija u tom pogledu može iskoristiti svoja iskustva iz postupka europske integracije i raditi na uspostavljanju miroljubivog globalnog poretka koji se odlikuje multilateralnošću i temelji na čvrstim pravilima;

6.

sa zadovoljstvom pozdravlja činjenicu da Komisija prepoznaje snažnu regionalnu dimenziju u različitim područjima politika povezanih s globalizacijom, teritorijalno neravnomjeran utjecaj globalizacije (2) te zajedničku odgovornost svih razina vlasti da osiguraju da europsko gospodarstvo bude konkurentnije, održivije i otpornije na globalizaciju, kao i ostvarivanje onog što se ističe u Godišnjem pregledu rasta za 2017. u kojem stoji da se „među različitim društvenim skupinama, prije svega mladima” mora osigurati „pravedna raspodjela koristi od globalizacije […]. Zbog zabrinutosti u pogledu ravnopravnosti, pravednosti i uključivosti nužno je na svim razinama podići svijest o utjecaju politika i reformi na raspodjelu prihoda.” (3);

7.

međutim, ističe da se prilikom razmatranja neravnomjernog utjecaja globalizacije na tržišta rada u predmetnom dokumentu ne obrađuje na zadovoljavajući način pitanje teritorijalne varijabilnosti tog utjecaja unutar EU-a, kao ni pitanje njegove povezanosti s krizom i politikom stroge štednje, te važnost pojave „inflacije vještina” i podzaposlenosti visokoobrazovanog segmenta radne snage, posebno među mladim generacijama, i njegove povezanosti sa smanjenjem ponude za segmente s nižom razinom obrazovanja;

8.

ističe da je od ključne važnosti očuvati sposobnost lokalnih i regionalnih vlasti za ulaganje, kao faktor otpornosti na globalizaciju. Stoga ponavlja da se javna potrošnja država članica te lokalnih i regionalnih vlasti za sufinanciranje u okviru ESIF-a i EIB-a ne treba pribrajati strukturnim rashodima definiranima u Paktu o stabilnosti i rastu, i to stoga što su ta ulaganja po definiciji od općeg europskog interesa i imaju dokazani učinak poluge za poticanje održivog razvoja (4);

9.

ponavlja svoje uvjerenje da rast nije kompatibilan s nejednakostima i socijalnom isključenošću te podsjeća na to da se u članku 3. stavku 3. UEU-a EU obvezuje na izgradnju izuzetno konkurentne tržišne socijalne ekonomije čiji je cilj puna zaposlenost i socijalni napredak; uz to ističe da se u članku 9. UFEU-a, odnosno u horizontalnoj socijalnoj klauzuli UFEU-a, EU potiče na to da u svim svojim politikama i aktivnostima uzme u obzir zahtjeve povezane s jamčenjem odgovarajuće socijalne zaštite i borbom protiv socijalne isključenosti;

10.

ističe da prema najnovijim istraživanjima trošak politika socijalne zaštite ne šteti konkurentnosti te da se prema tome nacionalne sustave socijalne zaštite treba smatrati proizvodnim faktorom, a ne kočnicom gospodarstva; u tom kontekstu napominje da je i OSCE (5) prvi puta naveo uključivost, uz produktivnost i zaposlenost, među primarnim ciljevima, naglašavajući potrebu da vlade posvete veću pozornost socijalnim skupinama najizloženijima troškovima reformi;

11.

ponovo izražava svoju zabrinutost u vezi s time da fiskalna pravila EU-a ponekad otežavaju preraspodjelu koristi globalizacije među ugroženim socijalnim kategorijama, a i povećavaju taj problem zbog ograničavanja mehanizama socijalne zaštite i preraspodjele bogatstva; ističe ključnu ulogu koju regionalne i lokalne vlasti imaju u pružanju javnih usluga (6) te osuđuje sve veće poteškoće na koje baš zbog tih fiskalnih pravila te vlasti nailaze u održavanju kvalitete usluga i osiguravanju inovacija u njima; Stoga očekuje veće priznavanje, posebno u postupku europskog semestra, uloge koju imaju lokalne i regionalne vlasti u provedbi 11. cilja održivog razvoja koji se odnosi na uključivost, sigurnost, otpornost i održivost;

12.

pozdravlja dokument za razmatranje Komisije o socijalnoj dimenziji Europe (7), kao i njezin prijedlog o stupu socijalnih prava, te smatra da obje inicijative predstavljaju znatan napredak u procesu konvergencije prema boljim uvjetima života i rada u Europi i u boljoj raspodjeli koristi globalizacije; podržava zamisao o okviru za procjenu socijalnog stanja i smatra da je u njega potrebno uključiti obvezujuće socijalne ciljeve;

13.

predlaže da se prestanu promicati strukturne reforme kojima se ne uzimaju u obzir lokalna obilježja te da se osmisli strategija EU-a za ovladavanje globalizacijom koja bi se temeljila na tri glavna stupa: jasnoj proaktivnoj strategiji za unapređenje vještina, znanja i infrastrukture, pa time i regionalne konkurentnosti kako bi se regijama EU-a pomoglo da iskoriste prilike koje donosi globalizacija; strategiji ublažavanja koja bi uključivala Europski fond za prilagodbu globalizaciji i druge instrumente socijalne politike i; participativnoj strategiji koja bi se temeljila na demokratskoj odgovornosti na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u cilju boljeg uključivanja građana u izradu politika EU-a;

14.

ponovo ističe središnju ulogu obnovljenog i pojačanog pristupa europskim politikama usmjerenog na konkretna područja koji omogućuje učinkovito upravljanje procesima reorganizacije i teritorijalne aglomeracije koji proizlaze iz globalne integracije tržišta. To je preusmjeravanje, od ključne važnosti već i u kohezijskoj politici, nužno radi ublažavanja sve većih socijalno-teritorijalnih nejednakosti do kojih dolazi između velegradskih i gradskih područja, te između potonjih i ruralnih područja, čiji bi negativan utjecaj na socijalnu dobrobit mogao ugroziti političku i institucionalnu ravnotežu EU-a;

15.

ističe da trgovina nije sama po sebi cilj, već je na nju potrebno gledati kao na sredstvo za postizanje globalnih ciljeva EU-a iznesenih u članku 3. UEU-a, kao i u strategiji Europa 2020., Programu održivog razvoja do 2030. te u okviru ciljeva održivog razvoja (8);

16.

pozdravlja predanost Komisije povećanju transparentnosti procesa trgovinskih pregovora. Poziva Europsku komisiju da prilikom pregovora i u postupku donošenja odluka u vezi s trgovinskim sporazumima učinkovito uključi sve razine vlasti i dionike u uspostavu zajedničkog stajališta EU-a te da učinkovito priopći rezultate pregovora. Poziva i države članice da povećaju transparentnost već u fazi formuliranja ciljeva trgovinske politike za određene trgovinske pregovore;

17.

podsjeća na to da je prema članku 3. stavku 1. UFEU-a zajednička trgovinska politika među područjima pod isključivom nadležnošću EU-a. Međutim, ako se trgovinski pregovori odnose i na područja koja su u nadležnosti i država članica, potrebno je u što ranijoj fazi pregovora definirati raspodjelu nadležnosti uzimajući u obzir i načelo supsidijarnosti;

18.

smatra da bi Komisija i države članice trebale usvojiti mjere kojima bi se osiguralo sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u procesima trgovinskih pregovora;

19.

podsjeća na to da je 16. svibnja 2017., samo nekoliko dana nakon objavljivanja predmetnog dokumenta za razmatranje Komisije (10. svibnja 2017.), Sud Europske unije iznio svoje mišljenje 2/2015 o sporazumu o slobodnoj trgovini sa Singapurom, u kojem zaključuje da je ta vrsta sporazuma pod isključivom nadležnošću EU-a, s izuzetkom odredbi koje se odnose na zaštitu ulaganja, što je u nadležnosti koju dijele EU i države članice. Komisija bi stoga u budućnosti mogla naginjati predlaganju trgovinskih sporazuma koji se odnose samo na ona područja koja su pod isključivom nadležnošću EU-a. Međutim, takav pristup ne bi trebao navesti Komisiju da smanji svoje ambicije u pogledu transparentnosti i uključivanja svih razina vlasti. OR stoga očekuje da će Komisija predvidjeti da OR bude zastupljen u savjetodavnoj skupini o trgovinskim pregovorima EU-a, čije je uspostavljanje najavljeno u komunikaciji objavljenoj 13. rujna 2017. pod naslovom „Uravnotežena i napredna trgovinska politika za ostvarivanje prednosti globalizacije” (9);

20.

poziva Komisiju da provede ciljeve Programa za održivi razvoj do 2030. putem novog europskog konsenzusa o razvojnoj politici. Borba protiv strukturnih uzroka siromaštva i rastuće globalne nejednakosti može doprinijeti i smanjenju uzroka prisilnog raseljavanja;

21.

napominje da će najveći udio svjetskog rasta u budućnosti biti ostvaren izvan granica EU-a. Istovremeno, carinske prepreke već su znatno smanjene na temelju multilateralnih i bilateralnih sporazuma te stoga očekuje da će se necarinske prepreke i regulatorna pitanja naći pod većim pritiskom. Međutim, pravo europskih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti na donošenje propisa u interesu javnosti te uloga i široko diskrecijsko pravo nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti pri organiziranju i pružanju usluga od općeg gospodarskog interesa moraju se i dalje u potpunosti poštovati. Regulatorna suradnja ne smije ugroziti demokratski zakonodavni postupak;

22.

pozdravlja pristup Komisije kojim se teži većoj suradnji s privatnim sektorom radi promicanja održivog rasta i otvaranja radnih mjesta u zemljama u razvoju na temelju predloženog plana za vanjska ulaganja u okviru Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR). U tu svrhu moraju se uspostaviti odgovarajući instrumenti kojima se jamči održiv i pravedan učinak privatnih ulaganja koji služi interesima zemalja u razvoju i nije usmjeren samo na profit;

23.

ističe da u svom Mišljenju 2/2015 Sud EU-a tvrdi da je svrha Sporazuma „urediti trgovinu između Unije i Republike Singapur podvrgavajući njenu liberalizaciju uvjetu da stranke poštuju svoje međunarodne obveze u području socijalne zaštite radnika i zaštite okoliša” (točka 166.). Stoga smatra da bi se u pregovaračkim smjernicama za sporazume o slobodnoj trgovini trebao zadržati zahtjev o prethodnim procjenama učinka na održivost. U okviru trgovinskih sporazuma moraju se poštovati postojeći regulatorni standardi i zakonodavstvo na području rada koje bi u budućim sporazumima o slobodnoj trgovini trebalo biti predmet zasebnog poglavlja;

24.

podržava Komisiju u namjeri da i dalje radi na uspostavi miroljubivog globalnog poretka koji se odlikuje multilateralnošću i temelji na čvrstim pravilima. To podrazumijeva poštovanje, učinkovitu provedbu i transparentno razvijanje trgovinskih sporazuma u svrhu osiguravanja jednakih uvjeta tržišnog natjecanja, jačanja temeljnih radničkih prava u skladu s osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada te održavanja visokih europskih standarda zaštite, osobito u odnosu na „globalni jug”;

25.

poziva Vijeće da ubrza postizanje sporazuma o reformi instrumenata trgovinske zaštite, a posebno o novoj antidampinškoj metodologiji EU-a. Povrh toga, na temelju članka XXI. sporazuma GATT i članaka 65. i 346. UFEU-a, zalaže se za usklađivanje kriterija za određivanje pojma strateških ulaganja, kako u pogledu vrijednosti (prag za intervenciju) tako i u pogledu sektora, kad je posrijedi javna sigurnost, a trgovinski partneri ne jamče reciprocitet. U tom kontekstu pozdravlja pristup primijenjen u Prijedlogu uredbe koji je Komisija podnijela 13. rujna za provjeravanje stranih ulaganja u strateškim sektorima EU-a kao važan korak prema postizanju jednakih uvjeta u Europi i bolje zaštite, osobito u slučaju spajanja poslovnih subjekata u EU-u koja provode poduzeća pod kontrolom države iz trećih zemalja;

26.

ukazuje na to da se pri sklapanju budućih sporazuma o slobodnoj trgovini mora paziti na poštovanje visokih standarda EU-a u područjima kao što su zaštita potrošača, okoliša, prirode ili podataka;

27.

ističe da, kao gospodarstvo usmjereno na izvoz, EU može biti na dobitku ako javnu nabavu uključi u međunarodne trgovinske sporazume. U tom je području EU već sada jedno od najotvorenijih gospodarstava na svijetu zbog primjene Sporazuma o javnoj nabavi u okviru Svjetske trgovinske organizacije. Daljnje asimetrično otvaranje tržišta javne nabave nema smisla. Međutim, zbog velikog raskoraka između otvorenosti tržišta javne nabave u EU-u i restriktivnih praksi velikih trgovinskih partnera te zato što se ne jamči reciprocitet u otvorenosti, potrebno je razmotriti mogućnost dobrovoljne neobvezujuće inicijative u EU-u, poput „povelje o kupovini od europskih regija” kojom bi se podupirali visokokvalitetni lokalni i regionalni proizvodi u Europi. U okviru takve inicijative bi se moglo među ostalim objasniti kako se mogu promicati proizvodi europskih regija. OR ponavlja i svoj davno upućen poziv Komisiji da predstavi zakonodavni prijedlog za proširenje zaštite zemljopisnog podrijetla na nepoljoprivredne proizvode;

28.

naglašava da je postotak MSP-ova koji su uključeni u međunarodne aktivnosti i dalje vrlo nizak; priznaje važnost ekonomske diplomacije EU-a u cilju potpunog iskorištavanja tog neistraženog potencijala te naglašava potrebu za boljom koordinacijom između EU-a, država članica, lokalnih i regionalnih tijela te financijskih institucija kao što je Europska investicijska banka (EIB) kako bi se uklonile dugotrajne prepreke pristupu tržištu, kao i za boljom uporabom mreže delegacija EU-a u svijetu te europskih trgovačkih i industrijskih komora;

29.

smatra da bi EU trebao uvrstiti transparentnost, pravednost i učinkovitost među glavne prioritete svoje trgovinske politike te osigurati usklađivanje na svjetskoj razini provedbe zajedničkih standarda kao što su oni koje je predložio OECD u svojoj inicijativi o smanjenju porezne osnovice i premještanju dobiti;

30.

također podupire poziv u vezi s politikom oporezivanja da bi, slijedom svojih prijedloga direktiva o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit, Komisija trebala predložiti uvođenje takozvanog „poreza radi izjednačavanja” primjenjivog na promet koji su u Europi ostvarila digitalna trgovačka društva, a koji bi se temeljio na članku 116. UFEU-a kako bi se izbjeglo narušavanje uvjeta tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu;

31.

izražava zabrinutost u vezi s nedostatkom odgovarajućih alata za mjerenje – na temelju konkretnih podataka – potencijalno asimetričnog utjecaja globalizacije na regionalnu razinu, i to unatoč opširnoj analizi koju je proveo Eurofound, posebno uz pomoć Europskog opservatorija za praćenje vraćanja u matičnu zemlju; stoga ponovno poziva na sustavne procjene teritorijalnog učinka koje bi prije pokretanja trgovinskih pregovora provodila Komisija u suradnji s OR-om i Centrom znanja za teritorijalne politike Zajedničkog istraživačkog centra;

32.

očekivao je da će se u predmetnom dokumentu za razmatranje iznijeti konkretne mjere za ispravljanje nekih nedostataka Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EFPG) koje bi među ostalim obuhvaćale sljedeća pitanja: njegov ograničen proračun (150 milijuna eura godišnje za razdoblje 2014. – 2020.); dugotrajne procedure uzrokovane činjenicom da EFPG nije dio višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) EU-a; visok udio sufinanciranja koji se iziskuje od država članica (najmanje 40 %). Stoga poziva na sljedeće: dopunjavanje EFPG-a preventivnim elementom; povećanje proračuna EFPG-a na najmanje 500 milijuna eura godišnje; integraciju EFPG-a u VFO; znatno snižavanje kriterija za pokretanje EFPG-a; (10) osiguravanje sinergije s europskim strukturnim i investicijskim fondovima; osiguravanje veće fleksibilnosti radi odgovaranja na specifične potrebe regija i teritorija;

33.

uvjeren je da trenutni globalni pritisci iziskuju sveobuhvatnu industrijsku strategiju EU-a usmjerenu na konkretna područja (11), koja bi uključivala stratešku koordinaciju relevantnih politika i instrumenata EU-a;

34.

naglašava da se, kao što se navodi u dokumentu Komisije, ključna gospodarska preobrazba događa na lokalnoj razini, na kojoj dolazi do interakcije industrije i građana. Naš prioritet stoga treba biti usmjeravanje na potrebe ulaganja na lokalnoj i regionalnoj razini kako bi sve regije mogle ostvariti korist od unutarnjeg tržišta i biti bolje pripremljene za suočavanje s izazovima globalizacije. Europski strukturni i investicijski fondovi, a posebno Europski fond za strateška ulaganja, trebaju biti koordinirani kako bi se regijama pružila potpora na polju strategija „pametne” specijalizacije, te se treba osigurati da oni budu doista dostupni svim regijama, i to putem postupnog procesa inovacije, koji bi trebao uključivati sve aktere na određenom području;

35.

ističe da je EU, postavši najveći uvoznik i izvoznik hrane u svijetu, povećao svoju ovisnost o trećim zemljama. Cijene poljoprivrednih proizvoda u Europi sve su više povezane s najnižom cijenom koja se nudi na svjetskom tržištu, pa su stoga europski poljoprivrednici izloženi oštroj konkurenciji, a moraju poštovati strože okolišne, socijalne i sanitarne standarde. Povećana ovisnost EU-a o uvozu također je u suprotnosti s njegovim ciljem smanjena emisija stakleničkih plinova. Povrh toga, izvoz viškova iz EU-a po cijenama nižim od troškova proizvodnje u Europi ugrožava životne prihode poljoprivrednika u zemljama u razvoju i potiče iseljavanje ruralnog stanovništva, što je u suprotnosti s predanošću EU-a ciljevima održivog razvoja. Stoga ponovno poziva na reformu zajedničke poljoprivredne politike kojom bi se osiguralo da ta politika postane pravednija i održivija (12);

36.

izražava zabrinutost zbog gubitka radnih mjesta koji proizlazi iz premještanja europskih poduzeća na područja izvan Europe s nižim socijalnim, poreznim i ekološkim standardima;

37.

ponavlja da europski stup socijalnih prava može doprinijeti poboljšanju životnih i radnih uvjeta te suzbijanju siromaštva ako se razradi u obliku konkretnih popratnih zakonodavnih mjera te ako se uloga i vidljivost socijalnih pokazatelja ojača u okviru europskog semestra;

38.

naglašava važnost pitanja međunarodnih migracija prilikom izrade europske strategije za globalizaciju te ponovo ističe (13) svoju podršku Europskom migracijskom programu iz 2015., podsjećajući naročito na potrebu da se poduzmu daljnji koraci u vezi s obvezama preuzetim u pogledu usvajanja snažne zajedničke politike azila i zakonite migracije, u pogledu izgradnje partnerstva s trećim zemljama u okviru kojih se priznaje uloga regija i lokalnih vlasti, te u pogledu usvajanja plana o međunarodnim ulaganjima radi ostvarivanja razvojnih ciljeva UN-a;

39.

iako zakonite migracije kvalificiranih radnika iz trećih zemalja pridonose održivom rastu gospodarstva EU-a, važno je napomenuti negativan učinak koji takav odljev mozgova ima na budući gospodarski razvoj zemalja partnera;

40.

ponovno ističe potrebu da se osigura da kohezijska politika bude u stanju ublažiti negativan učinak globalizacije na regije i lokalna područja te ojačati pozitivan učinak putem izrade i provedbe lokalnih razvojnih strategija kojima bi se doprinijelo tomu da europsko gospodarstvo postane konkurentnije, održivo i otporno; u tu je svrhu potrebno ulagati u ulogu lokalnih tijela vlasti i njihovu sposobnost da mobiliziraju nužne resurse (informacije, kompetencije i legitimnost) za izradu takvih strategija, s posebnim naglaskom na područjima koja su osjetljivija na izazove koje nameće međunarodna konkurencija (pravo teritorija na globalizaciju);

41.

ističe doprinos migranata gospodarstvima zemalja domaćina; traži da se veći naglasak stavi na njihovu učinkovitu integraciju putem obrazovanja i strukovnog osposobljavanja;

42.

izražava žaljenje zbog toga što se u predmetnom dokumentu ne spominje na odgovarajući način potreba za poboljšanjem institucijskih kapaciteta svih razina vlasti kao temeljni preduvjet za učinkovitu provedbu svih instrumenata namijenjenih promicanju teritorijalnog razvoja te napominje da se u analizi OR-a pokazuje da se 53 % preporuka za pojedinu zemlju iz 2017. godine odnosi na teritorijalni razvoj, a da je baš na tom polju postignut najmanji napredak u provedbi. Ponavlja svoj poziv na uvođenje kodeksa ponašanja koji bi dao teritorijalnu dimenziju europskom semestru, koji predstavlja glavni instrument za koordinaciju gospodarske i fiskalne politike na razini EU-a, no ne ispunjava ono što se od njega očekivalo zbog loše provedbe preporuka za pojedinu zemlju i nedovoljnog preuzimanja odgovornosti;

43.

ističe doprinos plana EU-a za gradove (Amsterdamski pakt) izradi teritorijalnih razvojnih politika te predlaže da se provedbeni instrumenti dodatno ojačaju (Urbact, Inovativne mjere za gradove, Sporazum gradonačelnika, pametne gradove i zajednice) te istovremeno poziva Komisiju da osigura veći stupanj korištenja temeljnih instrumenata kohezijske politike, kao što su integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD), koji su dosad slabo korišteni;

44.

traži od Komisije da prilikom daljnjeg razvoja Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji obrati posebnu pozornost na regije i općine koje su izuzetno snažno pogođene negativnim posljedicama globalizacije kako one ne bi bile zapostavljene kao „gubitnici u procesu globalizacije”. Promjene koje uzrokuje globalizacija trebale bi donijeti korist svim građanima EU-a;

45.

ponavlja da su, u skladu s reformom kohezijske politike (14), potrebni diferencirani pristupi i reforme usmjerene na pojedinačna područja kojima se, među ostalim, ističe vrijednost obilježja i potencijala ruralnih područja kako bi se učvrstio održiviji razvojni model koji se temelji na očuvanju ekološke i demografske ravnoteže europskog teritorija te na potpunom iskorištavanju europskih resursa (15);

46.

poziva Komisiju da dodatno razvije koncept teritorijalne otpornosti predlaganjem europske paradigme koja će postupno utjecati na politike EU-a. U razradi te paradigme bit će potrebno uzeti u obzir glavne teme kao što su diversifikacija produktivnih i gospodarskih osnova u različitim područjima, razvijanje produktivnih, socijalnih i institucionalnih poveznica između urbanih, prigradskih i ruralnih područja, održiva transformacija ciklusa resursa, sposobnost odgovaranja na nove rizike i izazove poput klimatskih promjena te proaktivan razvoj socijalnog kapitala na lokalnoj razini.