EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32021R0954

Uredba (EU) 2021/954 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2021. o okviru za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju bolesti COVID-19 (EU digitalna COVID potvrda) u pogledu državljana trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na državnom području država članica tijekom pandemije bolesti COVID-19 (Tekst značajan za EGP)

PE/26/2021/REV/1

OJ L 211, 15.6.2021, p. 24–28 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2021/954/oj

15.6.2021   

HR

Službeni list Europske unije

L 211/24


UREDBA (EU) 2021/954 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. lipnja 2021.

o okviru za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju bolesti COVID-19 (EU digitalna COVID potvrda) u pogledu državljana trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na državnom području država članica tijekom pandemije bolesti COVID-19

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točku (c),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Na temelju schengenske pravne stečevine državljani trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na državnom području država članica mogu se slobodno kretati na državnom području svih drugih država članica tijekom 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.

(2)

Glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) proglasio je 30. siječnja 2020. izvanredno stanje u području javnog zdravlja od međunarodnog značaja zbog globalne epidemije koronavirusa 2 povezanog s teškim akutnim respiratornim sindromom (SARS-CoV-2) koji uzrokuje koronavirusnu bolest 2019 (COVID-19). SZO je u svojoj ocjeni od 11. ožujka 2020. proglasio bolest COVID-19 pandemijom.

(3)

Kako bi se ograničilo širenje virusa SARS-CoV-2, države članice donijele su određene mjere koje su imale utjecaj na putovanje u države članice i unutar njihova državnog područja poput ograničenjâ ulaska ili zahtjevâ da se prekogranični putnici podvrgnu karanteni ili samoizolaciji ili testu na infekciju virusom SARS-CoV-2. Takva ograničenja imaju štetan učinak na osobe i poduzeća, posebno na osobe koje žive u pograničnim područjima i svakodnevno ili često putuju preko granice radi posla, poslovanja, obrazovanja, obiteljskih razloga, zdravstvene zaštite ili skrbi.

(4)

Vijeće je 13. listopada 2020. donijelo Preporuku (EU) 2020/1475 (2) kojom je uveden koordiniran pristup ograničavanju slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19.

(5)

Vijeće je 30. listopada 2020. donijelo Preporuku (EU) 2020/1632 (3) u kojoj je preporučilo državama članicama za koje je schengenska pravna stečevina obvezujuća da primjenjuju opća načela, zajedničke kriterije, zajedničke pragove i zajednički okvir mjera, uključujući preporuke o koordinaciji i komunikaciji kako su utvrđene u Preporuci (EU) 2020/1475.

(6)

Mnoge države članice pokrenule su ili planiraju pokrenuti inicijative za izdavanje potvrda o cijepljenju protiv bolesti COVID-19. Međutim, da bi se takve potvrde o cijepljenju djelotvorno upotrebljavale u vezi s prekograničnim putovanjem unutar Unije, one moraju biti potpuno interoperabilne, kompatibilne, sigurne i provjerljive. Potreban je zajednički pristup država članica u pogledu sadržaja, formata, načela, tehničkih standarda i razine sigurnosti takvih potvrda o cijepljenju.

(7)

Prije datuma početka primjene ove Uredbe nekoliko država članica već je izuzelo cijepljene osobe iz određenih ograničenja putovanja. Ako države članice prihvaćaju dokaz o cijepljenju kako bi ukinule ograničenja putovanja kao što su obveza karantene ili samoizolacije ili testiranja na infekciju virusom SARS-CoV-2 koja su, u skladu s pravom Unije, uvedena kako bi se ograničilo širenje virusa SARS-CoV-2, trebale bi biti dužne pod istim uvjetima prihvatiti potvrde o cijepljenju koje su izdale druge države članice u skladu s Uredbom (EU) 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Za takvo prihvaćanje trebali bi vrijediti isti uvjeti, na primjer ako država članica smatra dovoljnom jednu dozu cjepiva, trebala bi tako postupati i kad je riječ o nositeljima potvrde o cijepljenju u kojoj je navedena jedna doza istog cjepiva.

(8)

Harmonizirani postupci u skladu s Uredbom (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (5) ne bi smjeli sprečavati države članice da odluče prihvatiti potvrde o cijepljenju izdane za druga cjepiva protiv bolesti COVID-19 za koja je nadležno tijelo države članice izdalo odobrenje za stavljanje u promet na temelju Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), cjepiva čija je distribucija privremeno odobrena na temelju članka 5. stavka 2. te direktive i cjepiva koja su prošla postupak SZO-a za uvrštenje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima. Ako se takvom cjepivu protiv bolesti COVID-19 naknadno izda odobrenje za stavljanje u promet u skladu s Uredbom (EZ) br. 726/2004, obveza prihvaćanja potvrda o cijepljenju pod istim uvjetima obuhvaćala bi i potvrde o cijepljenju koje je izdala država članica za to cjepivo protiv bolesti COVID-19, neovisno o tome jesu li potvrde o cijepljenju izdane prije ili nakon izdavanja odobrenja centraliziranim postupkom. Uredbom (EU) 2021/953 utvrđuje se okvir za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju bolesti COVID-19 (EU digitalna COVID potvrda) kako bi se olakšalo slobodno kretanje tijekom pandemije bolesti COVID-19. Primjenjuje se na građane Unije i državljane trećih zemalja koji su članovi obitelji građana Unije.

(9)

U skladu s člancima 19., 20. i 21. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (7) državljani trećih zemalja obuhvaćeni tim odredbama mogu se slobodno kretati unutar državnog područja država članica.

(10)

Ne dovodeći u pitanje zajednička pravila u pogledu prelaska osoba preko unutarnjih granica utvrđena u Uredbi (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (8), i u svrhu olakšavanja putovanja na državnom području država članica državljana trećih zemalja koji imaju pravo na takvo putovanje, okvir za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju bolesti COVID-19 uspostavljen Uredbom (EU) 2021/953 trebao bi se primjenjivati i na državljane trećih zemalja koji još nisu obuhvaćeni tom Uredbom, pod uvjetom da se zakonito nalaze ili borave na državnom području države članice i imaju pravo putovati u druge države članice u skladu s pravom Unije.

(11)

Ovom se Uredbom nastoji olakšati primjena načela proporcionalnosti i nediskriminacije u pogledu ograničenja putovanja tijekom pandemije bolesti COVID-19, uz istodobno nastojanje ostvarenja visoke razine zaštite javnog zdravlja. Ona se ne bi smjela tumačiti na način da se njome olakšava ili potiče uvođenje ograničenja slobodnog kretanja ili ograničenjâ drugih temeljnih prava kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19. Osim toga, bilo koji zahtjev za provjerom potvrda propisan Uredbom (EU) 2021/953 ne opravdava, sam po sebi, privremeno ponovno uvođenje granične kontrole na unutarnjim granicama. Kontrole na unutarnjim granicama trebale bi biti krajnja mjera i podliježu posebnim pravilima utvrđenima u Uredbi (EU) 2016/399.

(12)

Budući da se ova Uredba primjenjuje na državljane trećih zemalja koji se već zakonito nalaze ili borave na državnim područjima država članica, ne bi se trebala tumačiti tako kao da se državljanima trećih zemalja koji žele putovati u neku državu članicu daje pravo na EU digitalnu COVID potvrdu iz te države članice prije dolaska na njezino državno područje. Države članice nemaju obvezu potvrde o cijepljenju izdavati u konzularnim uredima.

(13)

Vijeće je 30. lipnja 2020. donijelo Preporuku (EU) 2020/912 (9) o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u Uniju i mogućem ukidanju takvog ograničenja. Ovom Uredbom nisu obuhvaćena privremena ograničenja neobveznih putovanja u Uniju.

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(15)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (10); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. Kako bi se državama članicama omogućilo da u skladu s uvjetima iz Uredbe (EU) 2021/953 prihvaćaju COVID-19 potvrde koje Irska izdaje državljanima trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na njezinu državnom području radi olakšavanja putovanja unutar državnih područja država članica, Irska bi tim državljanima trećih zemalja trebala izdavati COVID-19 potvrde koje su u skladu sa zahtjevima okvira povjerenja za EU digitalnu COVID potvrdu. Irska i ostale države članice trebale bi na temelju reciprociteta prihvaćati COVID-19 potvrde izdane državljanima trećih zemalja na koje se primjenjuje ova Uredba.

(16)

Ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2003., članka 4. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2005. i članka 4. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2011.

(17)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (11), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke Vijeća 1999/437/EZ (12).

(18)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (13), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (14).

(19)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (15), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (16).

(20)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno olakšavanje putovanja državljana trećih zemalja koji se zakonito nalaze ili borave na državnom području država članica tijekom pandemije bolesti COVID-19 uvođenjem okvira za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih COVID-19 potvrda o cijepljenju osobe protiv bolesti COVID-19, rezultatu njezina testiranja ili preboljenju bolesti COVID-19, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)

S obzirom na hitnu situaciju u vezi s pandemijom bolesti COVID-19 ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(22)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka i Europskim odborom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (17) te su oni 31. ožujka 2021. dali zajedničko mišljenje (18),

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Države članice primjenjuju pravila utvrđena u Uredbi (EU) 2021/953 na državljane trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni područjem primjene te uredbe, ali koji se zakonito nalaze ili borave na njihovu državnom području i koji imaju pravo putovati u druge države članice u skladu s pravom Unije.

Članak 2.

Pod uvjetom da Irska obavijesti Vijeće i Komisiju da prihvaća potvrde iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EU) 2021/953 koje države članice izdaju osobama obuhvaćenima ovom Uredbom, države članice, pod uvjetima iz Uredbe (EU) 2021/953, dužne su prihvaćati COVID-19 potvrde koje Irska izdaje u formatu koji je u skladu sa zahtjevima okvira povjerenja za EU digitalnu COVID potvrdu uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/953 državljanima trećih zemalja koji imaju pravo slobodno putovati na državnom području država članica.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. srpnja 2021. do 30. lipnja 2022.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu 14. lipnja 2021.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednik

A. COSTA


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 9. lipnja 2021. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 11. lipnja 2021.

(2)  Preporuka Vijeća (EU) 2020/1475 od 13. listopada 2020. o koordiniranom pristupu ograničavanju slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 (SL L 337, 14.10.2020., str. 3.).

(3)  Preporuka Vijeća (EU) 2020/1632 od 30. listopada 2020. o koordiniranom pristupu ograničavanju slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 u schengenskom području (SL L 366, 4.11.2020., str. 25.).

(4)  Uredba (EU) 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2021. o okviru za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju bolesti COVID-19 (EU digitalna COVID potvrda) radi olakšavanja slobodnog kretanja osoba tijekom pandemije bolesti COVID-19 (vidjeti stranicu 1. ovog Službenog lista).

(5)  Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL L 136, 30.4.2004., str. 1.).

(6)  Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.).

(7)  SL L 239, 22.9.2000., str. 19.

(8)  Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.).

(9)  Preporuka Vijeća (EU) 2020/912 od 30. lipnja 2020. o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (SL L 208 I, 1.7.2020., str. 1.).

(10)  Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).

(11)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(12)  Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999., str. 31.).

(13)  SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(14)  Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1.).

(15)  SL L 160, 18.6.2011., str. 21.

(16)  Odluka Vijeća 2011/350/EU od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).

(17)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(18)  Još nije objavljeno u Službenom listu.


Top