2.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 34/162

Izvjestitelj:

Raymond HENCKS

1.1.

EGSO je oduvijek snažno podupirao uklanjanje svih posebnih naknada za mobilnu komunikaciju u roamingu. EGSO podupire Komisiju u inicijativama vezanim uz postizanje sustava „u roamingu kao u domaćem prometu” od 15. lipnja 2017. te uz prethodno uklanjanje nedostataka veleprodajnog tržišta roaminga koji mogu ugroziti postizanje prije navedenog cilja.

1.2.

Istodobno s uklanjanjem naknada za roaming valja poduzeti preventivne mjere koje bi operatore spriječile da nadoknade dobit smanjenu zbog ukidanja naknada za roaming podizanjem naknada u domaćem prometu ili drugim nepoštenim metodama. Isto tako, važno je osigurati da naknade u domaćem prometu, posebice cijene paketa, budu transparentnije i da regulatorna tijela u suradnji s udrugama potrošača izrade standardni format detaljne specifikacije naknada.

1.3.

EGSO procjenjuje da su prosječne veleprodajne naknade koje operator u državi članici koja se posjećuje može zatražiti od pružatelja usluga roaminga, a koje je Komisija predložila za pozive, SMS poruke i podatkovni promet u roamingu, razumne i trebale bi ostaviti dostatnu maržu za zdravo tržišno natjecanje pružatelja veleprodajnih usluga u roamingu.

1.4.

Međutim, EGSO izražava sumnje u novu mogućnost predloženu u prijedlogu uredbe kojom se operatorima omogućuje da pregovaraju o „inovativnim mehanizmima određivanja veleprodajnih cijena” neovisno o reguliranim (krovnim) cijenama, a koji nisu izravno povezani sa stvarnom potrošnjom. Tržišni pregovori koji se temelje na paušalnim plaćanjima, plaćanjima unaprijed ili plaćanjima utemeljenim na kapacitetu mogu dovesti do nastanka kartela i zlouporabe vodećeg položaja velikih operatora i operatora koji se mogu koristiti mrežom s nacionalnom pokrivenošću, na štetu malih operatora i operatora virtualne pokretne mreže, što samo može dovesti do jačanja postojećih oligopola i dvostranih sporazuma o roamingu, koje Komisija smatra izvorom trenutačnih nedostataka tržišta.

1.5.

EGSO odobrava dotični prijedlog Uredbe prema kojem su u slučaju spora između operatorā o veleprodajnim uslugama roaminga nacionalna regulatorna tijela obvezna savjetovati se s BEREC-om o mjerama koje treba poduzeti, što će dovesti do veće dosljednosti regulatornih pristupa koji se primjenjuju na razini navedenih nacionalnih tijela. EGSO predlaže da se dopune mjere u vezi s rješavanjem sporova i da se pozovu nacionalne vlasti da po potrebi potiču stranke u da rješavaju sporove vansudskim postupkom.

2.1.

Cilj Europske unije kojim se Europa želi pretvoriti u povezani kontinent na temelju najsuvremenije infrastrukture i povoljnih naknada za fiksne i bežične usluge suočen je, među ostalim, s previsokim cijenama komunikacije u europskim pokretnim mrežama u roamingu, koje su znatno više od naknada koje se za istu uslugu naplaćuju unutar zemlje.

2.2.

Komisija je još 2006. zatražila od operatora mobilnih mreža da smanje prekomjerne naknade za pozive u roamingu, ali budući da to urgiranje, kao ni mnoga nakon njega, nisu urodila plodom, 2007. godine Unija je uvela gornje granice za naknade obračunate po minuti glasovnog poziva, za SMS poruke i prijenos podataka u roamingu unutar Europe, uključujući veleprodajno i maloprodajno tržište (Eurotarifa), u nadi da će se razviti zdravo tržišno natjecanje i da korisnici više neće biti prisiljeni plaćati prekomjerne naknade.

2.3.

Dakle, valja postupno snižavati maksimalne cijene za glasovne pozive, slanje SMS poruka i korištenje podatkovnih usluga, uključujući MMS poruke u roamingu (vidjeti tablicu u nastavku) kako bi se postigao krajnji cilj potpunog ukidanja naknada za roaming te kako bi se cijene komunikacije unutar Europe uskladile sa stopama koje se primjenjuju na nacionalnoj razini.

2.4.

Nijedna mobilna mreža ne pokriva sve države članice Europske unije. Zato, kako bi svojim domaćim korisnicima koji putuju u drugu državu članicu pružali pokretne komunikacijske usluge, davatelji usluga roaminga moraju kupovati takve veleprodajne usluge od operatora koji djeluju u državi članici koja se posjećuje ili s njima razmjenjivati usluge roaminga.

2.5.

Određivanje gornje granice naknada u Europskoj uniji popraćeno je strukturnim mjerama, među ostalim, za veleprodajno tržište roaminga (1). Dakle, operatori gostujućih pokretnih mreža moraju:

2.6.

Konačno, Uredbom (EU) 2015/2120 predviđeno je da, s učinkom od 15. lipnja 2017., pod uvjetom razumne uporabe i pozitivnog rezultata postupka ispitivanja odgovarajućeg funkcioniranja tržišta, davatelji usluga roaminga ne naplaćuju nikakvu dodatnu naknadu uz domaću maloprodajnu cijenu korisnicima roaminga u bilo kojoj državi članici za bilo koji regulirani odlazni ili dolazni glasovni poziv u roamingu, za bilo koju reguliranu poslanu SMS poruku u roamingu i za bilo koju reguliranu podatkovnu uslugu u roamingu koju upotrebljavaju, niti ikakvu opću naknadu za omogućavanje upotrebe terminalne opreme ili usluge u inozemstvu.

2.7.

Međutim, kako bi se zajamčila održivost domaćeg modela naplate, ako davatelj usluga roaminga ne može osigurati povrat sveukupnih stvarnih i projiciranih troškova pružanja reguliranih usluga roaminga, u posebnim i iznimnim okolnostima može podnijeti zahtjev za odobrenje primjene dodatne naknade. Takva dodatna naknada primjenjuje se samo u mjeri u kojoj je to potrebno za povrat troškova pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga, uzimajući u obzir primjenjive maksimalne veleprodajne naknade.

2.8.

Iz izvješća o pregledu veleprodajnog tržišta roaminga [COM(2016) 398] proizlazi da predviđene strukturne mjere i dalje nisu dovoljne na unutarnjem tržištu usluga roaminga kako bi potakle tržišno natjecanje i omogućile postizanje unutarnjeg tržišta usluga mobilnih komunikacija na kojem ne postoje razlike između domaćih naknada i naknada roaminga.

2.9.

Ta analiza tržišta pokazala je da funkcioniranje veleprodajnih tržišta i dalje pati zbog određenih nedostataka koji nastaju zbog oligopolnih situacija i dvostranih sporazuma o roamingu, zbog nedostatka zamjenskih proizvoda na veleprodajnoj razini i naknada koje su znatno veće od procijenjenih troškova, među ostalim za podatkovne usluge.

2.10.

Budući da postoji uska veza između veleprodajnih i maloprodajnih tržišta te s obzirom na nepostojanje dostatne marže između veleprodajne i maloprodajne naknade, sustav pod nazivom „u roamingu kao u domaćem prometu” postaje neostvariv i strukturno neodrživ, osobito za male operatore, operatore u pokretnoj virtualnoj mreži i operatore s velikim odlaznim prometom.

2.11.

Iz navedenoga proizlazi da Komisija mora predložiti nove regulatorne mjere EU-a za veleprodajna tržišta roaminga.

2.12.

Člankom 6.d Uredbe (EU) 2015/2120, kojom se mijenja Uredba (EU) 531/2012, Komisija se poziva da najkasnije do 15. prosinca 2016. predloži, između ostalog, provedbeni akt kojim će se uspostaviti detaljna pravila o primjeni od strane operatera pravila politike „razumne uporabe” reguliranih maloprodajnih usluga roaminga, ponuđenih po primjenjivim maloprodajnim nacionalnim cijenama. Za sad taj provedbeni akt ostaje na čekanju nakon što je prvi prijedlog Komisije koji se na to odnosi povučen.

3.1.

Prijedlogom revizije Uredbe (EU) 531/2012 predviđeno je sljedeće:

4.1.

EGSO je u svojim prethodnim mišljenjima dosljedno podržavao prijedloge Europske komisije o određivanju gornje granice troškova roaminga i gleda na ovo kao na korak u pravom smjeru, odnosno srednjoročno ukidanje bilo koje specifične vrste naknade za mobilnu komunikaciju u roamingu. Stoga mora podržati nove prijedloge Komisije kojima nastoji ukloniti nedostatke na veleprodajnom tržištu roaminga koji mogu ugroziti ostvarenje pravila „u roamingu kao u domaćem prometu” od 15. lipnja 2017.

4.2.

Što se tiče pravilā „u roamingu kao u domaćem prometu”, EGSO podsjeća da je oduvijek upozoravao na moguće kontraproduktivne učinke te da je pozvao nadležna regulatorna tijela da poduzmu preventivne mjere kako bi se izbjeglo da operatori nadoknađuju smanjenje prihoda do kojeg bi došlo uslijed ukidanja cijena roaminga povećanjem tarifa za komunikaciju unutar zemlje ili drugim mjerama zloupotrebe na štetu potrošača, kao što je na primjer naplaćivanje pristupa mreži iako nijedna komunikacija nije uspostavljena (taksa na uključenje).

4.3.

Kako bi potrošači mogli učinkovito iskoristiti pravilā „u roamingu kao u domaćem prometu” i provjeriti je li došlo do povećanja domaćih tarifa, EGSO ponavlja svoj prijedlog da nadležna regulatorna tijela u suradnji s udrugama potrošača izrade standardni format detaljne specifikacije naknada radi postizanja veće transparentnosti naknada, osobito cijena paketa.

4.4.

EGSO je svjestan da maksimalne veleprodajne naknade moraju omogućiti operatorima da pokriju troškove, ostavljajući pritom razumnu profitnu maržu. Kako priznaje Komisija (2) ,procjena troškova pružanja veleprodajnih usluga roaminga složen je postupak koji podrazumijeva brojne mogućnosti odabira, pretpostavke i nesigurnosti.

4.5.

S obzirom na razne elemente koji čine sastavni dio cijene ponude veleprodajnih usluga roaminga (naknada završavanja poziva u mobilnoj mreži iz države porijekla ili iz države u koju je upućen poziv) kao i drugi troškovi, a posebno tranzitni neregulirani troškovi, Komisijini prijedlozi krovnih cijena čine se razumnima i trebali bi ostaviti dostatnu maržu za zdravo tržišno natjecanje pružatelja veleprodajnih usluga u roamingu.

4.6.

EGSO izražava sumnje u novu mogućnost predloženu u prijedlogu uredbe kojom se operatorima omogućuje da pregovaraju o „inovativnim mehanizmima određivanja veleprodajnih cijena” neovisno o reguliranim cijenama (gornjim granicama), a koji nisu izravno povezani sa stvarnim potrošenim količinama. Tržišni pregovori koji se temelje na paušalnim plaćanjima, plaćanjima unaprijed ili plaćanjima utemeljenim na kapacitetu mogu dovesti do nastanka kartela i zloporabe vodećeg položaja velikih operatora i operatora koji se mogu koristiti mrežom s nacionalnom pokrivenošću, na štetu malih operatora i operatora pokretne virtualne mreže.

4.7.

EGSO odobrava prijedlog prema kojem su u slučaju spora između operatorā o veleprodajnim uslugama roaminga nacionalna regulatorna tijela obvezna savjetovati se s BEREC-om o mjerama koje treba poduzeti, što će dovesti do veće dosljednosti regulatornih pristupa koji se primjenjuju na razini navedenih nacionalnih tijela. EGSO predlaže da se dopune mjere u vezi s rješavanjem sporova i da se pozovu nacionalne vlasti da po potrebi potiču stranke da sporove rješavaju izvansudskim postupkom.