Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32016D2313

    Odluka Vijeća (EU) 2016/2313 od 8. prosinca 2016. o ovlašćivanju određenih država članica da u interesu Europske unije prihvate pristup Republike Koreje Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.

    SL L 345, 20.12.2016, p. 59–61 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Legal status of the document In force

    ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/2016/2313/oj

    20.12.2016   

    HR

    Službeni list Europske unije

    L 345/59


    ODLUKA VIJEĆA (EU) 2016/2313

    od 8. prosinca 2016.

    o ovlašćivanju određenih država članica da u interesu Europske unije prihvate pristup Republike Koreje Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.

    VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 81. stavak 3. u vezi s člankom 218.,

    uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

    uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

    budući da:

    (1)

    Europska unija postavila je za jedan od svojih ciljeva promicanje zaštite prava djeteta, kako je navedeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Mjere za zaštitu djece od nezakonitog odvođenja ili zadržavanja ključan su dio te politike.

    (2)

    Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 2201/2003 (2) („Uredba Bruxelles II.a”), čiji je cilj zaštititi djecu od štetnih učinaka nezakonitog odvođenja ili zadržavanja te utvrditi postupke kojima bi se jamčila njihova što hitnija predaja u državu njihova uobičajenog boravišta, kao i osigurati zaštitu prava na kontakt i prava na skrb.

    (3)

    Uredbom Bruxelles II.a dopunjuje se i učvršćuje Haška konvencija o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. („Haška konvencija iz 1980.”), kojom se na međunarodnoj razini utvrđuje sustav obveza i suradnje među državama ugovornicama te između središnjih tijela i kojom se nastoji osigurati što hitnija predaja nezakonito odvedene ili zadržane djece.

    (4)

    Sve države članice Unije stranke su Haške konvencije iz 1980.

    (5)

    Unija potiče treće države da pristupe Haškoj konvenciji iz 1980. i podupire ispravnu provedbu Haške konvencije iz 1980. sudjelovanjem zajedno s državama članicama, među ostalim, u posebnim komisijama koje se redovno organiziraju u okviru Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

    (6)

    Zajednički pravni okvir koji se primjenjuje između država članica Unije i trećih zemalja mogao bi biti najbolje rješenje za osjetljive slučajeve međunarodne otmice djece.

    (7)

    Haškom konvencijom iz 1980. određuje se da se ona primjenjuje između države pristupnice i onih država ugovornica koje su izjavile da prihvaćaju pristup.

    (8)

    Haškom konvencijom iz 1980. ne dopušta se organizacijama za regionalnu gospodarsku integraciju kao što je Unija da postanu njezina stranka. Stoga Unija ne može pristupiti toj konvenciji niti može položiti izjavu o prihvatu države pristupnice.

    (9)

    Na temelju Mišljenja 1/13 Suda Europske unije, izjave o prihvatu u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. potpadaju pod isključivu vanjsku nadležnost Unije.

    (10)

    Republika Koreja položila je 13. prosinca 2012. svoju ispravu o pristupu Haškoj konvenciji iz 1980. Haška konvencija iz 1980. stupila je na snagu za Republiku Koreju 1. ožujka 2013.

    (11)

    Nekoliko država članica već je prihvatilo pristup Republike Koreje Haškoj konvenciji iz 1980. Procjena situacije u Republici Koreji dovela je do zaključka da one države članice koje još nisu prihvatile pristup Republike Koreje mogu prihvatiti, u interesu Unije, pristup Republike Koreje prema uvjetima iz Haške konvencije iz 1980.

    (12)

    Države članice koje još nisu prihvatile pristup Republike Koreje stoga bi trebale biti ovlaštene položiti svoje izjave o prihvatu pristupa Republike Koreje u interesu Unije u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Odlukom. Češka Republika, Irska i Republika Litva koje su već prihvatile pristup Republike Koreje Haškoj konvenciji iz 1980. ne bi trebale položiti nove izjave o prihvatu jer postojeće izjave ostaju valjane u skladu s međunarodnim javnim pravom.

    (13)

    Uredba Bruxelles II.a obvezujuća je za Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku te one sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

    (14)

    U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

    DONIJELO JE OVU ODLUKU:

    Članak 1.

    1.   Države članice koje to još nisu učinile ovlašćuju se da prihvate pristup Republike Koreje Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. („Haška konvencija iz 1980.”) u interesu Unije.

    2.   Države članice iz stavka 1. najkasnije 9. prosinca 2017. polažu izjavu o prihvatu pristupa Republike Koreje Haškoj konvenciji iz 1980. u interesu Unije koja glasi:

    „[Puno ime DRŽAVE ČLANICE] izjavljuje da prihvaća pristup Republike Koreje Haškoj konvenciji o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980., u skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2016/2313”.

    3.   Svaka država članica obavješćuje Vijeće i Komisiju o polaganju svoje izjave o prihvatu pristupa Republike Koreje te priopćuje Komisiji tekst izjave u roku od dva mjeseca od njezina polaganja.

    Članak 2.

    Države članice koje su položile svoje izjave o prihvatu pristupa Republike Koreje Haškoj konvenciji iz 1980. prije datuma donošenja ove Odluke ne polažu nove izjave.

    Članak 3.

    Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Članak 4.

    Ova je Odluka upućena svim državama članicama osim Češkoj Republici, Kraljevini Danskoj, Irskoj i Republici Litvi.

    Sastavljeno u Bruxellesu 8. prosinca 2016.

    Za Vijeće

    Predsjednica

    L. ŽITŇANSKÁ


    (1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 5. listopada 2016. (još neobjavljeno u Službenom listu).

    (2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003., str. 1.).


    Top