29.12.2015

HR

Službeni list Europske unije

L 343/558

---

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/2447

оd 24. studenoga 2015.

o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 291.,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (1), a posebno njezine članke 8., 11., 17., 25., 32., 37., 41., 50., 54., 58., 63., 66., 76., 100., 107., 123., 132., 138., 143., 152., 157., 161., 165., 169., 176., 178., 181., 184., 187., 193., 200., 207., 209., 213., 217., 222., 225., 232., 236., 266., 268., 273. i 276.,

budući da:

(1)	Uredbom (EU) br. 952/2013 (KN), koja je usklađena s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Komisiji se dodjeljuju provedbene ovlasti za određivanje postupovnih pravila za neke njegove elemente u interesu jasnoće, preciznosti i predvidljivosti.

(2)

Uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kako je predviđeno Odlukom br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), ključni je element kojim se olakšava trgovina te istodobno poboljšava učinkovitost carinskih provjera, čime se znatno pridonosi smanjenju troškova poslovanja i rizika za društvo. Stoga je potrebno utvrditi posebna pravila koja se odnose na informacijske sustave koji služe za razmjenu informacija među carinskim tijelima s jedne strane i gospodarskim subjektima i carinskim tijelima s druge strane te za pohranu tih informacija s pomoću tehnika elektroničke obrade podataka. Pohrana i obrada carinskih informacija te usklađeno sučelje s gospodarskim subjektima trebali bi biti integrirani u sustave kao sastavni elementi kojima se, prema potrebi, omogućuje izravan i na razini EU-a ujednačen pristup trgovini. Svaka pohrana i obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe u potpunosti je u skladu s važećim odredbama o zaštiti podataka propisanima zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom.

(3)	Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe u potpunosti je u skladu s važećim odredbama o zaštiti podataka propisanima zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom.

(4)	U slučajevima kada se elektroničkim sustavima služe tijela i osobe iz trećih zemalja, njihov se pristup ograničava na potrebne funkcije te u skladu sa zakonodavnim odredbama Unije.

(5)	Kako bi se osiguralo da za svaki gospodarski subjekt postoji samo jedan registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI broj), potrebno je uspostaviti jasna i transparentna pravila kojima se definira carinsko tijelo nadležno za dodjelu tog broja.

(6)	Radi omogućavanja pravilnog razvoja i održavanja elektroničkog sustava za obvezujuće tarifne informacije te učinkovite uporabe podataka učitanih u sustav trebalo bi utvrditi pravila za uspostavu i primjenu tog sustava.

(7)	Trebalo bi uvesti elektronički informacijski i komunikacijski sustav za razmjenu i pohranu informacija o dokazima o carinskom statusu robe Unije radi pojednostavnjenja razmjene te radi osiguravanja učinkovitog praćenja.

(8)	Obveza da se unaprijed dostave podaci potrebni za podnošenje deklaracije CN23 u elektroničkom obliku podrazumijeva prilagodbe pri obradi carinskih deklaracija za poštanske pošiljke, posebno za one poštanske pošiljke na koje se primjenjuje oslobođenje od carine.

(9)	Pojednostavnjenja provoza trebaju biti usklađena s elektroničkim okruženjem predviđenim Zakonikom koje bolje odgovara potrebama gospodarskih subjekata i pritom olakšati zakonitu trgovinu te poboljšati učinkovitost carinskih provjera.

(10)

Kako bi se osigurala učinkovitija provedba i bolje praćenje postupaka za robu u provozu koji se trenutačno provode na papiru ili su djelomično kompjutorizirani, poželjno je da postupci provoza budu potpuno kompjutorizirani za sve načine prijevoza uz utvrđene iznimke za putnike i slučajeve koji se odnose na kontinuitet poslovanja.

(11)

Kako bi se svim osobama omogućilo da iskoriste pravo da budu saslušane prije no što carinska tijela donesu odluku o zahtjevu koja bi mogla negativno utjecati na tu osobu, potrebno je utvrditi postupovna pravila za ostvarivanje tog prava uzimajući pritom u obzir i sudsku praksu Suda Europske unije te temeljna prava koja su sastavni dio pravnog poretka Unije, a posebice pravo na dobru upravu.

(12)

Kako bi se omogućilo funkcioniranje sustava za podnošenje zahtjeva za odluke koje se odnose na carinsko zakonodavstvo te kako bi se osigurao neometan i učinkovit postupak odlučivanja od strane carinskih tijela, od iznimne je važnosti da države članice Komisiji dostave popis svojih nadležnih carinskih tijela kojima se trebaju dostaviti zahtjevi za odluke.

(13)	Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve gospodarske subjekte potrebna su zajednička pravila za podnošenje i prihvaćanje odluke o obvezujućim informacijama te za donošenje takvih odluka.

(14)	S obzirom na to da elektronički sustav za obvezujuće tarifne informacije tek treba nadograditi, za zahtjeve za izdavanje OTI-ja i odluke o OTI-ju, dok sustav ne bude nadograđen, treba upotrebljavati obrasce u papirnatom obliku.

(15)

Kako bi se ispunila obveza da odluke o obvezujućim informacijama budu obvezujuće, u carinskoj deklaraciji treba navesti upućivanje na odgovarajuću odluku. Nadalje, kao pomoć carinskim tijelima u učinkovitom praćenju ispunjavanja obveza koje proizlaze iz odluke o obvezujućim tarifnim informacijama, potrebno je utvrditi postupovna pravila za prikupljanje i uporabu podataka nadzora koji su bitni za praćenje uporabe te odluke. Potrebno je utvrditi i način na koji će se provoditi praćenje dok elektronički sustavi ne budu nadograđeni.

(16)

Radi ujednačenosti, transparentnosti i pravne sigurnosti potrebno je donijeti postupovna pravila za produljenje valjanosti odluka o obvezujućim informacijama te za obavješćivanje carinskih tijela da se donošenje odluke o obvezujućim informacijama obustavlja za robu za koju se ne može osigurati pravilno i jedinstveno razvrstavanje u carinsku tarifu ili utvrđivanje podrijetla.

(17)

Trebalo bi detaljnije utvrditi kriterije za dodjelu statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta (AEO) za carinska pojednostavnjenja i sigurnost i zaštitu, koji se mogu i kombinirati, te postupak podnošenja zahtjeva za taj status kako bi se osigurala jedinstvena provedba u pogledu različitih vrsta odobrenja statusa AEO-a.

(18)

S obzirom na to da se nadogradnja elektroničkog sustava potrebnog za primjenu odredbi Zakonika kojima se uređuje podnošenje zahtjeva za status ovlaštenog gospodarskog subjekta (AEO) i odobravanje tog statusa tek treba provesti, pisana i elektronička sredstva koja su trenutačno u uporabi trebaju se i dalje upotrebljavati sve dok se ne provede nadogradnja sustav.

(19)

Za jedinstvenu i učinkovitu primjena carinskih provjera potrebna je usklađena razmjena informacija o riziku i rezultata analize rizika. Stoga bi za razmjenu informacija o riziku među carinskim tijelima i između tih tijela i Komisije te njihovu pohranu trebalo upotrebljavati elektronički komunikacijski i informacijski sustava.

(20)

Kako bi se osigurala pravilna i jedinstvena primjena carinskih kvota, trebalo bi utvrditi pravila o upravljanju carinskim kvotama te odgovornosti carinskih tijela za taj zadatak. Potrebno je utvrditi i postupovna pravila za pravilno funkcioniranje elektroničkog sustava za upravljanje carinskim kvotama.

(21)

Potrebno je utvrditi postupovna pravila za osiguranje prikupljanja podataka o nadzoru deklaracija za puštanje u slobodni promet ili izvoznih deklaracija reprezentativnih za Uniju. Nadalje, potrebno je utvrditi i postupovna pravila za pravilno funkcioniranje elektroničkog sustava za takav nadzor. Isto je tako potrebno utvrditi postupovna pravila za prikupljanje podataka o nadzoru dok elektronički sustav namijenjen tom nadzoru te nacionalni sustavi za uvoz i izvoz ne budu nadograđeni.

(22)	U kontekstu pravila o nepovlaštenom podrijetlu potrebna su postupovna pravila za podnošenje i provjeru dokaza o podrijetlu ako je poljoprivrednim ili drugim zakonodavstvom Unije predviđeno podnošenje dokaza o podrijetlu kako bi se iskoristili posebni uvozni režimi.

(23)

U okviru općeg sustava povlastica Unije (OSP) i povlaštenih tarifnih mjera koje je Unija donijela jednostrano za određene zemlje ili teritorije trebalo bi utvrditi postupke i obrasce kako bi se osigurala ujednačena primjena pravila o podrijetlu. Trebalo bi utvrditi i odredbe kojima se osigurava da zemlje korisnice OSP-a i navedene zemlje i teritoriji poštuju odgovarajuća pravila i utvrđene postupke za učinkovitu administrativnu suradnju s Unijom radi lakše provjere te sprječavanja odnosno suzbijanja prijevara.

(24)

U okviru pravila o povlaštenom podrijetlu potrebno je utvrditi postupke za olakšavanje postupka izdavanja dokazâ o podrijetlu u Uniji, uključujući odredbe o razmjeni informacija među gospodarskim subjektima putem izjava dobavljača te o funkcioniranju administrativne suradnje među državama članicama, prvenstveno putem izdavanja informativnih potvrda INF 4. Takvim bi postupcima trebalo uzeti u obzir te smanjiti jaz koji proizlazi iz činjenice da je Unija sklopila sporazume o slobodnoj trgovini koji ne uključuju uvijek pravila za zamjenu dokaza o podrijetlu radi slanja proizvoda koji još nisu pušteni u slobodni promet drugdje na području država stranaka tih sporazuma. Takvim bi postupcima nadalje trebalo uzeti u obzir da Unija u buduće sporazume o slobodnoj trgovini možda neće uključiti sveobuhvatna pravila ili neće uključiti nikakva pravila o potvrđivanju podrijetla te se može oslanjati isključivo na domaće zakonodavstvo stranaka. Stoga je za potrebe tih sporazuma potrebno utvrditi opće postupke za dodjelu odobrenja za ovlaštene izvoznike. U tom bi smislu trebalo predvidjeti i postupke za registraciju izvoznika izvan okvira OSP-a.

(25)

U okviru OSP-a potrebno je utvrditi postupke za olakšavanje zamjene dokaza o podrijetlu, bilo da je riječ o potvrdama o podrijetlu Form A, izjavama na računu ili izjavama o podrijetlu. Tim bi se pravilima trebalo olakšati kretanje proizvoda koji još nisu pušteni u slobodni promet drugdje u carinskom području Unije ili, ako je primjenjivo, u Norveškoj, Švicarskoj ili Turskoj, nakon što predmetna zemlja ispuni određene uvjete. Trebalo bi predvidjeti i obrasce za izdavanje potvrda o podrijetlu Form A i potvrda o prometu robe EUR.1 te obrasce koje upotrebljavaju izvoznici za traženje statusa registriranih izvoznika.

(26)

Kako bi se osigurala jedinstvena i usklađena primjena odredaba o utvrđivanju carinske vrijednosti u skladu s međunarodnim pravilima, trebalo bi donijeti postupovna pravila kojima se propisuje način utvrđivanja transakcijske vrijednosti. Iz istog je razloga potrebno donijeti postupovna pravila kojima se propisuje način primjene drugih metoda za utvrđivanje carinske vrijednosti te način određivanja carinske vrijednosti u posebnim slučajevima i u posebnim okolnostima.

(27)

S obzirom na potrebu da se osigura odgovarajuća zaštita financijskih interesa Unije i država članica te zajamče ravnopravni uvjeti tržišnog natjecanja među gospodarskim subjektima, potrebno je utvrditi postupovna pravila za podnošenje osiguranja, određivanje njegova iznosa i njegovo praćenje od strane predmetnog gospodarskog subjekta i carinskih tijela uzimajući u obzir rizik povezan s različitim carinskim postupcima.

(28)	Kako bi se zajamčila naplata carinskog duga trebalo bi osigurati uzajamnu suradnju carinskih tijela u slučajevima kada je carinski dug nastao u državi članici koja nije država članica koja je prihvatila osiguranje.

(29)

Radi osiguravanja jedinstvenog tumačenja pravila o povratu ili otpustu carine u čitavoj Uniji potrebno je utvrditi postupke i uvjete. Povrat ili otpust carine podliježe ispunjavanju uvjeta zahtjeva te obavljanju formalnosti, koji se moraju pojasniti na razini Unije kako bi se olakšala primjena Zakonika u državama članicama te spriječilo različito postupanje. Potrebno je utvrditi uvjete za pružanje uzajamne pomoći među carinskim tijelima za potrebe povrata ili otpusta u slučajevima kada je potrebno zatražiti dodatne informacije. Potrebno je osigurati jedinstvenu primjenu u slučajevima povrata ili otpusta kada je roba izvezena ili uništena bez carinskog nadzora. Potrebno je utvrditi uvjete te potrebne dokaze o izvozu ili uništenju robe za koju se traži povrat ili otpust.

(30)	U pojedinim slučajevima povrata ili otpusta kada je riječ o manje važnom iznosu, države članice bi Komisiji trebale staviti na raspolaganje popis tih slučajeva kako bi Komisija mogla provoditi provjere u okviru kontrola vlastitih sredstava te kako bi mogla zaštititi financijske interese Unije.

(31)

Kako bi se uzeli u obzir slučajevi kada se određeni podaci ulazne skraćene deklaracije podnose u ranoj fazi prijevoza robe kako bi se omogućila bolja zaštita od ozbiljnih prijetnji te slučajevi kada osim prijevoznika podatke ulazne skraćene deklaracije dostavljaju druge osobe radi poboljšanja učinkovitosti analize rizika za potrebe sigurnosti i zaštite, trebalo bi omogućiti podnošenje ulazne skraćene deklaracije u više skupova podataka. Trebalo bi utvrditi jasna pravila u pogledu odgovarajuće registracije podnošenja i izmjena.

(32)	Kako bi se spriječilo narušavanje zakonite trgovine, analizu rizika za potrebe sigurnosti i zaštite u pravilu bi trebalo provoditi u rokovima propisanima za podnošenje ulazne skraćene deklaracije osim u slučajevima kada se utvrdi da postoji rizik ili je potrebno provesti dodatne analize rizika.

(33)

S obzirom na to da nadogradnja sustava kontrole uvoza potrebnog za primjenu odredbi Zakonika kojima se uređuje ulazna skraćena deklaracija još nije u potpunosti provedena, treba nastaviti upotrebljavati postojeća sredstva za razmjenu i pohranu informacija koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka iz članka 6. stavka 1. Zakonika, odnosno sustav kontrole uvoza u postojećem obliku.

(34)

Isto tako, s obzirom na to da postojeći sustav kontrole uvoza može primati ulazne skraćene deklaracije samo ako se dostavljaju u jednom skupu podataka, odredbe koje se odnose na dostavu podataka u više skupova podataka potrebno je privremeno obustaviti dok se ne provede nadogradnja sustava kontrole uvoza.

(35)	Primjereno je utvrditi postupovna pravila koja treba primjenjivati u slučaju kada pomorsko plovilo ili zrakoplov koji ulaze u carinsko područje Unije najprije stignu u carinski ured u državi članici koja nije deklarirana u ulaznoj skraćenoj deklaraciji kao zemlja propisanog plana puta.

(36)	Ako kretanje robe u privremenom smještaju uključuje prostore za smještaj u više država članica, nadležno carinsko tijelo trebalo bi se savjetovati s predmetnim carinskim tijelima kako bi se osiguralo ispunjenje uvjeta prije odobravanja tog kretanja.

(37)

Radi što učinkovitijeg funkcioniranja privremenog smještaja primjereno je u carinsko zakonodavstvo Unije uvrstiti odredbe kojima se uređuje kretanje robe iz jednog prostora za privremeni smještaj u drugi kada je kretanje obuhvaćeno jednim te istim odobrenjem ili različitim odobrenjima te slučajevi kada korisnici odobrenja mogu biti jedna te ista osoba ili različite osobe. Radi osiguravanja učinkovitog carinskog nadzora trebalo bi utvrditi jasna pravila o odgovornosti carinskih tijela nadležnih za mjesto dolaska robe.

(38)

Radi osiguranja jedinstvene primjene pravila o carinskom statusu robe Unije, koja će carinskim upravama i gospodarskim subjektima donijeti povećanje učinkovitosti, trebalo bi utvrditi postupovna pravila za podnošenje i provjeru dokaza o carinskom statusu robe Unije, posebice pravila o različitim načinima podnošenja dokaza te pojednostavnjenjima povezanima s podnošenjem dokaza.

(39)

Radi osiguravanja jasnoće gospodarskim subjektima primjereno je odrediti koji je carinski ured nadležan za primanje i obradu carinske deklaracije na temelju vrste deklaracije i carinskog postupka koji je gospodarski subjekt zatražio. Primjereno je utvrditi i uvjete za prihvaćanje carinske deklaracije te slučajeve u kojima se carinska deklaracija može izmijeniti nakon puštanja robe.

(40)	Za podnošenje standardne carinske deklaracije potrebna su postupovna pravila kojima se određuje da u slučaju kada se carinska deklaracija podnosi za različite stavke robe svaka se stavka smatra zasebnom carinskom deklaracijom.

(41)	U slučajevima izdavanja odobrenja za redovitu uporabu pojednostavnjenih deklaracija potrebno je uskladiti praksu u pogledu rokova za podnošenje dopunskih deklaracija i priloženih isprava ako nedostaju u trenutku podnošenja pojednostavnjene deklaracije.

(42)	Kako bi se omogućila jednostavna identifikacija carinske deklaracije za potrebe formalnosti i provjera nakon prihvaćanja deklaracije, trebalo bi utvrditi postupovna pravila kojima se utvrđuje uporaba glavnog referentnog broja (MRN).

(43)

Trebalo bi utvrditi jedinstvene mjere za utvrđivanje tarifnog podbroja koji bi se na temelju zahtjeva deklaranta mogao primjenjivati na pošiljku sastavljenu od robe koja je razvrstana u različite tarifne podbrojeve te u slučaju kada bi postupanje s takvom robom u skladu s njezinim tarifnim podbrojem predstavljalo posao i trošak nerazmjeran iznosu plative uvozne i izvozne carine.

(44)

Kako bi se osiguralo pravilno upravljanje postupkom izdavanja odobrenja za centralizirano carinjenje u slučajevima kada je uključeno više carinskih tijela, trebalo bi standardizirati postupak savjetovanja. Isto tako, trebalo bi uspostaviti odgovarajući okvir za pravodobnu komunikaciju između nadzornog carinskog ureda i carinskog ureda podnošenja robe kako bi se državama članicama omogućilo pravodobno puštanje robe te poštovanje propisa o porezu na dodanu vrijednost o trošarinama, nacionalnih zabrana i ograničenja te statističkih zahtjeva.

(45)

Uvedena je samoprocjena kao novo pojednostavnjenje predviđeno Zakonikom. Stoga je izuzetno važno precizno definirati pojednostavnjenje u pogledu carinskih formalnosti i provjera koje provodi korisnik odobrenja. Odgovarajuća pravila trebala bi osigurati jasnu primjenu samoprocjene u državama članicama primjenom odgovarajućih i razmjernih provjera.

(46)	Za uništenje, prodaju i ustupanje robe u korist države potrebno je utvrditi postupovna pravila kojima se određuje uloga carinskih tijela u pogledu vrste i količine otpadaka i ostataka nastalih uništenjem robe te postupaka koje je potrebno primjenjivati u slučaju ustupanja i prodaje robe.

(47)

Oslobođenje od uvozne carine u odnosu na vraćenu robu trebalo bi potkrijepiti podacima kojima se utvrđuje da su ispunjeni uvjeti za takvo oslobođenje. Trebala bi se primjenjivati postupovna pravila o tom predmetu u pogledu zahtijevanih podataka te u pogledu razmjene tih podataka između gospodarskih subjekata i carinskih tijela te među carinskim tijelima.

(48)	Oslobođenje od uvozne carine u odnosu na morski ribolov i proizvode iz mora trebalo bi potkrijepiti dokazima o ispunjenju uvjeta za ostvarivanje prava na navedeno oslobođenje. Trebala bi se primjenjivati postupovna pravila o tom predmetu u pogledu zahtijevanih podataka.

(49)

S obzirom na to da je u slučaju zahtjeva za odobrenje za posebne postupke potrebno provesti ispitivanje gospodarskih uvjeta, ako postoje dokazi da bi se mogli ugroziti temeljni interesi proizvođača iz Unije, trebalo bi utvrditi jasna i jednostavna pravila za ispravnu provedbu ispitivanje na razini Unije.

(50)	Potrebno je utvrditi postupovna pravila o zaključenju posebnog postupka za robu koja je stavljena u takav postupak na temelju dvije ili više carinskih deklaracija tako da bude jasno u kojem je dijelu postupka zaključenje provedeno.

(51)	Nadležna carinska tijela trebala bi donijeti odluku o zahtjevu za prijenos prava i obveze s korisnika postupka na drugu osobu.

(52)	Trebalo bi odobriti kretanje robe u posebnom postupku do izlaznog carinskog ureda ako su obavljene formalnosti za postupak izvoza.

(53)	Trebalo bi odobriti odvojeno računovodstveno iskazivanje ako se upotrebljava istovrijedna roba. Postupovnim pravilima o promjeni carinskog statusa robe koja nije roba Unije i istovrijedne robe mora se osigurati da gospodarski subjekt ne može ostvariti neopravdanu prednost u vezi s uvoznom carinom.

(54)

Radi olakšavanja zakonite trgovine i osiguravanja učinkovitosti carinskih provjera, izbjegavajući pritom razlike u postupanju carinskih uprava u državama članicama, trebalo bi utvrditi postupovna pravila kojima se uređuje postupak provoza Unije, postupak provoza u skladu s Carinskom konvencijom o međunarodnom prijevozu robe uz primjenu karneta TIR (3), uključujući njezine naknadne izmjene, (Konvencija TIR), Carinskom konvencijom o karnetu ATA za privremeni uvoz robe sklopljenom 6. prosinca 1961., uključujući njezine naknadne izmjene, (Konvencija ATA) i Konvencijom o privremenom uvozu (4), uključujući njezine naknadne izmjene (Istanbulska konvencija) te postupci provoza na temelju obrasca 302 i u poštanskom sustavu. Ta postupovna pravila određuju glavne elemente postupaka i sadržavaju pojednostavnjenja te time omogućuju carinskim upravama i gospodarskim subjektima da iskoriste sve prednosti usklađenih učinkovitih postupaka kao konkretan primjer olakšavanja trgovine.

(55)

S obzirom na posebnosti zračnog i pomorskog prometa, primjereno je predvidjeti dodatna pojednostavnjenja za te vrste prometa tako da se kao provozna deklaracija dozvoli uporaba podataka dostupnih u evidencijama zračnih i pomorskih prijevoznika. Nadalje, trebalo bi uvesti dodatna pojednostavnjenja za tehnike elektroničke obrade podataka za robu koja se prevozi željeznicom radi usklađenja odgovarajućih odredbi s promjenama uzrokovanima liberalizacijom tržišta te promjenama postupovnih pravila koja se primjenjuju u željezničkom prometu.

(56)

Kako bi se postigla ravnoteža između učinkovitog obavljanja zadaća carinskih tijela i očekivanja gospodarskih subjekata, prije puštanja robe, a za potrebe sigurnosti i zaštite, trebalo bi provesti analizu rizika deklaracije prije otpreme u roku kojim se uzima u obzir legitimni interes neometane trgovine u prijevozu robe.

(57)	Trebalo bi utvrditi detaljna pravila za podnošenje robe, formalnosti u carinskom uredu izvoza i izlaznom carinskom uredu, posebne one kojima se osigurava djelotvorno i učinkovito potvrđivanje izlaska, te razmjenu informacija između carinskog ureda izvoza i izlaznog carinskog ureda.

(58)	S obzirom na sličnosti između izvoza i ponovnog izvoza, primjereno je proširiti primjenu određenih pravila o izvozu robe na robu koja se ponovno izvozi.

(59)

Radi zaštite legitimnih interesa gospodarskih subjekata i osiguravanja neometanog prelaska na nova zakonska pravila, potrebno je utvrditi prijelazne odredbe za utvrđivanje pravila za robu koja je stavljena u određeni carinski postupak prije 1. svibnja 2016., a koja će biti puštena ili za koju će postupak biti zaključen nakon tog datuma. Isto tako, gospodarskim bi subjektima trebalo omogućiti predaju zahtjeva za izdavanje odobrenja na temelju Zakonika prije njegova datum primjene kako bi se izdana odobrenja mogla početi primjenjivati od 1. svibnja 2016.

(60)	Opća pravila za provedbu Zakonika međusobno su povezana, ne mogu se razdvajati zbog uzajamne povezanosti njihova predmeta te sadržavaju horizontalna pravila koja se primjenjuju na više carinskih postupaka. Stoga ih je primjereno objediniti u jednu Uredbu kako bi se osigurala pravna dosljednost.

(61)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za carinski zakonik.

(62)	Odredbe ove uredbe trebale bi se primjenjivati od 1. svibnja 2016. kako bi se omogućila puna primjena Zakonika,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

POGLAVLJE 1.

Područje primjene carinskog zakonodavstva, misija carine i definicije

Članak 1.

Definicije

(1)   Za potrebe ove Uredbe primjenjuje se članak 1. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 (5).

(2)   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„ručna prtljaga” u zračnom prometu znači prtljaga koju fizička osoba ponese sa sobom u kabinu zrakoplova te je iznese iz kabine zrakoplova;

2.	„carinski ured podnošenja” znači carinski ured nadležan za mjesto u kojemu se roba podnosi;

3.	„predana prtljaga” u zračnom prometu znači prtljaga koja je predana na prijevoz u polazišnoj zračnoj luci te joj fizička osoba nema pristup tijekom leta ili zaustavljanja zrakoplova;

4.	„istovjetna roba” u kontekstu utvrđivanja carinske vrijednosti znači roba proizvedena u istoj zemlji koja je u potpunosti ista, uključujući fizička svojstva, kakvoću i ugled. Manje razlike u izgledu ne isključuju robu koja se po svemu drugome uklapa u definiciju istovjetne robe;

5.	„međunarodna zračna luka Unije” znači svaka zračna luka Unije u kojoj je uz odobrenje nadležnog tijela dozvoljeno obavljati zračni promet s područjima izvan carinskog područja Unije;

6.	„let unutar Unije” znači let zrakoplova između dvije zračne luke Unije, bez zaustavljanja, koji ne započinje i ne završava u zračnoj luci izvan Unije;

7.	„osnovni prerađeni proizvodi” znači prerađeni proizvodi za koje je izdano odobrenje za unutarnju proizvodnju;

8.	„marketinške aktivnosti” u kontekstu utvrđivanja carinske vrijednosti znači sve aktivnosti koje se odnose na oglašavanje ili marketing i promidžbu prodaje predmetne robe te sve aktivnosti povezane s jamstvima ili garancijama za tu robu;

9.	„sekundarni prerađeni proizvodi” znači prerađeni proizvodi koji su neophodan nusproizvod proizvodne radnje osim osnovnih prerađenih proizvoda;

10.	„poslovni ili turistički zrakoplov” znači privatni zrakoplov namijenjen za putovanja po željama korisnika;

11.	„javno carinsko skladište tipa III” znači carinsko skladište kojim upravljaju carinska tijela;

12.	„fiksna prijevozna instalacija” znači tehničko sredstvo koje služi za kontinuirani prijenos robe kao što je električna energija, plin i nafta;

13.

„provozni carinski ured” znači jedno od sljedećeg: (a) carinski ured nadležan za mjesto izlaska iz carinskog područja Unije ako roba napušta to područje tijekom postupka provoza preko granice s područjem izvan carinskog područja Unije osim zemlje zajedničkog provoza; (b) carinski ured nadležan za mjesto ulaska u carinsko područje Unije ako je roba prešla preko područja izvan carinskog područja Unije tijekom postupka provoza;

14.

„slična roba” u kontekstu utvrđivanja carinske vrijednosti znači roba proizvedena u istoj zemlji koja, premda nije u potpunosti ista, ima slična svojstva i slične sastavne materijale što joj omogućuju izvršavanje istih funkcija i komercijalnu zamjenjivost; među čimbenicima koji se uzimaju u obzir pri određivanju je li roba slična su kakvoća robe, njezin ugled i postojanje zaštićenog znaka.

POGLAVLJE 2.

Prava i obveze osoba u vezi s carinskim zakonodavstvom

Odjeljak 1.

Dostavljanje podataka

Pododjeljak 1.

Formati i oznake za zajedničke zahtjeve u pogledu podataka, razmjenu i pohranu podataka

Članak 2.

Formati i oznake za zajedničke zahtjeve u pogledu podataka

(članak 6. stavak 2. Zakonika)

1.   Formati i oznake za zajedničke zahtjeve u pogledu podataka iz članka 6. stavka 2. Zakonika i članka 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 za razmjenu i pohranu podataka potrebnih za zahtjeve i odluke utvrđeni su u Prilogu A.

2.   Formati i oznake za zajedničke zahtjeve u pogledu podataka iz članka 6. stavka 2. Zakonika i članka 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 za razmjenu i pohranu podataka potrebnih za deklaracije, obavijesti i dokaze o carinskom statusu utvrđeni su u Prilogu B.

3.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, do datuma puštanja u uporabu prve faze nadogradnje sustava OTI i sustava Surveillance 2 ne primjenjuju se oznake i formati iz Priloga A, već se primjenjuju oznake i formati iz priloga 2. do 5. Delegiranoj uredbi Komisije (EU) …/… o uspostavi privremenih pravila za određene odredbe Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije u slučajevima u kojima odgovarajući elektronički sustavi još nisu operativni (6).

Odstupajući od stavka 1. ovog članka, do datuma nadogradnje sustava AEO, ne primjenjuju se oznake i formati iz Priloga A, već se primjenjuju oznake i formati iz priloga 6. i 7. Delegiranoj uredbi (EU) …/… o uspostavi privremenih pravila za određene odredbe Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije u slučajevima u kojima odgovarajući elektronički sustavi još nisu operativni.

Odstupajući od stavka 2. ovog članka, do datumâ puštanja u uporabu ili nadogradnje odgovarajućih informatičkih sustava iz Priloga 1. Delegiranoj uredbi (EU) …/… o uspostavi privremenih pravila za određene odredbe Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije u slučajevima u kojima odgovarajući elektronički sustavi još nisu operativni, države članice nisu obvezne primjenjivati formate i oznake iz Priloga B.

Do datumâ puštanja u uporabu ili nadogradnje odgovarajućih informatičkih sustava iz Priloga 1. Delegiranoj uredbi (EU) …/… o uspostavi privremenih pravila za određene odredbe Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije u slučajevima u kojima odgovarajući elektronički sustavi još nisu operativni, na formate i oznake potrebne za deklaracije, obavijesti i dokaz o carinskom statusu primjenjuju se zahtjevi u pogledu podataka utvrđeni u Prilogu 9. Delegiranoj uredbi (EU) …/… o uspostavi privremenih pravila za određene odredbe Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije u slučajevima u kojima odgovarajući elektronički sustavi još nisu operativni.

Do datuma puštanja u uporabu automatiziranog sustava izvoza u okviru Carinskog zakonika Unije i datuma nadogradnje nacionalnih sustava za uvoz, navedenih u Prilogu Provedbenoj odluci Komisije 2014/255/EU (7), države članice moraju osigurati da oznake i formati za obavijesti o podnošenju robe omogućuju podnošenje robe u skladu s člankom 139. Zakonika.

4.   Do datuma puštanja u uporabu sustava za carinske odluke u okviru Carinskog zakonika Unije, države članice nisu obvezne primjenjivati formate i oznake utvrđene za sljedeće zahtjeve i odobrenja iz Priloga A:

(a)	zahtjevi i odobrenja koji se odnose na pojednostavnjenje utvrđivanja iznosa koji su dio carinske vrijednosti robe;

(b)	zahtjevi i odobrenja koji se odnose na zajednička osiguranja;

(c)	zahtjevi i odobrenja za odgodu plaćanja;

(d)	zahtjevi i odobrenja za vođenje prostora za privremeni smještaj iz članka 148. Zakonika;

(e)	zahtjevi i odobrenja za redovite brodske linije;

(f)	zahtjevi i odobrenja za ovlaštenog izdavatelja;

(g)	zahtjevi i odobrenja za uporabu pojednostavnjene deklaracije;

(h)	zahtjevi i odobrenja za centralizirano carinjenje;

(i)	zahtjevi i odobrenja za unos podataka u evidencije deklaranta;

(j)	zahtjevi i odobrenja za samoprocjenu;

(k)	zahtjevi i odobrenja za status subjekta ovlaštenog za vaganje banana;

(l)	zahtjevi i odobrenja za primjenu postupka unutarnje proizvodnje;

(m)	zahtjevi i odobrenja za primjenu postupka vanjske proizvodnje;

(n)	zahtjevi i odobrenja za primjenu uporabe u posebne svrhe;

(o)	zahtjevi i odobrenja za primjenu privremenog uvoza;

(p)	zahtjevi i odobrenja za vođenje prostora za carinsko skladištenje robe;

(q)	zahtjevi i odobrenja za status ovlaštenog primatelja za postupke TIR;

(r)	zahtjevi i odobrenja za status ovlaštenog pošiljatelja za provoz Unije;

(s)	zahtjevi i odobrenja za status ovlaštenog primatelja za provoz Unije;

(t)	zahtjevi i odobrenja za uporabu posebne plombe;

(u)	zahtjevi i odobrenja za uporabu provozne deklaracije koja sadržava manje podataka;

(v)	zahtjevi i odobrenja za uporabu elektroničke prijevozne isprave kao carinske deklaracije.

Ako države članice tijekom prijelaznog razdoblja ukinu obvezu uporabe određenih oznaka i formata, dužne su osigurati da su uspostavile učinkovite postupke s pomoću kojih mogu provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti za izdavanje odgovarajućeg odobrenja.

Članak 3.

Sigurnost elektroničkih sustava

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

1.   Pri razvoju, održavanju i uporabi elektroničkih sustava iz članka 16. stavka 1. Zakonika države članice utvrđuju i održavaju odgovarajuće sigurnosne mjere za učinkovit, pouzdan i siguran rad različitih sustava. Osiguravaju i mjere za provjeru izvora podataka i zaštitu podataka od rizika neovlaštenog pristupa, gubitka, izmjene i uništenja podataka.

2.   Bilježi se svaki unos, izmjena i brisanje podataka uz navođenje razloga i točnog vremena obrade te imena osobe koja je unijela, izmijenila ili izbrisala podatke.

3.   Države članice obavješćuju jedna drugu, Komisiju i prema potrebi gospodarski subjekt o svim stvarnim ili pretpostavljenim povredama sigurnosti elektroničkih sustava.

Članak 4.

Pohranjivanje podataka

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

Svi podaci potvrđeni u odgovarajućem elektroničkom sustavu čuvaju se najmanje tri godine od završetka godine u kojoj su podaci potvrđeni, osim ako je utvrđeno drukčije.

Članak 5.

Dostupnost elektroničkih sustava

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

1.   Komisija i države članice zaključuju operativne sporazume kojima se utvrđuju praktični zahtjevi u pogledu dostupnosti i funkcija elektroničkih sustava te u pogledu kontinuiteta poslovanja.

2.   U operativnim sporazumima iz stavka 1. posebice se utvrđuje odgovarajuće vrijeme odgovora za razmjenu i obradu informacija u odgovarajućim elektroničkim sustavima.

3.   Elektronički sustavi trebaju biti stalno dostupni. Međutim, ta se obveza ne primjenjuje:

(a)	u posebnim slučajevima povezanima s uporabom elektroničkih sustava koji su utvrđeni u sporazumima iz stavka 1. ili, u nedostatku tih sporazuma, na nacionalnoj razini;

(b)	u slučaju više sile.

Pododjeljak 2.

Registracija osoba

Članak 6.

Nadležno carinsko tijelo

(članak 9. Zakonika)

Carinska tijela nadležna za registraciju jesu carinska tijela koja odrede države članice. Države članice Komisiji dostavljaju naziv i adresu tih tijela. Komisija te podatke objavljuje na internetu.

Članak 7.

Elektronički sustav za EORI broj

(članak 16. Zakonika)

1.   Za razmjenu i pohranu informacija koje se odnose na EORI broj primjenjuje se elektronički sustav uspostavljen u tu svrhu u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika („sustav EORI”).

Nadležno carinsko tijelo stavlja na raspolaganje informacije u tom sustavu kadgod se dodijele novi EORI brojevi ili se izmijene pohranjeni podaci u pogledu već izdanih registracija.

2.   Svakoj se osobi dodjeljuje samo jedan EORI broj.

3.   Format i oznake podataka pohranjenih u sustavu EORI utvrđeni su u Prilogu 12-01.

4.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, do datuma nadogradnje središnjeg sustava EORI, ne primjenjuju se formati i oznake iz Priloga 12-01.

Do datuma nadogradnje središnjeg sustava EORI oznake zajedničkih zahtjeva u pogledu podataka za registraciju gospodarskih subjekata i drugih osoba utvrđene su u Prilogu 9. Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446 o uspostavi privremenih pravila za određene odredbe Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije u slučajevima u kojima odgovarajući elektronički sustavi još nisu operativni.

5.   Države članice koje prikupljaju podatke iz točke 4. Priloga 12-01 moraju osigurati da se primjenjuju formati i oznake iz Priloga 12-01.

Odjeljak 2.

Odluke povezane s primjenom carinskog zakonodavstva

Pododjeljak 1.

Odluke koje donose carinska tijela

Članak 8.

Opći postupak za pravo na saslušanje

(članak 22. stavak 6. Zakonika)

1.   U obavijesti iz članka 22. stavka 6. prvog podstavka Zakonika navodi se sljedeće:

(a)	upućivanje na isprave i podatke na temelju kojih carinska tijela namjeravaju donijeti svoju odluku;

(b)	rok u kojem dotična osoba mora iznijeti svoje stajalište od dana kada je primila tu obavijest odnosno od dana kada se smatra da je primila obavijest;

(c)	upućivanje na pravo dotične osobe na pristup ispravama i podacima iz točke (a) u skladu s važećim odredbama.

2.   Ako dotična osoba dostavi svoje stajalište prije isteka roka iz stavka 1. točke (b), carinska tijela mogu pristupiti donošenju odluke, osim ako dotična osoba istodobno iskaže namjeru da iznese dodatno stajalište u propisanom roku.

Članak 9.

Posebni postupak za pravo na saslušanje

(članak 22. stavak 6. Zakonika)

1.   Carinska tijela mogu dostaviti obavijest iz članka 22. stavka 6. prvog podstavka Zakonika u okviru postupka provjere ili kontrole ako namjeravaju donijeti odluku na temelju jednog od sljedećeg:

(a)	rezultata provjere nakon podnošenja robe;

(b)	rezultata provjere carinske deklaracije iz članka 191. Zakonika;

(c)	rezultata naknadne kontrole kako je utvrđeno u članku 48. Zakonika ako se roba još uvijek nalazi pod carinskim nadzorom;

(d)	rezultata provjere dokaza o carinskom statusu robe Unije ili, prema potrebi, rezultata provjere zahtjeva za registraciju tog dokaza ili zahtjeva za njegovu potvrdu;

(e)	izdavanja dokaza o podrijetlu od strane carinskih tijela;

(f)	rezultata provjere robe za koju nije podnesena skraćena deklaracija, deklaracija za privremeni smještaj, deklaracija za ponovni izvoz ili carinska deklaracija.

2.   Ako se dostavi obavijest u skladu sa stavkom 1., dotična osoba može:

(a)	odmah iznijeti svoje stajalište istim sredstvom kojim je dostavljena obavijest u skladu s člankom 9. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446; ili

(b)	zatražiti obavijest u skladu s člankom 8. osim u slučajevima iz stavka 1. točke (f).

Carinska tijela dužna su obavijestiti dotičnu osobu o tim dvjema opcijama.

3.   Ako carinska tijela donesu odluku koja bi štetno utjecala na dotičnu osobu, trebaju zabilježiti je li ta osoba iznijela svoje stajalište u skladu sa stavkom 2. točkom (a).

Pododjeljak 2.

Odluke koje se donose na temelju zahtjeva

Članak 10.

Elektronički sustav za odluke

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

1.   Za razmjenu i pohranu informacija koje se odnose na zahtjeve i odluke koji mogu imati posljedice u više država članica te na bilo koji kasniji događaj koji može utjecati na prvotni zahtjev ili odluku, upotrebljava se elektronički sustav uspostavljen u tu svrhu u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika.

Nadležno carinsko tijelo stavlja na raspolaganje informacije u tom sustavu bez odlaganja, a najkasnije u roku od sedam dana od dana kada carinsko tijelo došlo do saznanja o informacijama.

2.   Za razmjenu informacija koje se odnose na zahtjeve i odluke koji mogu imati posljedice u više država članica upotrebljava se usklađeno sučelje za subjekte iz EU-a koje su zajednički osmislili Komisija i države članice.

3.   Stavci 1. i 2. ovog članka primjenjuju se od datuma puštanja u uporabu sustava za carinske odluke u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU.

Članak 11.

Carinsko tijelo određeno za zaprimanje zahtjeva

(članak 22. stavak 1. treći podstavak Zakonika)

Države članice Komisiji dostavljaju popis carinskih tijela iz članka 22. stavka 1. trećeg podstavka Zakonika koja su određena za zaprimanje zahtjeva. Države članice Komisiju obavješćuju i o svim budućim izmjenama tog popisa.

Članak 12.

Prihvaćanje zahtjeva

(članak 22. stavak 2. Zakonika)

1.   Ako carinsko tijelo prihvati zahtjev u skladu s člankom 11. stavkom 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, datum prihvaćanja zahtjeva jest datum kada carinsko tijelo primi sve potrebne informacije u skladu s člankom 22. drugim podstavkom Zakonika.

2.   Ako carinsko tijelo utvrdi da zahtjev ne sadržava sve potrebne informacije, od podnositelja zahtjeva mora zatražiti da dostavi odgovarajuće informacije u razumnom roku od najviše 30 dana.

Ako podnositelj zahtjeva u roku koji su odredila carinska tijela ne dostavi tražene informacije, zahtjev se ne prihvaća o čemu se obavješćuje podnositelj zahtjeva.

3.   Ako se podnositelj zahtjeva ne obavijesti o tome je li njegov zahtjev prihvaćen ili ne, smatra se da je zahtjev prihvaćen. Datum prihvaćanja jest datum podnošenja zahtjeva odnosno datum dostavljanja posljednje informacije u slučajevima kada je podnositelj zahtjeva dostavio dodatne informacije na zahtjev carinskog tijela kako je utvrđeno u stavku 2.

Članak 13.

Pohrana informacija o odlukama

(članak 23. stavak 5. Zakonika)

Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke dužno je čuvati sve podatke i informacije na temelju kojih je donijelo odluku najmanje tri godine od datuma prestanka važenja odluke.

Članak 14.

Savjetovanje među carinskim tijelima

(članak 22. Zakonika)

1.   Ako se carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke treba savjetovati s carinskim tijelom druge predmetne države članice u pogledu ispunjenja nužnih uvjeta i kriterija za donošenje povoljne odluke, savjetovanje se mora provesti u roku utvrđenom za predmetnu odluku. Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke utvrđuje rok za savjetovanje koji teče od datuma slanja obavijesti tog carinskog tijela o uvjetima i kriterijima koje mora ispitati konzultirano carinsko tijelo.

Ako nakon provedenog ispitivanja iz prvog podstavka konzultirano carinsko tijelo utvrdi da podnositelj zahtjeva ne ispunjava jedan ili više uvjeta i kriterija za donošenje povoljne odluke, rezultati se zajedno s dokumentacijom i obrazloženjem dostavljaju carinskom tijelu nadležnom za donošenje odluke.

2.   Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke može produljiti rok utvrđen za savjetovanje u skladu sa stavkom 1. u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)	ako je konzultiranom carinskom tijelu potrebno više vremena zbog prirode ispitivanja koje treba provesti;

(b)	ako podnositelj zahtjeva provede usklađenja kako bi osigurao ispunjenje uvjeta i kriterija iz stavka 1. te o njima obavijesti carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke koje o tome obavješćuje konzultirano carinsko tijelo.

3.   Ako konzultirano carinsko tijelo ne odgovori u roku utvrđenom za savjetovanje u skladu sa stavcima 1. i 2., smatra se da su ispunjeni uvjeti i kriteriji koji su bili predmet savjetovanja.

4.   Postupak savjetovanja utvrđen u stavcima 1. i 2. može se primjenjivati i u svrhu ponovne procjene i praćenja odluke.

Članak 15.

Opoziv povoljne odluke

(članak 28. Zakonika)

Odluku suspendiranu u skladu s člankom 16. stavkom 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke opoziva u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točki (b) i (c) te Uredbe ako korisnik odluke u propisanom roku ne poduzme mjere potrebne za ispunjenje uvjeta utvrđenih za odluku ili ne ispuni obveze koje proizlaze iz odluke.

Pododjeljak 3.

Odluke o obvezujućim informacijama

Članak 16.

Zahtjev za odluku o obvezujućim informacijama

(članak 22. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako se podnese zahtjev za odluku o obvezujućim informacijama u skladu s člankom 19. stavkom 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 u državi članici koja nije država članica u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan, carinsko tijelo kojemu je zahtjev podnesen o tome obavješćuje carinsko tijelo države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan u roku od sedam dana od prihvaćanja zahtjeva.

Ako carinsko tijelo koje primi obavijest raspolaže bilo kakvim informacijama koje smatra relevantnima za obradu zahtjeva, dužno ih je što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od primitka obavijesti, proslijediti carinskom tijelu kojem je podnesen zahtjev.

2.   Zahtjevom za odluku o obvezujućim tarifnim informacijama (OTI) smije biti obuhvaćena samo roba koja ima slična svojstva i razlikuje se samo u svojstvima koja nisu relevantna za njezino razvrstavanje u Carinsku tarifu.

3.   Zahtjevom za odluku o obvezujućim informacijama o podrijetlu (OIP) smije biti obuhvaćena samo jedna vrsta robe i jedan skup uvjeta za određivanje podrijetla.

4.   Radi osiguravanja sukladnosti sa zahtjevom iz točke (a) drugog podstavka članka 33. stavka 1. Zakonika u pogledu primjene odluke o OTI-ju, carinsko tijelo iz članka 19. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 obavlja provjeru u elektroničkom sustavu iz članka 21. ove Uredbe te vodi evidenciju o takvim provjerama.

Članak 17.

Dosljednost s postojećim odlukama o OTI-ju

(članak 22. stavak 3. Zakonika)

Radi osiguravanja dosljednosti odluke o OTI-ju koju namjerava izdati s odlukama o OTI-ju koje su već izdane, carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke obavlja provjeru u elektroničkom sustavu iz članka 21. te vodi evidenciju o takvim provjerama.

Članak 18.

Obavijest o odluci o OIP-u

(članak 6. stavak 3. Zakonika)

1.   Ako carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke podnositelja zahtjeva obavješćuje o odluci o OIP-u drugim sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka, to mora učiniti s pomoću obrasca utvrđenog u Prilogu 12-02.

2.   Ako carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke podnositelja zahtjeva obavješćuje o odluci o OIP-u sredstvima elektroničke obrade podataka, to mora učiniti s pomoću obrasca utvrđenog u Prilogu 12-02.

Članak 19.

Razmjena podataka povezanih s odlukama o OIP-u

(članak 23. stavak 5. Zakonika)

1.   Carinska tijela Komisiji svaka tri mjeseca dostavljaju bitne podatke o odlukama o OIP-u.

2.   Podatke dobivene u skladu sa stavkom 1. Komisija stavlja na raspolaganje carinskim tijelima u svim državama članicama.

Članak 20.

Praćenje odluka o OTI-ju

(članak 23. stavak 5. Zakonika)

Ako carinske formalnosti za robu obuhvaćenu odlukom o OTI-ju ispunjava korisnik odluke o OTI-ju ili neka druga osoba u njegovo ime, to treba naznačiti u carinskoj deklaraciji navođenjem referentnog broja odluke o OTI-ju.

Članak 21.

Elektronički sustav za OTI

(članak 16. stavak 1. i članak 23. stavak 5. Zakonika)

1.   Za razmjenu i pohranu informacija koje se odnose na zahtjeve i odluke o OTI-ju te na bilo koji kasniji događaj koji može utjecati na prvotni zahtjev ili odluku, upotrebljava se elektronički sustav uspostavljen u tu svrhu u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika.

Nadležno carinsko tijelo stavlja na raspolaganje informacije u tom sustavu bez odlaganja, a najkasnije u roku od sedam dana od dana kada je carinsko tijelo došlo do saznanja o informacijama.

2.   Osim informacija iz stavka 1.:

(a)	nadzorom iz članka 55. ove Uredbe moraju biti obuhvaćeni podaci koji su bitni za praćenje primjene odluka o OTI-ju;

(b)	carinsko tijelo koje je zaprimilo zahtjev i donijelo odluku o OTI-ju putem sustava iz stavka 1. dostavlja obavijest o tome je li razdoblje produljene primjene odluke o OTI-ju odobreno, navodeći datum isteka razdoblja produljene primjene i količinu robe koja je obuhvaćena tim razdobljem.

3.   Komisija državama članicama redovito dostavlja rezultate praćenja iz stavka 2. točke (a) kao potporu carinskim tijelima u praćenju ispunjenja obveza koje proizlaze iz OTI-ja.

4.   Za razmjenu informacija koje se odnose na zahtjeve i odluke o OTI-ju upotrebljava se usklađeno sučelje za subjekte iz EU-a koje su zajednički osmislili Komisija i države članice.

5.   Tijekom obrade zahtjeva za odluku o OTI-ju carinska tijela navode status zahtjeva u sustavu iz stavka 1.

6.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, do datuma nadogradnje sustava iz tog stavka u skladu s Prilogom Provedbenoj odluci 2014/255/EU, države članice koriste se središnjom bazom podataka Komisije uspostavljenom člankom 8. stavkom 3. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 (8).

7.   Do datuma puštanja u uporabu prve faze nadogradnje sustava iz stavka 1. ovog članka i sustava iz članka 56. ove Uredbe, carinska tijela provode nadzor uporabe odluka o OTI-ju prilikom provedbe carinskih provjera ili naknadnih provjera u skladu s člancima 46. i 48. Zakonika. Odstupajući od stavka 3. ovog članka, Komisija do tog datuma puštanja u uporabu nije obvezna državama članicama dostaviti rezultate nadzora iz stavka 2. točke (a) ovog članka.

Članak 22.

Produljena primjena odluka koje se odnose na obvezujuće informacije

(članak 34. stavak 9. Zakonika)

1.   Ako carinska tijela odluče odobriti razdoblje produljene primjene u skladu s člankom 34. stavkom 9. trećim podstavkom Zakonika, moraju navesti datum kada istječe razdoblje produljene primjene predmetne odluke.

2.   Ako carinska tijela odluče odobriti razdoblje produljene primjene odluke o OTI-ju u skladu s člankom 34. stavkom 9. trećim podstavkom Zakonika, osim podataka navedenih u stavku 1. moraju navesti količine robe koje se mogu ocariniti tijekom razdoblja produljene primjene.

Odluka za koju je odobreno razdoblje produljene primjene prestaje biti valjana čim se dosegnu te količine.

Na temelju nadzora iz članka 55. Komisija obavješćuje države članice čim se dosegnu te količine.

Članak 23.

Mjere za osiguravanje ispravnog i ujednačenog razvrstavanja u Carinsku tarifu ili utvrđivanja podrijetla

(članak 34. stavak 10. Zakonika)

1.   Komisija bez odlaganja obavješćuje carinska tijela o suspendiranju donošenja odluke o OTI-ju i odluke o OIP-u u skladu s člankom 34. stavkom 10. točkom (a) Zakonika:

(a)	ako Komisija utvrdi neispravne ili neujednačene odluke;

(b)	ako carinska tijela Komisiji dostave slučajeve u kojima nisu uspjela riješiti razlike u mišljenju u pogledu ispravnog i ujednačenog razvrstavanja ili utvrđivanja podrijetla u maksimalnom roku od 90 dana.

Od dana kada Komisija carinskim tijelima dostavi obavijest o suspendiranju donošenja odluke ne izdaju se nikakve odluke o obvezujućim informacijama za robu na koju se primjenjuju točke (a) ili (b) sve dok se ne osigura ispravno i ujednačeno razvrstavanje ili utvrđivanje podrijetla.

2.   Nakon dostavljanja obavijesti Komisije iz stavka 1. treba što je moguće prije, a najkasnije u roku od 120 dana od dostavljanja obavijesti, provesti savjetovanje na razini Unije o ispravnom i ujednačenom razvrstavanju ili utvrđivanju podrijetla.

3.   Komisija odmah obavješćuje carinska tijela o povlačenju suspenzije.

4.   Za potrebe primjene stavaka 1. do 3. smatra se da odluke o OIP-u nisu ujednačene ako se njima priznaje različito podrijetlo robi:

(a)	koja je razvrstana u isti tarifni broj i čije je podrijetlo utvrđeno u skladu s istim pravilima o podrijetlu; i

(b)	koja je proizvedena u istovjetnim uvjetima uporabom istih proizvodnih postupaka i istovjetnih materijala posebice u pogledu njihova statusa materijala s podrijetlom odnosno materijala bez podrijetla.

Odjeljak 3.

Ovlašteni gospodarski subjekt

Članak 24.

Sukladnost s propisima

(članak 39. točka (a) Zakonika)

1.   Ako je podnositelj zahtjeva fizička osoba, smatra se da je kriterij iz članka 39. točke (a) Zakonika ispunjen ako u protekle tri godine podnositelj zahtjeva i, ako je primjenjivo, zaposlenik nadležan za carinska pitanja podnositelja zahtjeva nisu počinili nikakvu tešku povredu ili ponovljene povrede carinskog zakonodavstva i poreznih pravila te nisu počinili nikakva teška kaznena djela povezana s njihovom gospodarskom djelatnosti.

Ako podnositelj zahtjeva nije fizička osoba, smatra se da je kriterij iz članka 39. točke (a) Zakonika ispunjen ako u protekle tri godine nijedna od sljedećih osoba nije počinila nikakvu tešku povredu ili ponovljene povrede carinskog zakonodavstva i poreznih pravila ili teška kaznena djela povezana s njihovom gospodarskom djelatnosti:

(a)	podnositelj zahtjeva;

(b)	osoba koja je nadležna za podnositelja zahtjeva ili provodi kontrolu nad njegovim upravljanjem;

(c)	zaposlenik nadležan za carinska pitanja podnositelja zahtjeva.

2.   Međutim, kriterij iz članka 39. točke (a) Zakonika može se smatrati ispunjenim ako carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke smatra da je povreda zanemarive važnosti u odnosu na broj ili opseg predmetnih radnji te carinsko tijelo ne dovodi u pitanje dobru vjeru podnositelja zahtjeva.

3.   Ako osoba iz stavka 1. točke (b) ima poslovni nastan ili boravište u trećoj zemlji, carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke na temelju dostupnih evidencija i informacija ocjenjuje ispunjava li ta osoba kriterij iz članka 39. točke (a) Zakonika.

4.   Ako podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan manje od tri godine, carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke ocjenjuje ispunjavanje kriterija iz članka 39. točke (a) Zakonika na temelju dostupnih evidencija i informacija.

Članak 25.

Zadovoljavajući sustav upravljanja trgovačkim i prijevoznim evidencijama

(članak 39. točka (b) Zakonika)

1.   Smatra se da je kriterij utvrđen u članku 39. točki (b) Zakonika ispunjen ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

podnositelj zahtjeva vodi računovodstveni sustav koji je u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koja se primjenjuju u državi članici u kojoj se knjigovodstvo vodi, omogućuje carinske knjigovodstvene provjere i vodi arhivsku evidenciju koja omogućuju kontrolni slijed od trenutka evidentiranja podataka;

(b)	evidencije koje podnositelj zahtjeva vodi za carinske svrhe integrirane su u računovodstveni sustav podnositelja zahtjeva ili omogućuju unakrsne provjere informacija s računovodstvenim sustavom;

(c)	podnositelj zahtjeva carinskom tijelu omogućuje fizički pristup svom računovodstvenom sustavu i, ako je primjenjivo, svojim trgovačkim i prijevoznim evidencijama;

(d)	podnositelj zahtjeva carinskom tijelu omogućuje elektronički pristup svom računovodstvenom sustavu i, ako je primjenjivo, svojim trgovačkim i prijevoznim evidencijama ako se ti sustavi ili evidencije vode u elektroničkom obliku;

(e)	podnositelj zahtjeva ima logistički sustav koji prepoznaje robu kao robu Unije ili robu koja nije roba Unije i prema potrebi navodi lokaciju robe;

(f)	podnositelj zahtjeva ima upravnu organizaciju koja odgovara vrsti i opsegu poslovanja i prikladna je za upravljanje protokom robe te sustav unutarnje kontrole kojim se mogu spriječiti, otkriti i ispraviti pogreške te spriječiti i otkriti nezakonite ili nepravilne transakcije;

(g)	ako je primjenjivo, podnositelj zahtjeva uspostavio je zadovoljavajuće postupke upravljanja dozvolama i odobrenjima koji su izdani u skladu s mjerama trgovinske politike ili se odnose na trgovinu poljoprivrednim proizvodima;

(h)	podnositelj zahtjeva uspostavio je zadovoljavajuće postupke za arhiviranje svojih evidencija i podataka te zaštitu od gubitka podataka;

(i)	podnositelj zahtjeva osigurava da odgovarajući zaposlenici dobiju uputu da obavijeste carinska tijela kadgod otkriju poteškoće pri ispunjavanju zahtjeva te uspostavlja postupke za obavješćivanje carinskih tijela o takvim poteškoćama;

(j)	podnositelj zahtjeva provodi sigurnosne mjere za zaštitu svog računalnog sustava od neovlaštenog pristupa te zaštitu svoje dokumentacije;

(k)

ako je primjenjivo, podnositelj zahtjeva uspostavio je zadovoljavajuće postupke upravljanja uvoznim i izvoznim dozvolama povezanima sa zabranama i ograničenjima, uključujući mjere za razlikovanje robe koja podliježe zabranama ili ograničenjima od druge robe kao i mjere osiguravanja sukladnosti s tim zabranama i ograničenjima.

2.   Ako podnositelj zahtjeva podnosi zahtjev samo za odobrenje statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta za sigurnost i zaštitu iz članka 38. stavka 2. točke (b) Zakonika (AEOS), ne primjenjuje se zahtjev utvrđen u stavku 1. točki (e).

Članak 26.

Financijska solventnost

(članak 39. točka (c) Zakonika)

1.   Smatra se da je ispunjen kriterij utvrđen u članku 39. točki (c) Zakonika ako podnositelj zahtjeva udovoljava sljedećim zahtjevima:

(a)	podnositelj zahtjeva nije u stečajnom postupku;

(b)	tijekom tri godine koje prethode podnošenju zahtjeva, podnositelj zahtjeva ispunio je svoje financijske obveze u pogledu plaćanja carina i drugih davanja, poreza ili pristojbi koje se naplaćuju na uvoz ili izvoz robe ili u vezi s njime;

(c)

podnositelj zahtjeva dokazao je na temelju evidencija i podataka dostupnih za tri godine koje prethode podnošenju zahtjeva da je dovoljno financijski solventan za ispunjavanje svojih obveza te da ispunjava svoje obveze s obzirom na vrstu i opseg svojih poslovnih aktivnosti, uključujući da nema negativne neto imovine, osim ako raspolaže dovoljnim sredstvima da je može pokriti.

2.   Ako podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan manje od tri godine, njegova se financijska solventnost kako je navedena u članku 39. točki (c) Zakonika provjerava na temelju dostupnih evidencija i informacija.

Članak 27.

Praktični standardi za osposobljenost ili stručne kvalifikacije

(članak 39. točka (d) Zakonika)

1.   Smatra se da je ispunjen kriterij utvrđen u članku 39. točki (d) Zakonika ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

podnositelj zahtjeva ili osoba zadužena za carinska pitanja podnositelja zahtjeva ispunjava jedan od sljedećih praktičnih standarda za osposobljenost: i. dokazano praktično iskustvo u carinskim pitanjima od najmanje tri godine; ii. normu kakvoće za carinska pitanja koju je donijelo europsko normizacijsko tijelo;

(b)

podnositelj zahtjeva ili osoba nadležna za carinska pitanja podnositelja zahtjeva uspješno su završili osposobljavanje u području carinskog zakonodavstva koje je relevantno i razmjerno opsegu njegove uključenosti u aktivnosti povezane s carinom, a koje pruža i. carinsko tijelo države članice; ii. obrazovna ustanova koju za potrebe takvog osposobljavanja priznaju carinska tijela ili tijelo države članice nadležno za stručno osposobljavanje; iii. stručno ili strukovno udruženje koje za potrebe takvog osposobljavanja priznaju carinska tijela države članice ili koje je akreditirano u Uniji.

2.   Ako je osoba zadužena za carinska pitanja podnositelja zahtjeva ugovorni partner, smatra se da je ispunjen kriterij utvrđen u članku 39. točki (d) Zakonika ako je ugovorni partner gospodarski subjekt ovlašten za carinska pojednostavnjenja iz članka 38. stavka 2. točke (a) Zakonika (AEOC).

Članak 28.

Standardi sigurnosti i zaštite

(članak 39. točka (e) Zakonika)

1.   Smatra se da je kriterij utvrđen u članku 39. točki (e) Zakonika ispunjen ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	zgrade koje se upotrebljavaju za obavljanje aktivnosti obuhvaćenih odobrenjem statusa AEOS-a pružaju zaštitu od nezakonitog ulaska te su izgrađene od materijala koji onemogućuju nezakoniti ulazak;

(b)	uspostavljene su odgovarajuće mjere za sprječavanje neovlaštenog pristupa uredima, otpremnim područjima, dokovima za utovar i prostorima za teret te drugim relevantnim mjestima;

(c)	poduzete su mjere za rukovanje robom koje obuhvaćaju zaštitu od neovlaštenog unošenja ili zamjene robe i nestručnog rukovanja robom te zaštitu od neovlaštenog mijenjanja jedinica tereta;

(d)

podnositelj zahtjeva poduzeo je mjere koje omogućuju jasno utvrđivanje njegovih poslovnih partnera te osiguravaju, provedbom odgovarajućih ugovornih odredbi ili drugih odgovarajućih mjera u skladu s poslovnim modelom podnositelja zahtjeva, da njegovi poslovni partneri osiguraju zaštitu svojeg dijela međunarodnog lanca opskrbe;

(e)

podnositelj zahtjeva provodi, u mjeri u kojoj to dozvoljava nacionalno zakonodavstvo, sigurnosne provjere potencijalnih zaposlenika koji će raditi na sigurnosno osjetljivim radnim mjestima te obavlja sigurnosne provjere prošlosti zaposlenika zaposlenih na takvim radnim mjestima, u redovnim razmacima ili kada to opravdavaju okolnosti;

(f)	podnositelj zahtjeva uspostavio je odgovarajuće postupke zaštite za sve svoje vanjske pružatelje usluga;

(g)	podnositelj zahtjeva osigurava da njegovi zaposlenici koji imaju odgovornosti povezane sa zaštitom redovito sudjeluju u programima podizanja svijesti o pitanjima zaštite;

(h)	podnositelj zahtjeva imenovao je osobu za kontakt zaduženu za pitanja povezana sa sigurnošću i zaštitom.

2.   Ako je podnositelj zahtjeva korisnik potvrde za sigurnost i zaštitu izdane na temelju međunarodne konvencije ili međunarodne norme Međunarodne organizacije za normizaciju ili na temelju europske norme europskog normizacijskog tijela, te se potvrde uzimaju u obzir pri provjeri ispunjenja kriterija utvrđenih u članku 39. točki (e) Zakonika.

Smatra se da su kriteriji ispunjeni ako se utvrdi da su kriteriji za izdavanje te potvrde jednaki ili istovrijedni onima utvrđenima u članku 39. točki (e) Zakonika.

Smatra se da su kriteriji ispunjeni ako je podnositelj zahtjeva korisnik potvrde za sigurnost i zaštitu koju je izdala treća zemlja s kojom je Unija zaključila sporazum kojim je predviđeno priznavanje te potvrde.

3.   Ako je podnositelj zahtjeva regulirani agent ili poznati pošiljatelj kako su definirani u članku 3. Uredbe (EZ) br. 300/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (9) te ispunjava zahtjeve utvrđene u Uredbi Komisije (EU) br. 185/2010 (10), smatra se da su kriteriji utvrđeni u stavku 1. ispunjeni u odnosu na lokacije i aktivnosti za koje je podnositelj zahtjeva stekao status reguliranog agenta ili poznatog pošiljatelja ako su kriteriji za izdavanje statusa reguliranog agenta ili poznatog pošiljatelja jednaki ili istovrijedni onima utvrđenima u članku 39. točki (e) Zakonika.

Članak 29.

Ispitivanje kriterija

(članak 22. Zakonika)

1.   Za potrebe ispitivanja kriterija utvrđenih u članku 39. točkama (b) i (e) Zakonika carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke osigurava provedbu provjera na licu mjesta u svim prostorima bitnima za aktivnosti podnositelja zahtjeva koje su povezane s carinom.

Ako podnositelj zahtjeva ima velik broj prostora, a važeći rok za donošenje odluke ne dopušta pregled svih prostora, carinsko tijelo može odlučiti pregledati samo reprezentativni dio tih prostora ako se uvjerilo da podnositelj zahtjeva primjenjuje iste standarde sigurnosti i zaštite te iste zajedničke standarde i postupke za vođenje evidencija u svim svojim prostorima.

2.   Carinska tijela nadležna za donošenje odluke mogu uzeti u obzir rezultate procjena ili revizija provedenih u skladu sa zakonodavstvom Unije ako su ti rezultati relevantni za ispitivanje kriterija iz članka 39. Zakonika.

3.   Radi ispitivanja jesu li ispunjeni kriteriji utvrđeni u članku 39. točkama (b), (c) i (e) Zakonika, carinska tijela mogu uzeti u obzir stručne zaključke koje je dostavio podnositelj zahtjeva ako stručnjak koji je sastavio zaključke nije povezan s podnositeljem zahtjeva u smislu članka 127. ove Uredbe.

4.   Pri ispitivanju jesu li ispunjeni kriteriji utvrđeni u članku 39. Zakonika carinska tijela u obzir uzimaju posebne značajke gospodarskih subjekata, posebice je li riječ o malom i srednjem poduzeću.

5.   Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke dokumentira provjeru kriterija utvrđenih u članku 39. Zakonika te rezultate te provjere.

Članak 30.

Elektronički sustav za status ovlaštenog gospodarskog subjekta (AEO)

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

1.   Za razmjenu i pohranu informacija koje se odnose na zahtjeve za odobrenje statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta (AEO) i izdana odobrenja statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta te na bilo koji kasniji događaj ili radnju koja naknadno može utjecati na prvotnu odluku, uključujući poništenje, suspenziju, opoziv ili izmjenu ili rezultate praćenja i ponovne ocjene upotrebljava se elektronički sustav uspostavljen u tu svrhu u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika. Nadležno carinsko tijelo stavlja na raspolaganje informacije u tom sustavu bez odlaganja, a najkasnije u roku od sedam dana.

Za razmjenu informacija o zahtjevima i odlukama povezanima s odobrenjem statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta upotrebljava se usklađeno sučelje za subjekte iz EU-a koje su zajednički osmislili Komisija i države članice.

2.   Ako je primjenjivo, posebice u slučajevima kada je status AEO-a temelj za izdavanje odobrenja, dozvola ili olakšica na temelju drugog zakonodavstva Unije, nadležno carinsko tijelo može dopustiti pristup elektroničkom sustavu iz stavka 1. odgovarajućem nacionalnom tijelu nadležnom za zaštitu civilnog zračnog prometa. Pristupom su obuhvaćeni sljedeći podaci:

(a)	odobrenja statusa AEOS-a, uključujući ime korisnika odobrenja, i prema potrebi njihovu izmjenu ili opoziv ili suspenziju statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta te obrazloženje te odluke;

(b)	ponovne procjene odobrenja statusa AEOS-a i rezultati tih procjena.

Nacionalna tijela nadležna za zaštitu civilnog zračnog prometa koja na raspolaganju imaju te informacije njima se služe isključivo za potrebe odgovarajućih programa za reguliranog agenta ili poznatog pošiljatelja te provode odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere za zaštitu tih informacija.

3.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, do datuma nadogradnje sustava AEO iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, države članice upotrebljavaju sustav utvrđen člankom 14.x Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93.

Članak 31.

Postupak savjetovanja i razmjena informacija između carinskih tijela

(članak 22. Zakonika)

1.   Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke može se savjetovati s carinskim tijelima drugih država članica koja su nadležna za mjesto gdje se čuvaju potrebne informacije ili gdje se trebaju provesti provjere za potrebe ispitivanja jednog ili više kriterija utvrđenih u članku 39. Zakonika.

2.   Savjetovanje iz stavka 1. obvezno je u sljedećim slučajevima:

(a)	zahtjev za status AEO-a podnosi se u skladu s člankom 12. stavkom 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 carinskom tijelu u mjestu u kojem se vodi ili je dostupna glavna računovodstvena evidencija podnositelja zahtjeva u carinske svrhe;

(b)	zahtjev za status AEO-a podnesen je u skladu s člankom 27. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 carinskim tijelima države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima trajni poslovni nastan i u kojoj se čuvaju ili su dostupne informacije o njegovim aktivnostima općeg logističkog upravljanja;

(c)	dio evidencija i dokumentacije bitne za zahtjev za status AEO-a čuva se u državi članici koja nije država carinskog tijela nadležnog za donošenje odluke;

(d)	podnositelj zahtjeva za status AEO-a vodi prostor za smještaj ili obavlja druge aktivnosti povezane s carinom u državi članici koja nije država nadležnog carinskog tijela.

3.   Odstupajući od roka utvrđenog u članku 14. stavku 1. prvom podstavku drugoj rečenici ove Uredbe, carinsko tijelo dužno je završiti postupak savjetovanja u roku od 80 dana od dana kada je carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke dostavilo obavijest o potrebnim uvjetima i kriterijima koje more ispitati konzultirano carinsko tijelo.

4.   Ako carinsko tijelo druge države članice raspolaže informacijama bitnima za odobrenje statusa AEO-a, o tim je informacijama dužno obavijestiti carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke u roku od 30 dana od dana priopćavanja zahtjeva s pomoću elektroničkog sustava iz članka 30. ove Uredbe.

Članak 32.

Odbijanje zahtjeva

(članak 22. Zakonika)

Odbijanje zahtjeva za status AEO-a ne utječe na postojeće povoljne odluke donesene u pogledu podnositelja zahtjeva u skladu s carinskim zakonodavstvom, osim ako se donošenje tih povoljnih odluka temelji na ispunjenju kriterija za status AEO-a za koje je pri ispitivanju zahtjeva za status AEO-a utvrđeno da nisu ispunjeni.

Članak 33.

Kombinacija obiju vrsta odobrenja

(članak 38. stavak 3. Zakonika)

Ako podnositelj zahtjeva ispunjava uvjete i za izdavanje odobrenja za AEOC i za izdavanje odobrenja za AEOS, carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke izdaje kombinirano odobrenje.

Članak 34.

Opoziv odobrenja

(članak 28. Zakonika)

1.   Opoziv odobrenja statusa AEO-a ne utječe na povoljne odluke donesene u pogledu iste osobe, osim ako je status AEO-a bio uvjet za povoljnu odluku ili se ta odluka temeljila na kriteriju iz članka 39. Zakonika koji više nije ispunjen.

2.   Opoziv ili izmjena povoljne odluke donesene u pogledu korisnika odobrenja ne utječe automatski na odobrenje statusa AEO-a te osobe.

3.   Ako je ista osoba AEOC i AEOS te ako se zbog neispunjenja uvjeta utvrđenih u članku 39. točki (d) Zakonika primjenjuje članak 28. Zakonika ili članak 15. ove Uredbe, odobrenje statusa AEOC-a se opoziva, a odobrenje statusa AEOS-a ostaje na snazi.

Ako je ista osoba AEOS i AEOC te ako se zbog neispunjenja uvjeta utvrđenih u članku 39. točki (e) Zakonika primjenjuje članak 28. Zakonika ili članak 15. ove Uredbe, odobrenje statusa AEOS-a se opoziva, a odobrenje statusa AEOC-a ostaje na snazi.

Članak 35.

Praćenje

(članak 23. stavak 5. Zakonika)

1.   Carinska tijela država članica bez odlaganja obavješćuju nadležno carinsko tijelo o svim čimbenicima nastalima nakon dodjele statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta koji mogu utjecati na njegovu valjanost ili sadržaj.

2.   Nadležno carinsko tijelo sve relevantne informacije koje su mu dostupne stavlja na raspolaganje carinskim tijelima drugih država članica u kojima ovlašteni gospodarski subjekt obavlja aktivnosti povezane s carinom.

3.   Ako carinsko tijelo opozove povoljnu odluku donesenu na temelju statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta, o tome je dužno obavijestiti carinsko tijelo koje je odobrilo taj status.

4.   Ako je AEOS regulirani agent ili poznati pošiljatelj kako su definirani u članku 3. Uredbe (EZ) br. 300/2008 te ispunjava zahtjeve utvrđene u Uredbi (EU) br. 185/2010, nadležno carinsko tijelo mora odgovarajućem nacionalnom tijelu nadležnom za zaštitu civilnog zračnog prometa odmah na raspolaganje staviti sljedeće minimalne informacije o statusu AEO-a kojima raspolaže:

(a)	odobrenje statusa AEOS-a, uključujući ime korisnika odobrenja i prema potrebi njegovu izmjenu ili opoziv ili suspenziju statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta te obrazloženje te odluke;

(b)	informacije o tome jesu li predmetnu lokaciju posjetila carinska tijela, datum njihova posljednjeg posjeta te je li svrha posjeta bila postupak odobravanja, ponovna procjena ili praćenje;

(c)	ponovne procjene odobrenja statusa AEOS-a i rezultate tih procjena.

Nacionalna carinska tijela, u dogovoru s odgovarajućim nacionalnim tijelom nadležnim za zaštitu civilnog zračnog prometa, utvrđuju detaljne postupke za razmjenu svih informacija koje nisu obuhvaćene elektroničkim sustavom iz članka 30. ove Uredbe.

Nacionalna tijela nadležna za zaštitu civilnog zračnog prometa koja na raspolaganju imaju te informacije njima se služe isključivo za potrebe odgovarajućih programa za reguliranog agenta ili poznatog pošiljatelja te provode odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere za zaštitu tih informacija.

Odjeljak 4.

Provjera robe

Pododjeljak 1.

Carinske provjere i upravljanje rizikom

Članak 36.

Elektronički sustav za upravljanje rizikom i carinske provjere

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

1.   Za razmjenu i pohranu informacija koje se odnose na priopćivanje bilo kakvih informacija o riziku između carinskih tijela država članica i Komisije upotrebljava se elektronički sustav uspostavljen u tu svrhu u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika („carinski sustav za upravljanje rizikom”).

2.   Sustav iz stavka 1. primjenjuje se i za priopćivanje među carinskim tijelima te između carinskih tijela i Komisije u provedbi zajedničkih kriterija i standarda za rizike, za zajednička prioritetna područja provjere, upravljanje carinskim krizama, razmjenu informacija o riziku i rezultata analize rizika iz članka 46. stavka 5. Zakonika te razmjenu rezultata carinskih provjera.

Pododjeljak 2.

Ručna i predana prtljaga u zračnom prometu

Članak 37.

Tranzitni letovi

(članak 49. Zakonika)

1.   Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na ručnu i predanu prtljagu osoba koje putuju iz zračne luke izvan Unije zrakoplovom koji nakon zaustavljanja u zračnoj luci Unije nastavlja put u drugu zračnu luku Unije obavljaju se u zadnjoj međunarodnoj zračnoj luci Unije.

Na ručnu i predanu prtljagu primjenjuju se pravila koja vrijede za prtljagu osoba koje putuju iz treće zemlje osim ako osoba koja nosi takvu prtljagu dokaže da roba sadržana u prtljazi ima status robe Unije.

2.   Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na ručnu i predanu prtljagu osoba koje putuju iz zračne luke u Uniji zrakoplovom koji se zaustavlja u drugoj zračnoj luci Unije prije nastavljanja puta do zračne luke izvan Unije obavljaju se u prvoj međunarodnoj zračnoj luci u Uniji.

Ručna prtljaga može podlijegati provjeri u zadnjoj međunarodnoj zračnoj luci u Uniji u kojoj je zrakoplov pristao kako bi se utvrdio njezin carinski status robe Unije.

Članak 38.

Tranzitni letovi u poslovnim i turističkim zrakoplovima

(članak 49. Zakonika)

Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na prtljagu osoba u poslovnim ili turističkim zrakoplovima obavljaju se u sljedećim zračnim lukama:

(a)	za letove iz zračne luke izvan Unije zrakoplovom koji nakon zaustavljanja u zračnoj luci u Uniji nastavlja put do druge zračne luke u Uniji, u prvoj međunarodnoj zračnoj luci u Uniji;

(b)	za letove iz zračne luke u Uniji zrakoplovom koji nakon zaustavljanja u zračnoj luci u Uniji nastavlja put do zračne luke izvan Unije, u zadnjoj međunarodnoj zračnoj luci u Uniji.

Članak 39.

Dolazni transferni letovi

(članak 49. Zakonika)

1.   Ako se prtljaga koja je zrakoplovom iz zračne luke izvan Unije prispjela u zračnu luku Unije pretovaruje u toj zračnoj luci Unije u drugi zrakoplov koji nastavlja let unutar Unije, primjenjuju se stavci 2. i 3.

2.   Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na predanu prtljagu obavljaju se u zadnjoj međunarodnoj odredišnoj zračnoj luci Unije za let unutar Unije. Međutim, carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na predanu prtljagu prispjelu iz zračne luke izvan Unije koja se u međunarodnoj zračnoj luci Unije pretovaruje u zrakoplov koji leti u drugu međunarodnu zračnu luku u Uniji na državnom području iste države članice mogu se obavljati u međunarodnoj zračnoj luci Unije u kojoj se predana prtljaga pretovaruje.

Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na predanu prtljagu u iznimnim se slučajevima i dodatno uz provjere i formalnosti iz prvog podstavka mogu obavljati u prvoj međunarodnoj zračnoj luci Unije ako se pokažu potrebnima nakon provjere ručne prtljage.

3.   Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na ručnu prtljagu obavljaju se u prvoj međunarodnoj zračnoj luci Unije.

Dodatne carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na ručnu prtljagu mogu se obavljati u odredišnoj zračnoj luci leta unutar Unije samo u iznimnim slučajevima ako se pokažu potrebnima nakon provjere predane prtljage.

Članak 40.

Odlazni transferni letovi

(članak 49. Zakonika)

1.   Ako se prtljaga utovarena u zračnoj luci Unije u zrakoplov koji nastavlja let unutar Unije u drugoj zračnoj luci Unije pretovari u drugi zrakoplov čije je odredište zračna luka izvan Unije, primjenjuju se stavci 2. i 3.

2.   Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na predanu prtljagu obavljaju se u prvoj polazišnoj međunarodnoj zračnoj luci Unije. Međutim, carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na predanu prtljagu koja je utovarena u zrakoplov u međunarodnoj zračnoj luci Unije i pretovarena u drugoj međunarodnoj zračnoj luci Unije na državnom području iste države članice u zrakoplov čije je odredište zračna luka izvan Unije mogu se obavljati u međunarodnoj zračnoj luci Unije u kojoj se predana prtljaga pretovaruje.

Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na predanu prtljagu u iznimnim se slučajevima i dodatno uz provjere i formalnosti iz prvog podstavka mogu obavljati u zadnjoj međunarodnoj zračnoj luci Unije ako se pokažu potrebnima nakon provjere ručne prtljage.

3.   Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na ručnu prtljagu obavljaju se u zadnjoj međunarodnoj zračnoj luci Unije.

Dodatne carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na ručnu prtljagu mogu se obavljati u polazišnoj zračnoj luci leta unutar Unije samo u iznimnim slučajevima ako se pokažu potrebnima nakon provjere predane prtljage.

Članak 41.

Pretovar u turistički ili poslovni zrakoplov

(članak 49. Zakonika)

1.   Sve carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na prtljagu pristiglu u zračnu luku Unije redovnim ili čarter letom iz zračne luke izvan Unije koja se u toj zračnoj luci pretovaruje u turistički ili poslovni zrakoplov koji nastavlja let unutar Unije obavljaju se u odredišnoj zračnoj luci redovnog ili čarter leta.

2.   Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na prtljagu utovarenu u zračnoj luci Unije u turistički ili poslovni zrakoplov koji nastavlja let unutar Unije s namjerom da se pretovari u drugoj zračnoj luci Unije na redovni ili čarter let s odredištem u zračnoj luci izvan Unije obavljaju se u polazišnoj zračnoj luci redovnog ili čarter leta.

Članak 42.

Pretovar između zračnih luka na državnom području iste države članice

(članak 49. Zakonika)

Carinska tijela mogu provoditi provjere sljedeće prtljage u međunarodnoj zračnoj luci Unije u kojoj se predana prtljaga pretovaruje:

(a)	prtljage koja dolazi iz zračne luke izvan Unije i pretovaruje se u međunarodnoj zračnoj luci Unije u zrakoplov koji leti u međunarodnu zračnu luku Unije na istom državnom području;

(b)	prtljage koja je utovarena u zrakoplov u međunarodnoj zračnoj luci Unije s namjerom da se u drugoj međunarodnoj zračnoj luci Unije na istom državnom području pretovari u zrakoplov koji leti u zračnu luku izvan Unije.

Članak 43.

Mjere za sprečavanje nezakonitog pretovara

(članak 49. Zakonika)

Države članice osiguravaju:

(a)	da se po dolasku u međunarodnu zračnu luku Unije u kojoj se trebaju obaviti carinske provjere svaki pretovar robe sadržane u ručnoj prtljazi prije carinskih provjera te prtljage obavlja pod nadzorom;

(b)	da se po odlasku iz međunarodne zračne luke Unije u kojoj se trebaju obaviti carinske provjere svaki pretovar robe sadržane u ručnoj prtljazi nakon obavljenih carinskih provjera te prtljage obavlja pod nadzorom;

(c)	da se po dolasku u međunarodnu zračnu luku Unije u kojoj se trebaju obaviti carinske provjere poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se spriječio svaki pretovar robe sadržane u predanoj prtljazi prije carinskih provjera te prtljage;

(d)	da se po odlasku iz međunarodne zračne luke Unije u kojoj se trebaju obaviti carinske provjere poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se spriječio svaki pretovar robe sadržane u predanoj prtljazi nakon obavljenih carinskih provjera predane prtljage.

Članak 44.

Naljepnica za označavanje prtljage

(članak 49. Zakonika)

Predana prtljaga registrirana u zračnoj luci Unije označava se naljepnicom koja se stavlja na prtljagu. Ogledni primjerak i tehničke značajke naljepnice navedeni su u Prilogu 12-03.

Članak 45.

Popis međunarodnih zračnih luka Unije

(članak 49. Zakonika)

Svaka država članica Komisiji dostavlja popis svojih međunarodnih zračnih luka Unije te Komisiju obavješćuje o svakoj promjeni tog popisa.

Pododjeljak 3.

Prtljaga u pomorskom prometu

Članak 46.

Plovila za razonodu

(članak 49. Zakonika)

Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na prtljagu osoba u plovilima za razonodu obavljaju se u svim lukama pristajanja u Uniji bez obzira na podrijetlo i odredište plovila. Plovilo za razonodu jest rekreacijsko plovilo definirano u Direktivi 94/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11).

Članak 47.

Prekrcaji u transferu

(članak 49. Zakonika)

Carinske provjere i formalnosti koje se primjenjuju na prtljagu osoba koje koriste pomorsku uslugu koju obavlja isto plovilo i koja se sastoji od uzastopnih prijevoza koji započinju, zaustavljaju se ili završavaju u luci izvan Unije obavlja se u bilo kojoj luci Unije u kojoj se prtljaga utovaruje ili istovaruje.

POGLAVLJE 3.

Konverzija valute

Članak 48.

Odredbe o deviznom tečaju za tarifno razvrstavanje

(članak 53. Zakonika)

1.   Vrijednost eura, ako je to potrebno u skladu s člankom 53. stavkom 1. točkom (b) Zakonika, utvrđuje se jednom mjesečno.

Primjenjuje se najnoviji devizni tečaj koji je odredila Europska središnja banka prije predzadnjeg dana u mjesecu, a koji se primjenjuje tijekom čitavog sljedećeg mjeseca.

Međutim, ako se stopa koja se primjenjuje na početku mjeseca za više od 5 % razlikuje od stope koju je odredila Europska središnja banka prije 15. dana istog mjeseca, od 15. dana u mjeseca do kraja mjeseca primjenjuje se ta stopa Europske središnje banke.

2.   Ako je potrebna konverzija valute iz bilo kojeg razloga iz članka 53. stavka 2. Zakonika, primjenjuje se protuvrijednost eura u nacionalnoj valuti prema stopi koju je odredila Europska središnja banka prvog radnog dana listopada; ta se stopa primjenjuje od 1. siječnja sljedeće godine.

3.   Za iznos utvrđen u eurima države članice mogu održavati nepromijenjenu protuvrijednost u nacionalnoj valuti ako je u trenutku godišnjeg usklađenja promjena nastala konverzijom tog iznosa bude manja od 5 % vrijednosti izražene u nacionalnoj valuti.

Iznos dobiven konverzijom države članice mogu zaokružiti na najbližu višu ili nižu decimalnu vrijednost.

GLAVA II.

ČIMBENICI NA TEMELJU KOJIH SE PRIMJENJUJE UVOZNA ILI IZVOZNA CARINA TE DRUGE MJERE U VEZI S TRGOVINOM ROBOM

POGLAVLJE 1.

Zajednička carinska tarifa i razvrstavanje robe u Carinsku tarifu

Odjeljak 1.

Upravljanje carinskim kvotama

Članak 49.

Opća pravila o ujednačenom upravljanju carinskim kvotama

(članak 56. stavak 4. Zakonika)

1.   Carinskim kvotama otvorenima u skladu sa zakonodavstvom Unije koje se odnosi na način upravljanja iz ovog članka i iz članaka 50. do 54. ove Uredbe upravlja se prema kronološkom redoslijedu datuma prihvaćanja carinskih deklaracija za puštanje u slobodni promet.

2.   U zakonodavstvu Unije svaka je carinska kvota identificirana rednim brojem, čime se olakšava upravljanje.

3.   Za potrebe ovog odjeljka smatra se da su deklaracije za puštanje u slobodni promet koje carinska tijela prihvate 1., 2. ili 3. siječnja prihvaćene 3. siječnja iste godine. Međutim, ako je jedan od tih dana subota ili nedjelja, smatra se da su deklaracije prihvaćene 4. siječnja te godine.

4.   Za potrebe ovog odjeljka radnim danima smatraju se dani koji nisu državni praznici za institucije Unije u Bruxellesu.

Članak 50.

Nadležnosti carinskih tijela država članica u pogledu ujednačenog upravljanja carinskim kvotama

(članak 56. stavak 4. Zakonika)

1.   Carinska tijela ispituju je li zahtjev kojim deklarant u carinskoj deklaraciji za puštanje u slobodni promet traži dodjelu carinske kvote valjan u skladu sa zakonodavstvom Unije o otvaranju carinske kvote.

2.   Ako carinska tijela prihvate carinsku deklaraciju za puštanje u slobodni promet s valjanim zahtjevom deklaranta za dodjelu carinske kvote te ako im se dostave sve priložene isprave potrebne za dodjelu carinske kvote, carinska tijela bez odlaganja prosljeđuju zahtjev Komisiji navodeći datum prihvaćanja carinske deklaracije i točan iznos za koji se podnosi zahtjev.

Članak 51.

Dodjeljivanje količina u okviru carinskih kvota

(članak 56. stavak 4. Zakonika)

1.   Komisija dodjeljuje količine radnim danima. Međutim, Komisija može odlučiti da na određeni radni dan ne dodjeli količine uz uvjet da se o tome prethodno obavijeste nadležna tijela država članica.

2.   Količine u okviru carinskih kvota mogu se dodijeliti najranije drugog radnog dana nakon datuma prihvaćanja carinske deklaracije u kojoj je deklarant podnio zahtjev za dodjelu carinske kvote.

Komisija pri svakom dodjeljivanju količina uzima u obzir sve neodgovorene zahtjeve za dodjelu carinskih kvota na temelju carinskih deklaracija prihvaćenih do dva radna dana prije dana dodjeljivanja količina, a koje su carinska tijela poslala u sustav iz članka 54. ove Uredbe.

3.   Komisija za svaku carinsku kvotu dodjeljuje količine na temelju zaprimljenih zahtjevâ za dodjelu carinskih kvota prema kronološkom redoslijedu datumâ prihvaćanja relevantnih carinskih deklaracija i pod uvjetom da to dopušta preostali saldo carinskih kvota.

4.   Ako je na dan dodjeljivanja količina zbroj količina iz svih zahtjeva za dodjelu carinske kvote koji se odnose na deklaracije koje su prihvaćene isti dan veći od preostalog salda carinske kvote, Komisija dodjeljuje količine s obzirom na te zahtjeve proporcionalno zahtijevanim količinama.

5.   Pri otvaranju nove carinske kvote, Komisija dodjeljuje količine u okviru te carinske kvote najranije 11. radnog dana nakon dana objave akta Unije o otvaranju te carinske kvote.

Članak 52.

Poništavanje zahtjevâ i povrati neiskorištenih dodijeljenih količina u okviru carinskih kvota

(članak 56. stavak 4. Zakonika)

1.   Svaku pogrešno dodijeljenu količinu carinska tijela odmah vraćaju u elektronički sustav iz članka 54. ove Uredbe. Međutim, obveza povrata ne primjenjuje se ako se pogrešna dodjela u iznosu carinskog duga manjeg od 10 EUR otkrije nakon prvih mjesec dana od isteka valjanosti predmetne carinske kvote.

2.   Ako carinska tijela ponište carinsku deklaraciju za robu koja je predmet zahtjeva za dodjelu carinske kvote prije nego što Komisija dodijeli zahtijevanu količinu, carinska tijela poništavaju cijeli zahtjev za dodjelu carinske kvote.

Ako je Komisija već dodijelila zahtijevanu količinu na temelju poništene carinske deklaracije, carinsko tijelo odmah vraća dodijeljenu količinu u elektronički sustav iz članka 54. ove Uredbe.

Članak 53.

Kritični status carinskih kvota

(članak 56. stavak 4. Zakonika)

1.   Za potrebe članka 153. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 carinska kvota smatra se kritičnom čim se iskoristi 90 % ukupne količine carinske kvote.

2.   Odstupajući od stavka 1., carinska kvota smatra se kritičnom od datuma otvaranja u svakom od sljedećih slučajeva:

(a)	ako je carinska kvota otvorena na manje od tri mjeseca;

(b)	ako u prethodne dvije godine nisu otvorene carinske kvote koje obuhvaćaju iste proizvode i podrijetlo te isto kvotno razdoblje kao i predmetna carinska kvota („istovrijedne carinske kvote”);

(c)	ako je istovrijedna carinska kvota, koja je otvorena u prethodne dvije godine, iscrpljena zadnjeg dana ili prije zadnjeg dana trećeg mjeseca kvotnog razdoblja ili je obuhvaćala veću početnu količinu nego predmetna carinska kvota.

3.   Carinska kvota čija je jedina namjena primjena zaštitne mjere ili mjere koja je posljedica suspenzije koncesija kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 654/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (12) smatra se kritičnom čim se iskoristi 90 % ukupne količine, neovisno jesu li u prethodne dvije godine otvorene istovrijedne carinske kvote.

Članak 54.

Elektronički sustav za upravljanje carinskim kvotama

(članak 16. stavak 1. i članak 56. stavak 4. Zakonika)

1.   Kada je riječ o upravljanju carinskim kvotama, elektronički sustav uspostavljen u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika upotrebljavat će se za:

(a)	razmjenu informacija između carinskih tijela i Komisije u pogledu zahtjeva za dodjelu carinskih kvota i povratâ dodijeljenih količina te u pogledu statusa carinskih kvota i pohrane tih informacija;

(b)	upravljanje zahtjevima za dodjelu carinskih kvota i povratima dodijeljenih količina od strane Komisije;

(c)	razmjenu informacija između carinskih tijela i Komisije u pogledu dodjeljivanja količina u okviru carinskih kvota i pohrane tih podataka;

(d)	evidentiranje svih drugih događaja ili radnji koji mogu utjecati na prvotna povlačenja ili povrate dodijeljenih količina ili dodjelu carinskih kvota.

2.   Komisija u tom sustavu stavlja na raspolaganje informacije o rezultatima dodjele količina.

Odjeljak 2.

Nadzor puštanja robe u slobodni promet ili izvoza robe

Članak 55.

Opća pravila o nadzoru puštanja robe u slobodni promet ili izvoza robe

(članak 56. stavak 5. Zakonika)

1.   Ako Komisija odredi da određena roba podliježe nadzoru pri puštanju u slobodni promet ili pri izvozu, ona pravovremeno, prije nego što zahtjev za nadzor postane primjenjiv, carinskim tijelima dostavlja oznake KN te robe i podatke potrebne za provedbu nadzora.

Popis podataka koje bi Komisija mogla zahtijevati za potrebe nadzora nalazi se u Prilogu 21-01.

2.   Ako je odlučeno da određena roba podliježe nadzoru pri puštanju u slobodni promet ili pri izvozu, carinska tijela barem jednom tjedno Komisiji dostavljaju podatke o carinskim deklaracijama za relevantni postupak.

Ako se roba pušta u slobodni promet u skladu s člankom 194. stavkom 1. Zakonika, carinska tijela dostavljaju podatke Komisiji bez odlaganja.

3.   Podatke iz stavka 1. koje su dostavila carinska tijela Komisija otkriva samo u agregiranom obliku i samo korisnicima koji su ovlašteni u skladu s člankom 56. stavkom 2. ove Uredbe.

4.   Ako je roba stavljena u carinski postupak na temelju pojednostavnjene deklaracije iz članka 166. Zakonika ili unosom u evidencije deklaranta iz članka 182. Zakonika te ako podaci koje zahtijeva Komisija nisu bili dostupni u trenutku puštanja robe u slobodni promet u skladu s člankom 194. stavkom 1. Zakonika, carinska tijela te podatke dostavljaju Komisiji bez odlaganja nakon zaprimanja dopunske deklaracije koja je podnesena u skladu s člankom 167. Zakonika.

5.   Ako se od obveze podnošenja dopunske deklaracije odustane u skladu s člankom 167. stavkom 3. Zakonika ili ako je dopunska deklaracija podnesena ili učinjena dostupnom u skladu s člankom 225. ove Uredbe, korisnik odobrenja barem jednom mjesečno carinskim tijelima šalje podatke koje zahtijeva Komisija ili ona te podatke prikupljaju iz sustava deklaranta.

Carinska tijela bez odlaganja unose te podatke u elektronički sustav iz članka 56. ove Uredbe.

6.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, do datuma puštanja u uporabu prve faze nadogradnje sustava iz članka 56. stavka 1. te nacionalnih sustava za uvoz i izvoz iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, popis podataka koje Komisija može tražiti za potrebe nadzora utvrđen je u Prilogu 21-02.

Članak 56.

Elektronički sustav za nadzor puštanja robe u slobodni promet ili izvoza robe

(članak 16. stavak 1. i članak 56. stavak 5. Zakonika)

1.   Za nadzor puštanja robe u slobodni promet ili izvoza robe primjenjuje se elektronički sustav uspostavljen u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika koji se upotrebljava za prijenos i pohranu sljedećih podataka:

(a)	podataka o nadzoru puštanja robe u slobodni promet ili izvoza robe;

(b)	podataka kojima se mogu ažurirati podaci o nadzoru uneseni i pohranjeni u elektronički sustav u trenutku puštanja robe u slobodni promet ili izvoza robe.

2.   Komisija može ovlastiti korisnike za pristup elektroničkom sustavu iz stavka 1. na temelju zahtjevâ država članica.

3.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, do datuma puštanja u uporabu prve faze nadogradnje sustava iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, za prijenos i pohranu podataka iz točaka (a) i (b) tog stavka upotrebljava se Komisijin sustav Surveillance 2.

POGLAVLJE 2.

Podrijetlo robe

Odjeljak 1.

Dokaz o nepovlaštenom podrijetlu

Članak 57.

Potvrda o podrijetlu za proizvode koji podliježu posebnim nepovlaštenim uvoznim režimima

(članak 61. stavci 1. i 2. Zakonika)

1.   Potvrda o podrijetlu koja se odnosi na proizvode s podrijetlom iz treće zemlje za koje su uvedeni posebni nepovlašteni uvozni režimi izdaje se, ako se ti režimi odnose na ovaj članak, na obrascu iz Priloga 22-14 u skladu s tamo navedenim tehničkim specifikacijama.

2.   Potvrde o podrijetlu izdaju nadležna tijela treće zemlje iz koje potječu proizvodi na koje se primjenjuju posebni nepovlašteni uvozni režimi ili drugo pouzdano tijelo koje su navedena nadležna tijela za to propisno ovlastila (tijela izdavatelji), pod uvjetom da je podrijetlo proizvodâ utvrđeno u skladu s člankom 60. Zakonika.

Tijela izdavatelji čuvaju presliku svake izdane potvrde o podrijetlu.

3.   Potvrde o podrijetlu izdaju se prije nego što se proizvodi na koje se odnose deklariraju za izvoz u trećoj zemlji podrijetla.

4.   Odstupajući od stavka 3., potvrde o podrijetlu mogu se iznimno izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnose ako u vrijeme izvoza nisu mogle biti izdane zbog pogreške, nenamjernog propusta ili posebnih okolnosti.

Tijela izdavatelji ne mogu naknadno izdati potvrdu o podrijetlu predviđenu stavkom 1. dok se nisu uvjerila da podaci iz zahtjeva izvoznika odgovaraju onima u odgovarajućem izvoznom spisu.

Članak 58.

Dostavljanje informacija u okviru administrativne suradnje u području posebnih nepovlaštenih uvoznih režima

(članak 61. Zakonika)

1.   Ako je posebnim nepovlaštenim uvoznim režimima za određene proizvode predviđena uporaba potvrde o podrijetlu iz članka 57. ove Uredbe, uporaba takvih režima podliježe uspostavljanju postupka administrativne suradnje, osim ako je u predmetnim režimima drukčije naznačeno.

Za potrebe uspostavljanja postupka administrativne suradnje predmetne treće zemlje Komisiji prosljeđuju:

(a)	imena i adrese tijelâ izdavatelja zajedno s oglednim otiscima pečata kojima se koriste ta tijela;

(b)	imena i adrese državnih tijela kojima se trebaju slati zahtjevi za naknadnu provjeru potvrda o podrijetlu predviđenih člankom 59. ove Uredbe.

Komisija navedene podatke šalje nadležnim tijelima država članica.

2.   Ako treća zemlja Komisiji ne pošalje podatke iz stavka 1., nadležna tijela u Uniji odbijaju primjenu posebnog nepovlaštenog uvoznog režima.

Članak 59.

Naknadna provjera potvrda o podrijetlu za proizvode koji podliježu posebnim nepovlaštenim uvoznim režimima

(članak 61. Zakonika)

1.   Provjera potvrda o podrijetlu iz članka 57. ove Uredbe provodi se u skladu s ovim člankom nakon prihvaćanja carinske deklaracije (naknadna provjera).

2.   Ako carinska tijela imaju opravdane sumnje u vjerodostojnost potvrde o podrijetlu ili točnost podataka koje sadržava te provedu nasumične naknadne provjere, od tijela iz članka 58. stavka 1. točke (b) ove Uredbe traže da provjeri je li predmetna potvrda o podrijetlu vjerodostojna i/ili je li deklarirano podrijetlo utvrđeno pravilno i u skladu s člankom 60. Zakonika.

U tu svrhu carinska tijela vraćaju potvrdu o podrijetlu ili njezinu presliku tijelu iz članka 58. stavka 1. točke (b) ove Uredbe. Ako je uz deklaraciju dostavljen i račun, uz vraćenu potvrdu o podrijetlu prilaže se originalni račun ili njegova preslika.

Carinska tijela prema potrebi navode razloge za naknadnu provjeru i dostavljaju sve podatke kojima raspolažu i koji ukazuju na to da su podaci iz potvrde o podrijetlu netočni ili da potvrda o podrijetlu nije vjerodostojna.

3.   Tijelo iz članka 58. stavka 1. točke (b) ove Uredbe što je prije moguće obavješćuje carinska tijela o rezultatima provjera.

Ako odgovor ne stigne u roku od šest mjeseci od slanja zahtjeva u skladu sa stavkom 2., carinska tijela odbijaju primjenu posebnog nepovlaštenog uvoznog režima na predmetne proizvode.

Odjeljak 2.

Povlašteno podrijetlo

Članak 60.

Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se definicije iz članka 37. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

Pododjeljak 1.

Postupci za pojednostavnjivanje izdavanja i sastavljanja dokaza o podrijetlu

Članak 61.

Izjave dobavljača i njihova uporaba

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Kada dobavljač za potrebe odredaba kojima se uređuje povlaštena trgovina između Unije i određenih zemalja ili teritorija (status povlaštenog podrijetla) izvozniku ili subjektu dostavlja podatke potrebne za utvrđivanje statusa robe s podrijetlom, dobavljač to čini s pomoću izjave dobavljača.

Za svaku pošiljku robe sastavlja se zasebna izjava dobavljača osim u slučajevima predviđenima člankom 62. ove Uredbe.

2.   Dobavljač izjavu daje na računu koji se odnosi na predmetnu pošiljku, na dostavnici ili drugoj komercijalnoj ispravi na kojoj je roba opisana dovoljno podrobno kako bi se mogla prepoznati.

3.   Dobavljač izjavu može dostaviti u bilo kojem trenutku, čak i nakon što je roba isporučena.

Članak 62.

Dugoročna izjava dobavljača

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako dobavljač izvozniku ili subjektu redovito isporučuje pošiljke robe i ako se očekuje da status robe s podrijetlom svih tih pošiljaka bude isti, dobavljač može dostaviti jedinstvenu izjavu kojom su obuhvaćene naknadne pošiljke te robe (dugoročna izjava dobavljača). Dugoročna izjava dobavljača može imati rok valjanosti do dvije godine od datuma sastavljanja.

2.   Dugoročna izjava dobavljača može se sastaviti tako da ima retroaktivni učinak na robu koja je isporučena prije sastavljanja izjave. Takva dugoročna izjava dobavljača može imati rok valjanosti do godinu dana prije datuma njezina sastavljanja. Rok valjanosti istječe na dan sastavljanja dugoročne izjave dobavljača.

3.   U slučaju da dugoročna izjava dobavljača nije valjana u pogledu nekih ili svih pošiljaka robe koja je isporučena ili koja se treba isporučiti, dobavljač bez odlaganja o tome obavješćuje predmetnog izvoznika ili subjekta.

Članak 63.

Sastavljanje izjave dobavljača

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Za proizvode kojima je dodijeljen status povlaštenog podrijetla izjave dobavljača sastavljaju se kako je predviđeno u Prilogu 22-15. Međutim, dugoročne izjave dobavljača za te proizvode sastavljaju se kako je predviđeno u Prilogu 22-16.

2.   Izjave dobavljača za proizvode koji su podvrgnuti obradi ili preradi u Uniji, pri čemu im nije dodijeljen status povlaštenog podrijetla, sastavljaju se kako je predviđeno u Prilogu 22-17. Međutim, dugoročne izjave dobavljača za te proizvode sastavljaju se kako je predviđeno u Prilogu 22-18.

3.   Na izjavi dobavljača mora stajati vlastoručni potpis dobavljača. Međutim, ako se i izjava dobavljača i račun izdaju u elektroničkom obliku, mogu se elektronički ovjeriti ili dobavljač izvozniku ili subjektu može dati pisanu izjavu kojom preuzima potpunu odgovornost za svaku izjavu dobavljača kojom je on identificiran kao da ju je vlastoručno potpisao.

Članak 64.

Izdavanje informativnih potvrda INF 4

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Carinska tijela mogu od izvoznika ili subjekta tražiti da od dobavljača zatraži informativnu potvrdu INF 4 kojom se potvrđuje točnost i vjerodostojnost izjave dobavljača.

2.   Na zahtjev dobavljača informativnu potvrdu INF 4 izdaju carinska tijela države članice u kojoj je sastavljena izjava dobavljača na obrascu iz Priloga 22-02 u skladu s tamo utvrđenim tehničkim specifikacijama. Carinska tijela mogu tražiti bilo kakav dokaz i provoditi kontrole knjigovodstvenih evidencija dobavljača ili druge provjere koje smatraju primjerenima.

3.   Carinska tijela dobavljaču izdaju informativnu potvrdu INF 4 u roku od 90 dana od zaprimanja njegova zahtjeva na kojem navode je li izjava dobavljača točna i vjerodostojna.

4.   Carinsko tijelo kojem je podnesen zahtjev za izdavanje informativne potvrde INF 4 čuva obrazac zahtjeva najmanje tri godine ili, prema potrebi, duže kako bi osiguralo poštovanje odredaba kojima je uređena povlaštena trgovina između Unije i određenih zemalja ili teritorija.

Članak 65.

Administrativna suradnja među državama članicama

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

Carinska tijela uzajamno si pomažu pri provjeri točnosti podataka dostavljenih u izjavama dobavljača.

Članak 66.

Provjere izjava dobavljača

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako izvoznik ne može dostaviti informativnu potvrdu INF 4 u roku od 120 dana od zahtjeva carinskih tijela, carinska tijela države članice izvoza mogu od carinskih tijela države članice u kojoj je sastavljena izjava dobavljača tražiti da potvrde podrijetlo predmetnih proizvoda za potrebe odredaba kojima je uređena povlaštena trgovina između Unije i određenih zemalja.

2.   Za potrebe stavka 1. carinska tijela države članice izvoza carinskim tijelima države članice u kojoj je sastavljena izjava dobavljača šalju sve dostupne podatke i isprave te navode razloge za svoju istragu.

3.   Za potrebe stavka 1. carinska tijela države članice u kojoj je sastavljena izjava dobavljača mogu od dobavljača zahtijevati dokaze ili provesti odgovarajuće provjere te izjave.

4.   Carinska tijela koja zahtijevaju provjeru obavješćuju se o njezinom ishodu što je prije moguće s pomoću informativne potvrde INF 4.

5.   Ako u roku od 150 dana od slanja zahtjeva za provjeru ne stigne odgovor ili ako odgovor ne sadržava dovoljno podataka na temelju kojih bi se moglo utvrditi podrijetlo predmetnih proizvoda, carinska tijela zemlje izvoza dokaz o podrijetlu koji je utvrđen na temelju izjave dobavljača proglašavaju nevažećim.

Članak 67.

Odobrenje statusa ovlaštenog izvoznika

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako je povlaštenim režimom koji Unija ima s trećom zemljom predviđeno da dokaz o podrijetlu mora imati oblik izjave na računu ili deklaracije o podrijetlu koju sastavlja ovlašteni izvoznik, izvoznici s poslovnim nastanom na carinskom području Unije mogu podnijeti zahtjev za odobrenje statusa ovlaštenog izvoznika za potrebe sastavljanja i zamjene tih deklaracija.

2.   Članak 11. stavak 1. točka (d) te članci 16., 17. i 18. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 o uvjetima za prihvaćanje zahtjeva i suspenziji odluka te članci 10. i 15. ove Uredbe o uporabi elektroničkih sredstava za razmjenu i pohranu podataka i opozivu povoljnih odluka u vezi sa zahtjevima i odlukama ne primjenjuju se na odluke koje se odnose na odobrenja za ovlaštene izvoznike.

3.   Odobrenja za ovlaštene izvoznike izdaju se samo osobama koje ispunjavaju uvjete predviđene odredbama o podrijetlu iz sporazuma koje je Unija sklopila s određenim zemljama ili teritorijima izvan carinskog područja Unije ili iz mjera koje je Unija jednostrano donijela u odnosu na te zemlje ili teritorije.

4.   Carinska tijela ovlaštenom izvozniku dodjeljuju broj carinskog odobrenja koji se navodi na dokazima o povlaštenom podrijetlu. Ispred broja carinskog odobrenja stoji oznaka ISO 3166-1-alpha-2 države članice koja izdaje odobrenje.

5.   Komisija predmetnim trećim zemljama prosljeđuje adrese carinskih tijela nadleženih za kontrolu dokaza o povlaštenom podrijetlu koje sastavljaju ovlašteni izvoznici.

6.   Ako u primjenjivom povlaštenom režimu nije točno određen oblik izjava na računu ili deklaracija o podrijetlu, te se izjave sastavljaju na temelju obrasca iz Priloga 22-09.

7.   Ako u primjenjivom povlaštenom režimu nije točno određen vrijednosni prag do kojeg izvoznik koji nije ovlašteni izvoznik može sastaviti izjavu na računu ili deklaraciju o podrijetlu, tada je vrijednosni prag 6 000 EUR za svaku pošiljku.

Članak 68.

Registracija izvoznika izvan okvira OSP-a Unije

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako Unija ima povlašteni režim s trećom zemljom kojim je predviđeno da izvoznik može popuniti ispravu o podrijetlu u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije, izvoznik s poslovnim nastanom na carinskom području Unije može u tu svrhu podnijeti zahtjev za registraciju. Pododjeljci 2. do 9. ovog odjeljka primjenjuju se mutatis mutandis.

2.   Za potrebe ovog članka, članak 11. stavak 1. točka (d) i članci 16., 17. i 18. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 o uvjetima za prihvaćanje zahtjeva i suspenziji odluka te članci 10. i 15. ove Uredbe ne primjenjuju se. Zahtjevi i odluke u vezi s ovim člankom ne razmjenjuju se i ne pohranjuju u elektroničkom informacijskom i komunikacijskom sustavu kako je predviđeno člankom 10. ove Uredbe.

3.   Komisija trećoj zemlji s kojom Unija ima povlašteni režim priopćava adrese carinskih tijela nadležnih za provjeru isprave o podrijetlu koju popunjava registrirani izvoznik u Uniji u skladu s ovim člankom.

4.   Ako u primjenjivom povlaštenom režimu nije točno određen vrijednosni prag do kojeg izvoznik koji nije registrirani izvoznik može popuniti ispravu o podrijetlu, tada je vrijednosni prag 6 000 EUR za svaku pošiljku.

5.   Do datumâ puštanja u uporabu sustava registriranih izvoznika (REX) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)	izvoznik s poslovnim nastanom na carinskom području Unije može zatražiti odobrenje u skladu s člankom 67. ove Uredbe kako bi mogao djelovati kao registrirani izvoznik u skladu sa stavkom 1.;

(b)	izvoznik kojemu je već odobren status ovlaštenog izvoznika u Uniji može zatražiti da mu se odobrenje proširi kako bi mogao djelovati kao registrirani izvoznik u skladu sa stavkom 1.;

a njegov se broj odobrenja za ovlaštenog izvoznika upotrebljava kao broj registriranog izvoznika.

Od datumâ primjene sustava registriranih izvoznika (REX), izvoznika iz prvog podstavka točke (a) ili točke (b), koji želi nastaviti djelovati kao registrirani izvoznik u skladu sa stavkom 1., registrira se u taj sustav.

Članak 69.

Zamjena dokaza o povlaštenom podrijetlu koji su izdani ili sastavljeni izvan okvira OSP-a Unije

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako proizvodi s podrijetlom obuhvaćeni dokazom o povlaštenom podrijetlu koji je izdan ili sastavljen prethodno za potrebe povlaštene tarifne mjere iz članka 56. stavka 2. točke (d) ili (e) Zakonika, koja nije mjera OSP-a Unije, još nisu pušteni u slobodni promet te koji su stavljeni u postupak nadzora carinskog ureda Unije, izvorni dokaz o podrijetlu može se zamijeniti jednim zamjenskim dokazom ili više njih za potrebe slanja svih ili nekih od tih proizvoda drugdje unutar Unije.

2.   Ako se za potrebe povlaštene tarifne mjere iz stavka 1. kao dokaz o podrijetlu zahtijeva potvrda o prometu robe EUR.1, neka druga potvrda o podrijetlu koju izdaje državno tijelo, izjava o podrijetlu ili izjava na računu, zamjenski dokaz o podrijetlu izdaje se ili sastavlja u obliku jedne od sljedećih isprava:

(a)	zamjenske izjave o podrijetlu ili zamjenske izjave na računu koju sastavlja ovlašteni izvoznik koji ponovno šalje robu;

(b)	zamjenske izjave o podrijetlu ili zamjenske izjave na računu koju sastavlja bilo koji ponovni pošiljatelj robe ako ukupna vrijednost proizvoda s podrijetlom izvorne pošiljke koju treba podijeliti ne premašuje primjenjivi vrijednosni prag;

(c)

zamjenske izjave o podrijetlu ili zamjenske izjave na računu koju sastavlja bilo koji ponovni pošiljatelj robe ako ukupna vrijednost proizvoda s podrijetlom izvorne pošiljke koju treba podijeliti premašuje primjenjivi vrijednosni prag te ako ponovni pošiljatelj uz zamjensku izjavu o podrijetlu ili zamjensku izjavu na računu priloži presliku izvornog dokaza o podrijetlu;

(d)

potvrde o prometu robe EUR.1 koju izdaje carinski ured pod čiji je nadzor roba stavljena ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: i. ponovni pošiljatelj nije ovlašteni izvoznik i nije suglasan s time da se uz zamjenski dokaz priloži preslika izvornog dokaza o podrijetlu; ii. ukupna vrijednost proizvoda s podrijetlom izvorne pošiljke premašuje primjenjivi vrijednosni prag iznad kojega izvoznik mora biti ovlašteni izvoznik kako bi mogao sastaviti zamjenski dokaz.

3.   Ako se zamjenski dokaz o podrijetlu izdaje u skladu sa stavkom 2. točkom (d), ovjera carinskog ureda koji izdaje zamjensku potvrdu o prometu robe EUR.1 upisuje se u polje 11. potvrde. Podaci u polju 4. potvrde koji se odnose na zemlju podrijetla moraju biti istovjetni podacima u izvornom dokazu o podrijetlu. Polje 12. potpisuje ponovni pošiljatelj. Ponovni pošiljatelj koji potpisuje polje 12. u dobroj vjeri nije odgovoran za točnost podataka upisanih u izvorni dokaz o podrijetlu.

Carinski ured od kojeg se traži izdavanje zamjenske potvrde na izvorni dokaz o podrijetlu ili na njegov privitak upisuje težinu, brojeve, vrstu proizvoda koji se šalju dalje i njihovu zemlju odredišta, kao i serijske brojeve odgovarajuće zamjenske potvrde ili zamjenskih potvrda. Izvornu potvrdu o podrijetlu mora čuvati najmanje tri godine.

4.   Ako se za potrebe povlaštene tarifne mjere iz stavka 1. kao dokaz o podrijetlu zahtijeva izjava o podrijetlu, zamjenski dokaz o podrijetlu sastavlja ponovni pošiljatelj u obliku zamjenske izjave.

Ako ukupna vrijednost proizvoda pošiljke za koje je sastavljen dokaz o podrijetlu ne premašuje primjenjivi vrijednosni prag, ponovni pošiljatelj dijelova pošiljke ne mora sam biti registrirani izvoznik da bi mogao sastaviti zamjenske izjave o podrijetlu.

Ako ukupna vrijednost proizvoda pošiljke za koje je sastavljen dokaz o podrijetlu premašuje primjenjivi vrijednosni prag, ponovni pošiljatelj može sastaviti zamjensku izjavu o podrijetlu samo ako ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	registrirani je izvoznik u Uniji;

(b)	uz zamjensku izjavu o podrijetlu priložio je presliku izvorne izjave o podrijetlu.

Pododjeljak 2.

Obveze zemalja korisnica u okviru OSP-a Unije

Članak 70.

Obveza osiguravanja administrativne suradnje u okviru sustava REX

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Kako bi se osigurala pravilna primjena OSP-a zemlje korisnice obvezuju se:

(a)

uspostaviti i održavati odgovarajuće administrativne strukture i sustave potrebne za upravljanje i provedbu pravila i postupaka iz ovog pododjeljka i pododjeljaka 3. do 9. ovog odjeljka te glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 u toj zemlji, uključujući prema potrebi mjere potrebne za primjenu kumulacije;

(b)	da će njihova nadležna tijela surađivati s Komisijom i carinskim tijelima država članica.

2.   Suradnja navedena u stavku 1. točki (b) sastoji se od:

(c)	pružanja sve potrebne potpore u slučaju zahtjeva Komisije da nadgleda pravilno upravljanje OSP-om u dotičnoj državi, uključujući posjete radi provjere na licu mjesta od strane Komisije ili carinskih tijela država članica;

(d)

ne dovodeći u pitanje članke 108. i 109. ove Uredbe, provjere statusa proizvoda s podrijetlom i provjere ispunjavanja svih ostalih uvjeta iz ovog pododjeljka, pododjeljaka 3. do 9. ovog odjeljka te glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, uključujući posjete na licu mjesta, ako to zahtijeva Komisija ili carinska tijela država članica u kontekstu ispitivanja podrijetla.

3.   Da bi imale pravo primjenjivati sustav registriranih izvoznika, zemlje korisnice Komisiji podnose obvezujuću izjavu iz stavka 1. najmanje tri mjeseca prije datuma na koji namjeravaju započeti registraciju izvoznika.

4.   Ako se zemlja ili teritorij isključe iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (13), obveza osiguravanja administrativne suradnje utvrđena u članku 55. stavku 8. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 i člancima 72., 80. i 108. ove Uredbe i dalje se primjenjuje na tu zemlju ili teritorij tijekom razdoblja od tri godine od datuma njihova isključivanja iz tog Priloga.

Članak 71.

Postupci i metode administrativne suradnje primjenjivi za izvoz uz uporabu potvrde o podrijetlu Form A i izjave na računu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Svaka zemlja korisnica ispunjava ili osigurava ispunjavanje:

(a)	pravila o podrijetlu proizvoda koji se izvoze utvrđena u glavi II. poglavlju 1. odjeljku 2. pododjeljku 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446;

(b)	pravila o popunjavanju i izdavanju potvrda o podrijetlu Form A;

(c)	odredaba za uporabu izjava na računu koje se moraju sastavljati u skladu sa zahtjevima iz Priloga 22-09;

(d)	odredaba o obvezama obavješćivanja iz članka 73. ove Uredbe;

(e)	odredaba o odobravanju odstupanja iz članka 64. stavka 6. Zakonika.

2.   Nadležna tijela zemalja korisnica surađuju s Komisijom ili državama članicama, prije svega:

(a)	pružanja sve potrebne potpore u slučaju zahtjeva Komisije da nadgleda pravilno upravljanje OSP-om u dotičnoj državi, uključujući posjete radi provjere na licu mjesta od strane Komisije ili carinskih tijela država članica;

(b)

ne dovodeći u pitanje članke 73. i 110. ove Uredbe, provjere statusa proizvoda s podrijetlom i provjere ispunjavanja svih ostalih uvjeta iz ovog pododjeljka, pododjeljaka 3. do 9. ovog odjeljka te glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, uključujući posjete na licu mjesta, ako to zahtijeva Komisija ili carinska tijela država članica u kontekstu ispitivanja podrijetla.

3.   Ako je u zemlji korisnici imenovano tijelo nadležno za izdavanje potvrda o podrijetlu Form A te se provjeravaju dokumentarni dokazi o podrijetlu i izdaju potvrde o podrijetlu Form A za izvoz u Uniju, smatra se da je ta zemlja korisnica prihvatila uvjete utvrđene u stavku 1.

4.   Ako je određena zemlja stekla ili ponovno stekla status zemlje korisnice u pogledu proizvodâ iz Uredbe (EU) br. 978/2012, roba podrijetlom iz te zemlje ostvaruje pravo na pogodnosti općeg sustava povlastica pod uvjetom da je izvezena iz zemlje korisnice na datum ili nakon datuma iz članka 73. stavka 2. ove Uredbe.

5.   Ako se zemlja ili teritorij isključe iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 978/2012, obveza osiguravanja administrativne suradnje utvrđena u članku 55. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 i člancima 110. i 111. ove Uredbe i dalje se primjenjuje na tu zemlju ili teritorij tijekom razdoblja od tri godine od datuma njihova isključivanja iz tog Priloga.

6.   Obveze iz stavka 5. primjenjuju se na Singapur tijekom razdoblja od tri godine od 1. siječnja 2014.

Članak 72.

Obveze obavješćivanja primjenjive nakon datuma primjene sustava registriranih izvoznika (REX)

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Države korisnice Komisiji priopćavaju imena i adrese te kontaktne podatke tijela koja se nalaze na njihovu državnom području, koja su:

(a)	dio državnih tijela predmetne zemlje ili djeluju u njihovoj nadležnosti i nadležna su za registraciju izvoznika u sustavu REX, izmjenu i ažuriranje registracijskih podataka i opoziv registracija;

(b)

dio državnih tijela predmetne zemlje i odgovorna su za osiguravanje administrativne suradnje s Komisijom i carinskim tijelima država članica kako je predviđeno u ovom pododjeljku, pododjeljcima 3. do 9. ovog odjeljka te glavi II. poglavlju 1. odjeljku 2. pododjeljcima 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

2.   Obavijest se šalje Komisiji najkasnije tri mjeseca prije datuma na koji zemlje korisnice namjeravaju početi registraciju izvoznika.

3.   Zemlje korisnice bez odlaganja obavješćuju Komisiju o svakoj izmjeni informacija koje su priopćene u skladu s prvim stavkom.

Članak 73.

Obveze obavješćivanja primjenjive do datuma primjene sustava registriranih izvoznika (REX)

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Zemlje korisnice Komisiji dostavljaju imena i adrese državnih tijela koja se nalaze na njihovu državnom području i koja su ovlaštena za izdavanje potvrda o podrijetlu Form A, ogledne otiske pečata koje navedena tijela upotrebljavaju te imena i adrese državnih tijela odgovornih za provjeru potvrda o podrijetlu Form A i izjava na računu.

Komisija te podatke prosljeđuje carinskim tijelima država članica. Ako se ti podaci dostavljaju u okviru izmjene prethodno dostavljenih podataka, Komisija navodi datum početka korištenja tih novih pečata prema uputama nadležnih tijela zemalja korisnica. Ti su podaci namijenjeni službenoj uporabi; međutim, ako se roba pušta u slobodni promet, predmetna carinska tijela mogu uvozniku dopustiti pristup oglednim otiscima pečata.

Zemlje korisnice koje su već dostavile podatke zahtijevane u prvome podstavku nisu obvezne ponovno ih dostaviti, osim ako nije došlo do promjene.

2.   Za potrebe članka 71. stavka 4. ove Uredbe Komisija će na svojoj internetskoj stranici objaviti datum na koji je zemlja koja je stekla ili ponovno stekla status zemlje korisnice u pogledu proizvoda iz Uredbe (EU) br. 978/2012 ispunila obveze iz stavka 1. ovog članka.

Pododjeljak 3.

Postupci pri izvozu u zemljama korisnicama i u Uniji primjenjivi u okviru OSP-a Unije do primjene sustava registriranih izvoznika

Članak 74.

Postupak izdavanja potvrde o podrijetlu Form A

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Potvrde o podrijetlu Form A izdaju se na pisani zahtjev izvoznika ili njegova zastupnika zajedno sa svim drugim odgovarajućim priloženim ispravama kojima se dokazuje da proizvodi koji će se izvesti ispunjavaju uvjete za izdavanje potvrde o podrijetlu Form A. Potvrde o podrijetlu Form A izdaju se na obrascu iz Priloga 22-08.

2.   Nadležna tijela zemalja korisnica izvozniku stavljaju na raspolaganje potvrdu o podrijetlu Form A čim je izvoz obavljen ili osiguran. Međutim, nadležna tijela zemalja korisnica mogu izdati i potvrdu o podrijetlu Form A nakon izvoza proizvoda na koje se ona odnosi, ako:

(a)	nije bila izdana u trenutku izvoza zbog pogrešaka ili nenamjernog propusta ili posebnih okolnosti; ili

(b)	je nadležnim tijelima pružen zadovoljavajući dokaz da je potvrda o podrijetlu Form A bila izdana, ali da pri uvozu nije bila prihvaćena iz tehničkih razloga; ili

(c)	konačno odredište predmetnih proizvoda utvrđeno je tijekom njihova prijevoza ili skladištenja i nakon potencijalnog dijeljenja pošiljke, u skladu s člankom 43. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

3.   Nadležna tijela zemalja korisnica mogu naknadno izdati potvrdu samo ako su provjerila da su informacije dostavljene u izvoznikovu zahtjevu za naknadno izdanu potvrdu o podrijetlu Form A u skladu s informacijama u povezanom izvoznom spisu i da potvrda o podrijetlu Form A nije bila izdana u trenutku izvoza predmetnih proizvoda, osim ako potvrda o podrijetlu Form A nije bila prihvaćena zbog tehničkih razloga. Napomene „Issued retrospectively”, „Délivré a posteriori” ili „emitido a posteriori” navode se u polju 4. potvrde o podrijetlu Form A koja se izdaje naknadno.

4.   U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o podrijetlu Form A izvoznik može od nadležnih tijela koja su je izdala zatražiti izdavanje duplikata na temelju izvoznih isprava koje posjeduju. U polju 4. duplikata potvrde o podrijetlu Form A navodi se napomena „Duplicate”, „Duplicata” ili „Duplicado”, datum izdavanja i serijski broj izvorne potvrde. Duplikat vrijedi od datuma izdavanja izvorne potvrde.

5.   Radi provjere je li proizvod za koji se zahtijeva potvrda o podrijetlu Form A u skladu s odgovarajućim pravilima o podrijetlu, nadležna državna tijela imaju pravo zahtijevati bilo kakve dokazne isprave ili obaviti bilo kakav pregled koji smatraju prikladnim.

6.   Popunjavanje polja 2. i 10. potvrde o podrijetlu Form A nije obvezno. Polje 12. mora sadržavati navod „Union” ili naziv jedne od država članica. Datum izdavanja potvrde o podrijetlu Form A navodi se u polju 11. Potpis koji se stavlja u to polje, koje je rezervirano za nadležna državna tijela koja izdaju potvrdu, i potpis izvoznikova ovlaštenog potpisnika koji se upisuje u polje 12. moraju biti vlastoručni.

Članak 75.

Uvjeti za sastavljanje izjave na računu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Izjavu na računu može sastaviti bilo koji izvoznik koji djeluje u zemlji korisnici za bilo koju pošiljku koja se sastoji od jednog ili više pakiranja proizvoda s podrijetlom čija ukupna vrijednost ne prelazi 6 000 EUR, i pod uvjetom da se na ovaj postupak primjenjuje administrativna suradnja iz članka 67. stavka 2. ove Uredbe.

2.   Izvoznik koji izdaje izjavu na računu mora biti spreman u bilo kojem trenutku na zahtjev carinskih ili drugih nadležnih tijela države izvoznice dostaviti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da predmetni proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom.

3.   Izjavu na računu izvoznik sastavlja na francuskom, engleskom ili španjolskom jeziku tako što na računu, dostavnici ili drugoj komercijalnoj ispravi otipka ili otisne u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu čiji se tekst navodi u Prilogu 22-09. Ako je izjava pisana rukom, mora biti napisana tintom i tiskanim slovima. Izjave na računu ovjeravaju se vlastoručnim potpisom izvoznika.

4.   Uporaba izjave na računu podliježe sljedećim uvjetima:

(a)	za svaku se pošiljku sastavlja po jedna izjava na računu;

(b)	ako je roba sadržana u pošiljci već bila podvrgnuta provjeri u zemlji izvoznici u odnosu na definiciju pojma „proizvodi s podrijetlom”, izvoznik može tu provjeru spomenuti u izjavi na računu.

Članak 76.

Uvjeti za izdavanje potvrde o podrijetlu Form A u slučaju kumulacije

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

Ako se primjenjuje kumulacija na temelju članaka 53., 54., 55. ili 56. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, nadležna tijela zemlje korisnice od kojih se zahtijeva izdavanje potvrde o podrijetlu Form A za proizvode u čijoj se izradi upotrebljavaju materijali podrijetlom iz stranke s kojom je dopuštena kumulacija, oslanjaju se na sljedeće:

(a)	u slučaju dvostrane kumulacije, na dokaz o podrijetlu koji je dostavio izvoznikov dobavljač i koji je izdan u skladu s odredbama članka 77. ove Uredbe;

(b)	u slučaju kumulacije s Norveškom, Švicarskom ili Turskom, na dokaz o podrijetlu koji je dostavio izvoznikov dobavljač i koji je izdan u skladu s relevantnim pravilima o podrijetlu koja vrijede za Norvešku, Švicarsku ili Tursku, ovisno o slučaju;

(c)	u slučaju regionalne kumulacije, na dokaz o podrijetlu koji je dostavio izvoznikov dobavljač, odnosno potvrdu o podrijetlu Form A, izdanu na obrascu iz Priloga 22-08 ili, ovisno o slučaju, na izjavu na računu, čiji se tekst nalazi u Prilogu 22-09;

(d)	u slučaju proširene kumulacije, na dokaz o podrijetlu koji je dostavio izvoznikov dobavljač i koji je izdan u skladu s odredbama odgovarajućeg sporazuma o slobodnoj trgovini između Unije i predmetne države.

U slučajevima iz točaka (a), (b), (c) i (d) prvog podstavka, polje 4. potvrde o podrijetlu Form A, ovisno o slučaju, sadržava sljedeću napomenu:

—	„EU cumulation”, „Norway cumulation”, „Switzerland cumulation”, „Turkey cumulation”, „regional cumulation”, „extended cumulation with country x”, ili

—	„Cumul UE”, „Cumul Norvège”, „Cumul Suisse”, „Cumul Turquie”, „cumul régional”, „cumul étendu avec le pays x”, ili

—	„Acumulación UE”, „Acumulación Noruega”, „Acumulación Suiza”, „Acumulación Turquía”, „Acumulación regional”, „Acumulación ampliada con el país x”.

Članak 77.

Dokaz statusa proizvoda s podrijetlom iz Unije za potrebe dvostrane kumulacije i ovlaštenog izvoznika

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Dokaz o statusu proizvoda s podrijetlom iz Unije dostavlja se na jedan od sljedećih načina:

(a)	dostavljanjem potvrde o prometu robe EUR.1 koja se izdaje na obrascu iz Priloga 22-10; ili

(b)	dostavljanjem izjave na računu, čiji je tekst sadržan u Prilogu 22-09 Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446. Izjavu na računu može sastaviti bilo koji izvoznik za pošiljke koje sadržavaju proizvode s podrijetlom čija ukupna vrijednost ne prelazi 6 000 EUR ili ovlašteni izvoznik Unije.

2.   Izvoznik ili njegov zastupnik u polje 2. potvrde o prometu robe EUR.1 upisuje napomenu „GSP beneficiary countries” i „EU”, ili „Pays bénéficiaires du SPG” i „UE”.

3.   Odredbe ovog pododjeljka, pododjeljaka 3. do 9. ovog odjeljka te glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 o izdavanju, korištenju i naknadnoj provjeri potvrda o podrijetlu Form A primjenjuju se mutatis mutandis na potvrde o prometu robe EUR.1 te, osim odredaba o njihovu izdavanju, na izjave na računu.

4.   Carinska tijela država članica mogu ovlastiti bilo kojeg izvoznika s poslovnim nastanom na carinskom području Unije, dalje u tekstu „ovlašteni izvoznik”, koji često isporučuje proizvode podrijetlom iz Unije u okviru dvostrane kumulacije da izdaje izjave na računu, bez obzira na vrijednost predmetnih proizvodâ, ako taj izvoznik može carinskim tijelima na zadovoljavajući način pružiti sva jamstva potrebna za provjeru:

(a)	statusa proizvoda s podrijetlom;

(b)	ispunjavanja ostalih zahtjeva koji se primjenjuju u navedenoj državi članici.

5.   Carinska tijela mogu odobriti status ovlaštenog izvoznika pod uvjetima koje smatraju prikladnima. Carinska tijela ovlaštenom izvozniku dodjeljuju broj carinskog odobrenja koji se navodi u izjavi na računu.

6.   Carinska tijela nadziru kako se ovlašteni izvoznik koristi odobrenjem. Carinska tijela u svakom trenutku mogu opozvati svoje odobrenje.

Ona povlače odobrenje u svakom od sljedećih slučajeva:

(a)	ovlašteni izvoznik više ne pruža jamstva iz stavka 4.;

(b)	ovlašteni izvoznik ne ispunjava uvjete iz stavka 5.;

(c)	ovlašteni izvoznik se na drugi način nepropisno koristi odobrenjem.

7.   Ovlašteni izvoznik ne mora potpisati izjave na računu pod uvjetom da se ovlašteni izvoznik carinskom tijelu pisanim putem obveže da preuzima punu odgovornost za svaku izjavu na računu u kojoj je naveden kao da ju je vlastoručno potpisao.

Pododjeljak 4.

Postupci pri izvozu u zemljama korisnicama i u Uniji primjenjivi u okviru OSP-a Unije od datuma primjene sustava registriranih izvoznika

Članak 78.

Obveza registracije za izvoznike i oslobođenje od te obveze

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Sustav OSP primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

(a)	u slučaju robe koju izvozi registrirani izvoznik i koja zadovoljava zahtjeve iz ovog pododjeljka, pododjeljaka 3. do 9. ovog odjeljka i glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446;

(b)	u slučaju bilo koje pošiljke koja se sastoji od jednog ili više pakiranja koja sadržavaju proizvode s podrijetlom i koje izvozi bilo koji izvoznik, pri čemu ukupna vrijednost isporučenih proizvoda s podrijetlom ne premašuje 6 000 EUR.

2.   Vrijednost proizvoda s podrijetlom u pošiljci jest vrijednost svih proizvoda s podrijetlom u jednoj pošiljci obuhvaćenoj izjavom o podrijetlu sastavljenom u zemlji izvoza.

Članak 79.

Postupak registracije u zemljama korisnicama i postupci pri izvozu koji se primjenjuju u prijelaznom razdoblju koje prethodi primjeni sustava registriranih izvoznika

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Zemlje korisnice počinju registrirati izvoznike 1. siječnja 2017.

Međutim, ako zemlja korisnica ne može započeti s registracijom na taj datum, ona mora do 1. srpnja 2016. obavijestiti Komisiju da registraciju izvoznika odgađa do 1. siječnja 2018. ili 1. siječnja 2019.

2.   Tijekom razdoblja od dvanaest mjeseci od datuma od kojeg zemlja korisnica započinje registraciju izvoznika, nadležna tijela te zemlje korisnice nastavljaju izdavati potvrde o podrijetlu Form A na zahtjev izvoznika koji u trenutku podnošenja zahtjeva za potvrdu još nisu registrirani.

Ne dovodeći u pitanje članak 94. stavak 2. ove Uredbe, potvrde o podrijetlu Form A izdane u skladu s prvim podstavkom ovog stavka prihvatljive su u Uniji kao dokaz o podrijetlu ako su izdane prije datuma registracije predmetnog izvoznika.

Nadležna tijela zemlje korisnice koja imaju poteškoća s dovršavanjem postupka registracije u prethodno navedenom roku od dvanaest mjeseci mogu od Komisije zatražiti produljenje tog roka. To produljenje može trajati najviše šest mjeseci.

3.   Registrirani ili neregistrirani izvoznici u zemlji korisnici izdaju izjave o podrijetlu za isporučene proizvode s podrijetlom, ako njihova ukupna vrijednost ne premašuje 6 000 EUR, od datuma od kojeg zemlja korisnica namjerava započeti registraciju izvoznika.

Nakon što se registriraju, izvoznici izdaju izjave o podrijetlu za isporučene proizvode s podrijetlom, ako njihova ukupna vrijednost premašuje 6 000 EUR, od datuma od kojeg je njihova registracija važeća u skladu s člankom 86. stavkom 4. ove Uredbe.

4.   Sve se zemlje korisnice počinju koristiti sustavom registriranih izvoznika najkasnije od 30. lipnja 2020.

Pododjeljak 5.

Članak 80.

Baza podataka registriranih izvoznika: obveze nadležnih tijela

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Komisija uspostavlja sustav za registraciju izvoznika koji su ovlašteni za certifikaciju podrijetla robe (sustav REX), koji će biti dostupan od 1. siječnja 2017.

2.   Nadležna tijela zemalja korisnica i carinska tijela država članica po primitku potpunog obrasca zahtjeva iz Priloga 22-06 bez odgađanja izvozniku ili, prema potrebi, ponovnom pošiljatelju robe dodjeljuju broj registriranog izvoznika te u sustav REX unose broj registriranog izvoznika, registracijske podatke i datum od kojeg je registracija važeća u skladu s člankom 86. stavkom 4. ove Uredbe.

Nadležna tijela zemlje korisnice ili carinska tijela države članice obavješćuju izvoznika ili, prema potrebi, ponovnog pošiljatelja robe o broju registriranog izvoznika koji je dodijeljen tom izvozniku ili ponovnom pošiljatelju robe i o datumu od kojeg je registracija važeća.

3.   Ako nadležna tijela smatraju da su podaci navedeni u zahtjevu nepotpuni, o tome bez odgađanja obavješćuju izvoznika.

4.   Nadležna tijela zemalja korisnica i carinska tijela država članica ažuriraju podatke koje registriraju. Te podatke mijenjaju odmah nakon što ih registrirani izvoznik obavijesti u skladu s člankom 89. ove Uredbe.

Članak 81.

Datum primjene određenih odredaba

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Članci 70., 72., 78. do 80., 82. do 93., 99. do 107., 108., 109. i 112. ove Uredbe primjenjuju se na izvoz robe od strane izvoznika koji su registrirani u sustavu REX u zemlji korisnici od datuma kada ta zemlja korisnica počne registrirati izvoznike u tom sustavu. Ovi članci primjenjuju se na izvoznike u Uniji od 1. siječnja 2017.

2.   Članci 71., 73., 74. do 77., 94. do 98. i 110. do 112. ove Uredbe primjenjuju se na izvoz robe od strane izvoznika koji nisu registrirani u sustavu REX u zemlji korisnici. Ovi članci primjenjuju se na izvoznike u Uniji do 31. prosinca 2017.

Članak 82.

Baza podataka registriranih izvoznika: prava pristupa bazi podataka

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Komisija osigurava da se pristup sustavu REX omogućuje u skladu s ovim člankom.

2.   Komisija ima pristup pretraživanju svih podataka.

3.   Nadležna tijela zemlje korisnice imaju pristup pretraživanju podataka koji se odnose na izvoznike koje su registrirali.

4.   Carinska tijela država članica imaju pristup pretraživanju podataka koje su registrirali oni, carinska tijela ostalih država članica i nadležna tijela zemalja korisnica te Norveška, Švicarska i Turska. Pristup podacima daje se u svrhu obavljanja provjera carinskih deklaracija u skladu s člankom 188. Zakonika ili naknadnih provjera u skladu s člankom 48. Zakonika.

5.   Komisija nadležnim tijelima zemalja korisnica osigurava siguran pristup sustavu REX.

6.   Ako se zemlja ili teritorij isključe iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 978/2012, njihovim je nadležnim tijelima i dalje omogućen pristup sustavu REX toliko dugo koliko je potrebno da ispune svoje obveze u skladu s člankom 70. ove Uredbe.

7.   Ako je izvoznik dao suglasnost potpisom polja 6. obrasca iz Priloga 22-06, Komisija stavlja na raspolaganje javnosti sljedeće podatke:

(a)	naziv registriranog izvoznika;

(b)	adresu mjesta gdje se nalazi poslovni nastan registriranog izvoznika;

(c)	podatke za kontakt kako su navedeni u polju 2. obrasca iz Priloga 22-06;

(d)	okvirni opis robe koja ispunjava kriterije za povlašteno postupanje, uključujući okvirni popis tarifnih brojeva ili poglavlja Harmoniziranog sustava, kako je naveden u polju 4. obrasca iz Priloga 22-06;

(e)	EORI broj ili identifikacijski broj subjekta (TIN) registriranog izvoznika.

Odbijanje potpisivanja polja 6. nije osnova za odbijanje registriranja izvoznika.

8.   Komisija na raspolaganje javnosti uvijek stavlja sljedeće podatke:

(a)	broj registriranog izvoznika;

(b)	datum od kojeg je registracija važeća;

(c)	prema potrebi, datum opoziva registracije;

(d)	informaciju o tome primjenjuje li se registracija i na izvoz u Norvešku, Švicarsku ili Tursku;

(e)	datum zadnje sinkronizacije između sustava REX i javne internetske stranice.

Članak 83.

Baza podataka registriranih izvoznika: zaštita podataka

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Podaci registrirani u sustavu REX obrađuju se isključivo za potrebe korištenja OSP-om kako je predviđeno ovim pododjeljkom.

2.   Registriranim izvoznicima daju se informacije predviđene člankom 11. stavkom 1. točkama (a) do (e) Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (14) ili člankom 10. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15). Osim toga, daju im se i sljedeće informacije:

(a)	informacije o pravnoj osnovi proizvodnih radnji za koje su podaci namijenjeni;

(b)	razdoblje čuvanja podataka.

Te se informacije registriranim izvoznicima daju putem obavijesti priložene zahtjevu za registraciju izvoznika iz Priloga 22-06.

3.   Svako nadležno tijelo u zemlji korisnici i svako carinsko tijelo u državi članici koje je unijelo podatke u sustav REX smatra se nadzornikom u pogledu obrade tih podataka.

Komisija se smatra zajedničkim nadzornikom u pogledu obrade svih podataka kako bi se osiguralo da registrirani izvoznik stekne svoja prava.

4.   Prava registriranih izvoznika u pogledu obrade podataka pohranjenih u sustavu REX, koji su navedeni u Prilogu 22-06 i obrađuju se u nacionalnim sustavima, ostvaruju se u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti podataka države članice koja pohranjuje njihove podatke kojim se provodi Direktiva 95/46/EZ.

5.   Države članice koje u svojim nacionalnim sustavim reproduciraju podatke iz sustava REX kojemu imaju pristup ažuriraju te reproducirane podatke.

6.   Prava registriranih izvoznika u pogledu obrade njihovih registracijskih podataka od strane Komisije ostvaruju se u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

7.   Svi zahtjevi registriranih izvoznika za ostvarivanje prava na pristup podacima ili njihovo ispravljanje, brisanje ili blokiranje u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 podnose se nadzorniku podataka koji te zahtjeve obrađuje.

Ako registrirani izvoznik Komisiji podnese takav zahtjev, a da nije pokušao ostvariti svoja prava putem nadzornika podataka, Komisija taj zahtjev upućuje nadzorniku podataka registriranog izvoznika.

Ako registrirani izvoznik nije uspio ostvariti svoja prava putem nadzornika podataka, registrirani izvoznik podnosi taj zahtjev Komisiji koja djeluje kao nadzornik. Komisija ima pravo izmjene, brisanja ili blokiranja podataka.

8.   Nacionalna nadzorna tijela za zaštitu podataka i Europski nadzornik za zaštitu podataka, svaki u okviru svojih nadležnosti, surađuju i osiguravaju koordinirani nadzor registracijskih podataka.

Djelujući u okviru svojih nadležnosti, prema potrebi, razmjenjuju relevantne informacije, uzajamno si pomažu pri obavljanju revizija i pregleda, ispituju poteškoće pri tumačenju ili primjeni ove Uredbe, istražuju probleme pri obavljanju neovisnog nadzora ili pri ostvarivanju prava subjekata na koje se odnose podaci, izrađuju usklađene prijedloge za zajednička rješenja eventualnih problema i promiču svijest o pravima na zaštitu podataka.

Članak 84.

Obveze obavješćivanja primjenjive na države članice za potrebe provedbe sustava registriranih izvoznika (REX)

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

Države članice Komisiji priopćavaju imena i adrese te kontaktne podatke svojih carinskih tijela koja su:

(a)	nadležna za registriraciju izvoznika i ponovnih pošiljatelja robe u sustavu REX, izmjenu i ažuriranje registracijskih podataka i opoziv registracija;

(b)	odgovorna za osiguravanje administrativne suradnje s nadležnim tijelima zemalja korisnica kako je predviđeno u ovom pododjeljku, pododjeljcima 3. do 9. ovog odjeljka te glavi II. poglavlju 1. odjeljku 2. pododjeljcima 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

Rok za slanje obavijesti Komisiji jest 30. rujna 2016.

Države članice bez odlaganja obavješćuju Komisiju o svakoj izmjeni informacija koje su priopćene u skladu s prvim podstavkom.

Članak 85.

Postupak registracije u državama članicama i postupci pri izvozu koji se primjenjuju u prijelaznom razdoblju koje prethodi primjeni sustava registriranih izvoznika

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Dana 1. siječnja 2017. carinska tijela država članica počinju s registracijom izvoznika s poslovnim nastanom na svojem državnom području.

2.   Od 1. siječnja 2018. carinska tijela u svim državama članicama prestaju izdavati potvrde o prometu robe EUR.1 za potrebe kumulacije u skladu s člankom 53. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

3.   Do 31. prosinca 2017. carinska tijela država članica izdaju potvrde o prometu robe EUR.1 ili zamjenske potvrde o podrijetlu Form A na zahtjev izvoznikâ ili ponovnih pošiljatelja robe koji još nisu registrirani. To se primjenjuje i ako su proizvodima s podrijetlom isporučenima u Uniju priložene izjave o podrijetlu koje je sastavio registrirani izvoznik u zemlji korisnici.

4.   Registrirani ili neregistrirani izvoznici u Uniji od 1. siječnja 2017. izdaju izjave o podrijetlu za isporučene proizvode s podrijetlom ako njihova ukupna vrijednost ne premašuje 6 000 EUR.

Nakon što se registriraju, izvoznici izdaju izjave o podrijetlu za isporučene proizvode s podrijetlom, ako njihova ukupna vrijednost premašuje 6 000 EUR, od datuma kada njihova registracija postaje važeća u skladu s člankom 86. stavkom 4. ove Uredbe.

5.   Ponovni pošiljatelji robe koji su registrirani mogu sastavljati zamjenske izjave o podrijetlu od datuma od kojeg je njihova registracija važeća u skladu s člankom 86. stavkom 4. ove Uredbe. To se primjenjuje bez obzira na to je li robi priložena potvrda o podrijetlu Form A izdana u zemlji korisnici ili izjava na računu ili izjava o podrijetlu koju je sastavio izvoznik.

Članak 86.

Zahtjev za registraciju izvoznika

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Da bi postao registrirani izvoznik, izvoznik podnosi zahtjev nadležnim tijelima zemlje korisnice u kojoj ima sjedište ili trajni poslovni nastan.

Zahtjev se podnosi na obrascu iz Priloga 22-06.

2.   Da bi postao registrirani izvoznik, izvoznik ili ponovni pošiljatelj robe s poslovnim nastanom na carinskom području Unije podnosi zahtjev carinskim tijelima te države članice. Zahtjev se podnosi na obrascu iz Priloga 22-06.

3.   Za potrebe izvoza u okviru OSP-a i u okviru općih sustava povlastica Norveške, Švicarske ili Turske izvoznici se moraju registrirati samo jedanput.

Broj registriranog izvoznika izvozniku dodjeljuju nadležna tijela zemlje korisnice radi izvoza u okviru OSP-ova Unije, Norveške i Švicarske te Turske ako te zemlje priznaju zemlju u kojoj je obavljena registracija kao zemlju korisnicu.

4.   Registracija važi od datuma kada nadležna tijela zemlje korisnice ili carinska tijela države članice prime potpuni zahtjev za registraciju, u skladu sa stavcima 1. i 2.

5.   Kada izvoznik za potrebe obavljanja izvoznih formalnosti ima zastupnika koji je ujedno registrirani izvoznik, zastupnik se u tu svrhu ne smije koristiti svojim brojem registriranog izvoznika.

Članak 87.

Baza podataka registriranih izvoznika: objavljivanje informacija

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

Za potrebe članka 70. stavka 4. ove Uredbe, Komisija na svojoj internetskoj stranici objavljuje datum od kojeg zemlje korisnice počinju primjenjivati sustav registriranih izvoznika. Komisija informacije redovito ažurira.

Članak 88.

Automatska registracija izvoznika za zemlju koja postaje zemlja korisnica OSP-a Unije

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

Ako je zemlja uvrštena na popis zemalja korisnica iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 978/2012, Komisija za svoj OSP automatski aktivira registracije svih izvoznika registriranih u toj zemlji pod uvjetom da su registracijski podaci izvoznikâ dostupni u sustavu REX i važeći barem za OSP Norveške, Švicarske ili Turske.

U tom slučaju, izvoznik koji je već registriran barem za OSP Norveške, Švicarske ili Turske nije dužan podnijeti zahtjev svojim nadležnim tijelima kako bi se registrirao za OSP Unije.

Članak 89.

Brisanje iz evidencije registriranih izvoznika

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Registrirani izvoznici bez odgađanja obavješćuju nadležna tijela zemlje korisnice ili carinska tijela države članice o izmjenama u informacijama koje su dostavili radi registracije.

2.   Registrirani izvoznici koji više ne ispunjavaju uvjete za izvoz robe u okviru OSP-a ili više ne namjeravaju izvoziti robu u okviru OSP-a o tome obavješćuju nadležna tijela u zemlji korisnici ili carinska tijela u državi članici.

3.   Nadležna tijela u zemlji korisnici ili carinska tijela u državi članici opozivaju registraciju ako registrirani izvoznik:

(a)	više ne postoji;

(b)	više ne ispunjava uvjete za izvoz robe u okviru OSP-a;

(c)	obavijestio je nadležno tijelo zemlje korisnice ili carinska tijela države članice da više ne namjerava izvoziti robu u okviru OSP-a;

(d)	namjerno ili iz nemara sastavi ili prouzroči sastavljanje izjave o podrijetlu koja sadržava netočne podatke i dovede do protupravnog stjecanja koristi od povlaštenog tarifnog postupanja.

4.   Nadležno tijelo zemlje korisnice ili carinska tijela u državi članici mogu opozvati registraciju ako registrirani izvoznik ne ažurira redovito podatke koji se odnose na njegovu registraciju.

5.   Opoziv registracija proizvodi pravni učinak u budućnosti, tj. na izjave o podrijetlu sastavljene nakon datuma opoziva. Opoziv registracije nema učinak na valjanost izjava o podrijetlu sastavljenih prije nego što je registrirani izvoznik obaviješten o opozivu.

6.   Nadležno tijelo zemlje korisnice ili carinska tijela države članice obavješćuju registriranog izvoznika o opozivu njegove registracije i datumu od kojeg opoziv počinje proizvoditi pravni učinak.

7.   Izvoznik ili ponovni pošiljatelj robe mogu se u slučaju opoziva njihove registracije koristiti pravnim lijekom.

8.   Opoziv registriranog izvoznika poništava se u slučaju neispravnog opoziva. Izvoznik ili ponovni pošiljatelj robe imaju pravo koristiti se brojem registriranog izvoznika koji im je dodijeljen u trenutku registracije.

9.   Izvoznici ili ponovni pošiljatelji robe čija je registracija opozvana mogu podnijeti novi zahtjev za registraciju izvoznika u skladu s člankom 86. ove Uredbe. Izvoznici ili ponovni pošiljatelji robe čija je registracija opozvana u skladu sa stavkom 3. točkom (d) i stavkom 4. mogu se ponovno registrirati samo ako nadležnim tijelima zemlje korisnice ili carinskim tijelima države članice koja ih je registrirala dokažu da su popravili situaciju koja je dovela do opoziva njihove registracije.

10.   Podatke povezane s opozvanom registracijom nadležno tijelo zemlje korisnice ili carinska tijela države članice, koji su podatke unijeli u sustav REX, u tom sustavu čuvaju najviše deset kalendarskih godina nakon kalendarske godine tijekom koje je zahtjev opozvan. Nakon tih deset kalendarskih godina nadležno tijelo zemlje korisnice ili carinska tijela države članice brišu podatke.

Članak 90.

Automatsko brisanje iz evidencije registriranih izvoznika u slučaju isključivanja zemlje s popisa zemalja korisnica

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Komisija opoziva sve registracije izvoznika registriranih u zemlji korisnici ako se ta zemlja korisnica isključi s popisa zemalja korisnica iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 978/2012 ili ako se zemlji korisnici u skladu s Uredbom (EU) br. 978/2012 privremeno oduzmu tarifne povlastice koje su joj dodijeljene.

2.   Ako se zemlja ponovno uvrsti na taj popis ili ako se privremeni opoziv tarifnih povlastica dodijeljenih zemlji korisnici ukine, Komisija ponovno aktivira registracije svih izvoznika registriranih u toj zemlji ako su registracijski podaci izvoznikâ dostupni u sustavu i ako su i dalje važeći barem u okviru OSP-a Norveške, Švicarske ili Turske. U protivnom, izvoznici se ponovno registriraju u skladu s člankom 86. ove Uredbe.

3.   U slučaju opoziva registracija svih registriranih izvoznika u zemlji korisnici u skladu sa stavkom 1., podaci opozvanih registracija pohranjuju se u sustavu REX najmanje deset kalendarskih godina nakon kalendarske godine tijekom koje je registracija opozvana. Nakon tog razdoblja od deset godina i ako zemlja korisnica više od deset godina nije imala status zemlje korisnice OSP-a Norveške, Švicarske ili Turske, Komisija iz sustava REX briše podatke o opozvanim registracijama.

Članak 91.

Obveze izvoznika

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Izvoznici i registrirani izvoznici moraju ispunjavati sljedeće obveze:

(a)	voditi odgovarajuću trgovačku računovodstvenu evidenciju o proizvodnji i isporuci robe koja ispunjava uvjete za povlašteno postupanje;

(b)	držati raspoloživima sve dokaze koji se odnose na materijale upotrijebljene u proizvodnji;

(c)	čuvati svu carinsku dokumentaciju koja se odnosi na materijale upotrijebljene u proizvodnji;

(d)

čuvati najmanje tri godine od kraja kalendarske godine u kojoj je sastavljena izjava o podrijetlu ili dulje ako to zahtijeva nacionalno zakonodavstvo evidenciju o: i. izjavama o podrijetlu koje su sastavili; ii. njihovim materijalima s podrijetlom i bez njega, knjigovodstvenim evidencijama proizvodnje i zaliha.

Ta evidencija i izjave o podrijetlu mogu se čuvati u elektroničkom obliku, ali to mora biti na način koji omogućuje sljedivost materijala upotrijebljenih u proizvodnji izvezenih proizvoda i potvrđivanje njihova statusa proizvoda s podrijetlom.

2.   Obveze predviđene stavkom 1. primjenjuju se i na dobavljače koji izvoznicima dostavljaju izjave dobavljača kojima se potvrđuje da roba koju isporučuju ima status robe s podrijetlom.

3.   Registrirani i neregistrirani ponovni pošiljatelji robe koji izdaju zamjenske izjave o podrijetlu čuvaju zamijenjene izvorne izjave o podrijetlu najmanje tri godine od kraja kalendarske godine u kojoj je sastavljena zamjenska izjava o podrijetlu ili dulje ako je tako propisano nacionalnim zakonodavstvom.

Članak 92.

Opće odredbe o izjavi o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Izjava o podrijetlu može se sastaviti u trenutku izvoza u Uniju ili u trenutku kada je izvoz u Uniju osiguran.

Ako se smatra da su predmetni proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice izvoza ili druge zemlje korisnice u skladu s člankom 55. stavkom 4. drugim podstavkom Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 ili s člankom 55. stavkom 6. drugim podstavkom te Uredbe, izjavu o podrijetlu sastavlja izvoznik u zemlji korisnici izvoza.

Ako se predmetni proizvodi izvoze bez daljnje obrade ili prerade ili nakon što su podvrgnuti samo radnjama opisanima u članku 47. stavku 1. točki (a) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 te su stoga zadržali svoje podrijetlo u skladu s člankom 55. stavkom 4. trećim podstavkom i člankom 55. stavkom 6. trećim podstavkom te Uredbe, izjavu o podrijetlu sastavlja izvoznik u zemlji korisnici podrijetla.

2.   Izjava o podrijetlu može se sastaviti i nakon izvoza predmetnih proizvoda („naknadna izjava”). Takva naknadna izjava o podrijetlu prihvatljiva je ako se podnese carinskim tijelima u državi članici u kojoj je podnesena carinska deklaracija za puštanje u slobodni promet najkasnije dvije godine nakon uvoza.

Ako je pošiljka podijeljena u skladu s člankom 43. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 i pod uvjetom da se poštuje rok od dvije godine iz prvog podstavka, izjavu o podrijetlu može naknadno sastaviti izvoznik zemlje izvoza proizvodâ. To se primjenjuje mutatis mutandis ako se pošiljka dijeli u drugoj zemlji korisnici ili u Norveškoj, Švicarskoj ili Turskoj.

3.   Izjavu o podrijetlu izvoznik podnosi svojem kupcu u Uniji, a ona sadržava podatke navedene u Prilogu 22-07. Izjava se sastavlja na engleskom, francuskom ili španjolskom jeziku.

Može se sastaviti na bilo kojoj trgovačkoj ispravi na temelju koje je moguće utvrditi istovjetnost predmetnog izvoznika i robe.

4.   Stavci 1. do 3. primjenjuju se mutatis mutandis na izjave o podrijetlu sastavljene u Uniji za potrebe dvostrane kumulacije.

Članak 93.

Izjava o podrijetlu u slučaju kumulacije

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Za potrebe utvrđivanja podrijetla materijala koji se upotrijebljenih u okviru dvostrane ili regionalne kumulacije, izvoznik proizvoda koji je proizveden uporabom materijala podrijetlom iz zemlje s kojom je dopuštena kumulacija oslanja se na izjavu o podrijetlu koju je dostavio dobavljač tih materijala. U tim slučajevima izjava o podrijetlu koju sastavlja izvoznik, ovisno o slučaju, sadržava napomenu „EU cumulation”, „regional cumulation”, „Cumul UE”, „cumul regional” ili „Acumulación UE”, „Acumulación regional”.

2.   Za potrebe utvrđivanja podrijetla materijala upotrijebljenih u okviru kumulacije u skladu s člankom 54. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, izvoznik proizvoda proizvedenog uporabom materijala podrijetlom iz Norveške, Švicarske ili Turske oslanja se na dokaz o podrijetlu koji je dostavio dobavljač tih materijala pod uvjetom da je dokaz izdan u skladu s odredbama pravila o podrijetlu OSP-a Norveške, Švicarske ili Turske, ovisno o slučaju. U tom slučaju izjava o podrijetlu koju sastavlja izvoznik sadržava napomene „Norway cumulation”, „Switzerland cumulation”, „Turkey cumulation”, „Cumul Norvège”, „Cumul Suisse”, „Cumul Turquie” ili „Acumulación Noruega”, „Acumulación Suiza”, „Acumulación Turquía”.

3.   Za potrebe utvrđivanja podrijetla materijala upotrijebljenih u okviru proširene kumulacije u skladu s člankom 56. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, izvoznik proizvoda proizvedenog uporabom materijala podrijetlom iz stranke s kojom je dopuštena proširena kumulacija oslanja se na dokaz o podrijetlu koji je dostavio dobavljač tih materijala pod uvjetom da je dokaz izdan u skladu s odredbama odgovarajućeg sporazuma o slobodnoj trgovini između Unije i predmetne stranke.

U tom slučaju izjava o podrijetlu koju sastavlja izvoznik sadržava napomenu „extended cumulation with country x”, „cumul étendu avec le pays x” ili „Acumulación ampliada con el país x”.

Pododjeljak 6.

Postupci pri puštanju u slobodni promet u Uniji primjenjivi u okviru OSP-a Unije do datuma primjene sustava registriranih izvoznika

Članak 94.

Podnošenje i valjanost potvrda o podrijetlu Form A ili izjava na računu i njihovo zakašnjelo podnošenje

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Potvrde o podrijetlu Form A ili izjave na računu podnose se carinskim tijelima država članica uvoza u skladu s postupcima koji se odnose na carinsku deklaraciju.

2.   Dokaz o podrijetlu valjan je deset mjeseci od datuma izdavanja u zemlji izvoznici i u tom se razdoblju mora podnijeti carinskim tijelima zemlje uvoznice.

Izjave o podrijetlu koje su podnesene carinskim tijelima zemlje uvoznice nakon isteka njihove valjanosti mogu se prihvatiti za potrebe primjene tarifnih povlastica ako te isprave nisu podnesene prije isteka roka zbog izvanrednih okolnosti.

U ostalim slučajevima zakašnjelog podnošenja isprava carinska tijela zemlje uvoznice mogu prihvatiti dokaze o podrijetlu ako su proizvodi carini podneseni prije isteka navedenog roka.

Članak 95.

Zamjena potvrda o podrijetlu Form A i izjava na računu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako se proizvodi s podrijetlom koji još nisu pušteni u slobodni promet stave pod nadzor carinskog ureda države članice, taj carinski ured, na pisani zahtjev ponovnog pošiljatelja, zamjenjuje izvornu potvrdu o podrijetlu Form A ili izjavu na računu s jednom ili više potvrda o podrijetlu Form A (zamjenske potvrde) radi slanja svih ili nekih od tih proizvoda drugdje unutar Unije ili u Norvešku ili Švicarsku. Ponovni pošiljatelj u svojem zahtjevu navodi treba li uz zamjensku potvrdu priložiti presliku izvornog dokaza o podrijetlu.

2.   Zamjenska potvrda sastavlja se u skladu s Prilogom 22-19.

Carinski ured provjerava odgovara li zamjenska potvrda izvornom dokazu o podrijetlu.

3.   Ponovni pošiljatelj koji zahtjev za zamjensku potvrdu podnosi u dobroj vjeri nije odgovoran za točnost podataka upisanih u izvorni dokaz o podrijetlu.

4.   Carinski ured od kojeg se traži izdavanje zamjenske potvrde na izvorni dokaz o podrijetlu ili na njegov privitak upisuje težinu, brojeve, vrstu proizvoda koji se šalju dalje i njihovu zemlju odredišta, kao i serijske brojeve odgovarajuće zamjenske potvrde ili zamjenskih potvrda. Izvornu potvrdu o podrijetlu mora čuvati najmanje tri godine.

5.   U slučaju proizvoda za koje se odobravaju tarifne povlastice na temelju odstupanja odobrenog u skladu s člankom 64. stavkom 6. Zakonika, postupak iz ovog članka primjenjuje se samo ako su ti proizvodi namijenjeni za Uniju.

Članak 96.

Uvoz u djelomičnim pošiljkama na temelju potvrda o podrijetlu Form A ili izjava na računu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   U slučaju kada se, na zahtjev uvoznika i pod uvjetima koje određuju carinska tijela države članice uvoznice, u više pošiljaka uvoze nesastavljeni ili rastavljeni proizvodi u smislu općeg pravila 2(a) za tumačenje Harmoniziranog sustava i koji potpadaju pod odsjek XVI. ili XVII. ili tarifne brojeve 7308 ili 9406 Harmoniziranog sustava, carinskim tijelima može se podnijeti jedinstveni dokaz o podrijetlu za te proizvode pri uvozu prve pošiljke.

2.   Na zahtjev uvoznika i uzimajući u obzir uvjete koje su odredila carinska tijela države članice uvoznice, carinskim tijelima može se podnijeti jedinstveni dokaz o podrijetlu pri uvozu prve pošiljke ako je riječ o robi koja:

(a)	se uvozi u okviru čestih i redovitih trgovinskih tokova znatne komercijalne vrijednosti;

(b)	je predmet istog ugovora o prodaji, a stranke tog ugovora imaju poslovni nastan u zemlji izvoznici ili državi članici (državama članicama);

(c)	je razvrstana u istu (osmeroznamenkastu) oznaku kombinirane nomenklature;

(d)	dolazi isključivo od istog izvoznika, namijenjena je istom uvozniku, te se uvozne formalnosti za nju obavljaju u istom carinsko uredu iste države članice.

Ovaj postupak primjenjuje se u razdoblju koje odrede nadležna carinska tijela.

Članak 97.

Izuzeća od obveze dostavljanja potvrde o podrijetlu Form A ili izjave na računu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Proizvodi koje u malim pakiranjima fizičke osobe šalju fizičkim osobama ili su dio osobne prtljage putnika prihvaćaju se kao proizvodi s podrijetlom koji ostvaruju pravo na tarifne povlastice OSP-a, pri čemu nije potrebno predočiti potvrdu o podrijetlu Form A ili izjavu na računu, pod uvjetom da

(a)	su to proizvodi koji: i. ne potpadaju pod uvoz trgovinske naravi; ii. su deklarirani kao proizvodi koji ispunjavaju uvjete za ostvarivanje pogodnosti u okviru OSP-a;

(b)	ne postoji sumnja u vjerodostojnost izjave iz točke (a) podtočke ii.

2.   Uvoz se ne smatra uvozom trgovinske naravi ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	uvoz je povremen;

(b)	uvoz se odnosi samo na proizvode za osobnu uporabu primateljâ ili putnikâ ili njihovih obitelji;

(c)	po prirodi i količini proizvoda očito je da nemaju komercijalnu namjenu.

3.   Ukupna vrijednost proizvoda iz stavka 2. ne prelazi 500 EUR u slučaju malih pakiranja ili 1 200 EUR u slučaju proizvoda koji čine osobnu prtljagu putnika.

Članak 98.

Nepodudarnosti i formalne pogreške u potvrdama o podrijetlu Form A ili izjavama na računu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Pronalaženje manjih nepodudarnosti između navoda u potvrdi o podrijetlu Form A ili u izjavi na računu i navoda u ispravama koje su podnesene carinskom uredu radi obavljanja formalnosti za uvoz proizvoda ne čini ipso facto potvrdu ili izjavu ništavom ako je propisno utvrđeno da se ta isprava odnosi na podnesene proizvode.

2.   Očite formalne pogreške u potvrdi o podrijetlu Form A, potvrdi o prometu robe EUR.1 ili u izjavi na računu nisu osnova za odbacivanje te isprave ako nije riječ o pogreškama koje dovode u pitanje točnost navoda u toj ispravi.

Pododjeljak 7.

Postupci pri puštanju u slobodni promet u Uniji primjenjivi u okviru OSP-a Unije od datuma primjene sustava registriranih izvoznika

Članak 99.

Valjanost izjave o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Izjava o podrijetlu sastavlja se za svaku pošiljku.

2.   Izjava o podrijetlu vrijedi dvanaest mjeseci od datuma kada je sastavljena.

3.   Jedna izjava o podrijetlu može obuhvaćati nekoliko pošiljaka ako roba ispunjava sljedeće uvjete:

(a)	riječ je o nesastavljenim ili rastavljenim proizvodima u smislu općeg pravila 2(a) za tumačenje Harmoniziranog sustava;

(b)	potpada pod odsjek XVI. ili XVII. ili tarifne brojeve 7308 ili 9406 Harmoniziranog sustava; i

(c)	namijenjena je uvozu u više pošiljaka.

Članak 100.

Prihvatljivost izjave o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

Kako bi uvoznici imali pravo na ostvarivanje koristi od OSP-a na temelju izjave o podrijetlu, robu su trebali izvesti na datum ili nakon datuma kada je zemlja korisnica iz koje se roba izvozi počela registraciju izvoznika u skladu s člankom 79. ove Uredbe.

Ako je određena zemlja stekla ili ponovno stekla status zemlje korisnice u pogledu proizvodâ iz Uredbe (EZ) br. 978/2012, roba podrijetlom iz te zemlje ostvaruje pravo na pogodnosti općeg sustava povlastica pod uvjetom da je izvezena iz zemlje korisnice na datum ili nakon datuma kada se ta zemlja korisnica počela koristiti sustavom registriranih izvoznika iz članka 70. stavka 3. ove Uredbe.

Članak 101.

Zamjena izjava o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako se proizvodi s podrijetlom koji još nisu pušteni u slobodni promet stave pod nadzor carinskog ureda države članice, ponovni pošiljatelj može zamijeniti izvornu izjavu o podrijetlu jednom zamjenskom izjavom o podrijetlu ili više njih (zamjenske izjave) radi slanja svih ili nekih od tih proizvoda drugdje unutar Unije ili u Norvešku ili Švicarsku.

Zamjenska izjava sastavlja se u skladu sa zahtjevima iz Priloga 22-20.

Zamjenske izjave o podrijetlu mogu se sastaviti samo ako je izvorna izjava o podrijetlu sastavljena u skladu s člancima 92., 93., 99. i 100. ove Uredbe i Prilogom 22-07.

2.   Ponovni pošiljatelji registriraju se za potrebe sastavljanja zamjenskih izjava o podrijetlu za proizvode s podrijetlom koji se šalju na drugo odredište na području Unije ako je ukupna vrijednost proizvodâ s podrijetlom izvorne pošiljke koju treba podijeliti veća od 6 000 EUR.

Međutim, ponovni pošiljatelji koji nisu registrirani mogu sastavljati zamjenske izjave o podrijetlu, u slučaju da je ukupna vrijednost proizvodâ s podrijetlom izvorne pošiljke koju treba podijeliti veća od 6 000 EUR, ako prilože presliku izvorne izjave o podrijetlu koja je sastavljena u zemlji korisnici.

3.   Samo ponovni pošiljatelji koji su registrirani u sustavu REX mogu sastavljati zamjenske izjave o podrijetlu u pogledu proizvoda koji se šalju u Norvešku ili Švicarsku.

4.   Zamjenska izjava o podrijetlu vrijedi dvanaest mjeseci od datuma sastavljanja izvorne izjave o podrijetlu.

5.   Stavci 1. do 4. primjenjuju se na izjave kojima se zamjenjuju zamjenske izjave o podrijetlu.

6.   U slučaju proizvoda koji ostvaruju pravo na tarifne povlastice na temelju odstupanja odobrenog u skladu s člankom 64. stavkom 6. Zakonika, zamjena predviđena ovim člankom može se sastaviti samo ako su takvi proizvodi namijenjeni za Uniju.

Članak 102.

Opća načela i mjere opreza koje mora poduzeti deklarant

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Kada zatraži povlašteno postupanje u okviru OSP-a, deklarant upućuje na izjavu o podrijetlu na carinskoj deklaraciji za puštanje u slobodni promet. Upućivanje na izjavu o podrijetlu jest datum njezina izdavanja u formatu ggggmmdd, pri čemu je gggg godina, mm mjesec i dd dan. Ako je ukupna vrijednost poslanih proizvoda s podrijetlom veća od 6 000 EUR, deklarant navodi i broj registriranog izvoznika.

2.   Kada deklarant zatraži primjenu OSP-a u skladu sa stavkom 1., a u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet nema izjavu o podrijetlu, ta se deklaracija smatra nepotpunom u smislu članka 166. Zakonika i s njome se postupa u skladu s time.

3.   Prije deklariranja robe za puštanje u slobodni promet deklarant vodi računa o tome da je roba u skladu s propisima iz ovog pododjeljka, pododjeljaka 3. do 9. ovog odjeljka te glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, posebno provjeravajući:

(a)	na javnoj internetskoj stranici da je izvoznik registriran u sustavu REX, ako je ukupna vrijednost poslanih proizvoda s podrijetlom veća od 6 000 EUR; i

(b)	da je izjava o podrijetlu sastavljena u skladu s Prilogom 22-07 Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446.

Članak 103.

Izuzeća od obveze dostavljanja izjave o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Sljedeći proizvodi izuzeti su od obveze sastavljanja i podnošenja izjave o podrijetlu:

(a)	proizvodi koje u malim pakiranjima fizičke osobe šalju fizičkim osobama, čija ukupna vrijednost nije veća od 500 EUR;

(b)	proizvodi koji su dio osobne prtljage putnika, čija ukupna vrijednost nije veća od 1 200 EUR.

2.   Proizvodi navedeni u stavku 1. ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)	uvoz nije komercijalne naravi;

(b)	deklarirani su kao proizvodi koji ispunjavaju uvjete za ostvarivanje pogodnosti u okviru OSP-a;

(c)	ne postoji sumnja u vjerodostojnost izjave iz točke (b).

3.   Za potrebe stavka 2. točke (a) uvoz se ne smatra uvozom trgovinske naravi ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	uvoz je povremen;

(b)	uvoz se odnosi samo na proizvode za osobnu uporabu primateljâ ili putnikâ ili njihovih obitelji;

(c)	po prirodi i količini proizvoda očito je da nemaju komercijalnu namjenu.

Članak 104.

Nepodudarnosti i formalne pogreške u izjavama o podrijetlu; Zakašnjelo podnošenje izjava o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Pronalaženje manjih nepodudarnosti između podataka u izjavi o podrijetlu i onih navedenih u ispravama podnesenima carinskim tijelima radi ispunjavanja carinskih formalnosti za uvoz proizvoda ne čini ipso facto izjavu o podrijetlu ništavom ako je propisno utvrđeno da ta isprava odgovara predmetnim proizvodima.

2.   Očite formalne pogreške kao što su pogreške u pisanju u izjavi o podrijetlu nisu osnova za odbacivanje te isprave ako nije riječ o pogreškama koje izazivaju sumnju u pogledu točnosti navoda u toj ispravi.

3.   Izjave o podrijetlu koje se podnose carinskim tijelima države uvoznice nakon isteka roka valjanosti iz članka 99. ove Uredbe mogu se prihvatiti za potrebe primjene tarifnih povlastica ako te isprave nisu podnesene prije isteka roka zbog izvanrednih okolnosti. U ostalim slučajevima zakašnjelog podnošenja isprava carinska tijela zemlje uvoznice mogu prihvatiti izjave o podrijetlu ako su proizvodi podneseni carini prije isteka navedenog roka.

Članak 105.

Uvoz u djelomičnim pošiljkama na temelju izjava o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Postupak iz članka 99. stavka 3. ove Uredbe primjenjuje se u razdoblju koje odrede carinska tijela država članica.

2.   Carinska tijela država članica uvoznica koja nadziru uzastopna puštanja u slobodni promet provjeravaju jesu li uzastopne pošiljke dio nesastavljenih ili rastavljenih proizvoda za koje je izjava o podrijetlu sastavljena.

Članak 106.

Suspenzija primjene tarifne povlastice

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako carinska tijela imaju sumnje u pogledu statusa proizvoda s podrijetlom, mogu od deklaranta zahtijevati da, u razumnom roku koji odrede, dostavi sve raspoložive dokaze kako bi provjerila točnost oznake podrijetla na deklaraciji ili ispunjavanje uvjeta iz članka 43. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

2.   Carinska tijela mogu obustaviti primjenu povlaštene tarifne mjere za vrijeme trajanja postupka provjere iz članka 109. ove Uredbe ako:

(a)	informacije koje je dostavio deklarant nisu dovoljne za potvrdu statusa proizvoda s podrijetlom ili ispunjavanja uvjeta iz članka 42. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 ili iz članka 43. te Uredbe;

(b)	deklarant ne odgovori u roku određenom za dostavljanje informacija iz stavka 1.

3.   U očekivanju informacija koje su zatražene od deklaranta iz stavka 1. ili rezultata postupka provjere iz stavka 2., uvozniku se nudi puštanje proizvoda uz primjenu svih mjera opreza koje se smatraju potrebnima.

Članak 107.

Odbijanje dodjele tarifne povlastice

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Carinska tijela države članice uvoznice koja odbiju dodijeliti tarifne povlastice nisu obvezna zahtijevati bilo kakav dodatni dokaz niti poslati zahtjev za provjeru zemlji korisnici ako:

(a)	roba ne odgovara onoj navedenoj u izjavi o podrijetlu;

(b)	deklarant ne podnese izjavu o podrijetlu predmetnih proizvoda, a takva se izjava traži;

(c)	ne dovodeći u pitanje članak 78. stavak 1. točku (b) i članak 79. stavak 3. ove Uredbe, izjavu o podrijetlu koju ima deklarant nije sastavio izvoznik registriran u zemlji korisnici;

(d)	izjava o podrijetlu nije sastavljena u skladu s Prilogom 22-07;

(e)	nisu ispunjeni uvjeti iz članka 43. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

2.   Carinska tijela države članice uvoznice, nakon što je nadležnim tijelima zemlje korisnice podnesen zahtjev za provjeru u smislu članka 109., odbijaju dodijeliti tarifne povlastice ako su carinska tijela države članice uvoznice:

(a)	primila odgovor prema kojemu izvoznik nije imao pravo sastaviti izjavu o podrijetlu;

(b)	primila odgovor prema kojemu predmetni proizvodi nisu podrijetlom iz zemlje korisnice ili uvjeti iz članka 42. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 nisu ispunjeni;

(c)

imala opravdane sumnje u valjanost izjave o podrijetlu ili u točnost informacija koje je dostavio deklarant o pravom podrijetlu predmetnih proizvoda kada su podnijela zahtjev za provjeru te ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta: i. nisu dobila odgovor u roku dopuštenom u skladu s člankom 109. ove Uredbe; ili ii. nisu dobila odgovarajuće odgovore na pitanja postavljena u zahtjevu.

Pododjeljak 8.

Provjera podrijetla u okviru OSP-a Unije

Članak 108.

Obveze nadležnih tijela u pogledu provjere podrijetla od datuma primjene sustava registriranih izvoznika

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Radi osiguravanja sukladnosti s propisima o statusu proizvoda s podrijetlom nadležna tijela zemlje korisnice provode:

(a)	provjere statusa proizvoda s podrijetlom na zahtjev carinskih tijela država članica;

(b)	redovite kontrole izvoznika na vlastitu inicijativu.

Prvi podstavak primjenjuje se mutatis mutandis na zahtjeve upućene tijelima Norveške i Švicarske za provjeru zamjenskih izjava o podrijetlu izdanih na njihovu državnom području kojima se od tih tijela traži da pojačaju suradnju s nadležnim tijelima zemlje korisnice.

Proširena kumulacija dopuštena je samo na temelju članka 56. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 ako je zemlja s kojom Unija ima sklopljen važeći sporazum o slobodnoj trgovini suglasna zemlji korisnici pružiti pomoć u pitanjima administrativne suradnje na isti način na koji bi tu pomoć pružila carinskim tijelima država članica u skladu s odgovarajućim odredbama predmetnog sporazuma o slobodnoj trgovini.

2.   Kontrolama iz stavka 1. točke (b) osigurava se da izvoznici u svakom trenutku ispunjavaju svoje obveze. Kontrole se provode u razmacima koji se utvrđuju na temelju odgovarajućih kriterija analize rizika. U tu svrhu nadležna tijela zemalja korisnica od izvoznika moraju zatražiti da dostave preslike ili popis izjava o podrijetlu koje su sastavili.

3.   Nadležna tijela zemalja korisnica ovlaštena su zatražiti bilo kakve dokaze i obaviti bilo kakve preglede računovodstvenih evidencija izvoznika i, prema potrebi, proizvođača koji ih opskrbljuju, uključujući u njihovim poslovnim prostorima, te obaviti druge provjere koje smatraju primjerenima.

Članak 109.

Naknadna provjera izjava o podrijetlu i zamjenskih izjava o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Naknadne provjere izjava o podrijetlu ili zamjenskih izjava o podrijetlu provode se nasumično ili kadgod carinska tijela država članica opravdano sumnjaju u njihovu vjerodostojnost, status proizvoda s podrijetlom ili ispunjenje drugih zahtjeva ovog pododjeljka, pododjeljaka 3. do 9. ovog odjeljka i glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

Ako carinska tijela države članice zatraže suradnju nadležnih tijela zemlje korisnice radi provjere valjanosti izjava o podrijetlu ili statusa proizvoda s podrijetlom, ili obje te provjere, u svojem zahtjevu, prema potrebi, moraju obrazložiti svoju opravdanu sumnju u valjanost izjava o podrijetlu ili statusa proizvoda s podrijetlom.

Uz zahtjev za provjeru može se dostaviti preslika izjave o podrijetlu ili zamjenske izjave o podrijetlu te sve dodatne informacije ili isprave koje ukazuju na to da su podaci navedeni u toj izjavi ili zamjenskoj izjavi netočni.

Država članica koja upućuje zahtjev određuje početni rok od šest mjeseci za dostavu rezultata provjere računajući od datuma dostavljanja zahtjeva za provjeru, izuzev zahtjeva upućenih Norveškoj ili Švicarskoj radi provjere zamjenskih izjava o podrijetlu izdanih na njihovu državnom području na temelju izjave o podrijetlu izdane u zemlji korisnici za koje se rok produljuje na osam mjeseci.

2.   Ako se u slučajevima opravdane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku iz stavka 1. ili ako odgovor ne sadržava dostatne informacije za utvrđivanje stvarnog podrijetla proizvoda, nadležnim tijelima šalje se drugi zahtjev. U tom se zahtjevu utvrđuje dodatni rok od najdulje šest mjeseci. Ako se nakon drugog zahtjeva tijelima koja su uputila zahtjev ne dostave rezultati provjere u roku od šest mjeseci od datuma slanja drugog zahtjeva ili ako se na temelju dobivenih rezultata ne može utvrditi vjerodostojnost predmetne isprave ili stvarno podrijetlo proizvoda, tijela koja upućuju zahtjev ne odobravaju pravo na tarifne povlastice.

3.   Ako provjera predviđena u stavku 1. ili druge dostupne informacije upućuju na kršenje pravila o podrijetlu, zemlja korisnica izvoznica dužna je na vlastitu inicijativu ili na zahtjev carinskih tijela država članica ili Komisije hitno poduzeti odgovarajuće istrage ili osigurati da se te istrage hitno poduzmu radi utvrđivanja i sprječavanja kršenja tih pravila. Komisija ili carinska tijela država članica u tu svrhu mogu sudjelovati u navedenim istragama.

Članak 110.

Naknadna provjera potvrda o podrijetlu Form A i izjava na računu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Naknadne provjere potvrda o podrijetlu Form A i izjava na računu provode se nasumično ili kadgod carinska tijela država članica opravdano sumnjaju u vjerodostojnost tih isprava, status proizvoda s podrijetlom ili ispunjenje drugih zahtjeva ovog pododjeljka, pododjeljaka 3. do 9. ovog odjeljka i glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

2.   Kada zatraže naknadnu provjeru, carinska tijela država članica nadležnim državnim tijelima u zemlji korisnici izvoznici vraćaju potvrdu o podrijetlu Form A i račun, ako je dostavljen, te izjavu na računu, ili presliku navedenih isprava, navodeći prema potrebi obrazloženje svojeg zahtjeva. Uz zahtjev za provjeru prosljeđuju se sve dobivene isprave i informacije koje upućuju na to da su dostavljeni podaci o dokazu o podrijetlu netočni.

Ako carinska tijela države članice odluče obustaviti dodjelu tarifnih povlastica dok čekaju rezultate provjere, uvozniku se nudi puštanje proizvoda uz primjenu mjera opreza koje se smatraju potrebnima.

3.   Ako je podnesen zahtjev za naknadnu provjeru, provjera se obavlja i njezini rezultati dostavljaju carinskim tijelima država članica najkasnije u roku od šest mjeseci ili, u slučaju zahtjeva upućenih Norveškoj, Švicarskoj ili Turskoj radi provjere zamjenskih dokaza o podrijetlu izdanih na njihovu državnom području na temelju potvrde o podrijetlu Form A ili izjave na računu izdane u zemlji korisnici, najkasnije u roku od osam mjeseci od datuma slanja zahtjeva. Rezultati moraju biti takvi da se na temelju njih može utvrditi odnosi li se predmetni dokaz o podrijetlu na stvarno izvezene proizvode te mogu li se ti proizvodi smatrati proizvodima podrijetlom iz zemlje korisnice.

4.   U slučaju potvrda o podrijetlu Form A izdanih na temelju dvostrane kumulacije, odgovor mora sadržavati preslike potvrda o prometu robe EUR.1 ili prema potrebi odgovarajućih izjava na računu.

5.   Ako se, u slučajevima opravdane sumnje, u roku od šest mjeseci iz stavka 3. ne dobije nikakav odgovor ili ako odgovor ne sadržava dostatne informacije za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, nadležnim se tijelima upućuje drugi zahtjev. Ako se nakon drugog zahtjeva tijelima koja su uputila zahtjev ne dostave rezultati provjere u roku od četiri mjeseci od datuma slanja drugog zahtjeva ili ako se na temelju dobivenih rezultata ne može utvrditi vjerodostojnost predmetne isprave ili stvarno podrijetlo proizvoda, tijela koja upućuju zahtjev ne odobravaju pravo na tarifne povlastice, izuzev u iznimnim slučajevima.

6.   Ako provjera ili druge dostupne informacije upućuju na kršenje pravila o podrijetlu, zemlja korisnica izvoznica dužna je na vlastitu inicijativu ili na zahtjev carinskih tijela država članica hitno poduzeti odgovarajuće istrage ili osigurati poduzimanje tih istraga radi utvrđivanja i sprječavanja kršenja pravila. Komisija ili carinska tijela država članica u tu svrhu mogu sudjelovati u navedenim istragama.

7.   Za potrebe naknadne provjere potvrda o podrijetlu Form A izvoznici čuvaju sve odgovarajuće isprave kojima se za predmetne proizvode dokazuje status proizvoda s podrijetlom, a nadležna državna tijela zemlje korisnice izvoznice čuvaju preslike potvrda te sve izvozne isprave koje se na njih odnose. Te se isprave moraju čuvati najmanje tri godine od isteka godine u kojoj je potvrda o podrijetlu Form A izdana.

Članak 111.

Naknadna provjera dokaza o podrijetlu za proizvode koji su stekli podrijetlo na temelju kumulacije

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

Za potrebe dostavljanja informacija Komisiji ili carinskim tijelima država članica te za potrebe naknadne provjere potvrda o podrijetlu Form A ili izjava na računu izdanih u skladu s pravilima o regionalnoj kumulaciji podrijetla članci 73. i 110. ove Uredbe primjenjuju se i između zemalja iste regionalne skupine.

Pododjeljak 9.

Ostale odredbe koje se primjenjuju u okviru OSP-a Unije

Članak 112.

Ceuta i Melilla

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Članci 41. do 58 Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 primjenjuju se za utvrđivanje mogu li se proizvodi smatrati proizvodima podrijetlom iz zemlje korisnice kada se izvoze u Ceutu ili Melillu ili proizvodima podrijetlom iz Ceute i Melille kada se izvoze u zemlju korisnicu za potrebe dvostrane kumulacije.

2.   Za potrebe dvostrane kumulacije članci 74. do 79. i članci 84. do 93. ove Uredbe primjenjuju se na proizvode koji se iz zemlje korisnice izvoze u Ceutu ili Melillu te proizvode koji se iz Ceute i Melille izvoze u zemlju korisnicu.

3.   Za potrebe navedene u stavcima 1. i 2. Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim teritorijem.

Pododjeljak 10.

Dokazi o podrijetlu koji se primjenjuju u okviru pravila o podrijetlu za potrebe povlaštenih tarifnih mjera koje je za određene zemlje ili teritorije jednostrano donijela Unija

Članak 113.

Opći zahtjevi

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

Proizvodima podrijetlom iz jedne od zemalja korisnica ili jednog od teritorija korisnika odobravaju se tarifne povlastice iz članka 59. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 po dostavi sljedeće isprave:

(a)	potvrde o prometu robe EUR.1 izdane na obrascu iz Priloga 22-10; ili

(b)	u slučajevima utvrđenima u članku 119. stavku 1., izjave čiji je tekst naveden u Prilogu 22-13, a koju izvoznik upisuje na račun, dostavnicu ili drugu komercijalnu ispravu u kojoj su predmetni proizvodi opisani dovoljno detaljno da se mogu prepoznati (dalje u tekstu „izjava na računu”).

U polju 7. potvrde o prometu robe EUR.1 ili u izjavama na računu navodi se napomena „Autonomous trade measures” ili „Mesures commerciales autonomes”.

Članak 114.

Postupak izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Za proizvode s podrijetlom u smislu glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljka 4. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 pri uvozu u Uniju ostvaruje se pravo na tarifne povlastice iz članka 59. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 uz uvjet da su prevezeni izravno u Uniju u smislu članka 69. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 po dostavi potvrde o prometu robe EUR.1 koju su izdala carinska ili druga nadležna državna tijela zemlje korisnice ili teritorija korisnika te uz uvjet da su zemlja korisnica ili teritorij korisnik:

(a)	Komisiji dostavili informacije iz članka 124. ove Uredbe; i

(b)	da pomaže Uniji na način da dopušta carinskim tijelima država članica da provjere vjerodostojnost isprave ili točnost informacija o pravom podrijetlu predmetnih proizvoda.

2.   Potvrda o prometu robe EUR.1 može se izdati samo ako može poslužiti kao dokazna isprava za potrebe tarifnih povlastica iz članka 59. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

3.   Potvrda o prometu robe EUR.1 izdaje se samo na temelju pisanog zahtjeva izvoznika ili njegova zastupnika. Taj se zahtjev podnosi na obrascu iz Priloga 22-10 te se popunjava u skladu s odredbama ovog članka i članaka 113., 115., 116., 117., 118., 121. i 123. ove Uredbe.

Nadležna tijela zemlje korisnice ili teritorija korisnika ili države članice izvoza dužna su čuvati zahtjeve za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1 najmanje tri godine od isteka godine u kojoj je potvrda o prometu robe izdana.

4.   Izvoznik ili njegov zastupnik uz svoj zahtjev prilažu odgovarajuće priložene isprave kojima dokazuju da proizvodi koji će se izvesti ispunjavaju uvjete za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1.

Izvoznik se obvezuje podnijeti, na zahtjev nadležnih tijela, sve dodatne dokaze koje ta tijela mogu zatražiti radi utvrđivanja ispravnosti statusa proizvoda s podrijetlom za proizvode za koje se ostvaruje pravo na povlašteno postupanje te se obvezuje tim tijelima dopustiti pregled svojih knjigovodstvenih evidencija te provjeru okolnosti u kojima su ti proizvodi dobiveni.

5.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju nadležna državna tijela zemlje korisnice ili teritorija korisnika ili carinska tijela države članice izvoznice ako se proizvodi koji se izvoze mogu smatrati proizvodima s podrijetlom u smislu glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljka 4. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

6.   S obzirom na to da potvrda o prometu robe EUR.1 predstavlja dokaznu ispravu za primjenu povlaštenih mjera utvrđenih u članku 59. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, nadležna državna tijela zemlje korisnice ili teritorija korisnika ili carinska tijela države članice izvoznice dužna su poduzeti sve mjere potrebne za provjeru podrijetla proizvoda te ostalih navoda na potvrdi.

7.   Radi provjere jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 5. nadležna državna tijela zemlje korisnice ili carinska tijela države članice izvoznice imaju pravo zatražiti bilo koju dokaznu ispravu ili obaviti provjeru koju smatraju primjerenom.

8.   Nadležna državna tijela zemlje korisnice ili teritorija korisnika ili carinska tijela države članice izvoznice dužna su osigurati da obrasci iz stavka 1. budu propisno ispunjeni.

9.   Datum izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 navodi se u dijelu potvrde koji popunjavaju carinska tijela.

10.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju nadležna državna tijela zemlje korisnice ili teritorija korisnika ili carinska tijela države članice izvoznice pri izvozu proizvoda na koje se potvrda odnosi. Potvrda se stavlja na raspolaganje izvozniku čim se obavi ili osigura izvoz.

Članak 115.

Uvoz u više pošiljaka

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

U slučaju kada se, na zahtjev uvoznika i pod uvjetima koje određuju carinska tijela zemlje uvoznice, u više pošiljaka uvoze nesastavljeni ili rastavljeni proizvodi u smislu općeg pravila 2(a) za tumačenje Harmoniziranog sustava koji su razvrstani u odsjeke XVI. ili XVII. ili tarifne brojeve 7308 ili 9406 Harmoniziranog sustava, za te se proizvode carinskim tijelima podnosi jedinstveni dokaz o podrijetlu pri uvozu prve pošiljke.

Članak 116.

Podnošenje dokaza o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

Dokazi o podrijetlu dostavljaju se carinskim tijelima države članice uvoza u skladu s postupcima utvrđenima u članku 163. Zakonika. Navedena tijela mogu tražiti prijevod dokaza o podrijetlu te mogu zatražiti da se uz uvoznu deklaraciju priloži izjava uvoznika kojom potvrđuje da proizvodi zadovoljavaju uvjete potrebne za primjenu ovog pododjeljka.

Članak 117.

Naknadno izdane potvrde o prometu robe EUR.1

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Odstupajući od članka 114. stavka 10. potvrda o podrijetlu EUR.1 iznimno se može izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi, ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	potvrda nije izdana u trenutku izvoza zbog pogrešaka ili nenamjernih propusta ili posebnih okolnosti; ili

(b)	nadležnim tijelima je pružen zadovoljavajući dokaz da je potvrda o prometu robe EUR.1 izdana, ali da zbog tehničkih razloga nije prihvaćena pri uvozu.

2.   Nadležna tijela mogu naknadno izdati potvrdu o prometu robe EUR.1 samo nakon što provjere odgovaraju li podaci navedeni u zahtjevu izvoznika onima koji se nalaze u odgovarajućim izvoznim ispravama te nakon što provjere da potvrda o prometu robe EUR.1 koja je u skladu s odredbama ovog pododjeljka nije bila izdana u trenutku izvoza predmetnih proizvoda.

3.   Na naknadno izdanim potvrdama o prometu robe EUR.1 navodi se sljedeća napomena:

BG: „ИЗДАДЕН ВПОСЛЕДСТВИЕ”

ES: „EXPEDIDO A POSTERIORI”

HR: „IZDANO NAKNADNO”

CS: „VYSTAVENO DODATEČNĚ”

DA: „UDSTEDT EFTERFØLGENDE”

DE: „NACHTRÄGLICH AUSGESTELLT”

ET: „VÄLJA ANTUD TAGASIULATUVALT”

EL: „ΕΚΔΟΘΕΝ ΕΚ ΤΩΝ ΥΣΤΕΡΩΝ”

EN: „ISSUED RETROSPECTIVELY”

FR: „DÉLIVRÉ À POSTERIORI”

IT: „RILASCIATO A POSTERIORI”

LV: „IZSNIEGTS RETROSPEKTĪVI”

LT: „RETROSPEKTYVUSIS IŠDAVIMAS”

HU: „KIADVA VISSZAMENŐLEGES HATÁLLYAL”

MT: „MAĦRUĠ RETROSPETTIVAMENT”

NL: „AFGEGEVEN A POSTERIORI”

PL: „WYSTAWIONE RETROSPEKTYWNIE”

PT: „EMITIDO A POSTERIORI”

RO: „ELIBERAT ULTERIOR”

SL: „IZDANO NAKNADNO”

SK: „VYDANÉ DODATOČNE”

FI: „ANNETTU JÄLKIKÄTEEN”

SV: „UTFÄRDAT I EFTERHAND”.

4.   Napomena iz stavka 3. unosi se u polje „Napomene” potvrde o prometu robe EUR.1.

Članak 118.

Izdavanje duplikata potvrde o prometu robe EUR.1

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o prometu EUR.1 izvoznik može od nadležnih tijela koja su je izdala zatražiti izdavanje duplikata na temelju izvoznih isprava kojima raspolažu.

2.   Na tako izdanom duplikatu navodi se sljedeća napomena:

BG: „ДУБЛИКАТ”

ES: „DUPLICADO”

HR: „DUPLIKAT”

CS: „DUPLIKÁT”

DA: „DUPLIKÁT”

DE: „DUPLIKAT”

ET: „DUPLIKÁT”

EL: „DUPLIKÁT”

EN: „DUPLICATE”

FR: „DUPLICATA”

IT: „DUPLICATO”

LV: „DUBLIKĀTS”

LT: „DUBLIKATAS”

HU: „MÁSODLAT”

MT: „DUPLIKAT”

NL: „DUPLICAAT”

PL: „DUPLIKAT”

PT: „SEGUNDA VIA”

RO: „DUPLICAT”

SL: „DVOJNIK”

SK: „DUPLIKÁT”

FI: „KAKSOISKAPPALE”

SV: „DUPLIKAT”

3.   Napomena iz stavka 2. unosi se u polje „Napomene” potvrde o prometu robe EUR.1.

4.   Duplikat, na kojem mora stajati datum izdavanja izvorne potvrde o prometu robe EUR. 1, stupa na snagu od tog datuma.

Članak 119.

Uvjeti za sastavljanje izjave na računu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Izjavu na računu može sastaviti:

(a)	ovlašteni izvoznik iz Unije u smislu članka 120. ove Uredbe;

(b)	bilo koji izvoznik za bilo koju pošiljku koja se sastoji od jednog ili više pakiranja proizvoda s podrijetlom čija ukupna vrijednost nije veća od 6 000 EUR, i pod uvjetom da se na ovaj postupak primjenjuje suradnja iz članka 114. stavka 1. ove Uredbe.

2.   Izjava na računu može se sastaviti ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz Unije ili zemlje korisnice ili teritorija korisnika te ako ispunjavaju ostale zahtjeve iz glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 4. i 5. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

3.   Izvoznik koji izdaje izjavu na računu mora biti spreman u bilo kojem trenutku, na zahtjev carine ili drugih nadležnih tijela zemlje ili teritorija izvoznika, dostaviti sve odgovarajuće isprave kojima se za predmetne proizvode dokazuje status proizvoda s podrijetlom te ispunjavanje ostalih zahtjeva glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 4. i 5. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

4.   Izvoznik izjavu na računu sastavlja tako što na računu, dostavnici ili drugoj komercijalnoj ispravi otipka ili otisne u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu čiji se tekst navodi u Prilogu 22-13 Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446 na jednoj od jezičnih verzija utvrđenih u tom Prilogu te u skladu s odredbama nacionalnog prava zemlje izvoznice. Ako je izjava pisana rukom, mora biti napisana tintom i tiskanim slovima.

5.   Izjave na računu ovjeravaju se vlastoručnim potpisom izvoznika. Međutim, ovlašteni izvoznik u smislu članka 120. ove Uredbe ne mora potpisivati takve izjave pod uvjetom da se carinskim tijelima u pisanom obliku obveže da će preuzeti punu odgovornost za svaku izjavu na računu u kojoj je naveden kao da ju je sam vlastoručno potpisao.

6.   U slučajevima iz stavka 1. točke (b) uporaba izjave na računu podliježe sljedećim posebnim uvjetima:

(a)	izjava na računu sastavlja se za svaku pošiljku;

(b)	ako je roba sadržana u pošiljci već bila podvrgnuta provjeri u zemlji izvoznici u odnosu na definiciju pojma „proizvodi s podrijetlom”, izvoznik može spomenuti tu provjeru u izjavi na računu.

Odredbe prvog podstavka ne oslobađaju izvoznike od obveze ispunjavanja svih drugih formalnosti propisanih carinskim ili poštanskim propisima.

Članak 120.

Ovlašteni izvoznik

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Carinska tijela u Uniji mogu odobriti bilo kojem izvozniku s poslovnim nastanom na carinskom području Unije, dalje u tekstu „ovlašteni izvoznik”, koji često isporučuje proizvode podrijetlom iz Unije u smislu članka 59. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 i koji ponudi sva jamstva prihvatljiva carinskim tijelima koja su potrebna za provjeru statusa proizvoda s podrijetlom te ispunjavanja drugih zahtjeva glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 4. i 5. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, da izdaje izjave na računu bez obzira na vrijednost predmetnih proizvoda.

2.   Carinska tijela mogu odobriti status ovlaštenog izvoznika pod uvjetima koje smatraju prikladnima.

3.   Carinska tijela ovlaštenom izvozniku dodjeljuju broj carinskog ovlaštenja koji se navodi u izjavi na računu.

4.   Carinska tijela nadziru kako se ovlašteni izvoznik koristi odobrenjem.

5.   Carinska tijela u svakom trenutku mogu opozvati odobrenje. To mogu učiniti ako ovlašteni izvoznik više ne nudi jamstva iz stavka 1., ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ili se na drugi način nepropisno koristi ovlaštenjem.

Članak 121.

Valjanost dokaza o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Dokaz o podrijetlu valjan je četiri mjeseca od datuma izdavanja u zemlji izvoznici i u tom se razdoblju mora podnijeti carinskim tijelima zemlje uvoznice.

2.   Dokazi o podrijetlu koji se podnose carinskim tijelima zemlje uvoznice nakon isteka roka za podnošenje iz stavka 1. mogu se prihvatiti za potrebe primjene tarifnih povlastica iz članka 59. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 ako te isprave nisu podnesene prije isteka roka zbog izvanrednih okolnosti.

3.   U ostalim slučajevima zakašnjeloga podnošenja isprava carinska tijela zemlje uvoznice mogu prihvatiti dokaze o podrijetlu ako su proizvodi carini podneseni prije isteka navedenog roka.

4.   Na zahtjev uvoznika i uzimajući u obzir uvjete koje su odredila carinska tijela države članice uvoznice, carinskim tijelima može se podnijeti jedinstveni dokaz o podrijetlu pri uvozu prve pošiljke ako roba ispunjava sljedeće uvjete:

(a)	uvozi se u okviru čestih i redovitih trgovinskih tokova znatne komercijalne vrijednosti;

(b)	predmet je istog ugovora o prodaji, a stranke tog ugovora imaju poslovni nastan u zemlji izvoznici ili u Uniji;

(c)	razvrstana je u istu (osmeroznamenkastu) oznaku kombinirane nomenklature;

(d)	dolazi isključivo od istog izvoznika, namijenjena je istom uvozniku, te se uvozne formalnosti za nju obavljaju u istom carinskom uredu u Uniji.

Ovaj se postupak primjenjuje za količine i u razdoblju koje odrede nadležna carinska tijela. Ovo razdoblje ni u kojem slučaju ne smije biti dulje od tri mjeseca.

5.   Postupak opisan u prethodnom stavku primjenjuje se i u slučaju kada se carinskim tijelima podnosi jedinstveni dokaz o podrijetlu za uvoz u više pošiljaka u skladu s člankom 115. ove Uredbe. Međutim, u ovom slučaju nadležna carinska tijela mogu odobriti razdoblje primjene dulje od tri mjeseca.

Članak 122.

Izuzeće od obveze podnošenja dokaza o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Proizvodi koje u malim pakiranjima fizičke osobe šalju fizičkim osobama ili koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćaju se kao proizvodi s podrijetlom za koje se ostvaruje pravo na tarifne povlastice iz članka 59. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 bez obveze podnošenja potvrde o prometu robe EUR.1 ili izjave na računu, pod uvjetom da uvoz tih proizvoda nije komercijalne naravi i da su deklarirani kao proizvodi koji ispunjavaju uvjete za primjenu glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 4. i 5. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 te da ne postoji sumnja u istinitost takve izjave.

2.   Povremeni uvoz koji se sastoji isključivo od proizvoda za osobnu uporabu primatelja ili putnika ili članova njihovih obitelji ne smatra se uvozom komercijalne naravi, ako je iz naravi i količine proizvoda očito da se ne uvoze iz komercijalnih razloga.

Nadalje, ukupna vrijednost takvih proizvoda ne smije biti veća od 500 EUR u slučaju malih pakiranja ili 1 200 EUR u slučaju proizvoda koji čine osobnu prtljagu putnika.

Članak 123.

Nepodudarnosti i formalne pogreške

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

Pronalaženje manjih nepodudarnosti između navoda u izjavi o podrijetlu i onih u ispravama podnesenima carinskom uredu radi obavljanja carinskih formalnosti za uvoz proizvoda ne čini ipso facto izjavu o podrijetlu ništavom ako je propisno utvrđeno da se ta isprava odnosi na podnesene proizvode.

Očite formalne pogreške kao što su pogreške u pisanju u izjavi o podrijetlu nisu osnova za odbacivanje te isprave ako nije riječ o pogreškama koje izazivaju sumnju u točnost navoda u toj ispravi.

Pododjeljak 11.

Načini administrativne suradnje za potrebe provjere podrijetla u okviru povlaštenih tarifnih mjera koje je za određene zemlje ili teritorije jednostrano donijela Unija

Članak 124.

Administrativna suradnja

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Zemlje korisnice ili teritoriji korisnici Komisiju obavješćuju o imenima i adresama državnih tijela koja se nalaze na njihovu državnom području i koja su ovlaštena za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1 te joj dostavljaju ogledne otiske pečata kojima se navedena tijela koriste, te imena i adrese državnih tijela nadležnih za provjeru potvrda o prometu robe EUR.1 i izjava na računu. Pečati vrijede od datuma kada Komisija primi ogledne otiske. Komisija te podatke prosljeđuje carinskim tijelima država članica. Ako se ti podaci dostavljaju u okviru izmjene ranije dostavljenih podataka, Komisija navodi datum početka uporabe tih novih pečata u skladu s uputama nadležnih tijela zemalja korisnica ili teritorija korisnika. Ti su podaci namijenjeni službenoj uporabi; međutim, ako se roba pušta u slobodni promet, predmetna carinska tijela mogu uvozniku dopustiti pristup oglednim otiscima pečata iz ovog stavka.

2.   Komisija zemljama korisnicama ili teritorijima korisnicima dostavlja ogledne otiske pečata kojima se carinska tijela država članica koriste prilikom izdavanja potvrda o prometu robe EUR.1.

Članak 125.

Provjera dokaza o podrijetlu

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Naknadne provjere potvrda o prometu robe EUR.1 i izjava na računu provode se nasumično ili kadgod carinska tijela u državi članici uvoznici ili nadležna državna tijela zemalja korisnica ili teritorija korisnika opravdano sumnjaju u vjerodostojnost tih isprava, status proizvoda s podrijetlom u smislu glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 4. i 5. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, predmetnih proizvoda ili ispunjenje drugih zahtjeva glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljka 5. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

2.   Za potrebe provedbe odredbi stavka 1., nadležna tijela u državi članici uvoznici ili zemlji korisnici ili teritoriju korisniku vraćaju potvrdu o prometu robe EUR.1 i račun, ako je dostavljen, te izjavu na računu ili presliku navedenih isprava nadležnim tijelima u zemlji korisnici ili teritoriju korisniku ili državi članici izvoza, navodeći prema potrebi obrazloženje svojeg zahtjeva. Uz zahtjev za provjeru prosljeđuju se sve dobivene isprave i informacije koje upućuju na to da su dostavljeni podaci o dokazu o podrijetlu netočni.

Ako carinska tijela države članice uvoznice odluče obustaviti dodjelu tarifnih povlastica iz članka 59. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 dok čekaju rezultate provjere, uvozniku se nudi puštanje proizvoda uz primjenu mjera opreza koje se smatraju potrebnima.

3.   Ako je zahtjev za naknadnu provjeru podnesen u skladu sa stavkom 1., provjera se provodi i njezini rezultati priopćavaju carinskim tijelima država članica uvoznica ili nadležnim državnim tijelima zemlje korisnice uvoznice ili teritorija korisnika uvoznika u roku od najviše šest mjeseci. Rezultati moraju biti takvi da se na temelju njih može utvrditi primjenjuje li se predmetni dokaz o podrijetlu na stvarno izvezene proizvode te može li se smatrati da su ti proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice ili teritorija korisnika ili iz Unije.

4.   Ako se u slučajevima opravdane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od šest mjeseci iz stavka 3. ili ako odgovor ne sadržava dostatne informacije za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, šalje se drugi upit nadležnim tijelima. Ako se nakon drugog upita tijelima koja su uputila zahtjev ne dostave rezultati provjere u roku od četiri mjeseci ili ako se na temelju dobivenih rezultata ne može utvrditi vjerodostojnost predmetne isprave ili stvarno podrijetlo proizvoda, tijela koja upućuju zahtjev ne odobravaju pravo na tarifne povlastice, izuzev u iznimnim slučajevima.

5.   Ako provjera ili druge dostupne informacije upućuju na kršenje odredbi glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 4. i 5. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, zemlja korisnica izvoznica ili teritorij korisnik izvoznik dužni su, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Unije, hitno poduzeti odgovarajuće istrage ili osigurati poduzimanje tih istraga radi utvrđivanja i sprječavanja takvih kršenja. Unija u tu svrhu može sudjelovati u istragama.

6.   Za potrebe naknadne provjere potvrda o prometu robe EUR.1 nadležna državna tijela zemlje korisnice izvoznice ili teritorija korisnika izvoznika ili carinska tijela države članice izvoznice čuvaju preslike potvrda te sve izvozne isprave koje se na njih odnose najmanje tri godine od isteka godine u kojoj su potvrde o prometu robe izdane.

Pododjeljak 12.

Ostale odredbe koje se u okviru pravila o podrijetlu primjenjuju za potrebe povlaštenih tarifnih mjera koje je za određene zemlje ili teritorije jednostrano donijela Unija

Članak 126.

Ceuta i Melilla

(članak 64. stavak 1. Zakonika)

1.   Ovaj se pododjeljak primjenjuje mutatis mutandis kako bi se utvrdilo mogu li se proizvodi smatrati proizvodima podrijetlom iz zemalja korisnica izvoznica ili teritorija korisnika izvoznika za koje se ostvaruju tarifne povlastice pri uvozu u Ceutu i Melillu ili proizvodima podrijetlom iz Ceute i Melille.

2.   Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim teritorijem.

3.   Odredbe ovog pododjeljka koje se odnose na izdavanje, uporabu i naknadnu provjeru potvrda o prometu robe EUR.1 primjenjuju se mutatis mutandis na proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

4.   Za primjenu ovog pododjeljka u Ceuti i Melilli odgovorna su španjolska carinska tijela.

POGLAVLJE 3.

Vrijednost robe za carinske svrhe

Članak 127.

Opće odredbe

(članak 70. stavak 3. točka (d) Zakonika)

1.   Za potrebe ovog poglavlja dvije se osobe smatraju međusobno povezanima ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	ako je jedna osoba rukovoditelj ili direktor u poduzeću druge osobe;

(b)	ako su pravno priznati poslovni partneri;

(c)	ako su u odnosu poslodavca i posloprimca;

(d)	ako treća osoba izravno ili neizravno posjeduje, kontrolira ili drži 5 % ili više udjela ili dionica s pravom glasa obiju osoba;

(e)	ako jedna osoba izravno ili neizravno kontrolira drugu;

(f)	ako obje osobe izravno ili neizravno kontrolira treća osoba;

(g)	ako zajedno izravno ili neizravno kontroliraju treću osobu;

(h)	ako su članovi iste obitelji.

2.   Osobe koje su poslovno povezane na način da je jedna od njih jedini zastupnik, jedini distributer ili jedini koncesionar druge, bez obzira na to kako je odnos opisan, smatraju se međusobno povezanima samo ako su obuhvaćene kriterijima iz stavka 1.

3.   Za potrebe stavka 1 točaka (e),(f) i (g) smatra se da jedna osoba kontrolira drugu ako je jedna osoba pravno ili činjenično u položaju da upravlja drugom.

Članak 128.

Transakcijska vrijednost

(članak 70. stavak 1. Zakonika)

1.   Transakcijska vrijednost robe koja se prodaje za izvoz na carinsko područje Unije utvrđuje se u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije na temelju prodaje koja se dogodila neposredno prije unošenja robe na carinsko područje.

2.   Ako se roba prodaje za izvoz na carinsko područje Unije, ne prije nego što bude unesena na to carinsko područje, već dok se nalazi u privremenom smještaju ili u posebnom postupku koji nije unutarnji provoz, uporaba u posebne svrhe ili vanjska proizvodnja, transakcijska vrijednost utvrdit će se na temelju te prodaje.

Članak 129.

Stvarno plaćena ili plativa cijena

(članak 70. stavci 1. i 2. Zakonika)

1.   Cijena stvarno plaćena ili plativa u smislu članka 70. stavaka 1. i 2. Zakonika obuhvaća sva plaćanja koja je kao uvjet prodaje uvezene robe kupac izvršio ili mora izvršiti prema jednoj od sljedećih osoba:

(a)	prodavatelju;

(b)	trećoj osobi u korist prodavatelja;

(c)	trećoj osobi povezanoj s prodavateljem;

(d)	trećoj osobi ako je plaćanje toj osobi izvršeno radi ispunjenja obveze prodavatelja.

Plaćanja se mogu izvršiti akreditivom ili prenosivim instrumentima i to izravno ili neizravno.

2.   Aktivnosti, uključujući marketinške aktivnosti, koje kupac ili društvo povezano s kupcem poduzima za vlastiti račun, osim onih za koje je u članku 71. Zakonika predviđena prilagodba, ne smatraju se neizravnim plaćanjem prodavatelju.

Članak 130.

Popusti

(članak 70. stavci 1. i 2. Zakonika)

1.   Za potrebe utvrđivanja carinske vrijednosti u skladu s člankom 70. stavkom 1. Zakonika u obzir se uzimaju popusti ako je u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije ugovorom o prodaji predviđena njihova primjena i iznos.

2.   Popusti za prijevremeno plaćanje uzimaju se u obzir za robu za koju cijena nije stvarno plaćena u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije.

3.   Popusti koji proizlaze iz izmjena ugovora donesenih nakon prihvaćanja carinske deklaracije ne uzimaju se u obzir.

Članak 131.

Djelomična isporuka

(članak 70. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako roba deklarirana za carinski postupak čini dio veće količine iste robe kupljene u okviru jedne transakcije, stvarno plaćena ili plativa cijena za potrebe članka 70. stavka 1. Zakonika izračunava se proporcionalno na temelju cijene ukupne kupljene količine robe.

2.   Proporcionalna raspodjela stvarno plaćene ili plative cijene primjenjuje se i u slučaju gubitka dijela pošiljke ili ako je roba oštećena prije puštanja u slobodni promet.

Članak 132.

Usklađenje cijene za robu s nedostacima

(članak 70. stavak 1. Zakonika)

Usklađenje stvarno plaćene ili plative cijene robe koju je prodavatelj poduzeo u korist kupca može se uzeti u obzir za utvrđivanje carinske vrijednosti u skladu s člankom 70. stavkom 1. Zakonika ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	roba je imala nedostatke u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet;

(b)	prodavatelj je cijenu uskladio kako bi nadoknadio nedostatak radi ispunjavanja jednog od sljedećih uvjeta: i. ispunjavanje ugovorne obveze koja je preuzeta prije prihvaćanja carinske deklaracije; ii. ispunjavanje zakonske obveze koja se primjenjuje na robu;

(c)	usklađenje je obavljeno u roku od jedne godine od datuma prihvaćanja carinske deklaracije.

Članak 133.

Utvrđivanje vrijednosti uvjeta i činidbi

(članak 70. stavak 3. točka (b) Zakonika)

Ako prodaja ili cijena uvezene robe podliježe nekom uvjetu ili činidbi čija se vrijednost može odrediti u odnosu na robu kojoj se utvrđuje vrijednost, ta se vrijednost smatra dijelom stvarno plaćene ili plative cijene, osim ako se ti uvjeti ili činidbe odnose na jedno od sljedećeg:

(a)	aktivnost na koju se primjenjuje članak 129. stavak 2. ove Uredbe;

(b)	element carinske vrijednosti iz članka 71. Zakonika.

Članak 134.

Transakcije između povezanih osoba

(članak 70. stavak 3. točka (d) Zakonika)

1.   Kako bi se u slučaju kada su kupac i prodavatelj povezani utvrdilo da taj odnos nije utjecao na cijenu, prema potrebi se ispituju okolnosti prodaje te se deklarantu daje mogućnost da, prema potrebi, dostavi dodatne podrobne informacije o tim okolnostima.

2.   Međutim, vrijednost robe određuje se u skladu s člankom 70. stavkom 1. Zakonika ako deklarant dokaže da je deklarirana transakcijska vrijednost približna jednoj od sljedećih usporednih vrijednosti utvrđenih u isto ili u približno isto vrijeme:

(a)	transakcijskoj vrijednosti pri prodaji istovjetne ili slične robe za izvoz na carinsko područje Unije između kupaca i prodavatelja koji nisu povezani ni u jednom konkretnom slučaju;

(b)	carinskoj vrijednosti istovjetne ili slične robe utvrđenoj u skladu s člankom 74. stavkom 2. točkom (c) Zakonika;

(c)	carinskoj vrijednosti istovjetne ili slične robe utvrđenoj u skladu s člankom 74. stavkom 2. točkom (d) Zakonika;

3.   Pri utvrđivanju vrijednosti istovjetne ili slične robe iz stavka 2. u obzir treba uzeti sljedeće elemente:

(a)	dokazanu različitu komercijalnu razinu;

(b)

količine;

(c)	elemente navedene u članku 71. stavku 1. Zakonika;

(d)	troškove nastale prodavatelju pri prodaji u kojoj prodavatelj i kupac nisu povezani, ako ti troškovi koje je imao prodavatelj nisu nastali pri prodaji između povezanih osoba.

4.   Usporedne vrijednosti navedene u stavku 2. primjenjuju se na zahtjev deklaranta. One ne zamjenjuju deklariranu transakcijsku vrijednost.

Članak 135.

Roba i usluge korišteni u proizvodnji uvezene robe

(članak 71. stavak 1. točka (b) Zakonika)

1.   Ako kupac prodavatelju isporučuje robu ili pruža usluge navedene u članku 71. stavku 1. točki (b) Zakonika, smatra se da je vrijednost te robe i usluga jednaka njihovoj nabavnoj cijeni. Nabavna cijena obuhvaća sva plaćanja koja kupac robe ili usluga navedenih u članku 71. stavku 1. točki (b) mora izvršiti za nabavu te robe ili usluga.

Ako je tu robu ili usluge proizveo kupac ili osoba koja je s njim povezana, njihova je vrijednost trošak njihove proizvodnje.

2.   Ako se vrijednost robe i usluga navedenih u članku 71. stavku 1. točki (b) Zakonika ne može utvrditi u skladu sa stavkom 1., utvrđuje se na temelju drugih objektivnih i mjerljivih podataka.

3.   Ako je kupac robu navedenu u članku 71. stavku 1. točki (b) Zakonika upotrijebio prije njezine isporuke, vrijednost robe se usklađuje kako bi se u obzir uzela amortizacija.

4.   Vrijednost usluga iz članka 71. stavka 1. točke (b) Zakonika obuhvaća troškove neuspješnih aktivnosti razvoja ako su ti troškovi nastali u vezi s projektima ili narudžbama povezanima s uvezenom robom.

5.   Za potrebe članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke iv. Zakonika, troškovi istraživanja i preliminarnih idejnih nacrta ne uključuju se u carinsku vrijednost.

6.   Vrijednost isporučene robe i usluga, utvrđena u skladu sa stavcima 1. do 5., raspodjeljuje se proporcionalno na uvezenu robu.

Članak 136.

Tantijeme i licencijske naknade

(članak 71. stavak 1. točka (c) Zakonika)

1.   Tantijeme i licencijske naknade odnose se na uvezenu robu, posebice ako su u robi sadržana licencijska prava prenesena na temelju licencijskog ugovora ili ugovora o tantijemama. Način izračuna iznosa tantijeme ili licencijske naknade nije odlučujući čimbenik.

2.   Ako način izračuna iznosa tantijema ili licencijskih naknada proizlazi iz cijene uvezene robe, smatra se, sve dok se ne dokaže suprotno, da se plaćanje tantijema ili licencijskih naknada odnosi na robu kojoj se utvrđuje vrijednost.

3.   Ako se tantijeme ili licencijske naknade odnose djelomično na robu kojoj se utvrđuje vrijednost, a djelomično na ostale sastojke ili sastavne dijelove koji su robi dodani nakon njezina uvoza, ili na radnje ili usluge nakon uvoza, provodi se odgovarajuće usklađenje.

4.   Plaćanje tantijema i licencijskih naknada smatra se uvjetom za prodaju uvezene robe ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	prodavatelj ili osoba povezana s prodavateljem od kupca zahtijeva to plaćanje;

(b)	kupac plaćanje izvršava radi ispunjavanja obveze prodavatelja u skladu s ugovornim obvezama;

(c)	kupcu se roba ne može prodati niti kupac može kupiti robu bez plaćanja tantijema ili licencijskih naknada davatelju licence.

5.   Nije bitno u kojoj zemlji primatelj tantijema ili licencijskih naknada ima poslovni nastan.

Članak 137.

Mjesto unosa robe na carinsko područje Unije

(članak 71. stavak 1. točka (e) Zakonika)

1.   Za potrebe članka 71. stavka 1. točke (e) Zakonika, mjestom ulaska u carinsko područje Unije smatra se:

(a)	za robu koja se prevozi morskim putem, luka u kojoj roba prvi put ulazi na carinsko područje Unije;

(b)

za robu koja se prevozi morskim putem u jedan od francuskih prekomorskih departmana koji je dio carinskog područja Unije i koja se dalje izravno prevozi u drugi dio carinskog područja Unije, ili obrnuto, luka u kojoj roba prvi put ulazi na carinsko područje Unije pod uvjetom da je tamo istovarena ili pretovarena;

(c)	za robu koja se prevozi morskim putem, a zatim, bez pretovara, unutarnjim plovnim putovima, prva luka u kojoj se roba može istovariti;

(d)	za robu koja se prevozi željeznicom, unutarnjim plovnim putovima ili cestom, mjesto na kojem se nalazi ulazni carinski ured;

(e)	za robu koja se prevozi drugim vrstama prijevoza, mjesto gdje roba prijeđe granicu carinskog područja Unije.

2.   Za potrebe članka 71. stavka 1. točke (e) Zakonika, ako se roba unosi na carinsko područje Unije i zatim prevozi do odredišta u drugom dijelu tog područja kroz područja izvan carinskog područja Unije, mjesto ulaska robe na carinsko područje Unije jest mjesto prvog ulaska robe na to carinsko područje, pod uvjetom da se roba kroz ta područja uobičajenim putom izravno prevozi do odredišta.

3.   Stavak 2. primjenjuje se i ako je roba istovarena, pretovarena ili je njezin prijevoz privremeno prekinut na područjima izvan carinskog područja Unije iz razloga isključivo povezanih s njezinim prijevozom.

4.   Ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (b) i stavaka 2. i 3., mjestom ulaska robe u carinsko područje Unije smatra se sljedeće:

(a)	za robu koja se prevozi morskim putem, luka istovara;

(b)	za robu koja se prevozi drugim prijevoznim sredstvima, mjesto navedeno u stavku 1. točkama (c), (d) ili (e) smješteno u dijelu carinskog područja Unije u koji se roba isporučuje.

Članak 138.

Troškovi prijevoza

(članak 71. stavak 1. točka (e) Zakonika)

1.   Ako se roba prevozi istim prijevoznim sredstvom do mjesta nakon ulaska robe u carinsko područje Unije, troškovi prijevoza procjenjuju se razmjerno udaljenosti do mjesta na kojem roba ulazi na carinsko područje Unije u skladu s člankom 137. ove Uredbe, osim ako se carinskim tijelima podnesu dokazi o troškovima koji bi nastali prema uobičajenoj tarifi za prijevoz robe do mjesta ulaska na carinsko područje Unije.

2.   Troškovi zračnog prijevoza, uključujući troškove žurne zračne dostave, koji se uračunavaju u carinsku vrijednost robe utvrđuju se u skladu s Prilogom 23-01.

3.   Ako je prijevoz besplatan ili ga obavlja kupac, troškovi prijevoza koji se uključuju u carinsku vrijednost robe izračunavaju se u skladu s uobičajenom tarifom koja se primjenjuje za isti način prijevoza.

Članak 139.

Pristojbe za poštanske pošiljke

(članak 70. stavak 1. Zakonika)

Poštanske pristojbe za robu koja se prevozi u poštanskom prometu do mjesta odredišta uključuju se u carinsku vrijednost navedene robe, uz iznimku mogućih dodatnih poštanskih pristojbi koje se obračunavaju na carinskom području Unije.

Članak 140.

Neprihvaćanje deklariranih transakcijskih vrijednosti

(članak 70. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako carinska tijela opravdano sumnjaju u to da deklarirana transakcijska vrijednost predstavlja ukupni plaćeni iznos ili iznos koji treba platiti kako je naveden u članku 70. stavku 1. Zakonika, od deklaranta mogu zatražiti da dostavi dodatne podatke.

2.   Ako njihove sumnje nisu otklonjene, carinska tijela mogu odlučiti da se vrijednost robe ne može utvrditi u skladu s člankom 70. stavkom 1. Zakonika.

Članak 141.

Carinska vrijednost istovjetne ili slične robe

(članak 74. stavak 2. točke (a) i (b) Zakonika)

1.   Pri utvrđivanju carinske vrijednosti uvezene robe u skladu s člankom 74. stavkom 2. točkama (a) ili (b) Zakonika primjenjuje se transakcijska vrijednost istovjetne ili slične robe koja se prodaje na istoj komercijalnoj razini i u osnovi u istim količinama kao i roba čija se vrijednost određuje.

U nedostatku takve prodaje carinska se vrijednost utvrđuje uzimajući u obzir transakcijsku vrijednost istovjetne ili slične robe koja se prodaje na različitoj trgovačkoj razini ili u različitim količinama. Tu transakcijsku vrijednost treba uskladiti kako bi se u obzir uzele razlike u komercijalnoj razini i/ili količini.

2.   Transakcijska vrijednost se usklađuje kako bi se u obzir uzele znatne razlike u troškovima i pristojbama između uvezene robe i predmetne istovjetne ili slične robe zbog razlika u udaljenosti i vrstama prijevoza.

3.   Ako se pronađe više transakcijskih vrijednosti istovjetne ili slične robe, za utvrđivanje carinske vrijednosti uvezene robe uzima se najniža od tih vrijednosti.

4.   Pojmovi „istovjetna” odnosno „slična roba”, ovisno o slučaju, ne odnose se na robu koja uključuje ili sadržava usluge projektiranja, razvoja, umjetničkog rada ili dizajna, izrade planova ili skica za koje nije izvršena prilagodba na temelju članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke iv. Zakonika jer su te usluge obavljene u Uniji.

5.   Transakcijska vrijednost robe koju je proizvela neka druga osoba uzima se u obzir samo ako se ne može pronaći transakcijska vrijednost istovjetne ili slične robe koju je proizvela osoba koja je proizvela robu kojoj se utvrđuje vrijednost.

Članak 142.

Deduktivna metoda

(članak 74. stavak 2. točka (c) Zakonika)

1.   Jedinična cijena koja se koristi za utvrđivanje carinske vrijednosti na temelju članka 74. stavka 2. točke (c) Zakonika jest cijena po kojoj se uvezena roba ili uvezena istovjetna ili slična roba prodaje u Uniji u stanju u kojem je uvezena u trenutku uvoza ili u približno isto vrijeme uvoza robe kojoj se utvrđuje vrijednost.

2.   U slučaju nepostojanja jedinične cijene iz stavka 1. kao jedinična cijena primjenjuje se cijena po kojoj se uvezena roba ili uvezena istovjetna ili slična roba prodaje u stanju u kojem je uvezena na carinsko područje Unije što prije nakon uvoza robe čija se vrijednost utvrđuje, a u svakom slučaju u roku od 90 dana od uvoza.

3.   U slučaju nepostojanja jedinične cijene iz stavaka 1. i 2. na zahtjev deklaranta primjenjuje se jedinična cijena po kojoj se uvezena roba prodaje na carinskom području Unije nakon daljnje obrade ili prerade, uzimajući pritom u obzir vrijednost dodanu takvom obradom ili preradom.

4.   Za potrebe utvrđivanja carinske vrijednosti na temelju članka 74. stavka 2. točke (c) Zakonika u obzir se ne uzima sljedeća prodaja:

(a)	prodaja robe na komercijalnoj razini koja nije prva razina nakon uvoza;

(b)	prodaja povezanim osobama;

(c)	prodaja osobama koje besplatno ili po sniženoj cijeni izravno ili neizravno isporučuju robu ili usluge navedene u članku 71. stavku 1. točki (b) Zakonika za uporabu u vezi s proizvodnjom i prodajom za izvoz uvezene robe;

(d)	prodaja u količinama koje nisu dostatne za utvrđivanje jedinične cijene.

5.   Za utvrđivanje carinske vrijednosti, od jedinične cijene utvrđene u skladu sa stavcima 1. do 4. odbijaju se sljedeći elementi:

(a)

provizije koje se uobičajeno plaćaju ili ugovaraju te uobičajeni dodaci na ime dobiti ili općih troškova (uključujući izravne ili neizravne troškove tržišnog oglašavanja predmetne robe) u vezi s prodajom uvezene robe iste vrste ili skupine na carinskom području Unije, što podrazumijeva robu koja pripada određenoj skupini ili asortimanu proizvoda koji se proizvode u određenom industrijskom sektoru;

(b)	uobičajeni troškovi prijevoza i osiguranja i s time povezani troškovi nastali na carinskom području Unije;

(c)	uvozne carine i ostala davanja plativa na carinskom području Unije na temelju uvoza ili prodaje robe.

6.   Carinska vrijednost određene lako pokvarljive robe iz Priloga 23-02 koja je uvezena na konsignaciju može se izravno utvrditi u skladu s člankom 74. stavkom 2. točkom (c) Zakonika. U tu svrhu države članice Komisiji dostavljaju jedinične cijene koje Komisija objavljuje u TARIC-u u skladu s člankom 6. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (16).

Te se jedinične cijene mogu upotrebljavati za utvrđivanje carinske vrijednosti uvezene robe za razdoblja od 14 dana. Svako od tih razdoblja započinje u petak.

Jedinične cijene izračunavaju se i priopćavaju na sljedeći način:

(a)	nakon odbitaka utvrđenih u stavku 5., države članice Komisiji dostavljaju jediničnu cijenu za 100 kg neto za svaku kategoriju robe. Za troškove iz stavka 5. točke (b) države članice mogu odrediti standardne iznose, o čemu su dužne obavijestiti Komisiju;

(b)	referentno razdoblje za određivanje jediničnih cijena jest prethodno razdoblje od 14 dana koje završava u četvrtak prije tjedna tijekom kojeg se trebaju utvrditi jedinične cijene;

(c)	države članice Komisiji priopćavaju jedinične cijene u eurima najkasnije u 12.00 u ponedjeljak u tjednu u kojem ih Komisija objavljuje. Ako taj dan nije radni dan, cijene se priopćavaju na radni dan koji neposredno prethodi tom danu. Jedinične cijene primjenjuju se samo ako ih objavi Komisija.

Članak 143.

Metoda izračunane vrijednosti

(članak 74. stavak 2. točka (d) Zakonika)

1.   U svrhu primjene članka 74. stavka 2. točke (d) Zakonika, carinska tijela od osobe koja nema poslovni nastan na carinskom području Unije ne mogu zahtijevati ili toj osobi naložiti da dostavi na pregled ili omogući pristup knjigovodstvenim ili drugim evidencijama za potrebe utvrđivanja carinske vrijednosti.

2.   Trošak ili vrijednost materijala i proizvodnje iz članka 74. stavka 2. točke (d) podtočke i. Zakonika uključuje trošak elemenata iz članka 71. stavka 1. točke (a) podtočaka ii. i iii. Zakonika. Uključuje i razmjerno raspodijeljeni trošak bilo kojeg proizvoda ili usluga iz članka 71. stavka 1. točke (b) Zakonika koje je kupac izravno ili neizravno isporučio za uporabu u vezi s proizvodnjom robe čija se vrijednost utvrđuje. Vrijednost elemenata iz članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke iv. Zakonika koji su izrađeni u Uniji uključuje se samo u mjeri u kojoj se ti elementi naplaćuju proizvođaču.

3.   Trošak proizvodnje uključuje sve izdatke nastale za stvaranje gospodarske robe, njezino proširenje ili bitno poboljšanje. Uključuje i troškove navedene u članku 71. stavku 1. točki (b) podtočkama ii. i iii. Zakonika.

4.   Opći troškovi iz članka 74. stavka 2. točke (d) podtočke ii. Zakonika obuhvaćaju izravne ili neizravne troškove proizvodnje i prodaje robe za izvoz koji nisu obuhvaćeni člankom 74. stavkom 2. točkom (d) podtočkom i. Zakonika.

Članak 144.

Vrijednost na temelju dostupnih podataka („alternativna” metoda)

(članak 74. stavak 3. Zakonika)

1.   Pri utvrđivanju carinske vrijednosti na temelju članka 74. stavka 3. Zakonika može se primjenjivati razumna fleksibilnost u primjeni metoda predviđenih u članku 70. i članku 74. stavku 2. Zakonika. Tako utvrđena vrijednost u najvećoj se mogućoj mjeri mora temelji na prethodno utvrđenoj carinskoj vrijednosti.

2.   Ako se carinska vrijednost ne može utvrditi na temelju stavka 1., primjenjuju se druge prikladne metode. U tom se slučaju carinska vrijednost ne utvrđuje na temelju nijednog od sljedećih elemenata:

(a)	prodajne cijene na carinskom području Unije za robu proizvedenu na carinskom području Unije;

(b)	sustava u kojem se za utvrđivanje carinske vrijednosti primjenjuje veća od dvije moguće vrijednosti;

(c)	cijene robe na domaćem tržištu zemlje izvoza;

(d)	troška proizvodnje, osim izračunanih vrijednosti koje su utvrđene za istovjetnu ili sličnu robu na temelju članka 74. stavka 2. točke (d) Zakonika;

(e)	cijena za izvoz u treću zemlju;

(f)	najnižih carinskih vrijednosti;

(g)	proizvoljnih ili izmišljenih vrijednosti.

Članak 145.

Priložene isprave za carinsku vrijednost

(članak 163. stavak 1. Zakonika)

Kao priloženu ispravu potrebno je dostaviti račun koji se odnosi na deklariranu transakcijsku vrijednost.

Članak 146.

Konverzija valute za potrebe utvrđivanja carinske vrijednosti

(članak 53. stavak 1. točka (a) Zakonika)

1.   U skladu s člankom 53. stavkom 1. točkom (a) Zakonika, za konverziju valute za potrebe utvrđivanja carinske vrijednosti primjenjuju se sljedeći tečajevi:

(a)	za države članice čija je valuta euro, tečaj koji je objavila Europska središnja banka;

(b)	za države članice čija valuta nije euro, tečaj koji je objavilo nadležno nacionalno tijelo ili privatna banka ako je državno tijelo odredilo privatnu banku za potrebe objavljivanja tečaja.

2.   Tečaj koji se primjenjuje u skladu sa stavkom 1. jest tečaj objavljen predzadnje srijede u mjesecu.

Ako tog dana tečaj nije objavljen, primjenjuje se zadnji objavljeni tečaj.

3.   Tečaj vrijedi mjesec dana računajući od prvog dana sljedećeg mjeseca.

4.   Ako tečaj nije objavljen kako je navedeno u stavcima 1. i 2., tečaj za primjenu članka 53. stavka 1. točke (a) Zakonika utvrđuje predmetna država članica. Taj tečaj mora što točnije odražavati vrijednost valute predmetne države članice.

GLAVA III.

CARINSKI DUG I OSIGURANJA

POGLAVLJE 1.

Osiguranje za mogući ili nastali carinski dug

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 147.

Elektronički sustavi za osiguranja

(članak 16. Zakonika)

Razmjena i pohrana podataka u vezi s osiguranjima koja se mogu upotrebljavati u više od jedne države članice provodit će se s pomoću elektroničkog sustava uspostavljenog u te svrhe u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika.

Prvi stavak ovog članak primjenjuje se od datuma puštanja u uporabu sustava za upravljanje osiguranjima u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU.

Članak 148.

Pojedinačno osiguranje za mogući carinski dug

(članak 90. stavak 1. podstavak 2. Zakonika)

1.   Ako postoji obveza polaganja osiguranja, osiguranjem za mogući carinski dug koje se odnosi na pojedinačni postupak (pojedinačno osiguranje) pokriva se iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu koji može nastati, a koji je izračunan na temelju najviše stope carine primjenjive na robu iste vrste.

2.   Ako se pojedinačnim osiguranjem moraju pokriti druga davanja propisana u vezi s uvozom ili izvozom robe, njihovi se iznosi izračunavaju na temelju najviših stopa primjenjivih na robu iste vrste u državi članici u kojoj je predmetna roba stavljena u carinski postupak ili se nalazi u privremenom smještaju.

Članak 149.

Neobvezno osiguranje

(članak 91. Zakonika)

Ako carinska tijela odluče zahtijevati polaganje osiguranja koje je neobvezno, primjenjuju se članci 150. do 158. ove Uredbe.

Članak 150.

Osiguranje u obliku novčanog pologa

(članak 92. stavak 1. točka (a) Zakonika)

Ako se za posebne postupke ili privremeni smještaj traži osiguranje i ako se ono položi kao pojedinačno osiguranje u obliku gotovinskog pologa, to se osiguranje polaže carinskim tijelima države članice u kojoj je roba stavljena u postupak ili se nalazi u privremenom smještaju.

Kada se posebni postupak koji nije postupak uporabe u posebne svrhe zaključi ili kada se nadzor robe u postupku uporabe u posebne svrhe ili privremenog smještaja pravilno završi, iznos osiguranja vraća carinsko tijelo države članice u kojoj je osiguranje položeno.

Članak 151.

Osiguranje u obliku preuzete obveze jamca

(članak 92. stavak 1. točka (b) i članak 94. Zakonika)

1.   Preuzetu obvezu jamca odobrava carinski ured u kojem se polaže osiguranje (jamstveni carinski ured), koji o odobrenju obavješćuje osobu koja mora položiti osiguranje.

2.   Jamstveni carinski ured može u bilo kojem trenutku opozvati odobrenje preuzete obveze jamca. Jamstveni carinski ured o opozivu obavješćuje jamca i osobu koja mora položiti osiguranje.

3.   Jamac može u bilo kojem trenutku otkazati preuzetu obvezu. Jamac o tom otkazivanju obavješćuje jamstveni carinski ured.

4.   Otkazivanje preuzete obveze jamca ne utječe na robu koja je u trenutku stupanja otkazivanja na snagu već stavljena u carinski postupak i koja je još uvijek u carinskom postupku ili se zbog otkazivanja preuzete obveze nalazi u privremenom smještaju.

5.   Pojedinačno osiguranje u obliku preuzete obveze polaže se na obrascu iz Priloga 32-01.

6.   Zajedničko osiguranje u obliku preuzete obveze polaže se na obrascu iz Priloga 32-03.

7.   Neovisno o stavcima 5. i 6. te članku 160., svaka država članica može, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, dopustiti da preuzeta obveza jamca bude u obliku različitom od onih iz prilogâ 32-01, 32-02 i 32-03 uz uvjet da ima isti pravni učinak.

Članak 152.

Pojedinačno osiguranje u obliku preuzete obveze jamca

(članak 89. i članak 92. stavak 1. točka (b) Zakonika)

1.   Kada se pojedinačno osiguranje podnosi u obliku preuzete obveze jamca, dokaz te preuzete obveze čuva jamstveni carinski ured tijekom razdoblja valjanosti osiguranja.

2.   Kada se pojedinačno osiguranje podnosi u obliku preuzete obveze jamca, korisnik postupka ne smije promijeniti pristupnu šifru povezanu s referentnim brojem osiguranja.

Članak 153.

Uzajamna pomoć carinskih tijela

(članak 92. stavak 1. točka (c) Zakonika)

Ako carinski dug nastane u državi članici koja nije država članica koja je prihvatila osiguranje u jednom od oblika iz članka 83. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, a koje se može upotrijebiti u više od jedne države članice, država članica koja je prihvatila osiguranje državi članici u kojoj je nastao carinski dug doznačuje, na zahtjev koji je potonja podnijela nakon isteka roka za plaćanje, iznos uvozne ili izvozne carine u granicama prihvaćenog osiguranja i neplaćene carine.

Ta se doznaka izvršava u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva.

Članak 154.

Referentni broj osiguranja i pristupna šifra

(članak 89. stavak 2. Zakonika)

1.   Ako se pojedinačno osiguranje može koristiti u više od jedne države članice, jamstveni carinski ured osobi koja je položila osiguranje ili, ako je osiguranje položeno u obliku kupona, jamcu dostavlja sljedeće podatke:

(a)	referentni broj osiguranja;

(b)	pristupnu šifru povezanu s referentnim brojem osiguranja.

2.   Ako se zajedničko osiguranje može koristiti u više od jedne države članice, jamstveni carinski ured osobi koja je položila osiguranje dostavlja sljedeće podatke:

(a)	referentni broj osiguranja za svaki dio referentnog iznosa koji se nadzire u skladu s člankom 157. ove Uredbe;

(b)	pristupnu šifru povezanu s referentnim brojem osiguranja.

Na zahtjev osobe koja je položila osiguranje jamstveni carinski ured tom osiguranju dodjeljuje jednu ili više dodatnih pristupnih šifri kojima se može koristiti ta osoba ili njezini zastupnici.

3.   Carinsko tijelo provjerava postojanje i valjanost osiguranja svaki put kada mu osoba dostavi referentni broj osiguranja.

Odjeljak 2.

Zajedničko osiguranje

Članak 155.

Referentni iznos

(članak 90. Zakonika)

1.   Osim ako je člankom 158. ove Uredbe propisano drukčije, iznos zajedničkog osiguranja jednak je referentnom iznosu koji je utvrdio jamstveni carinski ured u skladu s člankom 90. Zakonika.

2.   Ako se zajedničko osiguranje mora položiti za uvoznu ili izvoznu carinu i druga davanja čiji se iznos može sa sigurnošću utvrditi u trenutku kada se traži osiguranje, dio referentnog iznosa koji pokriva te carine i davanja odgovara iznosu uvozne ili izvozne carine i drugih plativih davanja.

3.   Ako se zajedničko osiguranje mora položiti za uvoznu ili izvoznu carinu i druga davanja čiji se iznos ne može sa sigurnošću utvrditi u trenutku kada se traži osiguranje ili čiji se iznos mijenja kroz vrijeme, dio referentnog iznosa koji pokriva te carine i davanja utvrđuje se na sljedeći način:

(a)	za dio koji bi trebao pokriti uvoznu ili izvoznu carinu i druga davanja koja su nastala, referentni iznos odgovara iznosu uvozne ili izvozne carine i drugih plativih davanja;

(b)

za dio koji bi trebao pokriti uvoznu ili izvoznu carinu i druga davanja koja bi mogla nastati, referentni iznos odgovara iznosu uvozne ili izvozne carine i drugih davanja koja mogu dospjeti u vezi sa svakom carinskom deklaracijom ili deklaracijom za privremeni smještaj za koje se polaže osiguranje, u razdoblju od stavljanja robe u odgovarajući carinski postupak ili privremeni smještaj do trenutka zaključenja postupka ili završetka nadzora uporabe robe u posebne svrhe ili privremenog smještaja.

Za potrebe točke (b), primjenjuju se najviše stope uvozne ili izvozne carine za robu iste vrste i najviše stope drugih davanja plativih u vezi s uvozom ili izvozom robe iste vrste u državi članici jamstvenog carinskog ureda.

Ako informacije potrebne za utvrđivanje dijela referentnog iznosa u skladu s prvim podstavkom nisu dostupne jamstvenom carinskom uredu, taj se iznos određuje na 10 000 EUR za svaku deklaraciju.

4.   Jamstveni carinski ured utvrđuje referentni iznos zajedno s osobom koja treba podnijeti osiguranje. Ako se dio referentnog iznosa utvrđuje u skladu sa stavkom 3., jamstveni carinski ured taj iznos utvrđuje na temelju informacija o robi koja je stavljena u odgovarajuće carinske postupke ili u privremeni smještaj tijekom prethodnih 12 mjeseci te na temelju procjene opsega namjeravanih postupaka vidljivog, među ostalim, iz komercijalnih isprava i računovodstvenih evidencija osobe koja mora položiti osiguranje.

5.   Jamstveni carinski ured preispituje referentni iznos na vlastitu inicijativu ili na zahtjev osobe koja mora položiti osiguranje te ga prilagođava u skladu s odredbama ovog članka i članka 90. Zakonika.

Članak 156.

Nadzor referentnog iznosa od strane osobe koja mora položiti osiguranje

(članak 89. Zakonika)

Osoba koja mora položiti osiguranje osigurava da iznos uvozne ili izvozne carine i drugih davanja propisanih u vezi s uvozom ili izvozom robe, koji je dospio ili može dospjeti i koji se mora pokriti osiguranjem, ne premašuje referentni iznos.

Ako referentni iznos više nije dovoljan za pokrivanje njezinih postupaka, ta osoba o tome obavješćuje jamstveni carinski ured.

Članak 157.

Nadzor referentnog iznosa od strane carinskih tijela

(članak 89. stavak 6. Zakonika)

1.   Nadzor dijela referentnog iznosa koji pokriva iznos uvozne ili izvozne carine te iznos drugih davanja plativih u vezi s uvozom ili izvozom robe, koji će dospjeti u vezi s robom u postupku puštanja u slobodni promet, osigurava se za svaku carinsku deklaraciju u trenutku stavljanja robe u postupak. Ako se carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet podnesu u skladu s odobrenjem iz članka 166. stavka 2. ili članka 182. Zakonika, nadzor odgovarajućeg dijela referentnog iznosa osigurava se na temelju dopunskih deklaracija ili, ako je primjenjivo, na temelju podataka upisanih u evidencije.

2.   Nadzor dijela referentnog iznosa koji pokriva iznos uvozne ili izvozne carine i drugih davanja plativih u vezi s uvozom ili izvozom robe, koja mogu dospjeti u vezi s robom stavljenom u postupak provoza Unije osigurava se, s pomoću elektroničkog sustava iz članka 273. stavka 1. ove Uredbe, za svaku carinsku deklaraciju u trenutku stavljanja robe u postupak. Taj se nadzor ne primjenjuje na robu stavljenu u postupak provoza Unije korištenjem pojednostavnjenja iz članka 233. stavka 4. točke (e) Zakonika ako se carinska deklaracija ne obrađuje elektroničkim sustavom iz članka 273. stavka 1. ove Uredbe.

3.   Nadzor dijela referentnog iznosa koji pokriva iznos uvozne ili izvozne carine i drugih davanja plativih u vezi s uvozom ili izvozom robe, koji se moraju pokriti osiguranjem i koji će nastati ili mogu nastati u slučajevima koji nisu oni iz stavaka 1. i 2., osigurava se redovitom i primjerenom revizijom.

Članak 158.

Iznos zajedničkog osiguranja

(članak 95. stavci 2. i 3. Zakonika)

1.   Za potrebe članka 95. stavka 2. Zakonika, iznos zajedničkog osiguranja smanjuje se na:

(a)	50 % dijela referentnog iznosa koji se utvrđuje u skladu s člankom 155. stavkom 3. ove Uredbe ako su ispunjeni uvjeti iz članka 84. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446;

(b)	30 % dijela referentnog iznosa koji se utvrđuje u skladu s člankom 155. stavkom 3. ove Uredbe ako su ispunjeni uvjeti iz članka 84. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446; ili

(c)	0 % dijela referentnog iznosa koji se utvrđuje u skladu s člankom 155. stavkom 3. ove Uredbe ako su ispunjeni uvjeti iz članka 84. stavka 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

2.   Za potrebe članka 95. stavka 3. Zakonika, iznos zajedničkog osiguranja smanjuje se na 30 % dijela referentnog iznosa utvrđenog u skladu s člankom 155. stavkom 2. ove Uredbe.

Odjeljak 3.

Odredbe za postupak provoza Unije i postupak na temelju konvencija TIR i ATA

Pododjeljak 1.

Postupak provoza Unije

Članak 159.

Izračun za potrebe zajedničkog provoza

(članak 89. stavak 2. Zakonika)

Za potrebe izračuna iz članka 148. i članka 155. stavka 3. drugog podstavka ove Uredbe, s robom Unije koja se prevozi u skladu s Konvencijom o zajedničkom provoznom postupku (17) postupa se kao s robom koja nije roba Unije.

Članak 160.

Pojedinačno osiguranje u obliku kuponâ

(članak 92. stavak 1. točka (b) Zakonika)

1.   U kontekstu postupka provoza Unije, pojedinačno osiguranje u obliku preuzete obveze jamca jamac može položiti i izdavanjem kuponâ osobama koje imaju namjeru biti korisnici postupka.

Dokaz te preuzete obveze sastavlja se na obrascu iz Priloga 32-02, a kuponi se sastavljaju na obrascu iz Priloga 32-06.

Svaki kupon pokriva iznos od 10 000 EUR za koji odgovara jamac.

Rok valjanosti kupona jest godinu dana od datuma izdavanja.

2.   Jamac jamstvenom carinskom uredu dostavlja sve potrebne podatke o kuponima pojedinačnog osiguranja koje je izdao.

3.   Za svaki kupon jamac osobi koja namjerava biti korisnik postupka dostavlja sljedeće podatke:

(a)	referentni broj osiguranja;

(b)	pristupnu šifru povezanu s referentnim brojem osiguranja.

Osoba koja namjerava biti korisnik postupka ne smije promijeniti pristupnu šifru.

4.   Osoba koja namjerava biti korisnik postupka otpremnom carinskom uredu dostavlja onoliko kupona od 10 000 EUR koliko je potrebno da bi se pokrio zbroj iznosâ iz članka 148. ove Uredbe.

Članak 161.

Opoziv i poništenje obveze preuzete u slučaju pojedinačnog osiguranja u obliku kuponâ

(članak 92. stavak 1. točka (b) i članak 94. Zakonika)

Carinsko tijelo nadležno za predmetni jamstveni carinski ured u elektronički sustav iz članka 273. stavka 1. ove Uredbe unosi informacije o svakom opozivu ili poništenju obveze preuzete u slučaju pojedinačnog osiguranja u obliku kuponâ te datum od kojeg počinju proizvoditi učinak.

Članak 162.

Zajedničko osiguranje

(članak 89. stavak 5. i članak 95. Zakonika)

1.   U kontekstu postupka provoza Unije zajedničko osiguranje može se položiti samo u obliku preuzete obveze jamca.

2.   Dokaz te preuzete obveze čuva se u jamstvenom carinskom uredu tijekom razdoblja valjanosti osiguranja.

3.   Korisnik postupka ne smije promijeniti pristupnu šifru povezanu s referentnim brojem osiguranja.

Pododjeljak 2.

Postupci na temelju konvencija TIR i ATA

Članak 163.

Odgovornost jamstvene udruge za postupke TIR

(članak 226. stavak 3. točka (b) Zakonika)

Za potrebe članka 8. stavka 4. Konvencije TIR, ako se postupak TIR provodi na carinskom području Unije, bilo koja jamstvena udruga s poslovnim nastanom na carinskom području Unije može postati odgovorna za plaćanje osiguranog iznosa koji se odnosi na robu iz postupka TIR do gornje granice od 60 000 EUR po karnetu TIR ili jednakovrijednog iznosa u nacionalnoj valuti.

Članak 164.

Obavijest jamstvenim udrugama o nezaključenju postupka

(članak 226. stavak 3. točke (b) i (c) Zakonika)

Valjana obavijest o nezaključenju postupka u skladu s Konvencijom TIR ili Konvencijom ATA, ili Istanbulskom konvencijom, koju su jamstvenoj udruzi izdala carinska tijela jedne od država članica, smatra se obaviješću upućenom bilo kojoj jamstvenoj udruzi neke druge države članice koja se smatra odgovornom za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine ili drugih davanja.

POGLAVLJE 2.

Naplata, plaćanje, povrat i otpust iznosa uvozne ili izvozne carine

Odjeljak 1.

Određivanje iznosa uvozne ili izvozne carine, obavješćivanje o carinskom dugu i knjiženje

Pododjeljak 1.

Članak 165.

Uzajamna pomoć carinskih tijela

(članak 101. stavak 1. i članak 102. stavak 1. Zakonika)

1.   Kada carinski dug nastane, carinska tijela nadležna za naplatu iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu obavješćuju ostala uključena carinska tijela o sljedećem:

(a)	činjenici da je carinski dug nastao;

(b)	mjeri koja je poduzeta kako bi se dužniku naplatio predmetni iznos.

2.   Države članice uzajamno si pomažu pri naplati iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 87. stavak 4. Zakonika, ako se carinskom tijelu države članice u kojoj je roba stavljena u posebni postupak koji nije provoz ili u kojoj je roba bila u privremenom smještaju, prije isteka roka iz članka 80. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, dostavi dokaz da su se događaji iz kojih je carinski dug proizašao ili iz kojih se smatra da će proizaći dogodili u drugoj državi članici, to carinsko tijelo bez odlaganja i u svakom slučaju u tom roku šalje sve informacije koje ima na raspolaganju carinskom tijelu koje je nadležno za to mjesto. Potonje carinsko tijelo šalje potvrdu o primitku obavijesti i navodi je li ono nadležno za naplatu. Ako u roku od 90 dana ne dobije odgovor, carinsko tijelo pošiljatelj bez odlaganja prelazi na naplatu.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 87. stavak 4. Zakonika, ako se carinskom tijelu države članice za koju je utvrđeno da je u njoj nastao carinski dug u pogledu robe koja nije stavljena ni u carinski postupak ni u privremeni smještaj prije dostavljanja obavijesti o carinskom dugu dostavi dokaz da su se događaji iz kojih je carinski dug proizašao ili iz kojih se smatra da će proizaći dogodili u drugoj državi članici, to carinsko tijelo bez odlaganja i u svakom slučaju prije te obavijesti šalje sve informacije koje ima na raspolaganju carinskom tijelu koje je nadležno za to mjesto. Potonje carinsko tijelo šalje potvrdu o primitku obavijesti i navodi je li ono nadležno za naplatu. Ako u roku od 90 dana ne dobije odgovor, carinsko tijelo pošiljatelj bez odlaganja prelazi na naplatu.

Članak 166.

Carinski ured nadležan za koordinaciju u vezi s karnetima ATA i CPD

(članak 226. stavak 3. točka (c) Zakonika)

1.   Carinska tijela određuju koordinacijski carinski ured nadležan za sve radnje povezane s carinskim dugovima koji su nastali zbog neispunjavanja obveza ili uvjeta koji se odnose na karnete ATA ili CPD iz članka 79. Zakonika.

2.   Svaka država članica Komisiji priopćava o kojem je koordinacijskom carinskom uredu riječ zajedno s njegovim referentnim brojem. Komisija te informacije objavljuje na svojoj internetskoj stranici.

Članak 167.

Naplata drugih davanja u okviru postupka provoza Unije i postupka provoza na temelju Konvencije TIR

(članak 226. stavak 3. točke (a) i (b) Zakonika)

1.   Ako se carinskim tijelima koja su izdala obavijest o carinskom dugu i obvezi plaćanja drugih davanja dospjelih u vezi s uvozom ili izvozom robe stavljene u postupak provoza Unije ili u postupak provoza na temelju Konvencije TIR dostavi dokaz o mjestu gdje su se dogodili događaji iz kojih su proizašli carinski dug i obveza plaćanja drugih davanja, ta carinska tijela obustavljaju postupak naplate i bez odlaganja šalju sve potrebne isprave, uključujući ovjerenu presliku dokaza, tijelima nadležnim za to mjesto. Nadležna tijela pošiljatelji istodobno od nadležnih tijela primateljâ traže da potvrde da su nadležna za naplatu drugih davanja.

2.   Nadležna tijela primatelji šalju potvrdu o primitku obavijesti i navode jesu li nadležna za naplatu drugih davanja. Ako u roku od 28 dana ne dobiju odgovor, nadležna tijela pošiljatelji bez odlaganja nastavljaju s postupkom naplate koji su pokrenula.

3.   Svi postupci u tijeku za naplatu drugih davanja koje su pokrenula nadležna tijela pošiljatelji obustavljaju se čim nadležna tijela primatelji pošalju potvrdu o primitku obavijesti i izjave da su nadležna za naplatu drugih davanja.

Čim nadležna tijela primatelji dostave dokaz da su naplatila predmetne iznose, nadležna tijela pošiljatelji vraćaju sva druga već naplaćena davanja ili poništavaju postupke naplate.

Članak 168.

Obavijest o naplati carina i drugih davanja u okviru postupka provoza Unije i postupka provoza na temelju Konvencije TIR

(članak 226. stavak 3. točke (a) i (b) Zakonika)

Ako carinski dug nastane u pogledu robe koja je stavljena u postupak provoza Unije ili u postupak provoza na temelju Konvencije TIR, carinska tijela nadležna za naplatu obavješćuju otpremni carinski ured o naplati carina i drugih davanja.

Članak 169.

Naplata drugih davanja za robu stavljenu u postupak provoza na temelju Konvencije ATA ili Istanbulske konvencije

(članak 226. stavak 3. točka (c) Zakonika)

1.   Ako se carinskim tijelima koja su izdala obavijest o carinskom dugu i obvezi plaćanja drugih davanja za robu stavljenu u postupak provoza na temelju Konvencije ATA ili Istanbulske konvencije dostavi dokaz o mjestu gdje su se dogodili događaji iz kojih su proizašli carinski dug i obveza plaćanja drugih davanja, ta carinska tijela bez odlaganja šalju sve potrebne isprave, uključujući ovjerenu presliku dokaza, tijelima nadležnima za to mjesto. Nadležna tijela pošiljatelji istodobno od nadležnih tijela primateljâ traže da potvrde da su nadležna za naplatu drugih davanja.

2.   Nadležna tijela primatelji šalju potvrdu o primitku obavijesti i navode jesu li nadležna za naplatu drugih davanja. U tu svrhu, nadležna tijela primatelji koriste se predloškom za zaključenje postupka iz Priloga 33-05 u kojem se navodi da je započet postupak povrata sredstava u odnosu na jamstvenu udrugu u državi članici primateljici. Ako u roku od 90 dana ne dobiju odgovor, nadležna tijela pošiljatelji bez odlaganja nastavljaju s postupkom naplate koji su pokrenula.

3.   Ako su nadležna tijela primatelji nadležna, ona pokreću novi postupak naplate drugih davanja, prema potrebi nakon isteka roka iz stavka 2., i o tome bez odlaganja obavješćuju nadležna tijela pošiljatelje.

Nadležna tijela primatelji prema potrebi od jamstvenih udruga s kojima su povezana naplaćuju iznos carina i drugih propisanih davanja prema stopama primjenjivima u državi članici u kojoj se ta nadležna tijela nalaze.

4.   Čim tijela primatelji izjave da su nadležna za naplatu drugih davanja, tijela pošiljatelji jamstvenoj udruzi s kojom su povezana vraćaju sve iznose koje je ta udruga položila ili privremeno platila.

5.   Postupak se prenosi u roku od godinu dana od datuma isteka valjanosti karneta osim ako je to plaćanje postalo konačno u skladu s člankom 7. stavkom 2. ili 3. Konvencije ATA ili člankom 9. stavkom 1. točkama (b) i (c) Aneksa A Istanbulske konvencije.

Članak 170.

Naplata drugih davanja za robu stavljenu u postupak privremenog uvoza na temelju Konvencije ATA ili Istanbulske konvencije

(članak 226. stavak 3. točka (c) Zakonika)

U slučaju naplate drugih davanja za robu stavljenu u postupak privremenog uvoza na temelju Konvencije ATA ili Istanbulske konvencije članak 169. primjenjuje se mutatis mutandis.

Pododjeljak 2.

Obavijest o carinskom dugu i zahtjev za plaćanje upućen jamstvenoj udruzi

Članak 171.

Zahtjev za plaćanje upućen jamstvenoj udruzi na temelju postupka Konvencije ATA i Istanbulske konvencije

(članak 98. Zakonika)

1.   Ako carinska tijela utvrde da je za robu obuhvaćenu karnetom ATA nastao carinski dug, ona jamstvenoj udruzi bez odlaganja šalju zahtjev za plaćanje. Koordinacijski carinski ured koji šalje zahtjev iz članka 86. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 istodobno koordinacijskom carinskom uredu u čijoj se nadležnosti nalazi carinski ured koji je robu stavio u postupak privremenog uvoza šalje obavijest o zahtjevu za plaćanje koji je poslan jamstvenoj udruzi. Pritom upotrebljava obrazac iz Priloga 33-03.

2.   Toj se obavijesti prilaže primjerak nerazduženog kupona ako ga koordinacijski carinski ured posjeduje. Ta se obavijest može upotrijebiti kadgod se to smatra potrebnim.

3.   Obrazac za obračun davanja iz članka 86. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 može se poslati nakon što je jamstvenoj udruzi poslan zahtjev za plaćanje, ali najviše tri mjeseca od slanja zahtjeva za plaćanje i u svakom slučaju najviše šest mjeseci od datuma na koji su carinska tijela pokrenula postupak naplate. Obrazac za obračun davanja nalazi se u Prilogu 33-04.

Odjeljak 2.

Povrat i otpust

Članak 172.

Zahtjev za povrat ili otpust

(članak 22. stavak 1. Zakonika)

Zahtjeve za povrat ili otpust podnosi osoba koja je platila ili je odgovorna za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine, ili bilo koja osoba na koju su prenesena njezina prava i obveze.

Članak 173.

Podnošenje robe kao uvjet za povrat ili otpust

(članak 116. stavak 1. Zakonika)

Povrat ili otpust uvjetovan je podnošenjem robe. Ako se roba ne može podnijeti carinskim tijelima, carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke odobrava povrat ili otpust samo ako ima dokaz da je predmetna roba roba za koju je zatražen povrat ili otpust.

Članak 174.

Ograničenje u pogledu premještanja robe

(članak 116. stavak 1. Zakonika)

Ne dovodeći u pitanje članak 176. stavak 4. ove Uredbe i sve dok o zahtjevu za povrat ili otpust nije donesena odluka, roba za koju se traži povrat ili otpust može se premjestiti isključivo na mjesto koje je navedeno u zahtjevu, osim ako podnositelj zahtjeva o tome nije prethodno obavijestio carinsko tijelo iz članka 92. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, koje obavješćuje carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke.

Članak 175.

Uzajamna pomoć carinskih tijela

(članak 22. i članak 116. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako je za potrebe povrata ili otpusta potrebno pribaviti dodatne informacije od carinskog tijela države članice koja nije država članica u kojoj je izdana obavijest o carinskom dugu ili ako to tijelo mora pregledati robu kako bi osiguralo da su ispunjeni uvjeti za povrat ili otpust, carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke traži pomoć carinskog tijela države članice u kojoj se roba nalazi, navodeći vrstu informacija koje se moraju pribaviti ili provjera koje se moraju provesti.

Uz zahtjev za informacije prilažu se podaci iz zahtjeva i sve isprave potrebne kako bi se carinskom tijelu države članice u kojoj se roba nalazi omogućilo da pribavi informacije ili provede zahtijevane provjere.

2.   Ako carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke pošalje zahtjev iz stavka 1. sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka u skladu s člankom 93. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, tada ono carinskom tijelu države članice u kojoj se nalazi roba šalje dvije preslike zahtjeva pisanog rukom na obrascu iz Priloga 33-06.

3.   Carinsko tijelo države članice u kojoj se roba nalazi bez odlaganja postupa u skladu sa zahtjevom iz stavka 1.

Carinsko tijelo države članice u kojoj se roba nalazi pribavlja informacije ili provodi provjere koje zahtijeva carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke u roku od 30 dana od datuma primitka zahtjeva. Dobivene rezultate upisuje u odgovarajuća polja originalnog zahtjeva iz stavka 1. te tu ispravu vraća carinskom tijelu nadležnom za donošenje odluke zajedno sa svim ispravama iz stavka 1. drugog podstavka.

Ako carinsko tijelo države članice u kojoj se roba nalazi ne može pribaviti informacije ili provesti tražene provjere u roku propisanom u drugom podstavku, ono pravilno ispunjen zahtjev vraća u roku od 30 dana od datuma njegova primitka.

Članak 176.

Ispunjavanje carinskih formalnosti

(članak 116. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako je povrat ili otpust uvjetovan ispunjavanjem carinskih formalnosti, korisnik odluke o povratu ili otpustu obavješćuje nadzorni carinski ured o ispunjenju tih formalnosti. Ako je odlukom određeno da se roba može izvoziti ili staviti u posebni postupak i ako dužnik iskoristi tu mogućnost, nadzorni carinski ured jest carinski ured u kojem je roba stavljena u taj postupak.

2.   Nadzorni carinski ured obavješćuje carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke o ispunjenju carinskih formalnosti kojima je uvjetovan povrat ili otpust slanjem odgovora iz članka 95. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 na obrascu iz Priloga 33-07 ove Uredbe.

3.   Ako je carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke odlučilo da su povrat ili otpust opravdani, iznos carine se vraća ili otpušta tek nakon što je to carinsko tijelo primilo informacije iz stavka 2.

4.   Prije nego što donese odluku, carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke može odobriti ispunjavanje carinskih formalnosti koje mogu biti preduvjet za povrat ili otpust. Ta se odluka takvim odobrenjem ne dovodi u pitanje. U tim se slučajevima mutatis mutandis primjenjuju stavci 1. do 3.

5.   Za potrebe ovog članka, nadzorni carinski ured znači carinski ured koji, prema potrebi, osigurava ispunjenje formalnosti ili zahtjeva kojima su uvjetovani povrat ili otpust iznosa uvozne ili izvozne carine.

Članak 177.

Formalnosti povezane s odlukom o povratu ili otpustu

(članak 116. stavak 2. Zakonika)

1.   Kada se donosi odluka o povratu ili otpustu uvoznih ili izvoznih carina koji su uvjetovani prethodnim ispunjenjem određenih carinskih formalnosti, carinsko tijelo određuje rok za ispunjenje carinskih formalnosti, koji ne smije biti duži od 60 dana od datuma obavijesti o toj odluci.

2.   U slučaju nepoštovanja roka iz stavka 1. gubi se pravo na povrat ili otpust osim ako dotična osoba dokaže da zbog nepredvidivih okolnosti ili više sile nije mogla ispoštovati taj rok.

Članak 178.

Dijelovi ili komponente robe

(članak 116. stavak 1. Zakonika)

Ako je povrat ili otpust uvjetovan uništenjem, ustupanjem u korist države ili stavljanjem robe u posebni postupak ili izvozni postupak, pri čemu su odgovarajuće formalnosti ispunjene samo za jedan ili više dijelova ili komponenti te robe, iznos povrata ili otpusta jest razlika između iznosa uvozne ili izvozne carine na robu i iznosa uvozne ili izvozne carine koja bi se primjenjivala na ostatak robe da je ta roba u neizmijenjenom stanju bila stavljena u carinski postupak koji uključuje nastanak carinskog duga, na datum kada je roba stavljena u taj postupak.

Članak 179.

Otpaci i ostaci

(članak 116. stavak 1. Zakonika)

Ako uništenjem robe koje odobri carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke nastanu otpaci i ostaci, ti otpaci ili ostaci, nakon donošenja odluke o odobrenju povrata ili otpusta, smatraju se robom koja nije roba Unije.

Članak 180.

Izvoz ili uništenje bez carinskog nadzora

(članak 116. stavak 1. Zakonika)

1.   U slučajevima obuhvaćenima člankom 116. stavkom 1. drugim podstavkom, člankom 118. ili člankom 120. Zakonika, ako je izvoz ili uništenje provedeno bez carinskog nadzora, povrat ili otpust na temelju članka 120. Zakonika uvjetovani su sljedećim:

(a)

podnositelj zahtjeva mora carinskom tijelu nadležnom za donošenje odluke podnijeti dokaz potreban kako bi se utvrdilo ispunjava li roba za koju se traži povrat ili otpust jedan od sljedećih uvjeta: (a) roba je izvezena iz carinskog područja Unije; (b) roba je uništena pod nadzorom nadležnih tijela ili osoba koje su ta tijela ovlastila da potvrde to uništenje;

(b)

podnositelj zahtjeva carinskom tijelu nadležnom za donošenje odluke vraća sve isprave koje potvrđuju ili koje sadržavaju informacije kojima se potvrđuje da predmetna roba ima carinski status robe Unije i na temelju kojih je navedena roba mogla napustiti carinsko područje Unije, ili dostavlja sve dokaze koje navedeno tijelo smatra potrebnima da bi osiguralo da se predmetna isprava ne može naknadno upotrebljavati za uvoz robe na carinsko područje Unije.

2.   Dokaz kojim se utvrđuje da je roba za koju se traži povrat ili otpust izvezena sa carinskog područja Unije sastoji se od sljedećih isprava:

(a)	potvrda izlaska iz članka 334. ove Uredbe;

(b)	izvornik ili ovjerena preslika carinske deklaracije za postupak koji uključuje nastanak carinskog duga;

(c)	prema potrebi, komercijalne ili administrativne isprave koje sadržavaju potpuni opis robe koja je podnesena s carinskom deklaracijom za navedeni postupak ili s carinskom deklaracijom za izvoz sa carinskog područja Unije ili s carinskom deklaracijom izdanom za robu u trećoj zemlji odredišta.

3.   Dokaz kojim se utvrđuje da je roba za koju se traži povrat ili otpust uništena pod nadzorom nadležnih tijela ili osoba koje su ovlaštene da službeno potvrde uništenje robe sastoji se od jedne od sljedećih isprava:

(a)	izviješće ili deklaracija o uništenju robe koju su sastavila nadležna tijela pod čijim nadzorom je roba uništena, ili njihova ovjerena preslika;

(b)	potvrda koju je sastavila osoba ovlaštena za potvrđivanje uništenja robe, uz dokaz o njezinu ovlaštenju.

Ti dokumenti sadržavaju potpuni opis uništene robe kako bi se, usporedbom s podacima unesenima u carinsku deklaraciju za carinski postupak koji uključuje nastanak carinskog duga te s priloženim ispravama, utvrdilo da je uništena roba ona koja je stavljena u navedeni postupak.

4.   Ako su dokazi iz stavaka 2. i 3. nedostatni da bi carinsko tijelo donijelo odluku o slučaju koji mu je podnesen, ili ako određeni dokazi nisu dostupni, ti se dokazi mogu dopuniti ili zamijeniti bilo kakvim drugim ispravama koje navedeno tijelo smatra potrebnima.

Članak 181.

Informacije koje se dostavljaju Komisiji

(članak 121. stavak 4. Zakonika)

1.   Svaka država članici Komisiji dostavlja popis slučajeva u kojima je odobren povrat ili otpust na temelju članaka 119. ili 120. Zakonika i u kojima je iznos koji je vraćen ili otpušten dužniku u vezi s jednom ili više uvoznih ili izvoznih radnji zbog jedne pogreške ili posebne situacije bio veći od 50 000 EUR, osim slučajeva iz članka 116. stavka 3. Zakonika.

2.   Tijekom prvog i trećeg tromjesečja svake godine šalje se obavijest o svim slučajevima u kojima je odlučeno da se u prethodnih šest mjeseci carine vrate ili otpuste.

3.   Ako država članica tijekom tih šest mjeseci nije donijela odluku o slučajevima iz stavka 1., ona Komisiji šalje obavijest s napomenom „Nije primjenjivo” („Not applicable”).

4.   Svaka država članica daje Komisiji uvid u popis slučajeva u kojima su povrat ili otpust odobreni na temelju članka 119. ili članka 120. Zakonika i u kojima je vraćeni ili otpušteni iznos bio jednak ili manji od 50 000 EUR.

5.   Za svaki od slučajeva iz ovog članka dostavljaju se sljedeće informacije:

(a)	referentni broj carinske deklaracije ili isprave kojom se priopćuje dug;

(b)	datum carinske deklaracije ili isprave kojom se priopćuje dug;

(c)	vrsta odluke;

(d)	pravna osnova za odluku;

(e)	iznos i valuta;

(f)	podaci o slučaju (uključujući kratko objašnjenje razloga zbog kojih carinska tijela smatraju da su uvjeti za otpust/povrat po odgovarajućoj pravnoj osnovi ispunjeni).

GLAVA IV.

ROBA UNESENA NA CARINSKO PODRUČJE UNIJE

POGLAVLJE 1.

Ulazna skraćena deklaracija

Članak 182.

Elektronički sustav za ulazne skraćene deklaracije

(članak 16. Zakonika)

Elektronički informacijski i komunikacijski sustav uspostavljen u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika upotrebljava se za dostavu, obradu, pohranu i razmjenu informacija o ulaznim skraćenim deklaracijama te za naknadnu razmjenu informacija predviđenu ovim poglavljem.

Odstupajući od prvog stavka ovog članka, do datuma nadogradnje sustava iz tog stavka u skladu s Prilogom Provedbenoj odluci 2014/255/EU, države članice upotrebljavaju elektronički sustav razvijen za podnošenje i razmjenu informacija u vezi s ulaznim skraćenim deklaracijama u skladu s Uredbom br. 2454/93.

Članak 183.

Podnošenje ulazne skraćene deklaracije

(članak 127. stavci 5. i 6. Zakonika)

1.   Podaci za ulaznu skraćenu deklaraciju mogu se dostaviti podnošenjem više skupova podataka.

2.   Za potrebe podnošenja ulazne skraćene deklaracije dostavljanjem više skupova podataka, carinski ured prvog ulaska jest carinski ured koji je poznat dotičnoj osobi u trenutku podnošenja podataka, osobito na temelju mjesta u koje se roba isporučuju.

3.   Do datumâ nadogradnje sustava kontrole uvoza iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU ne primjenjuju se stavci 1. i 2. ovog članka.

Članak 184.

Obveze informiranja kada podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju dostavljaju osobe koje nisu prijevoznik

(članak 127. stavak 6. Zakonika)

1.   U slučajevima iz članka 112. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, prijevoznik i sve osobe koje izdaju teretnicu moraju, u djelomičnom skupu podataka ulazne skraćene deklaracije, navesti identitet svake osobe koja je s njima sklopila ugovor o prijevozu, koja je izdala teretnicu za istu robu i koja im nije stavila na raspolaganje potrebne podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju.

Ako primatelj naveden u teretnici uz koju nisu izdane dodatne teretnice niže razine potrebne podatke ne stavi na raspolaganje osobi koja izdaje teretnicu, ta osoba mora navesti identitet primatelja.

2.   U slučajevima iz članka 112. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, osoba koja izdaje teretnicu o izdavanju teretnice obavješćuje osobu koja je s njom sklopila ugovor o prijevozu i koja joj izdaje teretnicu.

U slučaju sporazuma o zajedničkom utovaru robe, osoba koja izdaje teretnicu o izdavanju teretnice obavješćuje osobu s kojom je sklopila taj sporazum.

3.   U slučajevima iz članka 113. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, prijevoznik i sve osobe koje izdaju zračni tovarni list moraju, u djelomičnom skupu podataka ulazne skraćene deklaracije, navesti sve osobe koje su s njima sklopile ugovor o prijevozu, koje su izdale zračni tovarni list za istu robu i koje im nisu stavile na raspolaganje potrebne podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju.

4.   U slučajevima iz članka 113. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, osoba koja izdaje zračni tovarni list o izdavanju tog zračnog tovarnog lista obavješćuje osobu koja je s njom sklopila ugovor o prijevozu i koja joj izdaje zračni tovarni list.

U slučaju sporazuma o zajedničkom utovaru robe, osoba koja izdaje zračni tovarni list o izdavanju zračnog tovarnog lista obavješćuje osobu s kojom je sklopila taj sporazum.

5.   U slučajevima iz članka 113. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, prijevoznik mora, u djelomičnom skupu podataka ulazne skraćene deklaracije, navesti identitet poštanskog operatera koji mu nije stavio na raspolaganje podatke potrebne za ulaznu skraćenu deklaraciju.

6.   Do datuma puštanja u uporabu nadogradnje sustava kontrole uvoza iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU ne primjenjuju se stavci 1. do 5.

Članak 185.

Registriranje ulazne skraćene deklaracije

(članak 127. stavak 1. Zakonika)

1.   Carinska tijela registriraju ulaznu skraćenu deklaraciju po njezinu primitku te o registraciji odmah obavještavaju osobu koja je podnijela deklaraciju te joj dostavljuju MRN ulazne skraćene deklaracije i datum registracije.

2.   Ako se podaci za ulaznu skraćenu deklaraciju dostavljaju podnošenjem više skupova podataka, carinska tijela registriraju svako podnošenje podataka za ulaznu skraćenu deklaraciju po njihovu primitku te o registraciji odmah obavješćuju osobu koja je podatke dostavila i dostavljaju joj MRN za podnesene podatke te datum registracije podataka.

3.   Carinska tijela odmah obavješćuju prijevoznika o registraciji pod uvjetom da je prijevoznik zatražio da bude obaviješten te ima pristup elektroničkom sustavu iz članka 182. ove Uredbe u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)	ulaznu skraćenu deklaraciju podnosi osoba iz drugog podstavka članka 127. stavka 4. Zakonika;

(b)	podaci za ulaznu skraćenu deklaraciju dostavljeni su u skladu s člankom 127. stavkom 6. Zakonika.

4.   Do datumâ nadogradnje sustava kontrole uvoza iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU ne primjenjuje se stavak 2. i stavak 3. točka (b).

Članak 186.

Analiza rizika

(članak 127. stavak 3. i članak 128. Zakonika)

1.   Analiza rizika provodi se prije dolaska robe u carinski ured prvog ulaska pod uvjetom da je ulazna skraćena deklaracija podnesena u rokovima utvrđenima u člancima 105. do 109. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, osim ako se utvrdi rizik ili treba provesti dodatnu analizu rizika.

U slučaju robe u kontejnerima koja se na carinsko područje Unije unosi morem, kako je utvrđeno u članku 105. točki (a) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, carinska tijela provode analizu rizika u roku od 24 sata od primitka ulazne skraćene deklaracije, ili u slučajevima iz članka 127. stavka 6. Zakonika, podataka za ulaznu skraćenu deklaraciju koje je dostavio prijevoznik.

Osim odredaba prvog podstavka, u slučaju robe koja se na carinsko područje Unije unosi zračnim putem, analiza rizika provodi se po primitku barem minimalnog skupa podataka ulazne skraćene deklaracije iz drugog podstavka članka 106. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

2.   Analiza rizika provodi se, prema potrebi, nakon razmjene informacija o riziku i rezultata analize rizika iz članka 46. stavka 5. Zakonika.

3.   Ako je za provedbu analize rizika potrebno dostaviti dodatne informacije o podacima za ulaznu skraćenu deklaraciju, analiza se provodi tek nakon dostave tih informacija.

U tu svrhu carinska tijela upućuju zahtjev za dostavu tih informacija osobi koja je podnijela ulaznu skraćenu deklaraciju ili, prema potrebi, osobi koja je dostavila te podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju. Ako ta osoba nije prijevoznik, carinska tijela obavješćuju prijevoznika pod uvjetom da je prijevoznik zatražio da ga se obavijesti i da ima pristup elektroničkom sustavu iz članka 182. ove Uredbe.

4.   Ako u slučaju robe koja se unosi na carinsko područje Unije zračnim putem carinska tijela imaju osnovane razloge za sumnju da pošiljka može predstavljati ozbiljnu prijetnju sigurnosti zračnog prometa, o tome obavješćuju osobu koja je podnijela ulaznu skraćenu deklaraciju ili, prema potrebi, osobu koja je dostavila podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju te, ako ta osoba nije prijevoznik, obavješćuju prijevoznika, pod uvjetom da prijevoznik ima pristup elektroničkom sustavu iz članka 182. ove Uredbe, da se pošiljka mora podvrgnuti zaštitnom pregledu kao teret i pošta visokog rizika, u skladu s točkom 6.7.3. Priloga Odluci Komisije C(2010) 774 od 13. travnja 2010. o utvrđivanju detaljnih mjera za provedbu zajedničkih osnovnih standarda o zaštiti zračnog prometa koje sadržavaju informacije iz članka 18. točke (a) Uredbe (EZ) br. 300/2008 prije utovara u zrakoplov koji leti u carinsko područje Unije. Nakon obavijesti, ta osoba obavješćuje carinska tijela o tome je li pošiljka već bila podvrgnuta zaštitnom pregledu ili je podvrgnuta zaštitnom pregledu u skladu s navedenim zahtjevima te dostavlja sve relevantne informacije o zaštitnom pregledu. Analiza rizika provodi se tek nakon što se dostave te informacije.

5.   Ako u slučaju robe u kontejnerima koja se na carinsko područje Unije unosi morem, kako je navedeno u članku 105. točki (a) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, ili u slučaju robe koja se na carinsko područje Unije unosi zračnim putem, carinska tijela na temelju analize rizike osnovano smatraju da bi unos robe na carinsko područje Unije predstavljao tako ozbiljnu prijetnju za sigurnost i zaštitu da je potrebno poduzeti hitne mjere, carinska tijela obavješćuju osobu koja je podnijela ulaznu skraćenu deklaraciju ili, prema potrebi, osobu koja je podnijela podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju te, ako ta osoba nije prijevoznik, obavješćuju prijevoznika, pod uvjetom da prijevoznik ima pristup elektroničkom sustavu iz članka 182. ove Uredbe, da se roba ne utovaruje. Navedena obavijest i podaci dostavljaju se odmah nakon otkrivanja relevantnog rizika, a u slučaju robe u kontejnerima unesene na carinsko područje Unije morem, kako je navedeno u članku 105. točki (a) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, u roku utvrđenom u stavku 1. drugom podstavku.

6.   Ako se utvrdi da pošiljka predstavlja takvu prijetnju da je po njezinu dolasku potrebno poduzeti hitne mjere, takve hitne mjere poduzima carinski ured prvog ulaska po dolasku robe.

7.   Ako se utvrdi rizik koji ne predstavlja ozbiljnu prijetnju za sigurnost i zaštitu koja bi zahtijevala hitne mjere, carinski ured prvog ulaska svim carinskim uredima potencijalno obuhvaćenima kretanjem robe prosljeđuje rezultate analize rizika, uključujući, prema potrebi, informacije o najprikladnijem mjestu za provedbu mjera provjere te podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju.

8.   Ako se na carinsko područje Unije unosi roba koja je oslobođena obveze podnošenja ulazne skraćene deklaracije u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkama (c) do (k), (m) i (n) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 i člankom 104. stavkom 2. te Uredbe, analiza rizika provodi se po podnošenju robe na temelju deklaracije za privremeni smještaj ili carinske deklaracije za tu robu ako su dostupne.

9.   Roba podnesena carini može se pustiti u carinski postupak ili ponovno izvesti čim se provede analiza rizika te čim to dopuste rezultati analize rizika i poduzete mjere ako su bile potrebne.

10.   Analiza rizika provodi se i u slučaju izmjene podataka za ulaznu skraćenu deklaraciju u skladu s člankom 129. Zakonika. U tom se slučaju analiza rizika provodi odmah po primitku podataka osim ako se utvrdi da postoji rizik ili je potrebno provesti dodatnu analizu rizika.

Članak 187.

Analiza rizika

(članak 126. Zakonika)

1.   Do datuma puštanja u uporabu nadogradnje sustava kontrole uvoza iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU ne primjenjuje se članak 186. stavci 1. do 8.

2.   Analiza rizika provodi se prije dolaska robe u carinski ured prvog ulaska pod uvjetom da je ulazna skraćena deklaracija podnesena u rokovima utvrđenima u člancima 105. do 109. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, osim ako se utvrdi rizik.

3.   U slučaju robe u kontejnerima koja se na carinsko područje Unije unosi morem, kako je utvrđeno u članku 105. točki (a) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, carinska tijela provode analizu rizika u roku od 24 sata od primitka ulazne skraćene deklaracije. Ako carinska tijela na temelju te analize osnovano smatraju da bi unos robe na carinsko područje Unije predstavljao tako ozbiljnu prijetnju za sigurnost i zaštitu da je potrebno poduzeti hitne mjere, carinska tijela obavješćuju osobu koja je podnijela ulaznu skraćenu deklaraciju i prijevoznika, ako ta osoba nije prijevoznik, pod uvjetom da prijevoznik ima pristup elektroničkom sustavu iz članka 182. ove Uredbe, da se roba ne utovaruje. Navedena obavijest i podaci dostavljaju se odmah nakon otkrivanja relevantnog rizika te u roku od 24 sata od primitka ulazne skraćene deklaracije.

4.   Ako plovilo ili zrakoplov pristaje u više luka ili zračnih luka na carinskom području Unije, pod uvjetom da se kreće između tih luka bez zaustavljanja u nekoj luci ili zračnoj luci izvan carinskog područja Unije, primjenjuje se sljedeće:

(a)

za svu robu koju prevozi to plovilo ili zrakoplov ulazna skraćena deklaracija podnosi se u prvoj luci ili zračnoj luci Unije. Carinska tijela u navedenoj luci ili zračnoj luci ulaska provode analizu rizika za potrebe sigurnosti i zaštite za svu robu koju prevozi to plovilo ili zrakoplov. Ta se roba može podvrgnuti dodatnim analizama rizika u luci ili zračnoj luci istovara;

(b)	u slučaju pošiljki za koje se utvrdi da predstavljaju tako ozbiljnu prijetnju da je potrebna hitna intervencija, carinski ured prve luke ili zračne luke ulaska u Uniju poduzima mjere zabrane i u svakom slučaju prosljeđuje rezultate analize rizika sljedećim lukama ili zračnim lukama; i

(c)	u sljedećim lukama ili zračnim lukama na carinskom području Unije na robu podnesenu carini u toj luci ili zračnoj luci primjenjuje se članak 145. Zakonika.

5.   Ako se na carinsko područje Unije unosi roba koja je oslobođena obveze podnošenja ulazne skraćene deklaracije u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkama (c) do (k), (m) i (n) te stavcima 2. i 2.a Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, analiza rizika provodi se po podnošenju robe na temelju deklaracije za privremeni smještaj ili carinske deklaracije za tu robu ako su dostupne.

Članak 188.

Izmjena ulazne skraćene deklaracije

(članak 129. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju dostavljaju različite osobe, svaka osoba može izmijeniti samo one podatke koje je sama dostavila.

2.   Carinska tijela osobu koja je dostavila izmjene podataka za ulaznu skraćenu deklaraciju odmah obavješćuju o svojoj odluci o registriranju ili odbijanju izmjena.

Ako izmjene podataka za ulaznu skraćenu deklaraciju dostavlja osoba koja nije prijevoznik, carinska tijela obavješćuju i prijevoznika, pod uvjetom da je prijevoznik zatražio da bude obaviješten te ima pristup elektroničkom sustavu iz članka 182. ove Uredbe.

3.   Do datumâ nadogradnje sustava kontrole uvoza iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU ne primjenjuje se stavak 1. ovog članka.

POGLAVLJE 2.

Dolazak robe

Odjeljak 1.

Unos robe na carinsko područje Unije

Članak 189.

Preusmjeravanje pomorskih plovila ili zrakoplova

(članak 133. Zakonika)

1.   Ako se pomorsko plovilo ili zrakoplov koji ulazi na carinsko područje Unije preusmjeri te se očekuje da će najprije stići u carinski ured u državi članici koja nije navedena u ulaznoj skraćenoj deklaraciji kao zemlja propisanog plana puta, prijevoznik tog prijevoznog sredstva o preusmjeravanju obavješćuje carinski ured naveden u ulaznoj skraćenoj deklaraciji kao carinski ured prvog ulaska tog preusmjeravanja.

Prvi se podstavak ne primjenjuje ako je roba unesena na carinsko područje Unije u postupku provoza u skladu s člankom 141. Zakonika.

2.   Carinski ured naveden u ulaznoj skraćenoj deklaraciji kao carinski ured prvog ulaska odmah po primitku obavijesti u skladu sa stavkom 1. o preusmjeravanju obavješćuje carinski ured koji je prema toj informaciji carinski ured prvog ulaska. Time se osigurava da odgovarajući podaci za ulaznu skraćenu deklaraciju te rezultati analize rizika budu dostupni carinskom uredu prvog ulaska.

Odjeljak 2.

Podnošenje, istovar i pregled robe

Članak 190.

Podnošenje robe carini

(članak 139. Zakonika)

Carinska tijela mogu prihvatiti uporabu lučkih sustava i sustava zračnih luka ili drugih dostupnih načina informiranja za podnošenje robe carini.

Odjeljak 3.

Privremeni smještaj robe

Članak 191.

Postupak savjetovanja među carinskim tijelima prije odobrenja prostora za privremeni smještaj

(članak 22. Zakonika)

1.   Postupak savjetovanja iz članka 14. ove Uredbe mora se poštovati u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka prije donošenja odluke o odobravanja vođenja prostora za privremeni smještaj u koje je uključeno više država članica, osim ako carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke smatra da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje takvog odobrenja.

Prije izdavanja odobrenja carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke pribavlja suglasnost konzultiranih carinskih tijela.

2.   Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke dostavlja zahtjev i nacrt odobrenja konzultiranim carinskim tijelima u roku od 30 dana od dana prihvaćanja zahtjeva.

3.   Konzultirana carinska tijela svoj prigovor ili svoju suglasnost dostavljaju u roku od 30 dana od dana primitka nacrta odobrenja. Prigovori se moraju obrazložiti.

Ako se u navedenom roku dostave prigovori te konzultirana tijela i tijela koja su zatražila savjetovanje ne postignu sporazum u roku od 60 dana od dostave nacrta odobrenja, odobrenje se izdaje samo za onaj dio zahtjeva za koji nisu dostavljeni prigovori.

Ako konzultirana carinska tijela ne dostave nikakav prigovor u propisanom roku, smatrat će se da su dali svoju suglasnost.

Članak 192.

Deklaracija za privremeni smještaj

Ako se carinska deklaracija podnese prije očekivanog podnošenja robe carini u skladu s člankom 171. Zakonika, carinska tijela tu deklaraciju mogu smatrati deklaracijom za privremeni smještaj.

Članak 193.

Kretanje robe u privremenom smještaju

(članak 148. stavak 5. Zakonika)

1.   Ako se roba kreće između prostora za privremeni smještaj koji su u nadležnosti različitih carinskih tijela, korisnik odobrenja za vođenje prostora za privremeni smještaj iz kojih se roba premješta:

(a)	obavješćuje carinsko tijelo nadležno za nadzor prostora za privremeni smještaj iz kojeg se roba premješta o planiranom kretanju robe, na način propisan u odobrenju, te ga po dolasku robe u prostore za privremeni smještaj u odredištu obavješćuje o završetku kretanja na način propisan u odobrenju;

(b)	obavješćuje korisnika odobrenja za prostore u koje se roba premješta da je roba isporučena.

2.   Ako se roba kreće između prostora za privremeni smještaj koji su u nadležnosti različitih carinskih tijela, korisnik odobrenja za prostore u koje se roba premješta:

(a)	obavješćuje carinska tijela nadležna za te prostore o dolasku robe; te

(b)	po dolasku robe u prostore za privremeni smještaj u odredištu obavješćuje korisnika odobrenja za prostore za privremeni smještaj iz kojih je roba otpremljena.

3.   Informacije iz stavaka 1. i 2. sadržavaju upućivanje na odgovarajuću deklaraciju za privremeni smještaj i datum završetka privremenog smještaja.

4.   U slučaju kretanja robe u privremenom smještaju, roba ostaje u nadležnosti korisnika odobrenja za vođenje prostora za privremeni smještaj iz kojih se roba premješta sve dok se roba ne unese u evidencije korisnika odobrenja za prostore za privremeni smještaj u koje se roba premješta, osim ako je u odobrenju navedeno drukčije.

GLAVA V.

OPĆA PRAVILA O CARINSKOM STATUSU, STAVLJANJU ROBE U CARINSKI POSTUPAK, PROVJERI, PUŠTANJU I RASPOLAGANJU ROBOM

POGLAVLJE 1.

Carinski status robe

Članak 194.

Elektronički sustav za pohranu informacija o carinskom statusu robe Unije

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

Za razmjenu i pohranu informacija u vezi s dokazivanjem carinskog statusa robe Unije, kako je predviđeno u članku 199. stavku 1. točkama (b) i (c) ove Uredbe, primjenjuje se elektronički sustav uspostavljen u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika. Za razmjenu informacija koje se odnose na zahtjeve i odluke o OTI-ju upotrebljava se usklađeno sučelje za subjekte iz EU-a koje su zajednički osmislili Komisija i države članice.

Prvi stavak ovog članak primjenjuje se od datuma puštanja u uporabu sustava za dokaz o statusu robe Unije u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU.

Odjeljak 1.

Usluga redovitog brodskog prijevoza

Članak 195.

Savjetovanje s državama članicama na koje se odnosi usluga redovitog brodskog prijevoza

(članak 22. Zakonika)

Prije izdavanja odobrenja iz članka 120. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, a nakon što provjeri jesu li ispunjeni uvjeti za izdavanje odobrenja iz članka 120. stavka 2. te Delegirane uredbe, carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke mora se za potrebe članka 119. stavka 2. točke (b) te Delegirane uredbe savjetovati s carinskim tijelima država članica obuhvaćenih uslugom redovitog brodskog prijevoza te s carinskim tijelima svake druge države članice za koju je podnositelj zahtjeva iznio namjeru uspostavljanja buduće usluge redovitog brodskog prijevoza, a u pogledu ispunjenja uvjeta iz članka 120. stavka 2. točke (b) te Delegirane uredbe.

Rok za savjetovanje je 15 dana od dana primitka obavijesti carinskog tijela nadležnog za donošenje odluke o uvjetima i kriterijima koje trebaju ispitati konzultirana carinska tijela.

Članak 196.

Registracija plovila i luka

(članak 22. Zakonika)

Odstupajući od roka iz članka 10. prvog stavka ove Uredbe, carinsko tijelo mora informacije koje su mu priopćene u skladu s člankom 121. stavkom 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 učiniti dostupnima putem sustava iz članka 10. u roku od jednog radnog dana od priopćavanja tih informacija.

Do datuma puštanja u uporabu sustava za carinske odluke u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU informacije iz prvog stavka moraju se učiniti dostupnima putem elektroničkog informacijskog i komunikacijskog sustava za usluge redovitog brodskog prijevoza.

Ti podaci moraju biti dostupni carinskim tijelima obuhvaćenima odobrenom uslugom redovitog brodskog prijevoza.

Članak 197.

Nepredviđene okolnosti tijekom prijevoza redovitim brodskim linijama

(članak 155. stavak 2. Zakonika)

Ako zbog nepredviđenih okolnosti plovilo registrirano za uslugu redovitog brodskog prijevoza pretovaruje robu na moru, pristaje, utovaruje robu ili istovaruje robu u luci izvan carinskog područja Unije, u luci koja nije obuhvaćena uslugom redovitog brodskog prijevoza ili u slobodnoj zoni luke u Uniji, brodarsko društvo mora bez odlaganja obavijestiti carinska tijela o sljedećim lukama pristajanja u Uniji, uključujući one duž planirane rute tog plovila.

Navedena carinska tijela treba unaprijed obavijestiti o datumu kada plovilo ponovno počinje ploviti na redovitoj brodskoj liniji.

Članak 198.

Provjera uvjeta za usluge redovitog brodskog prijevoza

(članak 153. Zakonika)

1.   Carinska tijela država članica od brodarskog društva mogu zahtijevati da dostavi dokaz o poštovanju odredbi članka 120. stavka 2. točaka (c) i (d), članka 120. stavka 3. i članka 121. stavaka 1. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 te članka 197. ove Uredbe.

2.   Ako carinsko tijelo utvrdi da brodarsko društvo nije poštovalo odredbe iz stavka 1., ono o tome odmah, s pomoću sustava iz članka 10. ove Uredbe, obavješćuje carinska tijela drugih država članica u kojima se obavlja usluga redovitog brodskog prijevoza. Ta tijela moraju poduzeti potrebne mjere.

Do puštanja u uporabu sustava za carinske odluke u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU umjesto sustava iz članka 10. ove Uredbe upotrebljava se elektronički informacijski i komunikacijski sustava za usluge redovitog brodskog prijevoza.

Odjeljak 2.

Dokazivanje carinskog statusa robe Unije

Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 199.

Sredstva za dokazivanje carinskog statusa robe Unije

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

1.   Za dokazivanje statusa robe Unije upotrebljavaju se sljedeća sredstva, ovisno o slučaju:

(a)	podaci iz provozne deklaracije za robu stavljenu u postupak unutarnjeg provoza. U tom se slučaju ne primjenjuje članak 119. stavak 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446;

(b)	podaci iz isprave T2L ili T2LF iz članka 205. ove Uredbe;

(c)	carinski robni manifest iz članka 206. ove Uredbe;

(d)	račun ili prijevozna isprava iz članka 211. ove Uredbe;

(e)	podaci iz očevidnika o ribolovu, deklaracije o iskrcaju, deklaracije o pretovaru te iz sustava za praćenje plovila iz članka 213. ove Uredbe;

(f)	sredstvo dokazivanja iz članaka 207. do 210. ove Uredbe;

(g)	podaci iz prijave trošarine iz članka 34. Direktive Vijeća br. 2008/118/EZ (18);

(h)	naljepnica iz članka 290. ove Uredbe.

2.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, do datuma puštanja u uporabu sustava za dokaz o statusu robe Unije u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, dokaz o carinskom statusu robe Unije može se dostaviti u obliku manifesta brodarskog društva koji se odnosi na tu robu.

3.   Odstupajući od stavka 1. točke (d) ovog članka, do datuma puštanja u uporabu sustava za dokaz o statusu robe Unije u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, dokaz o carinskom statusu robe Unije može se dostaviti u obliku računa ili prijevozne isprave koji se odnose na tu robu, a čija vrijednost prelazi 15 000 EUR.

4.   Ako se sredstvo za dokazivanje carinskog statusa iz stavka 1. upotrebljava za robu s carinskim statusom robe Unije s pakiranjem koje nema carinski status robe Unije, na tom sredstvu mora biti navedena sljedeća napomena:

5.   Ako se sredstvo za dokazivanje carinskog statusa iz stavka 1. točaka (b), (c) i (d) izdaje naknadno, mora sadržavati sljedeću napomenu:

6.   Sredstva za dokazivanje carinskog statusa iz stavka 1. ne upotrebljavaju se za robu za koju su završene izvozne formalnosti ili koja je stavljena u postupak vanjske proizvodnje.

Članak 200.

Ovjeravanje, registriranje i uporaba određenih sredstava za dokazivanje carinskog statusa robe Unije

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

1.   Nadležni carinski ured ovjerava i registrira sredstva za dokazivanje carinskog statusa robe Unije iz članka 199. stavka 1. točaka (b) i (c) ove Uredbe, osim slučajeva iz članka 128. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, te dostavlja MRN tih sredstava predmetnoj osobi.

2.   Nadležni carinski ured predmetnoj osobi na njezin zahtjev mora staviti na raspolaganje ispravu kojom se potvrđuje registracija sredstava za dokazivanje carinskog statusa iz stavka 1. Navedena se isprava izdaje na obrascu iz Priloga 51-01.

3.   Sredstva za dokazivanje carinskog statusa iz stavka 1. s navedenim MRN-om podnose se nadležnom carinskom uredu kojemu se podnosi roba nakon ponovnog ulaska na carinsko područje Unije,

4.   Taj nadležni carinski ured nadzire uporabu sredstva za dokazivanje carinskog statusa iz stavka 1. kako bi osigurao da se to sredstvo ne upotrebljava za robu za koju nije izdano.

Članak 201.

Ovjera računa

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

Do datuma puštanja u uporabu sustava za dokaz o statusu robe Unije u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, ako ukupna vrijednost robe Unije prelazi 15 000 EUR, popunjeni i potpisani račun ili prijevoznu ispravu iz članka 199. stavka 3. ove Uredbe ovjerava nadležni carinski ured.

Članak 202.

Ovjera isprava T2L ili T2LF

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

Do datuma puštanja u uporabu sustava za dokaz o statusu robe Unije u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, ako su države članice propisale da se mogu upotrebljavati sredstva koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka, nadležni carinski ured ovjerava isprave T2L ili T2LF i, prema potrebi, dodatne listove ili popise pošiljki.

Članak 203.

Ovjera manifesta brodarskog društva

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

Do datuma puštanja u uporabu sustava za dokaz o statusu robe Unije u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, na zahtjev brodarskog društva nadležni carinski ured ovjerava manifest koji je popunilo i potpisalo brodarskog društvo.

Članak 204.

Odobravanje izdavanja manifesta „dan poslije”

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

Do datuma puštanja u uporabu sustava za dokaz o statusu robe Unije u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, carinska tijela mogu odobriti da se manifest iz članka 199. stavka 2. kojim se dokazuje carinski status robe Unije može izdati najkasnije dan nakon odlaska plovila. Međutim, manifest se uvijek sastavlja prije dolaska plovila u odredišnu luku.

Članak 205.

Dokazivanje carinskog statusa robe Unije s pomoću podataka iz isprave T2L ili T2LF

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

1.   Ako se kao dokaz carinskog status robe Unije navodi MRN, podaci iz isprave T2L ili T2LF koji služe kao temelj za MRN smiju se upotrebljavati samo za prvo podnošenje robe.

Ako se T2L ili T2LF upotrebljava samo za dio robe po njezinu prvom podnošenju, za preostali dio robe utvrđuje se drugi dokaz u skladu s člankom 200. ove Uredbe i člankom 123. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

2.   Putnici koji nisu gospodarski subjekti zahtjeve za ovjeru isprave T2L ili T2LF podnose na obrascu iz Priloga 51-01.

Članak 206.

Dokazivanje carinskog statusa robe Unije s pomoću carinskog robnog manifesta

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

1.   Svakom carinskom robnom manifestu dodjeljuje se jedan MRN.

MRN se može dodijeliti manifestu samo ako je njime obuhvaćena roba koja ima carinski status Unije i utovarena je na plovilo u luci Unije.

2.   Carinska tijela mogu dozvoliti uporabu informacijskih sustava trgovačkih, lučkih ili prijevoznih subjekata za podnošenje zahtjeva za ovjeru i registraciju carinskog robnog manifesta i njegovo podnošenje nadležnom carinskom uredu, pod uvjetom da ti sustavi sadržavaju sve potrebne podatke za manifest.

Članak 207.

Dokazivanje carinskog statusa robe Unije karnetom TIR ili ATA ili obrascima 302

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

1.   U skladu s člankom 127. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, roba Unije označava se na karnetu TIR ili ATA ili na obrascu 302 oznakom „T2L” ili „T2LF”. Prije podnošenja otpremnom carinskom uredu na ovjeru, nositelj postupka može upisati jednu od tih oznaka, zajedno sa svojim potpisom, u odgovarajuće isprave u prostor predviđen za opis robe. Odgovarajuća oznaka „T2L” ili „T2LF” ovjerava se pečatom otpremnog carinskog ureda zajedno s potpisom nadležnog službenika.

Ako se upotrebljava elektronički obrazac 302, korisnik postupka može upisati jednu od tih oznaka u taj obrazac. U tom slučaju otpremni carinski ured ovjeru obavlja u elektroničkom obliku.

2.   Ako karnet TIR, karnet ATA ili obrazac 302 obuhvaćaju i robu Unije i robu koja nema status robe Unije, te dvije kategorije robe treba navesti zasebno, a odgovarajuću oznaku, „T2L” ili „T2LF”, treba upisati tako da se jasno odnosi samo na robu Unije.

Članak 208.

Dokazivanje carinskog statusa robe Unije za cestovna motorna vozila

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

1.   U slučaju cestovnih motornih vozila koja su registrirana u državi članici, a koja su privremeno napustila i zatim ponovno ušla na carinsko područje Unije, carinski status robe Unije smatra se dokazanim ako ta vozila imaju registracijske tablice i registracijske isprave, a registracijski podaci na njima nedvosmisleno potvrđuju tu registraciju.

2.   Ako se ne može smatrati da je carinski status robe Unije dokazan u skladu sa stavkom 1., kao dokaz o carinskom statusu robe Unije treba dostaviti neko od ostalih sredstava predviđenih člankom 199. ove Uredbe.

Članak 209.

Dokazivanje carinskog statusa robe Unije za pakiranje

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

1.   U slučaju pakiranja, paleta i ostale slične opreme, ne uključujući kontejnere, koji pripadaju osobi s poslovnim nastanom na carinskom području Unije i koriste se za prijevoz robe, a koji su privremeno napustili i zatim ponovno ušli na carinsko područje Unije, carinski status robe Unije smatra se dokazanim ako se može utvrditi da ta pakiranja, palete i ostala slična oprema pripadaju toj osobi, ako su deklarirani kao oprema sa carinskim statusom robe Unije te ako ne postoji nikakva sumnja u istinitost te deklaracije.

2.   Ako se ne može smatrati da je carinski status robe Unije dokazan u skladu sa stavkom 1., kao dokaz o carinskom statusu robe Unije treba dostaviti neko od ostalih sredstava predviđenih člankom 199. ove Uredbe.

Članak 210.

Dokazivanje carinskog statusa robe Unije za robu u putničkoj prtljazi

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

U slučaju robe u putničkoj prtljazi koja nije namijenjena komercijalnoj uporabi, a koja je privremeno napustila te ponovno ušla na carinsko područje Unije, carinski status robe Unije smatra se dokazanim ako putnik deklarira da navedena roba ima carinski status robe Unije te ne postoji nikakva sumnja u istinitost te deklaracije.

Članak 211.

Dokazivanje carinskog statusa robe Unije za robu čija vrijednost ne prelazi 15 000 EUR

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

U slučaju robe s carinskim statusom robe Unije čija vrijednost ne prelazi 15 000 EUR, carinski status robe Unije može se dokazati podnošenjem računa ili prijevozne isprave koji se odnose na tu robu pod uvjetom da se odnose samo na robu koja ima carinski status robe Unije.

Članak 212.

Provjera sredstava za dokazivanje carinskog statusa i administrativna suradnja

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

Carinska tijela država članica međusobno se pomažu pri provjeri vjerodostojnosti i točnosti sredstava za dokazivanje iz članka 199. ove Uredbe, pri provjeri točnosti informacija i isprava dostavljenih u skladu s odredbama ove glave i članaka 123. do 133. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 te pri provjeri ispravnosti primjene postupaka koji se koriste za dokazivanje carinskog statusa robe Unije.

Pododjeljak 2.

Posebne odredbe o proizvodima morskog ribolova i robi dobivenoj od takvih proizvoda

Članak 213.

Dokazivanje carinskog statusa robe Unije za proizvode morskog ribolova i robu dobivenu od takvih proizvoda

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

Ako se proizvodi i roba iz članka 119. stavka 1. točaka (d) i (e) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 unose na carinsko područje Unije u skladu s člankom 129. te Delegirane uredbe, carinski status robe Unije dokazuje se predočenjem, prema potrebi, očevidnika o ribolovu, deklaracije o iskrcaju, deklaracije o pretovaru te podataka iz sustava za praćenje plovila, kako je propisano Uredbom Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (19).

Međutim, carinsko tijelo koje je nadležno za luku istovara u Uniji u koju se izravno prevoze ti proizvodi i roba u ribarskim plovilima Unije koja su proizvode ulovila te ih, ovisno o slučaju, preradila, može smatrati da je carinski status robe Unije dokazan u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)	nema sumnje u pogledu statusu tih proizvoda i/ili robe;

(b)	ribarsko plovilo je ukupne dužine manje od 10 metara.

Članak 214.

Proizvodi morskog ribolova i roba dobivena od tih proizvoda koji se pretovaruju i prevoze kroz zemlju ili teritorij koji nisu dio carinskog područja Unije

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

1.   Ako su prije dolaska na carinsko područje Unije, proizvodi ili roba iz članka 119. stavka 1. točaka (d) i (e) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 pretovareni i prevezeni kroz zemlju ili teritorij koji nisu dio carinskog područja Unije, po ulasku tih proizvoda ili robe na carinsko područje Unije treba predočiti potvrdu carinskog tijela te zemlje ili teritorija da su proizvodi ili roba bili pod carinskim nadzorom tijekom boravka u toj zemlji ili teritoriju i da nisu bili podvrgnuti nikakvom drugom rukovanju osim onog potrebnog za njihovo očuvanje.

2.   Potvrda za proizvode i robu koji su pretovareni i prevezeni kroz treću zemlju stavlja se na ispisu očevidnika o ribolovu iz članka 133. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, uz koju se prema potrebi prilaže ispis deklaracije o pretovaru.

Članak 215.

Dokazivanje carinskog statusa robe Unije za proizvode morskog ribolova i druge proizvode koje iz mora vade ili koje love plovila koja plove pod zastavom treće zemlje unutar carinskog područja Unije

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

Dokaz o carinskom statusu robe Unije za proizvode morskog ribolova i druge proizvode koje iz mora vade ili koje love plovila koja plove pod zastavom treće zemlje unutar carinskog područja Unije podnosi se u obliku očevidnika o ribolovu ili drugih sredstava iz članka 199. ove Uredbe.

POGLAVLJE 2.

Stavljanje robe u carinski postupak

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 216.

Elektronički sustav za stavljanje robe u carinski postupak

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

Za obradu i razmjenu informacija o stavljanju robe u carinski postupak upotrebljavaju se elektronički sustav uspostavljeni u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika.

Prvi stavak ovog članka primjenjuje se od datuma nadogradnje nacionalnih sustava za uvoz i datumâ puštanja u uporabu posebnih postupaka u okviru Carinskog zakonika Unije te automatiziranog sustava izvoza (AES) u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU.

Članak 217.

Izdavanje obračuna davanja kod usmenih deklaracija

(članak 158. stavak 2. Zakonika)

Ako se carinska deklaracija podnosi usmeno u skladu s člankom 135. ili člankom 137. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 za robu koja podliježe plaćanju uvozne ili izvozne carine ili drugih davanja, carinska tijela predmetnoj osobi izdaju obračun davanja za plaćanje iznosa navedene carine ili davanja.

Obračun davanja mora sadržavati barem sljedeće podatke:

(a)	dovoljno precizan opis robe na temelju kojeg se može utvrditi istovjetnost robe;

(b)	iznos računa ili, ako nije dostupan, količina robe;

(c)	iznos carine i drugih naplaćenih davanja;

(d)	datum izdavanja obračuna;

(e)	naziv tijela koje ga je izdalo.

Članak 218.

Carinske formalnosti koje se smatraju provedenima radnjom iz članka 141. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446

(članak 6. stavak 3. točka (a) i članak 158. stavak 2. Zakonika)

Za potrebe članaka 138., 139. i 140. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 sljedeće carinske formalnosti smatraju se provedenima radnjom iz članka 141. stavka 1. te Delegirane uredbe:

(a)	prijevoz robe u skladu s člankom 135. Zakonika i podnošenje robe carini u skladu s člankom 139. Zakonika;

(b)	podnošenje robe carini u skladu s člankom 267. Zakonika;

(c)	prihvaćanje carinske deklaracije od strane carinskih tijela u skladu s člankom 172. Zakonika;

(d)	puštanje robe od strane carinskih tijela u skladu s člankom 194. Zakonika.

Članak 219.

Slučajevi kada se carinska deklaracija ne smatra podnesenom radnjom iz članka 141. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446

(članak 6. stavak 3. točka (a) i članak 158. stavak 2. Zakonika)

Ako se pregledom utvrdi da je radnja iz članka 141. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 provedena, ali da unesena ili iznesena roba nije roba iz članaka 138., 139. i 140. te Delegirane uredbe, smatra se da nije podnesena carinska deklaracija za tu robu.

Članak 220.

Roba u poštanskim pošiljkama

(članci 172. i 188. Zakonika)

1.   Smatra se da je carinska deklaracija za robu iz članka 141. stavaka 2., 3. i 4. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 prihvaćena, a roba puštena u sljedećem trenutku:

(a)	ako se carinska deklaracija odnosi na puštanje u slobodni promet, u trenutku kada se roba dostavi primatelju;

(b)	ako se carinska deklaracija odnosi na izvoz i ponovni izvoz, u trenutku kada se roba iznese iz carinskog područja Unije.

2.   Ako se carinska deklaracija odnosi na puštanja u slobodni promet, a robu iz članka 141. stavaka 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 nije bilo moguće isporučiti primatelju, smatra se da carinska deklaracija nije podnesena.

Za robu koja nije isporučena primatelju smatra se da se nalazi u privremenom smještaju do njezina uništenja, ponovnog izvoza ili drugog raspolaganja u skladu s člankom 198. Zakonika.

Članak 221.

Carinski ured nadležan za stavljanje robe u carinski postupak

(članak 159. Zakonika)

1.   Za potrebe oslobođenja od obveza podnošenja robe u skladu s člankom 182. stavkom 3. Zakonika, nadzorni carinski ured iz članka 182. stavka 3. točke (c) drugog podstavka Zakonika je carinski ured nadležan za stavljanje robe u carinski postupak iz članka 159. stavka 3. Zakonika.

2.   Za stavljanje robe u postupak izvoza nadležni su sljedeći carinski uredi:

(a)	carinski ured nadležan za mjesto u kojem izvoznik ima poslovni nastan;

(b)	carinski ured nadležan za mjesto u kojem je roba zapakirana ili utovarena za izvoz;

(c)	drugi carinski ured u predmetnoj državi članici koji je nadležan za administrativne razloge za postupak o kojem je riječ.

Ako vrijednost robe ne prelazi 3 000 EUR po pošiljci i po deklarantu i ako roba ne podliježe zabranama ili ograničenjima, za njezino stavljanje u postupak izvoza pored carinskih ureda iz prvog podstavka nadležan je i carinski ured nadležan za mjesto izlaska robe iz carinskog područja Unije.

U slučajevima podugovaranja, za stavljanje robe u postupak izvoza pored carinskih ureda iz prvog i drugog podstavka nadležan je i carinski ured nadležan za mjesto u kojem podugovaratelj ima poslovni nastan.

Ako to opravdavaju okolnosti pojedinog slučaja, za stavljanje robe u postupak izvoza nadležan je i drugi carinski ured koji je svojom lokacijom primjereniji za podnošenje robe carini.

3.   Usmene carinske deklaracije za izvoz i ponovni izvoz podnose se carinskom uredu nadležnom za mjesto izlaska robe.

Članak 222.

Stavke robe

(članak 162. Zakonika)

1.   Ako carinska deklaracija obuhvaća dvije ili više stavki robe, podaci navedeni u deklaraciji za svaku stavku robe smatraju se zasebnom carinskom deklaracijom.

2.   Osim ako određena roba iz pošiljke podliježe drukčijim mjerama, za potrebe stavka 1. roba sadržana u pošiljci smatra se jednom stavkom ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	roba se razvrstava u jedan tarifni podbroj;

(b)	za robu je podnesen zahtjev za pojednostavnjenje u skladu s člankom 177. Zakonika.

Odjeljak 2.

Pojednostavnjene carinske deklaracije

Članak 223.

Upravljanje carinskim kvotama u pojednostavnjenim carinskim deklaracijama

(članak 166. Zakonika)

1.   Ako je podnesena pojednostavnjena deklaracija za puštanje u slobodni promet robe koja podliježe carinskoj kvoti kojom se upravlja prema kronološkom redoslijedu datuma prihvaćanja carinskih deklaracija, deklarant može zatražiti dodjelu carinske kvote samo ako su u pojednostavnjenoj ili dopunskoj deklaraciji navedeni potrebni podaci.

2.   Ako se zahtjev za dodjelu carinske kvote kojom se upravlja prema kronološkom redoslijedu datuma prihvaćanja carinskih deklaracija podnosi u dopunskoj deklaraciji, zahtjev se ne može obraditi dok se ne podnese dopunska deklaracija.

3.   Za potrebe dodjele carinske kvote u obzir se uzima dan prihvaćanja pojednostavnjene deklaracije.

Članak 224.

Priložene isprave za pojednostavnjene deklaracije

(članak 166. Zakonika)

Ako je roba stavljena u carinski postupak na temelju pojednostavnjene deklaracije, priložene isprave iz članka 163. stavka 2. Zakonika dostavljaju se carinskim tijelima prije puštanja robe.

Članak 225.

Dopunska deklaracija

(članak 167. stavak 4. Zakonika)

U slučaju unosa u evidencije deklaranta u skladu s člankom 182. Zakonika, ako je dopunska deklaracija opće, periodične ili rekapitulativne naravi, a gospodarski subjekt je ovlašten na temelju samoprocjene izračunati iznos dospjele uvozne i izvozne carine, taj korisnik odobrenja podnosi dopunsku deklaraciju ili mu carinska tijela omogućuju izravan elektronički pristup dopunskim deklaracijama u sustavu korisnika odobrenja.

Odjeljak 3.

Odredbe koje se primjenjuju na sve carinske deklaracije

Članak 226.

Glavni referentni broj

(članak 172. Zakonika)

Osim u slučajevima kada se carinska deklaracija podnosi usmeno ili činom koji se smatra carinskom deklaracijom, ili ako se carinska deklaracija podnosi u obliku unosa u evidencije deklaranta u skladu s člankom 182. Zakonika, carinska tijela obavješćuju deklaranta o prihvaćanju carinske deklaracije te mu dostavljaju MRN te deklaracije i datum njezina prihvaćanja.

Ovaj se članak ne primjenjuje do datuma puštanja u upotrebu automatiziranog sustava izvoza (AES) i novog kompjutoriziranog provoznog sustava (NCTS) te nadogradnje nacionalnih sustava za uvoz iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU.

Članak 227.

Podnošenje carinske deklaracije prije podnošenja robe

Ako se carinska deklaracija podnese u skladu s člankom 171. Zakonika, carinska tijela moraju obraditi dostavljene podatke prije podnošenja robe, osobito za potrebe analize rizika.

Odjeljak 4.

Ostala pojednostavnjenja

Pododjeljak 1.

Roba iz različitih tarifnih podbrojeva

Članak 228.

Roba iz različitih tarifnih podbrojeva deklarirana pod jednim tarifnim podbrojem

(članak 177. stavak 1. Zakonika)

1.   Za potrebe članka 177. Zakonika, ako roba u pošiljci pripada tarifnim podbrojevima koji podliježu specifičnoj carini izraženoj u odnosu na istu mjernu jedinicu, carina koja se naplaćuje na cijelu pošiljku utvrđuje se na temelju tarifnog podbroja na koji se primjenjuje najviša specifična carina.

2.   Za potrebe članka 177. Zakonika, ako roba u pošiljci pripada tarifnim podbrojevima koji podliježu posebnoj carini izraženoj u odnosu na različite mjerne jedinice, najviša posebna carina za svaku mjernu jedinicu primjenjuje se na svu robu u pošiljci za koju se posebna carina izražava u odnosu na tu mjernu jedinicu te se pretvara u carinu po vrijednosti (ad valorem) za svaku vrstu te robe.

Carina koja se naplaćuje na cijelu pošiljku utvrđuje se na temelju tarifnog podbroja koji podliježe najvišoj stopi ad valorem carine dobivene pretvaranjem u skladu s prvim podstavkom.

3.   Za potrebe članka 177. Zakonika, ako roba u pošiljci pripada tarifnim podbrojevima koji podliježu ad valorem carini i posebnoj carini, najviša posebna carina utvrđena u skladu sa stavcima 1. ili 2. pretvara se u ad valorem carinu za svaku vrstu robe za koju se posebna carina izražava u odnosu na istu jedinicu.

Carina koja se naplaćuje na cijelu pošiljku utvrđuje se na temelju tarifnog podbroja koji podliježe najvišoj stopi ad valorem carine uključujući ad valorem carinu dobivenu pretvaranjem u skladu s prvim podstavkom.

Pododjeljak 2.

Centralizirano carinjenje

Članak 229.

Postupak savjetovanja među carinskim tijelima u slučaju odobrenja za centralizirano carinjenje

(članak 22. Zakonika)

1.   Postupak savjetovanja iz članka 15. provodi se ako carinsko tijelo primi zahtjev za odobrenje centraliziranog carinjenja iz članka 179. Zakonika u koje je uključeno više carinskih tijela, osim ako carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke smatra da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje takvog odobrenja.

2.   U roku od 45 dana od prihvaćanja zahtjeva, carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke mora ostalim uključenim carinskim tijelima dostaviti sljedeće:

(a)	zahtjev i nacrt odobrenja, uključujući rokove iz članka 231. stavaka 5. i 6. ove Uredbe;

(b)	prema potrebi, plan provjera s detaljnim opisom konkretnih provjera koje moraju provesti uključena carinska tijela nakon izdavanja odobrenja;

(c)	ostale relevantne podatke koje uključena carinska tijela smatraju potrebnima.

3.   Konzultirana carinska tijela svoju suglasnost ili prigovor te eventualne izmjene nacrta odobrenja ili predloženog plana provjera moraju dostaviti u roku od 45 dana od dostave nacrta odobrenja. Prigovori se moraju obrazložiti.

Ako se u slučaju dostave prigovora ne postigne dogovor u roku od 90 dana od dostave nacrta odobrenja, za dijelove za koje su uloženi prigovori ne izdaje se odobrenje. Ako konzultirana carinska tijela ne dostave prigovor u propisanom roku, smatrat će se da su dali svoju suglasnost.

4.   Do datumâ puštanja u uporabu centraliziranog carinjenja za uvoz (CCI) i automatiziranog sustava izvoza (AES) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, odstupajući od stavka 2. i stavka 3. prvog podstavka ovog članka, carinsko tijelo nadležno za donošenje te odluke može produljiti rokove navedene u tim stavcima za još 15 dana.

Odstupajući od stavka 3. drugog podstavka ovog članka, carinsko tijelo nadležno za donošenje te odluke može produljiti rok naveden u tom stavku za još 30 dana.

5. Do datuma puštanja u uporabu sustava za carinske odluke u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, odstupajući od točke (b) stavka 2. ovog članka, uvijek se dostavlja plan provjera iz te točke.

Članak 230.

Praćenje odobrenja

(članak 23. stavak 5. Zakonika)

1.   Carinska tijela država članica moraju bez odlaganja obavijestiti carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke o svim čimbenicima nastalima nakon izdavanja odobrenja za centralizirano carinjenje koji mogu utjecati na njegovu valjanost ili sadržaj.

2.   Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke mora sve relevantne informacije koje su mu dostupne staviti na raspolaganje carinskim tijelima drugih država članica u pogledu aktivnosti povezanih s carinom koje obavlja ovlašteni gospodarski subjekt koji se koristi centraliziranim carinjenjem.

Članak 231.

Carinske formalnosti i provjere u postupku centraliziranog carinjenja

(članak 179. stavak 4. Zakonika)

1.   Korisnik odobrenja za centralizirano carinjenje podnosi robu nadležnom carinskom uredu navedenom u odobrenju podnošenjem jedne od sljedećih isprava nadzornom carinskom uredu:

(a)	standardnu carinsku deklaraciju iz članka 162. Zakonika;

(b)	pojednostavnjenu carinsku deklaraciju iz članka 166. Zakonika;

(c)	obavijest o podnošenju robe iz članka 234. stavka 1. točke (a) ove Uredbe.

2.   Ako je carinska deklaracija u obliku unosa u evidencije deklaranta, primjenjuju se članci 234., 235. i 236. ove Uredbe.

3.   Oslobođenje od obveze podnošenja robe odobreno u skladu s člankom 182. stavkom 3. Zakonika primjenjuje se na centralizirano carinjenje pod uvjetom da je korisnik odobrenja za podnošenje carinske deklaracije u obliku unosa u evidencije deklaranta ispunio obvezu utvrđenu u članku 234. stavku 1. točki (f) ove Uredbe.

4.   Ako nadzorni carinski ured prihvati carinsku deklaraciju ili primi obavijest iz stavka 1. točke (c), dužan je učiniti sljedeće:

(a)	obaviti potrebne preglede radi provjere carinske deklaracije ili obavijesti o podnošenju robe;

(b)	carinskom uredu podnošenja robe odmah proslijediti carinsku deklaraciju ili obavijest i rezultate odgovarajuće analize rizika;

(c)

carinskom uredu podnošenja robe odmah proslijediti carinsku deklaraciju ili obavijest i rezultate odgovarajuće analize rizika; obavijestiti carinski ured podnošenja robe o sljedećem: i. da se roba može pustiti u predmetni carinski postupak; ii. da su potrebne carinske provjere u skladu s člankom 179. stavkom 3. točkom (c) Zakonika.

5.   Ako nadzorni carinski ured obavijesti carinski ured podnošenja robe da roba može biti puštena u predmetni carinski postupak, carinski ured podnošenja robe mora u roku utvrđenom u odobrenju za centralizirano carinjenje obavijestiti nadzorni carinski ured utječu li njegove vlastite provjere te robe na takvo puštanje, uključujući provjere u pogledu nacionalnih zabrana i ograničenja.

6.   Ako nadzorni carinski ured obavijesti carinski ured podnošenja robe da su potrebne carinske provjere u skladu s člankom 179. stavkom 3. točkom (c) Zakonika, carinski ured podnošenja robe mora u roku utvrđenom u odobrenju za centralizirano carinjenje potvrditi primitak zahtjeva nadzornog carinskog ureda za provođenje potrebnih provjera i, prema potrebi, obavijestiti nadzorni carinski ured o vlastitim provjerama robe, uključujući provjere u pogledu nacionalnih zabrana i ograničenja.

7.   Nadzorni carinski ured mora obavijestiti carinski ured podnošenja robe o puštanju robe.

8.   Pri izvozu, nadzorni carinski ured mora deklariranom izlaznom carinskom uredu po puštanju robe na raspolaganje staviti podatke iz izvozne deklaracije, prema potrebi dopunjene u skladu s člankom 330. ove Uredbe. Izlazni carinski ured mora obavijestiti nadzorni carinski ured o izlasku robe u skladu s člankom 333. ove Uredbe. Nadzorni carinski ured deklarantu mora izdati potvrdu o izlasku robe u skladu s člankom 334. ove Uredbe.

9.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, do datuma puštanja u uporabu centraliziranog carinjenja za uvoz (CCI) i automatiziranog sustava izvoza (AES) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, za robu obuhvaćenu odobrenjem za centralizirano carinjenje korisnik odobrenja ili deklarant mora:

(a)	podnijeti robu na mjestima navedenima u odobrenju koja su odredila i odobrila carinska tijela u skladu s člankom 139. Zakonika, osim u slučaju oslobođenja od obveze podnošenja robe u skladu s člankom 182. stavkom 3. Zakonika; i

(b)	podnijeti carinsku deklaraciju ili unijeti robu u svoje evidencije u carinskom uredu navedenom u odobrenju.

10.   Do datuma puštanja u uporabu centraliziranog carinjenja za uvoz (CCI) i automatiziranog sustava izvoza (AES) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, nadležna carinska tijela primjenjuju plan provjera kojim se utvrđuje minimalna razina provjera.

11.   Odstupajući od stavaka 5. i 6. ovog članka, do datuma puštanja u uporabu centraliziranog carinjenja za uvoz (CCI) i automatiziranog sustava izvoza (AES) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, carinski ured kojem je roba podnesena može obaviti dodatne provjere uz one navedene u planu provjera, na zahtjev nadzornog carinskog ureda ili na vlastitu inicijativu, pri čemu o rezultatima mora obavijestiti nadzorni ured.

Članak 232.

Centralizirano carinjenje u koje je uključeno više carinskih tijela

(članak 179. Zakonika)

1.   Nadzorni carinski ured carinskom uredu podnošenja robe prosljeđuje sljedeće:

(a)	eventualne izmjene ili poništenje standardne carinske deklaracije koji su se dogodili nakon puštanja robe;

(b)	dopunsku deklaraciju, ako je podnesena, te eventualne izmjene ili poništenje dopunske deklaracije.

2.   Ako je dopunska deklaracija carini dostupna u informatičkom sustavu subjekta u skladu s člankom 225. ove Uredbe, nadzorni carinski ured prosljeđuje podatke u roku od najkasnije 10 dana od završetka razdoblja obuhvaćenog dopunskom deklaracijom te sve izmjene i poništenja dopunske deklaracije dobivene iz sustava.

Pododjeljak 3.

Unos u evidencije deklaranta

Članak 233.

Plan provjera

(članak 23. stavak 5. Zakonika)

1.   Pri izdavanju odobrenja za podnošenje carinske deklaracije u obliku unosa u evidencije deklaranta u skladu s člankom 182. stavkom 1. Zakonika, carinska tijela uspostavljaju posebni plan provjera za gospodarski subjekt kojim se propisuje nadzor carinskih postupaka koji se provode na temelju odobrenja, određuje učestalost carinskih provjera i osigurava, među ostalim, da se u svim fazama unosa u evidencije deklaranta mogu provoditi učinkovite carinske provjere.

2.   Ako je primjenjivo, u planu provjera u obzir se uzima rok zastare obavijesti o carinskom dugu iz članka 103. stavka 1. Zakonika.

3.   Planom provjera predviđa se da se provjera treba provesti u slučaju oslobođenja od obveza podnošenja robe u skladu s člankom 182. stavkom 3. Zakonika.

4.   U slučaju centraliziranog carinjenja, u planu provjera, u kojem je određena podjela zadaća između nadzornog carinskog ureda i carinskog ureda podnošenja robe, u obzir se uzimaju zabrane i ograničenja koja se primjenjuju u mjestu u kojem je smješten carinski ured podnošenja robe.

Članak 234.

Obveze korisnika odobrenja za podnošenje carinske deklaracije u obliku unosa u evidencije deklaranta

(članak 182. stavak 1. Zakonika)

1.   Korisnik odobrenja za podnošenje carinske deklaracije u obliku unosa u evidencije deklaranta mora:

(a)	podnijeti robu carini, osim ako se primjenjuje članak 182. stavak 3. Zakonika, i u evidencije unijeti datum obavijesti o podnošenju robe;

(b)	u evidencije unijeti barem podatke iz pojednostavnjene carinske deklaracije i priloženih isprava;

(c)	na zahtjev nadzornog carinskog ureda na raspolaganje staviti podatke carinske deklaracije koji su uneseni u evidencije te sve priložene isprave, osim ako carinska tijela deklarantu dopuste da omogući izravni računalni pristup tim informacijama u svojim evidencijama;

(d)	nadzornom carinskom uredu na raspolaganje staviti informacije o robi koja podliježe ograničenjima i zabranama;

(e)	nadzornom carinskom uredu dostaviti priložene isprave iz članka 163. stavka 2. Zakonika kako bi deklarirana roba mogla biti puštena;

(f)	ako se primjenjuje oslobođenje iz članka 182. stavka 3. Zakonika, osigurati da korisnik odobrenja za vođenje prostora za privremeni smještaj ima potrebne informacije za dokazivanje završetka privremenog smještaja;

(g)	osim u slučaju oslobođenja od obveze podnošenja dopunske deklaracije u skladu s člankom 167. stavkom 2. Zakonika, nadzornom carinskom uredu podnijeti dopunsku deklaraciju na način i u roku utvrđenom u odobrenju.

2.   Odobrenje za podnošenje carinske deklaracije u obliku unosa u evidencije deklaranta ne primjenjuje se na sljedeće deklaracije:

(a)	carinske deklaracije koje predstavljaju zahtjev za odobrenje za posebni postupak u skladu s člankom 163. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446;

(b)	carinske deklaracije podnesene umjesto ulazne skraćene deklaracije u skladu s člankom 130. stavkom 1. Zakonika.

Članak 235.

Puštanje robe ako se carinska deklaracija podnosi u obliku unosa u evidencije deklaranta

(članak 182. Zakonika)

1.   Ako je u odobrenju za podnošenje carinske deklaracije u obliku unosa u evidencije deklaranta utvrđen rok za obavještavanje nositelja tog odobrenja o eventualnim provjerama koje treba provesti, smatra se da je roba puštena po isteku tog roka, osim ako nadzorni carinski ured u tom roku ne iskaže namjeru provođenja provjere.

2.   Ako u odobrenju nije utvrđen rok iz stavka 1., nadzorni carinski ured robu pušta u skladu s člankom 194. Zakonika.

Članak 236.

Carinska kvota

(članak 182. Zakonika)

1.   Ako se carinska deklaracija podnosi u obliku unosa u evidencije deklaranta za puštanje u slobodni promet robe koja podliježe carinskoj kvoti kojom se upravlja prema kronološkom redoslijedu datuma prihvaćanja carinskih deklaracija, korisnik odobrenja za podnošenje carinske deklaracije u tom obliku mora zatražiti dodjelu carinske kvote u dopunskoj deklaraciji.

2.   Ako se u dopunskoj deklaraciji podnese zahtjev za dodjelu carinske kvote kojom se upravlja prema kronološkom redoslijedu datuma prihvaćanja carinskih deklaracija, zahtjev se može obraditi tek nakon podnošenja te deklaracije. Međutim, za potrebe dodjele carinske kvote u obzir se uzima datum unosa robe u evidencije deklaranta.

3.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, do datumâ nadogradnje nacionalnih sustava za uvoz iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, države članice mogu propisati da se zahtjev za primjenu tarifne kvote kojom se upravlja u skladu s člancima 49. do 54. ove Uredbe podnosi u obliku drukčijem od onog iz stavka 1. ovog članka, pod uvjetom da su dostupni svi potrebni podaci na temelju kojih države članice mogu odlučivati o valjanosti zahtjeva.

Pododjeljak 4.

Samoprocjena

Članak 237.

Određivanje iznosa dospjele uvozne i izvozne carine

(članak 185. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako je gospodarski subjekt ovlašten odrediti iznos dospjele uvozne i izvozne carine u skladu s člankom 185. stavkom 1. Zakonika, navedeni gospodarski subjekt na kraju razdoblja koje su carinska tijela odredila u odobrenju određuje iznos dospjele uvozne i izvozne carine za to razdoblje u skladu s pravilima utvrđenima u odobrenju.

2.   U roku od 10 dana od isteka razdoblja koje su carinska tijela odredila u odobrenju, korisnik odobrenja mora nadzornom carinskom uredu dostaviti pojedinosti o iznosu utvrđenom u skladu sa stavkom 1. Smatra se da je obavijest o carinskom dugu dostavljena u trenutku dostavljanja tih pojedinosti.

3.   Korisnik odobrenja mora platiti iznos iz stavka 2. u roku navedenom u odobrenju, a najkasnije u roku utvrđenom u članku 108. stavku 1. Zakonika.

POGLAVLJE 3.

Provjera i puštanje robe

Odjeljak 1.

Provjera

Članak 238.

Mjesto i vrijeme pregleda robe

(članak 189. Zakonika)

Ako je nadležni carinski ured odlučio pregledati robu u skladu s člankom 188. točkom (c) Zakonika ili uzeti uzorke u skladu s člankom 188. točkom (d) Zakonika, mora odrediti vrijeme i mjesto za tu svrhu i o tome obavijestiti deklaranta.

Na zahtjev deklaranta, nadležni carinski ured može odrediti mjesto izvan prostora carine ili vrijeme izvan službenog radnog vremena tog carinskog ureda.

Članak 239.

Pregled robe

(članci 189. i 190. Zakonika)

1.   Ako carinski ured odluči pregledati samo dio robe, deklaranta mora obavijestiti o stavkama koje želi pregledati.

2.   Ako deklarant odbije prisustvovati pregledu robe ili ne pruži potrebnu pomoć koju zatraže carinska tijela, carinska tijela određuju rok u kojem mora prisustvovati pregledu ili pružiti pomoć.

Ako deklarant ne ispuni zahtjeve carinskih tijela do isteka roka, carinska tijela pristupaju pregledu robe na rizik i trošak deklaranta. Carinska tijela prema potrebi mogu zatražiti usluge stručnjaka imenovanih u skladu sa zakonodavstvom predmetne države članice ako ne postoje odgovarajuće odredbe u zakonodavstvu Unije.

Članak 240.

Uzimanje uzoraka

(članci 189. i 190. Zakonika)

1.   Ako carinski ured odluči uzeti uzorke robe o tome mora obavijestiti deklaranta.

2.   Ako deklarant odbije prisustvovati uzimanju uzoraka ili ne pruži potrebnu pomoć koju zatraže carinska tijela, carinska tijela određuju rok u kojem mora prisustvovati pregledu ili pružiti pomoć.

Ako deklarant ne ispuni zahtjeve carinskih tijela do isteka roka, carinska tijela pristupaju uzimanju uzoraka na rizik i trošak deklaranta.

3.   Carinska tijela sama uzimaju uzorke. Međutim, mogu zatražiti da uzorke uzme deklarant ili pozvati stručnjaka da uzme uzorke pod njihovim nadzorom. Stručnjak se imenuje u skladu sa zakonodavstvom predmetne države članice ako ne postoje odgovarajuće odredbe u zakonodavstvu Unije.

4.   Uzorci se uzimaju u količinama koje ne premašuju količinu koja je potrebna za analizu ili podrobniji pregled, uključujući moguću naknadnu analizu.

5.   Količine uzete kao uzorci ne oduzimaju se od prijavljene količine.

6.   Ako je riječ o izvoznoj deklaraciji ili deklaraciji za vanjsku proizvodnju, deklarant količinu robe uzetu kao uzorak može zamijeniti istovjetnom robom radi popunjavanja pošiljke.

Članak 241.

Ispitivanje uzoraka

(članci 189. i 190. Zakonika)

1.   Ako ispitivanje uzoraka iste robe dovede do različitih rezultata koji zahtijevaju različiti carinski tretman, uzimaju se dodatni uzorci ako je to moguće.

2.   Ako rezultati ispitivanja dodatnih uzoraka potvrde različite rezultate, smatra se da se roba sastoji od različite robe u količinama koje odgovaraju rezultatima ispitivanja. Isto se primjenjuje ako nije moguće uzeti dodatne uzorke.

Članak 242.

Vraćanje i raspolaganje uzorcima

(članci 189. i 190. Zakonika)

1.   Uzeti uzorci vraćaju se deklarantu na njegov zahtjev, osim u sljedećim slučajevima:

(a)	ako su uništeni analizom ili ispitivanjem;

(b)	ako ih carinska tijela trebaju zadržati za jednu od sljedećih potreba: i. daljnje ispitivanje; ii. žalba ili sudski postupak.

2.   Ako deklarant ne podnese zahtjev za vraćanje uzoraka, carinska tijela mogu zatražiti da deklarant ukloni preostale uzorke ili poduzme mjere raspolaganja uzorcima u skladu s člankom 198. stavkom 1. točkom (c) Zakonika.

Članak 243.

Rezultati provjere carinske deklaracije i pregleda robe

(članak 191. Zakonika)

1.   Ako carinska tijela provjeravaju točnost podataka u carinskoj deklaraciji, trebaju evidentirati činjenicu da je provjera provedena te rezultate provjere.

Ako je pregledan samo dio robe, treba evidentirati koja je roba pregledana.

Ako je deklarant bio odsutan, treba evidentirati njegovu odsutnost.

2.   Carinska tijela obavješćuju deklaranta o rezultatima provjere.

3.   Ako rezultati provjere carinske deklaracije nisu u skladu s podacima navedenima u deklaraciji, carinska tijela trebaju odrediti i evidentirati koje podatke treba uzeti u obzir za potrebe:

(a)	izračuna iznosa uvozne ili izvozne carine i drugih davanja na robu;

(b)	izračuna svih subvencija ili drugih iznosa ili financijskih pogodnosti koje se odobravaju na izvoz u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

(c)	primjene drugih odredbi kojima se uređuju carinski postupak u koji je roba stavljena.

4.   Ako se utvrdi da je deklarirano nepreferencijalno podrijetlo netočno, podrijetlo koje se uzima u obzir za potrebe stavka 3. točke (a) utvrđuje se na temelju dokaza koje je dostavio deklarant ili, ako ti dokazi nisu dostatni ili zadovoljavajući, na temelju drugih dostupnih informacija.

Članak 244.

Polaganje osiguranja

(članak 191. Zakonika)

Ako carinska tijela smatraju da bi se provjerom carinske deklaracije mogao utvrditi veći iznos dospjele uvozne ili izvozne carine ili drugih davanja od onoga dobivenog na temelju podataka iz carinske deklaracije, roba se pušta pod uvjetom da se položi osiguranje dostatno za pokrivanje razlike između iznosa na temelju podataka carinske deklaracije i iznosa koji se na kraju može obračunati za robu.

Međutim, umjesto polaganja osiguranja deklarant može zatražiti da mu se odmah dostavi obavijest o carinskom dugu kojem roba može na kraju podlijegati.

Članak 245.

Puštanje robe nakon provjere

(članak 191. i članak 194. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako na temelju provjere carinske deklaracije carinska tijela utvrde iznos uvozne ili izvozne carine koji se razlikuje od iznosa koji proizlazi iz podataka u deklaraciji, u pogledu tako utvrđenog iznosa primjenjuje se članak 195. stavak 1.

2.   Zakonika. Ako carinska tijela imaju dvojbi u pogledu primjenjivosti zabrana ili ograničenja i ta se dvojba ne može riješiti dok ne budu dostupni rezultati provjera koje provode carinska tijela, predmetna se roba ne pušta.

Odjeljak 2.

Puštanje robe

Članak 246.

Evidentiranje i dostavljanje obavijesti o puštanju robe

(članak 22. stavak 3. Zakonika)

Carinska tijela dostavljaju obavijest deklarantu o puštanju robe te evidentiraju puštanje robe u predmetni carinski postupak navodeći barem carinsku deklaraciju ili obavijesti te datum puštanja robe.

Članak 247.

Nemogućnost puštanja robe

(članak 22. stavak 3. Zakonika)

1.   Ako se iz nekog od razloga iz članka 198. stavka 1. točke (b) Zakonika roba ne može pustiti ili ako se nakon puštanja robe utvrdi da ona ne udovoljava uvjetima za takvo puštanje, carinska tijela deklarantu određuju razuman rok za popravljanje situacije s robom.

2.   Carinska tijela mogu na rizik i trošak deklaranta premjestiti robu iz stavka 1. u posebni prostor pod nadzorom carinskih tijela.

Poglavlje 4.

Raspolaganje robom

Članak 248.

Uništenje robe

(članak 197. Zakonika)

Carinska tijela određuju vrstu i količinu otpadaka i ostataka nastalih uništenjem robe kako bi se utvrdile carine i druga davanja primjenjiva na taj otpad ili ostatke pri njihovu stavljanju u carinski postupak ili ponovnom izvozu.

Članak 249.

Ustupanje robe

(članak 199. Zakonika)

1.   Carinska tijela mogu odbiti zahtjev za ustupanje robe u korist države u skladu s člankom 199. Zakonika ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)	robu nije moguće prodati unutar carinskog područja Unije ili bi trošak takve prodaje bio nerazmjeran vrijednosti robe;

(b)	robu treba uništiti.

2.   Smatra se da je podnesen zahtjev za ustupanje u korist države u skladu s člankom 199. Zakonika ako carinska tijela javno pozovu vlasnika robe da se javi i on to ne učini u roku od 90 dana.

Članak 250.

Prodaja robe i ostale mjere koje poduzimaju carinska tijela

(članak 198. stavak 1. Zakonika)

1.   Carinska tijela mogu prodati robu koja je ustupljena u korist države ili oduzeta samo ako kupac neposredno obavi formalnosti za stavljanje robe u carinski postupak ili njezin ponovni izvoz.

2.   Ako se roba prodaje po cijeni koja uključuje iznos uvozne carine i drugih davanja, smatra se da je ta roba puštena u slobodni promet. Carinska tijela izračunavaju i knjiže iznos carine. Prodaja se provodi u skladu s postupcima koji se primjenjuju u predmetnoj državi članici.

POGLAVLJE 1.

PUŠTANJE U SLOBODNI PROMET

POGLAVLJE 1.

Puštanje u slobodni promet

Članak 251.

Potvrde o težini banana

(članak 163. stavak 1. Zakonika)

1.   Gospodarski subjekt ovlašten za sastavljanje potvrda u skladu s člankom 155. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 (potvrde o težini banana) unaprijed obavješćuje carinska tijela o vaganju pošiljke svježih banana radi sastavljanja navedene potvrde navodeći podatke o vrsti pakiranja, podrijetlu te vremenu i mjestu vaganja.

2.   Potvrda o težini banana u posjedu je deklaranta i na raspolaganju carinskim tijelima u trenutku podnošenja deklaracije za puštanje u slobodni promet svježih banana iz oznake KN 0803 90 10 koje podliježu plaćanju uvozne carine.

3.   Odstupajući od stavka 2., na zahtjev deklaranta za odobrenje u skladu s člankom 166. Uredbe (EU) br. 952/2013, carinska tijela mogu odlučiti pustiti u slobodni promet pošiljke svježih banana na temelju privremene deklaracije o težini uz sljedeće uvjete:

(a)	odobrenjem se uvoznik obvezuje da preveze banane u nepromijenjenom obliku iz iste pošiljke do utvrđenog mjesta za vaganje navedenog u pojednostavnjenoj deklaraciji gdje se utvrđuje točna težina i vrijednost;

(b)	deklarant je obvezan dostaviti potvrdu o težini banana carinskom uredu puštanja u slobodni promet u roku od 10 kalendarskih dana od prihvaćanja pojednostavnjene deklaracije;

(c)	deklarant polaže osiguranje u skladu s člankom 195. stavkom 1. Zakonika.

Privremena težina može se utvrditi na temelju potvrde o težini za banane iste vrste i istog podrijetla.

4.   Potvrda o težini banana sastavlja se na obrascu iz Priloga 61-02.

Članak 252.

Kontrola vaganja svježih banana

(članak 188. Zakonika)

Carinski uredi kontroliraju najmanje 5 % ukupnog broja potvrda o težini banana koje se podnose svake godine bilo tako da budu prisutni vaganju reprezentativnog uzorka banana koje provodi gospodarski subjekt ovlašten za sastavljanje potvrda o težini banana ili tako da sami izvažu uzorke, u skladu s postupkom utvrđenim u točkama 1., 2. i 3. Priloga 61-03.

POGLAVLJE 2.

Oslobođenje od uvozne carine

Odjeljak 1.

Vraćena roba

Članak 253.

Tražene informacije

(članak 203. stavak 6. Zakonika)

1.   Deklarant carinskom uredu kojem se podnosi carinska deklaracija za puštanje u slobodni promet na raspolaganje stavlja informacije kojima se potvrđuje da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od uvozne carine.

2.   Informacije iz stavka 1. mogu se osigurati u obliku:

(a)	pristupa relevantnim podacima iz carinske deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz na temelju koje je vraćena roba bila prvotno izvezena ili ponovno izvezena iz carinskog područja Unije;

(b)	ispisa carinske deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz na temelju koje je vraćena roba bila prvotno izvezena ili ponovno izvezena iz carinskog područja Unije, s ovjerom nadležnog carinskog ureda;

(c)	isprave koju izdaje nadležni carinski ured s relevantnim podacima iz te carinske deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz;

(d)	isprave koju izdaju carinska tijela kojom se potvrđuje da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od uvozne carine (informativna potvrda INF 3).

3.   Ako informacije kojima raspolažu nadležna carinska tijela potvrđuju da je roba deklarirana za puštanje u slobodni promet prvotno izvezena iz carinskog područja Unije i da je u tom trenutku ispunjavala uvjete za oslobođenje od uvozne carine kao vraćena roba, informacije iz stavka 2. nisu potrebne.

4.   Stavak 2. ne primjenjuje se u slučaju kada se roba može deklarirati za puštanje u slobodni promet usmenim putem ili nekom drugom radnjom. Ne primjenjuje se ni na međunarodni promet ambalaže, prijevoznih sredstava ili određene robe stavljene u posebne carinske postupke osim ako je navedeno drukčije.

Članak 254.

Roba za koju su pri izvozu iskorištene mjera utvrđene zajedničkom poljoprivrednom politikom

(članak 203. stavak 6. Zakonika)

Uz deklaraciju za puštanje u slobodni promet koja se odnosi na vraćenu robu za koju su pri izvozu mogle biti obavljene formalnosti radi dobivanja subvencija ili drugih iznosa predviđenih zajedničkom poljoprivrednom politikom, potrebno je priložiti isprave iz članka 253. ove Uredbe te potvrdu koju izdaju tijela nadležna za odobravanje tih subvencija ili iznosa u državi članici izvoza.

Ako carinska tijela u carinskom uredu u kojem je roba deklarirana za puštanje u slobodni promet raspolažu informacijama koje potvrđuju da nisu bile niti naknadno mogu biti odobrene subvencije ili drugi iznosi pri izvozu u okviru zajedničke poljoprivredne politike, nije potrebno priložiti potvrdu.

Članak 255.

Izdavanje informativne potvrde INF 3

(članak 6. stavak 3. točka (a) i članak 203. stavak 6. Zakonika)

1.   Izvoznik od carinskog ureda izvoza može zatražiti informativnu potvrdu INF 3.

2.   Ako izvoznik u trenutku izvoza zatraži informativnu potvrdu INF 3, carinski ured izvoza tu potvrdu izdaje u trenutku obavljanja izvoznih formalnosti za robu.

Ako postoji mogućnost da će izvezena roba biti vraćena na carinsko područje Unije preko više carinskih ureda, izvoznik može zatražiti više informativnih potvrda INF 3 od kojih svaka obuhvaća dio ukupne količine izvezene robe.

3.   Ako izvoznik nakon obavljanja izvoznih formalnosti za robu zatraži informativnu potvrdu INF 3, carinski ured izvoza može izdati informativnu potvrdu INF 3 ako podaci o robi navedeni u zahtjevu izvoznika odgovaraju podacima o izvezenoj robi koji su dostupni carinskom uredu izvoza te za robu nisu bile niti naknadno mogu biti odobrene subvencije ili drugi iznosi pri izvozu u okviru zajedničke poljoprivredne politike.

4.   Ako je informativna potvrda INF 3 izdana, izvoznik može zatražiti da je carinski ured izvoza zamijeni s više informativnih potvrda INF 3 od kojih svaka obuhvaća dio ukupne količine robe za koju je izdana prvotna informativna potvrda INF 3.

5.   Izvoznik može zatražiti izdavanje informativne potvrde INF 3 samo za dio izvezene robe.

6.   Ako se informativna potvrda INF 3 izdaje u papirnatom obliku, carinski ured izvoza koji ga je izdao zadržava presliku potvrde.

7.   U slučaju krađe, gubitka ili uništenja informativne potvrde INF 3 izdane u papirnatom obliku, carinski ured izvoza koji ju je izdao može izdati duplikat na zahtjev izvoznika.

Carinski ured izvoza na svojoj preslici informativne potvrde INF 3 upisuje napomenu da je izdan duplikat.

8.   Ako se informativna potvrda INF 3 izdaje u papirnatom obliku, pri njezinu se sastavljanju treba služiti obrascem iz Priloga 62-02.

Članak 256.

Komunikacija među tijelima

(članak 203. stavak 6. Zakonika)

Na zahtjev carinskog ureda u kojem je vraćena roba deklarirana za puštanje u slobodni promet, carinski ured izvoza dostavlja sve raspoložive informacije koje potvrđuju da su u odnosu na tu robu ispunjeni uvjeti za oslobođenje od uvozne carine.

Odjeljak 2.

Proizvodi morskog ribolova i ostali proizvodi iz mora

Članak 257.

Oslobođenje od uvozne carine

(članak 208. stavak 2. Zakonika)

Dokaz o ispunjenu uvjeta utvrđenih u članku 208. stavku 1. Zakonika može se dostaviti u skladu s odredbama članaka 213., 214. i 215. ove Uredbe i članaka 130., 131., 132. i 133. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, ovisno o slučaju.

GLAVA VII.

POSEBNI POSTUPCI

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Odjeljak 1.

Zahtjev za odobrenje

Članak 258.

Priložena isprava za usmenu carinsku deklaraciju za privremeni uvoz

(članak 22. stavak 2. Zakonika)

Ako se zahtjev za odobrenje za privremeni uvoz temelji na usmenoj carinskoj deklaraciji, deklarant prilaže ispravu iz članka 165. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 u dva primjerka, a carinska tijela ovjeravaju jedan primjerak i vraćaju ga korisniku odobrenja.

Odjeljak 2.

Odlučivanje o zahtjevu

Članak 259.

Ispitivanje gospodarskih uvjeta

(članak 28. stavak 1. točka (a) i članak 211. stavak 6. Zakonika)

1.   Ako je nakon podnošenja zahtjeva za odobrenje iz članka 211. stavka 1. točke (a) Zakonika potrebno ispitati gospodarske uvjete u skladu s člankom 211. stavkom 6. Zakonika, carinska uprava carinskog tijela nadležnog za donošenje odluke o zahtjevu bez odlaganja prosljeđuje dokumentaciju Komisiji sa zahtjevom za provedbu navedenog ispitivanja.

2.   Ako nakon izdavanja odobrenja za uporabu postupka prerade carinskoj upravi države članice postanu dostupni dokazi koji upućuju na to da će uporaba tog odobrenja vjerojatno imati negativan učinak na ključne interese proizvođača iz Unije, carinska uprava dokumentaciju prosljeđuje Komisiji sa zahtjevom da ispita gospodarske uvjete.

3.   Ispitivanje gospodarskih uvjeta na razini Unije može se provesti i na inicijativu Komisije ako raspolaže dokazima da će uporaba odobrenja vjerojatno negativno utjecati na ključne interese proizvođača iz Unije.

4.   Komisija osniva stručnu skupinu sastavljenu od predstavnika država članica čija je uloga savjetovati Komisiju o tome jesu li ispunjeni gospodarski uvjeti.

5.   Predmetno carinsko tijelo i sva druga carinska tijela koja obrađuju slična odobrenja ili zahtjeve moraju u obzir uzeti zaključke o gospodarskim uvjetima.

U zaključcima donesenima o gospodarskim uvjetima može se navesti da je slučaj koji se ispituje jedinstven te stoga ne može služiti kao presedan za druge zahtjeve ili odobrenja.

6.   Ako je zaključeno da gospodarski uvjeti više nisu ispunjeni, nadležno carinsko tijelo opoziva predmetno odobrenje. Opoziv stupa na snagu najkasnije godinu dana od dana nakon što je korisnik odobrenja primio odluku o opozivu.

Članak 260.

Postupak savjetovanja među carinskim tijelima

(članak 22. Zakonika)

1.   Ako je podnesen zahtjev za odobrenje iz članka 211. stavka 1. Zakonika u koji je uključeno više država članica, primjenjuju se članci 10. i 14. ove Uredbe te stavci 2. do 5. ovog članka, osim ako carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke smatra da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje tog odobrenja.

2.   Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke dostavlja zahtjev i nacrt odobrenja drugim carinskim tijelima koja su uključena u zahtjev u roku od 30 dana od dana prihvaćanja zahtjeva.

3.   Odobrenje u koje je uključeno više država članica ne može se izdati ako se carinska tijela uključena u zahtjev nisu prethodno suglasila s nacrtom odobrenja.

4.   Druga carinska tijela svoj eventualni prigovor ili svoju suglasnost dostavljaju u roku od 30 dana od dana primitka nacrta odobrenja. Prigovori se moraju obrazložiti.

Ako se prigovori dostave u utvrđenom roku i ne postigne se sporazum u roku od 60 dana od dostave nacrta odobrenja, odobrenje se ne izdaje za dijelove za koje su uloženi prigovori.

5.   Ako druga carinska tijela ne dostave prigovor u roku od 30 dana od dana dostave nacrta odobrenja, smatra se da su dali svoju suglasnost.

Članak 261.

Slučajevi kada nije potreban postupak savjetovanja

(članak 22. Zakonika)

1.   Nadležno carinsko tijelo donosi odluku o zahtjevu bez savjetovanja s drugim carinskim tijelima uključenima u zahtjev, kako je utvrđeno u članku 260. ove Uredbe, u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)	odobrenje u koje je uključeno više država članica je: i. obnovljeno; ii. podliježe manjim izmjenama; iii. poništeno; iv. suspendirano; v. opozvano;

(b)	s odobrenjem su se suglasile dvije ili više uključenih država članica;

(c)	jedini postupak u koji je uključeno više država članica je postupak u kojem carinski ured stavljanja u postupak i carinski ured zaključenja nisu isti;

(d)	zahtjev za odobrenje za privremeni uvoz u koji je uključeno više država članica podnesen je na temelju carinske deklaracije u standardnom obliku.

U takvim slučajevima carinsko tijelo koje je donijelo odluku drugim carinskim tijelima koja su uključena u zahtjev na raspolaganje stavlja podatke o odobrenju.

2.   Nadležno carinsko tijelo donosi odluku o zahtjevu bez savjetovanja s drugim carinskim tijelima, kako je utvrđeno u članku 260. ove Uredbe, i bez stavljanja na raspolaganje podataka o odobrenju drugim uključenim carinskim tijelima u skladu sa stavkom 1. u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)	ako se koriste karneti ATA ili CPD;

(b)	ako je odobrenje za privremeni uvoz izdano puštanjem robe u odgovarajući carinski postupak u skladu s člankom 262. ove Uredbe;

(c)	ako su se s odobrenjem suglasile dvije ili više uključenih država članica;

(d)	ako je jedni postupak u koji je uključeno više država članica kretanje robe.

Članak 262.

Odobrenje u obliku puštanja robe

(članak 22. stavak 1. Zakonika)

Ako je zahtjev za odobrenje podnesen na temelju carinske deklaracije u skladu s člankom 163. stavcima 1. ili 5. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, odobrenje se izdaje puštanjem robe u odgovarajući carinski postupak.

Odjeljak 3.

Ostala postupovna pravila

Članak 263.

Carinska deklaracija podnesena drugom carinskom uredu

(članak 159. stavak 3. Zakonika)

Nadležno carinsko tijelo u iznimnim slučajevima može dopustiti da se carinska deklaracija podnese carinskom uredu koji nije naveden u odobrenju. Nadležno carinsko tijelo o tome bez odlaganja obavješćuje nadzorni carinski ured.

Članak 264.

Zaključenje posebnog postupka

(članak 215. Zakonika)

1.   Ako je roba stavljena u posebni postupak uporabom dvaju ili više carinskih deklaracija na temelju jednog odobrenja, smatra se da je stavljanjem te robe ili proizvoda dobivenih od nje u sljedeći carinski postupak ili njihovom namjenom za utvrđenu uporabu u posebne svrhe zaključen postupak za predmetnu robu u koji je roba stavljena na temelju najranije carinske deklaracije.

2.   Ako je roba stavljena u posebni postupak uporabom dvaju ili više carinskih deklaracija na temelju jednog odobrenja te je posebni postupak zaključen iznošenjem robe iz carinskog područja Unije ili uništenjem robe bez otpadaka, smatra se da je iznošenjem robe ili njezinim uništenjem bez otpadaka zaključen postupak u koji je predmetna roba stavljena na temelju najranije carinske deklaracije.

3.   Odstupajući od stavaka 1. i 2., korisnik odobrenja ili korisnik postupka može zatražiti zaključenje postupka u odnosu na određenu robu stavljenu u postupak.

4.   Primjena stavaka 1. i 2. ne smije dovesti do neopravdanih pogodnosti povezanih s uvoznom carinom.

5.   Ako je roba koja je stavljena u posebni postupak smještena zajedno s drugom robom te dođe do potpunog uništenja ili nepovratnoga gubitka robe, carinska tijela mogu prihvatiti predočene dokaze korisnika postupka u kojima se navodi stvarna količina robe u postupku koja je uništena ili izgubljena.

Ako korisnik postupka ne može predočiti dokaze prihvatljive carinskim tijelima, količina robe koja je uništena ili izgubljena utvrđuje se razmjerno udjelu istovrsne robe koja se nalazila u postupku u trenutku kada je došlo do uništenja ili gubitka.

Članak 265.

Obrazac za zaključenje postupka

(članak 215. Zakonika)

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 46. i 48. Zakonika, nadzorni carinski ured bez odlaganja provjerava obrazac za zaključenje postupka iz članka 175. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

Nadzorni carinski ured može prihvatiti iznos dospjele uvozne carine koji je utvrdio korisnik odobrenja.

2.   Iznos dospjele uvozne carine knjiži se kako je navedeno u članku 104. Zakonika u roku od 14 dana od dana dostave obrasca za zaključenje postupka nadzornom carinskom uredu.

Članak 266.

Prijenos prava i obveza

(članak 218. Zakonika)

Nadležno carinsko tijelo odlučuje smije li se obaviti prijenos prava i obveze iz članka 218. Zakonika. Ako se takav prijenos smije izvršiti, nadležno carinsko tijelo utvrđuje uvjete pod kojima je prijenos dopušten.

Članak 267.

Kretanje robe u posebnom postupku

(članak 219. Zakonika)

1.   Kretanje robe do izlaznog carinskog ureda radi zaključenja posebnog postupka, osim uporabe u posebne svrhe i vanjske proizvodnje, iznošenjem robe iz carinskog područja Unije provodi se na temelju deklaracije za ponovni izvoz.

2.   Ako se roba u postupku vanjske proizvodnje preveze iz carinskog ureda stavljanja u postupak u izlazni carinski ured, na nju se primjenjuju odredbe koje bi se primjenjivale da je roba bila stavljena u postupak izvoza.

3.   Ako se roba u postupku uporabe u posebne svrhe preveze do izlaznog carinskog ureda, na nju se primjenjuju odredbe koje bi se primjenjivale da je roba bila stavljena u postupak izvoza.

4.   Za kretanja koja nisu obuhvaćena stavcima 1. do 3. nisu potrebne carinske formalnosti osim vođenja evidencija iz članka 214. Zakonika.

5.   Roba koja se kreće u skladu sa stavcima 1. ili 3. ostaje u posebnom postupku dok se ne iznese iz carinskog područja Unije.

Članak 268.

Formalnosti za uporabu istovrijedne robe

(članak 223. Zakonika)

1.   Uporaba istovrijedne robe ne podliježe formalnostima za stavljanje robe u posebni postupak.

2.   Istovrijedna roba može se skladištiti zajedno s drugom robom Unije ili robom koja nije roba Unije. U takvim slučajevima carinska tijela mogu utvrditi posebne načine za prepoznavanje istovrijedne robe radi njezina razlikovanja od druge robe Unije ili robe koja nije roba Unije.

Ako nije moguće u svakom trenutku utvrditi istovjetnost pojedine vrste robe, ili je to moguće samo uz nerazmjeran trošak, za svaku vrstu robe treba računovodstvo razdvojiti evidencije u pogledu vrste robe, carinskog statusa i, prema potrebi, podrijetla robe.

3.   U slučaju uporabe u posebne svrhe, roba koja je zamijenjena istovrijednom robom više neće biti pod carinskim nadzorom u sljedećim slučajevima:

(a)	istovrijedna roba je upotrijebljena u svrhe koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine;

(b)	istovrijedna roba je izvezena, uništena ili ustupljena u korist države;

(c)	istovrijedna roba je upotrijebljena u druge svrhe osim onih koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine te je plaćena primjenjiva uvozna carina.

Članak 269.

Status istovrijedne robe

(članak 223. Zakonika)

1.   U slučaju carinskog skladištenja i privremenog uvoza, istovrijedna roba postaje roba koja nije roba Unije, a roba koju zamjenjuje postaje roba Unije u trenutku njezina puštanja u sljedeći carinski postupak kojim se zaključuje postupak ili u trenutku kada istovrijedna roba napusti carinsko područje Unije.

2.   U slučaju unutarnje proizvodnje, istovrijedna roba i prerađeni proizvodi dobiveni od nje postaju roba koja nije roba Unije, a roba koju zamjenjuju postaje roba Unije u trenutku njihova puštanja u sljedeći carinski postupak kojim se zaključuje postupak ili u trenutku kada prerađeni proizvodi napuste carinsko područje Unije.

Međutim, ako se roba stavljena u postupak unutarnje proizvodnje stavlja na tržište prije zaključenja postupka, njezin se status mijenja u trenutku stavljanja na tržište. U iznimnim slučajevima, ako se očekuje da istovrijedna roba neće biti dostupna u trenutku stavljanja robe na tržište, carinska tijela na zahtjev korisnika postupka mogu dopustiti da istovrijedna roba bude dostupna kasnije, u razumnom roku koji odrede carinska tijela.

3.   U slučaju prethodnog izvoza prerađenih proizvoda u postupku unutarnje proizvodnje, istovrijedna roba i prerađeni proizvodi dobiveni od njih postaju roba koja nije roba Unije s retroaktivnim učinkom u trenutku njihovog puštanja u postupak izvoza ako se roba koja se uvozi stavlja u taj postupak.

Ako se roba koja se uvozi stavlja u postupak unutarnje proizvodnje, ona istodobno postaje roba Unije.

Članak 270.

Elektronički sustav za karnete eATA

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

Elektronički informacijski i komunikacijski sustav (sustav karneta eATA) uspostavljen u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika upotrebljava se za obradu, razmjenu i pohranu informacija o karnetima eATA izdanima na temelju članka 21.a Istanbulske konvencije. Nadležna carinska tijela moraju bez odlaganja staviti na raspolaganje informacije putem tog sustava.

Članak 271.

Elektronički sustav za standardiziranu razmjenu informacija

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

1.   Elektronički informacijski i komunikacijski sustav uspostavljen u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika upotrebljava se za standardiziranu razmjenu informacija (INF) za sljedeće postupke:

(a)	unutarnju proizvodnju EX/IM ili vanjsku proizvodnju EX/IM;

(b)	unutarnju proizvodnju IM/EX ili vanjsku proizvodnju IM/EX ako je uključeno više država članica;

(c)	unutarnju proizvodnju IM/EX ako je uključena jedna država članica, a nadležno carinsko tijelo iz članka 101. stavka 1. Zakonika je zatražilo INF.

Taj se sustav upotrebljava i za obradu i pohranu odgovarajućih informacija. Ako je zatražen INF, nadzorni carinski ured mora bez odlaganja staviti na raspolaganje informacije putem tog sustava. Ako se u carinskoj deklaraciji, deklaraciji za ponovni izvoz ili obavijesti o ponovnom izvozu upućuje na INF, nadležna carinska tijela moraju bez odlaganja ažurirati INF.

Osim toga, elektronički informacijski i komunikacijski sustav upotrebljava se za standardiziranu razmjenu informacija o mjerama trgovinske politike.

2.   Stavak 1. ovog članka primjenjuje se od datuma puštanja u uporabu informativnih potvrda (INF) u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU.

POGLAVLJE 2.

Provoz

Odjeljak 1.

Postupak vanjskog i unutarnjeg provoza

Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 272.

Provjere i formalnosti za robu koja napušta i ponovno ulazi na carinsko područje Unije

(članak 226. stavak 3. točke (b), (c), (e) i (f) i članak 227. stavak 2. točke (b), (c), (e) i (f) Zakonika)

Ako tijekom prijevoza robe s jednog na drugo mjesto unutar carinskog područja Unije roba napusti i zatim ponovno uđe na carinsko područje Unije, na mjestima privremenog izlaska robe iz carinskog područja Unije i na mjestima njezina ponovnog ulaska u to područje provode se carinske provjere i formalnosti primjenjive u skladu s Konvencijom TIR, Konvencijom ATA, Istanbulskom konvencijom, Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlanskog ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, potpisanim u Londonu 19. lipnja 1951., ili u skladu s aktima Svjetske poštanske unije.

Članak 273.

Elektronički sustav za provoz

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

1.   Za razmjenu podataka karneta TIR za potrebe postupka TIR te za provedbu carinskih formalnosti za postupke provoza Unije upotrebljava se elektronički sustav uspostavljen u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika (elektronički sustav provoza).

2.   U slučaju nepodudarnosti između podataka karneta TIR i podataka iz elektroničkog sustava provoza, mjerodavni su podaci iz karneta TIR.

3.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, do datuma nadogradnje sustava iz tog stavka u skladu s Prilogom Provedbenoj odluci 2014/255/EU, države članice upotrebljavaju novi kompjutorizirani sustav provoza utvrđen Uredbom Komisije (EZ) br. 1192/2008 (20).

Pododjeljak 2.

Kretanje robe u postupcima TIR

Članak 274.

Postupak TIR u posebnim slučajevima

(članak 6. stavak 3. točka (b), članak 226. stavak 3. točka (b) i članak 227. stavak 2. točka (b) Zakonika)

Carinsko tijelo prihvaća karnet TIR bez razmjene podataka karneta TIR za postupak TIR u slučaju privremenog kvara:

(a)	elektroničkog sustava provoza;

(b)	računalnog sustava kojim se korisnici karneta TIR služe za dostavu podataka karneta TIR elektroničkim putem;

(c)	elektroničke veze između računalnog sustava kojim se korisnici karneta TIR služe za dostavu podataka karneta TIR elektroničkim putem i elektroničkog sustava provoza.

Prihvaćanje karneta TIR bez razmjene podataka karneta TIR u slučaju privremenog kvara iz točaka (b) ili (c) podliježe odobrenju carinskih tijela.

Članak 275.

Put kretanje robe u postupku TIR

(članak 226. stavak 3. točka (b) i članak 227. stavak 2. točka (b) Zakonika)

1.   Roba koja se kreće u postupku TIR prevozi se do odredišnog ili izlaznog carinskog ureda ekonomski opravdanim putom.

2.   Ako to smatra potrebnim, otpremni ili ulazni carinski ured određuje put za postupak TIR uzimajući u obzir sve relevantne informacije koje je dostavio nositelj karneta TIR.

Ako carinski ured određuje put, u elektronički sustav provoza i u karnet TIR mora unijeti barem naznaku države članice kroz koju se odvija postupak TIR.

Članak 276.

Formalnosti koje treba obaviti u otpremnom ili ulaznom carinskom uredu za kretanje robe u postupku TIR

(članak 226. stavak 3. točka (b) i članak 227. stavak 2. točka (b) Zakonika)

1.   Nositelj karneta dostavlja podatke TIR karneta za postupak TIR otpremnom ili ulaznom carinskom uredu.

2.   Carinski ured kojem su dostavljeni podaci karneta TIR utvrđuje rok u kojem se roba podnosi odredišnom ili izlaznom carinskom uredu, uzimajući u obzir sljedeće:

(a)

put;

(b)	prijevozno sredstvo;

(c)	prometno zakonodavstvo ili drugo zakonodavstvo koji bi moglo utjecati na određivanje roka;

(d)	sve relevantne informacije koje je dostavio nositelj karneta TIR.

3.   Ako otpremni ili ulazni carinski ured odredi rok, carinska tijela država članica na čije državno područje roba ulazi tijekom postupka TIR dužna su poštovati taj rok i ne smiju ga mijenjati.

4.   Ako se roba pušta u postupak TIR, otpremni ili ulazni carinski ured u karnet TIR upisuje MRN postupka TIR. Carinski ured koji pušta tu robu obavješćuje nositelja karneta TIR o puštanju robe u postupak TIR.

Na zahtjev nositelja karneta TIR otpremni ili ulazni carinski ured nositelju karneta TIR izdaje prateću provoznu ispravu ili prateću provoznu/sigurnosnu ispravu.

Prateća provozna isprava dostavlja se na obrascu iz Priloga B-02 Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446 uz koji se prema potrebi prilaže popis stavki na obrascu iz Priloga B-03 istoj Delegiranoj uredbi. Prateća provozna/sigurnosna isprava izdaje se na obrascu iz Priloga B-04 istoj Delegiranoj uredbi uz koji se prilaže popis stavki provoza/osiguranja na obrascu iz Priloga B-05 istoj Delegiranoj uredbi.

5.   Otpremni ili ulazni carinski ured podatke o postupku TIR prosljeđuje deklariranom odredišnom ili izlaznom carinskom uredu.

Članak 277.

Incidenti tijekom kretanje robe u postupku TIR

(članak 226. stavak 3. točka (b) i članak 227. stavak 2. točka (b) Zakonika)

1.   Nakon incidenta prijevoznik mora bez nepotrebnog odlaganja podnijeti robu zajedno s cestovnim vozilom, kombinacijom vozila ili kontejnerom, karnetom TIR i MRN-om postupak TIR najbližem carinskom tijelu države članice na čijem se državnom području prijevozno sredstvo nalazi:

(a)	ako je prijevoznik obvezan skrenuti s puta utvrđenog u skladu s člankom 268. zbog okolnosti koje su izvan njegove kontrole;

(b)	ako se dogodio incident ili nesreća u smislu članka 25. Konvencije TIR.

2.   Ako smatra da se predmetni postupak TIR može nastaviti, carinsko tijelo na čijem se državnom području nalazi prijevozno sredstvo poduzima sve mjere koje smatra potrebnima.

Relevantne informacije o incidentima iz stavka 1. carinsko tijelo unosi u elektronički sustav provoza.

3.   Do datumâ puštanja u uporabu nadogradnje novog kompjutoriziranog provoznog sustava (NCTS) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, relevantne informacije o incidentima iz stavka 1. u elektroničkom sustavu provoza evidentira odredišni ili izlazni carinski ured.

4.   Do datumâ puštanja u uporabu nadogradnje novog kompjutoriziranog provoznog sustava (NCTS) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU ne primjenjuje se stavak 2. drugi podstavak ovog članka.

Članak 278.

Podnošenje odredišnom ili izlaznom carinskom uredu robe koja se prevozi u postupku TIR

(članak 226. stavak 3. točka (b) i članak 227. stavak 2. točka (b) Zakonika)

1.   Kada roba koja se kreće u postupku TIR stigne u odredišni ili izlazni carinski ured, carinskom uredu podnosi se sljedeće:

(a)	roba zajedno s cestovnim vozilom, kombinacijom vozila ili kontejnerom;

(b)	karnet TIR;

(c)	MRN postupka TIR;

(d)	sve informacije koje zahtijeva odredišni ili izlazni carinski ured.

Roba se podnosi tijekom službenog radnog vremena. Međutim, na zahtjev dotične osobe odredišni ili izlazni carinski ured može dopustiti da se roba podnese izvan službenog radnog vremena ili na nekom drugom mjestu.

2.   Ako je roba podnesena u odredišnom ili izlaznom carinskom uredu nakon isteka roka koji je odredio otpremni ili ulazni carinski ured u skladu s člankom 276. stavkom 2. ove Uredbe, smatra se da je nositelj karneta TIR poštovao rok ako on ili prijevoznik odredišnom ili izlaznom carinskom uredu pruže zadovoljavajući dokaz da nisu odgovorni za kašnjenje.

3.   Postupak TIR može se završiti u nekom drugom carinskom uredu, osim onog deklariranog u provoznoj deklaraciji. Taj se carinski ured tada smatra odredišnim ili izlaznim carinskim uredom.

Članak 279.

Formalnosti koje se obavljaju u odredišnom ili izlaznom carinskom uredu za robu koja se prevozi u postupku TIR

(članak 226. stavak 3. točka (b) i članak 227. stavak 2. točka (b) Zakonika)

1.   Odredišni ili izlazni carinski ured obavješćuje otpremni ili ulazni carinski ured o dolasku robe na dan podnošenja robe zajedno s cestovnim vozilom, kombinacijom vozila ili kontejnerom, karnetom TIR i MRN-om postupka TIR u skladu s člankom 278. stavkom 1. ove Uredbe.

2.   Ako je postupak TIR završen u nekom drugom carinskom uredu, a ne onom deklariranom u provoznoj deklaraciji, carinski ured koji se smatra odredišnim ili izlaznim carinskim uredom u skladu s člankom 278. stavkom 3. ove Uredbe o dolasku obavješćuje otpremni ili ulazni carinski ured na dan podnošenja robe u skladu s člankom 278. stavkom 1. ove Uredbe.

Otpremni ili ulazni carinski ured o dolasku robe obavješćuje odredišni ili izlazni carinski ured deklariran u provoznoj deklaraciji.

3.   Odredišni ili izlazni carinski ured o rezultatima provjere obavješćuje otpremni ili ulazni carinski ured najkasnije trećeg dana od dana podnošenja robe odredišnom ili izlaznom carinskom uredu u skladu s člankom 278. stavkom 1. ove Uredbe. U iznimnim slučajevima taj se rok može produljiti do šest dana.

Međutim, ako robu prima ovlašteni primatelj iz članka 230. Zakonika, otpremni ili ulazni carinski ured se obavješćuje najkasnije šestog dana od dana kada je roba isporučena ovlaštenom primatelju.

4.   Odredišni ili izlazni carinski ured završava postupak TIR u skladu s člankom 1. točkom (d) i člankom 28. stavkom 1. Konvencije TIR. Popunjava talon br. 2 karneta TIR i zadržava kupon br. 2 karneta TIR. Karnet TIR vraća se nositelju karneta TIR ili osobi koja djeluje u njegovo ime.

5.   Ako se primjenjuje članak 274. ove Uredbe, carinska tijela države članice odredišta ili izlaza vraćaju odgovarajući dio kupona br. 2 karneta TIR otpremnom ili ulaznom carinskom uredu bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana od dana završetka postupka TIR.

Članak 280.

Postupak potrage za kretanje robe u postupku TIR

(članak 226. stavak 3. točka (b) i članak 227. stavak 2. točka (b) Zakonika)

1.   Ako otpremni ili ulazni carinski ured ne primi rezultate provjere u roku od šest dana od primitka obavijesti o dolasku robe, taj carinski ured odmah upućuje zahtjev za dostavu rezultata provjere odredišnom ili izlaznom carinskom uredu koji je poslao obavijest o dolasku robe.

Odredišni ili izlazni carinski ured rezultate provjere šalje odmah po primitku zahtjeva otpremnog ili ulaznog carinskog ureda.

2.   Ako carinsko tijelo države članice otpreme ili ulaska još nije primilo dokaz koji omogućuje zaključenje postupka TIR ili naplatu carinskog duga, mora zatražiti odgovarajuće podatke od nositelja karneta TIR ili, ako su dostatni podaci raspoloživi na mjestu odredišta ili izlaska, od odredišnog ili izlaznog carinskog ureda u sljedećim slučajevima:

(a)	ako otpremni ili ulazni carinski ured ne primi obavijest o dolasku robe do isteka roka za podnošenje robe utvrđenog u skladu s člankom 276. stavkom 2. ove Uredbe;

(b)	ako otpremni ili ulazni carinski ured ne dobije rezultate provjere koji su zatraženi u skladu sa stavkom 1.;

(c)	ako otpremni ili ulazni carinski ured utvrdi da su obavijest o dolasku robe ili rezultati provjere dostavljeni greškom.

3.   Carinsko tijelo države članice otpreme ili ulaska šalje zahtjeve za dostavu informacija u skladu sa stavkom 2. točkom (a) u roku od sedam dana od isteka roka iz te točke, a zahtjeve za dostavu informacija u skladu sa stavkom 2. točkom (b) u roku od sedam dana od isteka važećeg roka iz stavka 1.

Međutim, ako prije isteka tih rokova carinsko tijelo države članice otpreme ili ulaska primi informaciju da postupak TIR nije ispravno završen ili posumnja da bi to mogao biti slučaj, ono bez odlaganja šalje zahtjev.

4.   Odgovori na zahtjeve podnesene u skladu sa stavkom 2. dostavljaju se u roku od 28 dana od dana njihova slanja.

5.   Ako po primitku zahtjeva u skladu sa stavkom 2. odredišni ili izlazni carinski ured ne dostavi dostatne podatke za zaključenje postupka TIR, carinsko tijelo države članice otpreme ili ulaska od nositelja karneta TIR zahtijeva da te podatke dostavi najkasnije 35 dana od pokretanja postupka potrage.

Međutim, do datumâ puštanja u uporabu nadogradnje novog kompjutoriziranog provoznog sustava (NCTS) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, to carinsko tijelo od nositelja karneta TIR zahtijeva da te informacije dostavi u roku od 28 dana od pokretanja postupka potrage.

Nositelj karneta TIR na taj zahtjev odgovara u roku od 28 dana od dana slanja zahtjeva. Na zahtjev nositelja karneta TIR to se razdoblje može produljiti za dodatnih 28 dana.

6.   Ako je karnet TIR prihvaćen bez razmjene podataka karneta TIR za postupak TIR u skladu s člankom 267., carinsko tijelo države članice otpreme ili ulaska pokreće postupak potrage radi dobivanja potrebnih podataka za zaključenje postupka TIR ako u roku od 2 mjeseca od dana prihvaćanja karneta TIR ne primi dokaz da je postupak TIR završio. To tijelo šalje zahtjev za dostavu relevantnih podataka carinskom tijelu države članice odredišta ili izlaska. To carinsko tijelo na taj zahtjev odgovara u roku od 28 dana od dana slanja zahtjeva.

Međutim, ako prije isteka tog roka carinsko tijelo države članice otpreme ili ulaska primi informaciju da postupak TIR nije ispravno završen ili posumnja da bi to mogao biti slučaj, ono bez odlaganja pokreće postupak potrage.

Carinsko tijelo države članice otpreme ili ulaska pokreće postupak potrage i ako primi informaciju da je dokaz o završetku postupak TIR bio krivotvoren te je potrebno pokrenuti postupak potrage potreban za ostvarenje ciljeva iz stavka 9.

7.   Carinsko tijelo države članice otpreme ili ulaska obavješćuje predmetnu jamstvenu udrugu o nemogućnosti zaključenja postupka TIR te traži da mu dostavi dokaz da je postupak TIR završio. Ti se podaci ne smatraju obavijesti u smislu članka 11. stavka 1. Konvencije TIR.

8.   Ako se tijekom faza postupka potrage utvrđenog u stavcima 1. do 7. utvrdi da je postupak TIR ispravno završen, carinsko tijelo države članice otpreme ili ulaska zaključuje postupak TIR i odmah obavješćuje jamstveni ured i nositelja karneta TIR te, prema potrebi, carinsko tijelo koje je pokrenulo postupak naplate.

9.   Ako se tijekom faza postupka potrage iz stavaka 1. do 7. utvrdi da se TIR postupak ne može zaključiti, carinsko tijelo države članice otpreme ili ulaska utvrđuje je li nastao carinski dug.

Ako je nastao carinski dug, carinsko tijelo države članice otpreme ili ulaska poduzima sljedeće mjere:

(a)	identificira dužnika;

(b)	utvrđuje carinsko tijelo koje je odgovorno za obavijesti o carinskom dugu u skladu s člankom 102. stavkom 1. Zakonika.

Članak 281.

Alternativni dokaz o završetku postupka TIR

(članak 226. stavak 3. točka (b) i članak 227. stavak 2. točka (b) Zakonika)

1.   Smatra se da je postupak TIR završen ispravno u roku utvrđenom u skladu s člankom 276. stavkom 2. ove Uredbe ako nositelj karneta TIR ili jamstvena udruga carinskom tijelu države članice otpreme ili ulaska predoče jednu od sljedećih isprava kojima se utvrđuje istovjetnost robe:

(a)	ispravu koju je ovjerilo carinsko tijelo države članice odredišta ili izlaska u kojoj je navedena roba te utvrđeno da je roba podnesena odredišnom ili izlaznom carinskom uredu ili isporučena ovlaštenom primatelju iz članka 230. Zakonika;

(b)	ispravu ili carinsku evidenciju, s ovjerom carinskog tijela države članice, kojom se utvrđuje da je roba fizički napustila carinsko područje Unije;

(c)	carinsku ispravu izdanu u trećoj zemlji u kojoj je roba stavljena u carinski postupak;

(d)	ispravu izdanu u trećoj zemlji, s pečatom ili drugom ovjerom carinskog tijela te zemlje, u kojoj je utvrđeno da se smatra da je roba u toj zemlji u slobodnom prometu.

2.   Umjesto isprava iz stavka 1. kao dokaz mogu se dostaviti njihove preslike koje je ovjerilo tijelo koje je ovjerilo izvorne isprave, tijelo predmetne treće zemlje ili tijelo države članice.

3.   Obavijest o dolasku robe iz članka 279. stavaka 1. i 2. ove Uredbe ne smatra se dokazom da je postupak TIR ispravno završen.

Članak 282.

Formalnosti za robu koja se kreće u postupku TIR i koju prima ovlašteni primatelj

(članak 226. stavak 3. točka (b) i članak 227. stavak 2. točka (b) Zakonika)

1.   Kada roba stigne na mjesto navedeno u odobrenju iz članka 230. Zakonika, ovlašteni primatelj dužan je:

(a)	odmah izvijestiti odredišni carinski ured o dolasku robe te ga obavijestiti o svim nepravilnostima ili incidentima koji su se dogodili tijekom prijevoza;

(b)	istovariti robu tek nakon što za to dobije odobrenje odredišnog carinskog ureda;

(c)	nakon istovara, u svoju evidenciju odmah upisati rezultate pregleda i sve druge relevantne podatke o istovaru;

(d)	izvijestiti odredišni carinski ured o rezultatima pregleda robe te ga obavijestiti o svim nepravilnostima najkasnije trećeg dana od dana primitka odobrenja za istovar robe.

2.   Kada odredišni carinski ured primi obavijest o dolasku robe u prostore ovlaštenog primatelja, o tome obavješćuje otpremni ili ulazni carinski ured.

3.   Kada odredišni carinski ured dobije rezultate pregleda robe iz stavka 1. točke (d), rezultate provjere šalje otpremnom ili ulaznom carinskom uredu najkasnije šestog dana od dana isporuke robe ovlaštenom primatelju.

4.   Na zahtjev nositelja karneta TIR, ovlašteni primatelj izdaje potvrdu kojom se potvrđuje dolazak robe na mjesto navedeno u odobrenju iz članka 230. Zakonika te u kojoj se upućuje na MRN postupka TIR i karnet TIR. Potvrda se ne smatra dokazom o završetku postupka TIR u smislu članka 279. stavka 4. ove Uredbe.

5.   Ovlašteni primatelj mora osigurati da karnet TIR zajedno s MRN-om postupka TIR bude podnesen odredišnom carinskom uredu radi završetka postupka TIR u skladu s člankom 279. stavkom 4. ove Uredbe u roku utvrđenom u odobrenju.

6.   Smatra se da je nositelj karneta TIR ispunio svoje obveze iz članka 1. točke (o) Konvencije TIR kada karnet TIR zajedno s cestovnim vozilom, kombinacijom vozila ili kontejnerom i robom budu podneseni neoštećeni ovlaštenom primatelju na mjestu utvrđenom u odobrenju.

Pododjeljak 3.

Kretanje robe u skladu s Konvencijom ATA i Istanbulskom konvencijom

Članak 283.

Obavješćivanje o prekršajima i nepravilnostima

(članak 226. stavak 3. točka (c) i članak 227. stavak 2. točka (c) Zakonika)

Koordinacijski carinski ured, utvrđen u članku 166., države članice u kojoj je počinjen prekršaj ili nepravilnost tijekom ili u vezi s kretanjem robe u provoznom postupku ATA, o prekršaju ili nepravilnosti mora obavijestiti nositelja karneta ATA i jamstvenu udrugu o roku od godinu dana od isteka valjanosti karneta.

Članak 284.

Alternativni dokaz o završetku provoznog postupka ATA

(članak 226. stavak 3. točka (c) i članak 227. stavak 2. točka (c) Zakonika)

1.   Smatra se da je provozni postupak ATA završen ispravno ako nositelj karneta ATA, u rokovima propisanima u članku 7. stavcima 1. i 2. Konvencije ATA, ako je karnet ATA izdan u skladu s Konvencijom ATA, odnosno u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkama (a) i (b) Aneksa A Istanbulske konvencije, ako je karnet izdan u skladu s Istanbulskom konvencijom, predoči jednu od sljedećih isprava, prihvatljivih carinskom tijelu, kojima se utvrđuje istovjetnost robe:

(a)	isprave iz članka 8. Konvencije ATA, ako je karnet izdan u skladu s Konvencijom ATA, ili članka 10. Priloga A Istanbulskoj konvenciji, ako je karnet izdan u skladu s Istanbulskom konvencijom;

(b)	ispravu s ovjerom carinskog tijela kojom se utvrđuje da je roba podnesena odredišnom ili izlaznom carinskom uredu;

(c)	ispravu koju su izdala carinska tijela u trećoj zemlji u kojoj je roba stavljena u carinski postupak;

2.   Umjesto isprava iz stavka 1., kao dokaz mogu se dostaviti njihove preslike koje je ovjerilo tijelo koje je potvrdilo izvorne isprave, tijelo predmetne treće zemlje ili tijelo države članice.

Pododjeljak 4.

Kretanje robe na temelju obrasca 302

Članak 285.

Određeni carinski uredi

(članak 226. stavak 3. točka (e), članak 227. stavak 2. točka (e) i članak 159. stavak 3. Zakonika)

Carinsko tijelo u svakoj državi članici u kojoj su smještene snage Organizacije sjevernoatlantskog ugovora (snage NATO-a) koje su ovlaštene upotrebljavati obrazac 302 određuje carinski ured ili urede nadležne za carinske formalnosti i provjere u vezi s prijevozom robe koji obavljaju navedene snage ili treće osobe u njihovo ime.

Članak 286.

Dostavljanje obrazaca 302 snagama NATO-a

(članak 226. stavak 3. točka (e) i članak 227. stavak 2. točka (e) Zakonika)

Određeni carinski ured države članice otpreme snagama NATO-a smještenima na njezinu području dostavlja obrasce 302 koji su:

(a)	unaprijed ovjereni pečatom i potpisom službenika tog ureda;

(b)	označeni serijskim brojevima;

(c)	sadržavaju punu adresu određenog carinskog ureda za povratni primjerak obrasca 302.

Članak 287.

Postupovna pravila koja se primjenjuju na uporabu obrasca 302

(članak 226. stavak 3. točka (e) i članak 227. stavak 2. točka (e) Zakonika)

1.   U trenutku otpreme robe snage NATO-a poduzimaju jedno od sljedećeg:

(a)	podatke obrasca 302 podnose elektroničkim putem u otpremnom ili ulaznom carinskom uredu;

(b)	ispunjavaju obrazac 302 zajedno s izjavom da se roba prevozi pod njihovim nadzorom te navedenu izjavu ovjeravaju potpisom, pečatom i datumom.

2.   Ako snage NATO-a podatke obrasca 302 podnose elektroničkim putem u skladu sa stavkom 1. točkom (a), članci 294., 296., 304., 306., 314., 315. i 316. primjenjuju se mutatis mutandis.

3.   Ako snage NATO-a postupe u skladu sa stavkom 1. točkom (b), jedan primjerak obrasca 302 bez odlaganja se šalje određenom carinskom uredu koji je nadležan za carinske formalnosti i provjere koje se primjenjuju na snage NATO-a koje otpremaju robu ili u čije se ime roba otprema.

Ostali primjerci obrasca 302 prate pošiljku do odredišnih snaga NATO-a koje ih ovjeravaju pečatom i potpisom.

U trenutku dolaska robe dva primjerka obrasca predaju se određenom carinskom uredu nadležnom za carinske formalnosti i provjere koje se primjenjuju na snage NATO-a u odredištu.

Određeni carinski ured zadržava jedan primjerak, a drugi primjerak šalje carinskom uredu koji je nadležan za carinske formalnosti i provjere koje se primjenjuju na snage NATO-a koje otpremaju robu ili u čije se ime roba otprema.

Pododjeljak 5.

Provoz robe koja se prevozi u poštanskom sustavu

Članak 288.

Kretanje robe koja nije roba Unije u poštanskim pošiljkama u postupku vanjskog provoza

(članak 226. stavak 3. točka (f) Zakonika)

Ako se roba koja nije roba Unije prevozi u postupku vanjskog provoza u skladu s člankom 226. stavkom 3. točkom (f) Zakonika, na poštanske pošiljke i prateće isprave mora se zalijepiti naljepnica iz Priloga 72-01.

Članak 289.

Kretanje poštanskih pošiljki koje istodobno sadržavaju robu Unije i robu koja nije roba Unije

(članak 226. stavak 3. točka (f) i članak 227. stavak 2. točka (f) Zakonika)

1.   Ako poštanska pošiljka istodobno sadržava robu Unije i robu koja nije roba Unije na pošiljci i svim pratećim ispravama mora se nalaziti naljepnica iz Priloga 72-01.

2.   Za robu Unije sadržanu u pošiljci iz stavka 1. dokaz o statusu robe Unije ili upućivanje na MRN tog sredstva za dokazivanje statusa šalje se zasebno poštanskom operateru u odredištu ili prilaže uz pošiljku.

Ako se dokaz o statusu robe Unije šalje zasebno poštanskom operateru u odredištu, poštanski operater dokaz o carinskom statusu robe Unije podnosi odredišnom carinskom uredu zajedno s pošiljkom.

Ako je dokaz o carinskom statusu robe Unije ili njezin MRN priložen uz pošiljku, to se mora jasno naznačiti na vanjskoj strani paketa.

Članak 290.

Kretanje poštanskih pošiljki u postupku unutarnjeg provoza u posebnim slučajevima

(članak 227. stavak 2. točka (f) Zakonika)

1.   Ako se roba Unije prevozi na, iz ili između posebnih fiskalnih područja u postupku unutarnjeg provoza u skladu s člankom 227. stavkom 2. točkom (f) Zakonika, na poštanske pošiljke i prateće isprave mora se zalijepiti naljepnica iz Priloga 72-02.

2.   Ako se roba Unije prevozi u postupku unutarnjeg provoza u skladu s člankom 227. stavkom 2. točkom (f) Zakonika iz carinskog područja Unije u zemlju zajedničkog provoza radi daljnjeg prijevoza na carinsko područje Unije, robu mora pratiti dokaz carinskog statusa robe Unije utvrđenog jednim od sredstava navedenih u članku 199. ove Uredbe.

Dokaz carinskog statusu robe Unije podnosi se carinskom uredu ponovnog ulaska na carinsko područje Unije.

Odjeljak 2.

Postupak vanjskog i unutarnjeg provoz Unije

Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 291.

Postupak provoza u posebnim slučajevima

(članak 6. stavak 3. točka (b) Zakonika)

1.   Carinsko tijelo prihvaća provoznu deklaraciju u papirnatom obliku u slučaju privremenog kvara:

(a)	elektroničkog sustava provoza;

(b)	računalnog sustava kojim se korisnici postupka služe za elektroničko podnošenje deklaracije za provoz Unije;

(c)	elektroničke veze između računalnog sustava kojim se korisnici postupka služe za podnošenje deklaracije o provozu Unije s pomoću tehnika elektroničke obrade podataka i elektroničkog sustava provoza.

Pravila o uporabi provozne deklaracije u papirnatom obliku utvrđena su u Prilogu 72-04.

2.   Prihvaćanje provozne deklaracije u papirnatom obliku u slučaju privremenog kvara iz točaka (b) ili (c) podliježe odobrenju carinskih tijela.

Članak 292.

Provjera i administrativna suradnja

(članak 48. Zakonika)

1.   Nadležno carinsko tijelo može provoditi naknadne provjere dostavljenih informacija te svih isprava, obrazaca, odobrenja ili podataka koji se odnose na postupak provoza kako bi se provjerila vjerodostojnost unesenih podataka, razmijenjenih informacija i pečata. Takve se provjere provode ako se pojavi sumnja u točnost i vjerodostojnost dostavljenih informacija ili se posumnja na prijevaru. Naknade provjere mogu se provoditi i na temelju analize rizika ili nasumičnim odabirom.

2.   Nadležno carinsko tijelo koje primi zahtjev za provedbu naknadne provjere mora reagirati bez odlaganja.

3.   Ako nadležno carinsko tijelo države članice otpreme podnese zahtjev nadležnom carinskom tijelu za provedbu naknadne provjere informacija povezanih s postupkom provoza Unije, smatra se da nisu ispunjeni uvjeti za završetak postupka provoza utvrđeni u članku 215. stavku 2. Zakonika sve dok se ne potvrdi vjerodostojnost i točnost podataka.

Članak 293.

Konvencija o zajedničkom provoznom postupku

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Ako posjednik robe upotrebljava zajednički provozni postupak, primjenjuje se stavak 2. ovog članka i članak 189. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446. Međutim, smatra se da je roba koja je u prometu unutar carinskog područja Unije stavljena u postupak provoza Unije u skladu s člankom 1. stavkom 2. Konvencije o zajedničkom provoznom postupku.

2.   Ako se primjenjuju odredbe Konvencije o zajedničkom provoznom postupku i roba Unije prolazi kroz jednu ili više zemalja zajedničkog provoza, roba se stavlja u postupak unutarnjeg provoza Unije iz članka 227. stavka 2. točke (a) Zakonika, osim robe Unije koja se prevozi u potpunosti morem ili zrakom.

Članak 294.

Mješovite pošiljke

(članak 233. stavak 1. točka (b) Zakonika)

Pošiljka može istodobno sadržavati robu koja se stavlja u postupak vanjskog provoza Unije u skladu s člankom 226. Zakonika i robu koja se stavlja u postupak unutarnjeg provoza Unije u skladu s člankom 227. Zakonika, pod uvjetom da se svaka stavka robe na odgovarajući način označi u provoznoj deklaraciji.

Članak 295.

Područje primjene

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

Postupak provoza Unije obvezan je u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se roba koja nije roba Unije koja se prevozi zračnim putem utovaruje ili pretovaruje u zračnoj luci Unije;

(b)	ako se roba koja nije roba Unije koja se prevozi morem prevozi uslugom redovitog brodskog prijevoza odobrenom u skladu s člankom 120. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

Pododjeljak 2.

Formalnosti u otpremnom carinskom uredu

Članak 296.

Provozna deklaracija i prijevozno sredstvo

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Svaka provozna deklaracija smije obuhvaćati samo robu stavljenu u postupak provoza Unije koja se prevozi ili će se prevesti iz jednog otpremnog carinskog ureda u jedan odredišni carinski ured na jednom prijevoznom sredstvu, u kontejneru ili u paketu.

Međutim, jedna provozna deklaracija može obuhvaćati robu koja se prevozi ili će se prevesti iz jednog otpremnog carinskog ureda u jedan odredišni carinski ured u više kontejnera ili u više pakiranja ako su kontejneri ili pakiranja utovareni na jedno prijevozno sredstvo.

2.   Za potrebe ovog članka sljedeća prijevozna sredstva smatraju se jednim prijevoznim sredstvom pod uvjetom da se roba koja se prevozi otprema zajedno:

(a)	cestovno vozilo s prikolicama ili poluprikolicama;

(b)	kompozicija tračničkih kola ili vagona;

(c)	brodovi koji čine jednu kompoziciju.

3.   Ako se za potrebe postupka provoza Unije jedno prijevozno sredstvo upotrebljava za utovar robe u više otpremnih carinskih ureda te za istovar u više odredišnih carinskih ureda, za svaku se pošiljku podnose zasebne provozne deklaracije.

Članak 297.

Rok za podnošenje robe

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Otpremni carinski ured određuje rok u kojem se roba podnosi odredišnom carinskom uredu, uzimajući u obzir sljedeće:

(a)

put;

(b)	prijevozno sredstvo;

(c)	prometno zakonodavstvo ili drugo zakonodavstvo koji bi moglo utjecati na određivanje roka;

(d)	sve relevantne informacije koje je dostavio korisnik postupka.

2.   Ako otpremni carinski ured odredi rok, carinska tijela države članica na čije državno područje roba ulazi tijekom postupka provoza Unije dužna su poštovati taj rok i ne smiju ga mijenjati.

Članak 298.

Put kretanja robe u postupku provoza Unije

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Roba stavljena u postupak provoza Unije prevozi se do odredišnog carinskog ureda ekonomski opravdanim putom.

2.   Ako otpremni carinski ured ili korisnik postupka to smatraju potrebnim, otpremni carinski ured određuje put za kretanje robe tijekom postupka provoza Unije uzimajući u obzir sve relevantne informacije koje je dostavio korisnik postupka.

Ako carinski ured određuje put, u elektronički sustav provoza mora unijeti barem naznaku države članice kroz koju se odvija provoz.

Članak 299.

Postavljanje plombe kao mjera prepoznavanja robe

(članak 192., članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Ako se roba stavlja u postupak provoza Unije, otpremni carinski ured stavlja plombu na sljedeće:

(a)	prostor u kojem se roba nalazi, ako je otpremni carinski ured potvrdio da su prijevozno sredstvo ili kontejner prikladni za plombiranje;

(b)	svaki pojedinačni paket, u ostalim slučajevima.

2.   Otpremni carinski ured u elektronički sustav provoza upisuje broj plombi i jedinstvene identifikacijske oznake plombi.

Članak 300.

Prikladnost za plombiranje

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Otpremni carinski ured smatra da je prijevozno sredstvo ili kontejner prikladan za plombiranje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	plombe se mogu jednostavno i učinkovito postaviti na prijevozno sredstvo ili kontejner;

(b)	prijevozno sredstvo ili kontejner konstruirani su tako da pri unošenju ili iznošenju robe ostaju vidljivi tragovi unošenja ili iznošenja, plomba puca ili pokazuju znakove neovlaštenog mijenjanja ili elektronički sustav praćenja registrira unošenje ili iznošenje;

(c)	u prijevoznom sredstvu ili kontejneru nema skrivenih prostora u koje se može sakriti roba;

(d)	prostori namijenjeni za robu lako su dostupni za pregled carinskog tijela.

2.   Prikladnima za plombiranje smatraju se i cestovna vozila, prikolice, poluprikolice i kontejneri odobreni za prijevoz robe pod carinskom plombom u skladu s međunarodnim sporazumom u kojem je Unija jedna od ugovornih stranaka.

Članak 301.

Svojstva carinskih plombi

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Carinske plombe moraju imati barem sljedeća osnovna svojstva i biti u skladu sa sljedećim tehničkim specifikacijama:

(a)

osnovna svojstva plombi: i. ostaju neoštećene i sigurno pričvršćene u uobičajenoj uporabi; ii. lako ih je provjeriti i prepoznati; iii. izrađene su tako da svako pucanje, neovlašteno mijenjanje ili uklanjanje ostavlja tragove vidljive golim okom; iv. napravljene su za jednokratnu uporabu ili, ako su namijenjene za višekratnu uporabu, tako da pri svakoj ponovnoj uporabi daju jasnu jedinstvenu identifikacijsku oznaku; v. na sebi imaju jedinstvene identifikacijske oznake koje su trajne, lako čitljive i numerirane jedinstvenim brojem;

(b)

tehničke specifikacije: i. oblik i dimenzije plombi mogu se razlikovati ovisno o korištenoj metodi plombiranja, ali dimenzije moraju biti takve da identifikacijske oznake budu lako čitljive; ii. identifikacijske oznake plombi nemoguće je krivotvoriti i teško reproducirati; iii. materijal koji se koristi otporan je na slučajni lom i onemogućuje neprimjetno krivotvorenje ili ponovnu uporabu.

2.   Ako je plombe potvrdilo nadležno tijelo u skladu s međunarodnom normom ISO 17712:2013 „Kontejneri za prijevoz tereta – Mehaničke plombe”, smatra se da te plombe ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1.

Za isporuke u kontejnerima u što je moguće većoj mjeri treba upotrebljavati plombe visoke razine sigurnosti.

3.   Na carinskoj plombi mora biti navedeno sljedeće:

(a)	riječ „carina” na jednom od službenih jezika Unije ili odgovarajuću kraticu;

(b)	oznaka zemlje, u obliku koda ISO-alpha-2, kojom se označava država članica u kojoj je plomba postavljena;

(c)	države članice mogu dodati simbol europske zastave.

Države članice mogu se dogovoriti o uporabi zajedničkih sigurnosnih značajki i tehnologije.

4.   Svaka država članica obavješćuje Komisiju o vrstama carinskih plombi koje upotrebljava. Komisija te informacije stavlja na raspolaganje svim državama članicama.

5.   Ako je radi carinskog pregleda potrebno ukloniti plombu, carinsko tijelo mora se potruditi ponovno plombirati robu carinskom plombom barem iste razine sigurnosti te u dokumentaciji o teretu zabilježiti pojedinosti o toj radnji, uključujući broj nove plombe.

Članak 302.

Alternativne mjere prepoznavanja robe

(članak 192., članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Odstupajući od članka 299. ove Uredbe, otpremni carinski ured može odlučiti da robu stavljenu u postupak provoza Unije neće plombirati, već se umjesto toga može oslanjati na opis robe u provoznoj deklaraciji ili u dopunskim ispravama pod uvjetom da je taj opis dovoljno precizan da se na temelju njega može lako prepoznati roba te pod uvjetom da je navedena količina i priroda robe te sve posebne značajke kao što su serijski brojevi robe.

2.   Odstupajući od članka 299. ove Uredbe, osim ako otpremni carinski ured odluči drukčije, plomba se ne postavlja ni na prijevozno sredstvo ni na pojedinačna pakiranja koja sadržavaju robu u sljedećim slučajevima:

(a)	roba se prevozi zračnim putem i svaka je pošiljka označena s brojem pratećeg zračnog tovarnog lista ili pošiljka čini jedinicu tereta na kojoj je naveden broj pratećeg zračnog tovarnog lista;

(b)	roba se prevozi željeznicom, a željeznički prijevoznici primjenjuju mjere za prepoznavanje robe.

Članak 303.

Puštanje robe u postupak provoza Unije

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   U postupak provoza Unije pušta se samo roba koja je plombirana u skladu s člankom 299. ove Uredbe ili u pogledu koje su poduzete alternativne mjere za prepoznavanje robe u skladu s člankom 302. ove Uredbe.

2.   Po puštanju robe, otpremni carinski ured šalje podatke o postupku provoza Unije:

(a)	deklariranom odredišnom carinskom uredu;

(b)	svakom deklariranom provoznom carinskom uredu.

Ti se podaci temelje na podacima iz provozne deklaracije, kako su prema potrebi izmijenjeni.

3.   Otpremni carinski ured korisnika postupka obavješćuje o puštanju robe u postupak provoza Unije.

4.   Na zahtjev korisnika postupka otpremni carinski ured korisniku postupka izdaje prateću provoznu ispravu ili, prema potrebi, prateću provoznu/sigurnosnu ispravu.

Prateća provozna isprava izdaje se na obrascu iz Priloga B-02 Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446 uz koji se prema potrebi prilaže popis stavki na obrascu iz Priloga B-03 istoj Delegiranoj uredbi. Prateća provozna/sigurnosna isprava izdaje se na obrascu iz Priloga B-04 istoj Delegiranoj uredbi uz koji se prilaže popis stavki provoza/osiguranja na obrascu iz Priloga B-05 istoj Delegiranoj uredbi.

Pododjeljak 3.

Formalnosti tijekom postupka provoza Unije

Članak 304.

Podnošenje provoznom carinskom uredu robe koja se kreće u postupku provoza Unije

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Roba se podnosi zajedno s MRN-om provozne deklaracije svim provoznim carinskim uredima.

2.   U vezi s podnošenjem MRN-a provozne deklaracije u svakom provoznom carinskom uredu primjenjuje se drugi stavak članka 184. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

3.   Provozni carinski ured evidentira prelazak robe preko granice na temelju podataka o postupku provoza Unije koje su dobili od otpremnog carinskog ureda. Provozni carinski ured o tom prelasku obavješćuje otpremni carinski ured.

4.   Ako se roba prevozi preko provoznog carinskog ureda koji nije carinski ured naveden u provoznoj deklaraciji, stvarni provozni carinski ured od otpremnog carinskog ureda traži podatke o postupku provoza Unije te otpremni carinski ured obavješćuje o prelasku predmetne robe preko granice.

5.   Provozni carinski uredi imaju pravo pregledati robu. Svi pregledi robe uglavnom se provode na temelju podataka o postupku provoza Unije koji su dobiveni od otpremnog carinskog ureda.

6.   Stavci 1. do 4. ne primjenjuju se na prijevoz robe željeznicom pod uvjetom da provozni carinski ured može drugim sredstvima provjeriti prelazak robe preko granice. Takva se provjera provodi samo u slučaju potrebe. Provjera se može provesti naknadno.

Članak 305.

Incidenti tijekom kretanje robe u okviru postupka provoza Unije

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Prijevoznik nakon nezgode mora bez nepotrebnog odlaganja podnijeti robu zajedno s MRN-om provozne deklaracije najbližem carinskom tijelu države članice na čijem se državnom području prijevozno sredstvo nalazi:

(a)	ako je prijevoznik obvezan skrenuti s puta utvrđenog u skladu s člankom 298. ove Uredbe zbog okolnosti koje su izvan njegove kontrole;

(b)	ako su plombe tijekom aktivnosti prijevoza oštećene ili neovlašteno izmijenjene u okolnostima koje su izvan kontrole prijevoznika;

(c)	ako se roba, pod nadzorom carinskog tijela, pretovaruje s jednog prijevoznog sredstva na drugo;

(d)	ako je zbog neposredne opasnosti nužno odmah djelomično ili potpuno istovariti prijevozno sredstvo pod plombom;

(e)	ako je došlo do nezgode koja može utjecati na sposobnost korisnika postupka ili prijevoznika da ispune svoje obveze;

(f)	ako se zamijeni bilo koji element koji čini jedno prijevozno sredstvo iz članka 296. stavka 2. ove Uredbe.

2.   Ako smatra da se predmetni postupak provoza Unije može nastaviti, carinsko tijelo na čijem se području nalazi prijevozno sredstvo poduzima sve mjere koje smatra potrebnima.

Relevantne informacije o incidentima iz stavka 1. carinsko tijelo unosi u elektronički sustav provoza.

3.   U slučaju incidenta iz stavka 1. točke (c) carinska tijela ne zahtijevaju podnošenje robe zajedno s MRN-om provozne deklaracije ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	roba se pretovaruje s prijevoznog sredstva bez plombe;

(b)	korisnik postupka ili prijevoznik u ime korisnika postupka dostavlja odgovarajuće podatke o pretovaru carinskom tijelu države članice na čijem se državnom području to prijevozno sredstvo nalazi;

(c)	predmetno tijelo unijelo je odgovarajuće podatke u elektronički sustav provoza.

4.   U slučaju incidenta iz stavka 1. točke (f) prijevoznik može nastaviti postupak provoza Unije ako je jedno ili više tračničkih vozila zbog tehničkih problema isključeno iz kompozicije tračničkih kola ili vagona.

5.   U slučaju incidenta iz stavka 1. točke (f), ako se promijeni vučno vozilo cestovnog vozila bez promjene prikolice ili poluprikolice, carinsko tijelo ne zahtijeva podnošenje robe zajedno s MRN-om provozne deklaracije ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	korisnik postupka ili prijevoznik u ime korisnika postupka dostavlja odgovarajuće podatke o sastavu cestovnog vozila carinskom tijelu države članice na čijem se državnom području to prijevozno sredstvo nalazi;

(b)	predmetno tijelo unijelo je odgovarajuće podatke u elektronički sustav provoza.

6.   Do datumâ puštanja u uporabu nadogradnje novog kompjutoriziranog provoznog sustava (NCTS) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, u slučajevima iz stavka 1. prijevoznik unosi potrebne podatke u prateću provoznu ispravu ili prateću provoznu/sigurnosnu ispravu te robu zajedno s pratećom provoznom ispravom ili pratećom provoznom/sigurnosnom ispravom odmah nakon incidenta predočuje najbližem carinskom tijelu države članice na čijem se području nalazi prijevozno sredstvo.

U slučajevima iz stavka 3. točaka (a) i (b), stavka 4. i stavka 5. točke (a) prijevoznik je oslobođen obveze podnošenja robe i MRN-a provozne deklaracije tom carinskom tijelu.

Odgovarajuće podatke o incidentima tijekom postupka provoza u elektronički sustav provoza unosi provozni carinski ured ili odredišni carinski ured.

7.   Do datumâ puštanja u uporabu nadogradnje novog kompjutoriziranog provoznog sustava (NCTS) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU ne primjenjuje se drugi podstavak stavka 2. ovog članka.

Pododjeljak 4.

Formalnosti u odredišnom carinskom uredu

Članak 306.

Podnošenje robe koja je stavljena u postupak provoza Unije u odredišnom carinskom uredu

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Kada roba koja je stavljena u postupak provoza Unije stigne u odredišni carinski ured, tom se carinskom uredu podnosi sljedeće:

(a)

roba;

(b)	MRN provozne deklaracije;

(c)	sve informacije koje zahtijeva odredišni carinski ured.

Roba se podnosi tijekom službenog radnog vremena. Međutim, na zahtjev dotične osobe odredišni carinski ured može dopustiti da se roba podnese izvan službenog radnog vremena ili na bilo kojem drugom mjestu.

2.   U vezi s podnošenjem MRN-a provozne deklaracije u svakom provoznom carinskom uredu primjenjuje se članak 184. stavak 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

3.   Ako je roba podnesena nakon isteka roka koji je odredio otpremni carinski ured u skladu s člankom 297. stavkom 1. ove Uredbe, smatra se da je korisnik postupka poštovao rok ako on ili prijevoznik odredišnom carinskom uredu pruže zadovoljavajući dokaz da nisu odgovorni za kašnjenje.

4.   Postupak provoza Unije može se završiti u nekom drugom carinskom uredu, osim onog deklariranog u provoznoj deklaraciji. Taj se carinski ured tada smatra odredišnim carinskim uredom.

5.   Na zahtjev osobe koja podnosi robu u odredišnom carinskom uredu taj carinski ured izdaje potvrdu o primitku kojom se potvrđuje podnošenje robe u carinskom uredu i u kojoj se upućuje na MRN provozne deklaracije.

Ta se potvrda izdaje na obrascu iz Priloga 72-03, a unaprijed je popunjava predmetna osoba.

Potvrda se ne smije upotrebljavati kao alternativni dokaz o završetku postupka provoza Unije u smislu članka 312. ove Uredbe.

Članak 307.

Obavijest o dolasku robe u postupku provoza Unije

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Odredišni carinski ured obavješćuje otpremni carinski ured o dolasku robe na dan podnošenja robe i MRN-a provozne deklaracije u skladu s člankom 306. stavkom 1. ove Uredbe.

2.   Ako se postupak provoza Unije završi u nekom drugom carinskom uredu, osim onog deklariranog u provoznoj deklaraciji, carinski ured koji se smatra odredišnim carinskim uredom u skladu s člankom 306. stavkom 4. ove Uredbe o dolasku obavješćuje otpremni carinski ured na dan podnošenja robe i MRN-a provozne deklaracije u skladu s člankom 306. stavkom 1. ove Uredbe.

Otpremni carinski ured o dolasku robe obavješćuje odredišni carinski ured deklariran u provoznoj deklaraciji.

Članak 308.

Provjere i izdavanje alternativnog dokaza

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Ako je postupak provoza Unije završen, odredišni carinski ured obavlja carinsku provjeru na temelju podataka o postupku provoza Unije koje je dobio od otpremnog carinskog ureda.

2.   Ako je postupak provoza Unije završen, odredišni carinski ured nije otkrio nikakve nepravilnosti, a korisnik postupka podnio je prateću provoznu ispravu ili prateću provoznu/sigurnosnu ispravu, taj carinski ured na zahtjev korisnika postupka ovjerava predmetnu ispravu radi pružanja alternativnog dokaza u skladu s člankom 305. Ovjeru sačinjavaju pečat tog carinskog ureda, potpis službenika, datum i sljedeća napomena:

Članak 309.

Slanje rezultata provjere

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Odredišni carinski ured o rezultatima provjera obavješćuje otpremni carinski ured najkasnije trećeg dana od dana podnošenja robe odredišnom carinskom uredu ili na nekom drugom mjestu u skladu s člankom 306. stavkom 1. ove Uredbe. U iznimnim slučajevima taj se rok može produljiti do šest dana.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako robu prima ovlašteni primatelj iz članka 233. stavka 4. točke (b) Zakonika, otpremni carinski ured obavješćuje se najkasnije šestog dana od dana kada je roba isporučena ovlaštenom primatelju.

Ako se roba prevozi željeznicom, a jedno ili više tračničkih vozila zbog tehničkih su problema isključena iz kompozicije tračničkih kola ili vagona, u skladu s člankom 305. stavkom 4. ove Uredbe, otpremni carinski ured obavješćuje se najkasnije dvanaestog dana od dana podnošenja prvog dijela robe.

3.   Do datumâ puštanja u uporabu nadogradnje novog kompjutoriziranog provoznog sustava (NCTS) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU ne primjenjuje se drugi podstavak stavka 2. ovog članka.

Pododjeljak 5.

Postupak potrage i naplata carinskog duga

Članak 310.

Postupak potrage za robu koja se kreće u postupku provoza Unije

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Ako otpremni carinski ured, nakon što je zaprimio obavijest o dolasku robe, ne primi rezultate provjere u roku od šest dana u skladu s člankom 309. stavkom 1. ove Uredbe ili člankom 309. stavkom 2. prvim podstavkom ove Uredbe ili u roku od dvanaest dana u skladu s člankom 309. stavkom 2. drugim podstavkom ove Uredbe, taj carinski ured odmah upućuje zahtjev za dostavu rezultata provjere odredišnom carinskom uredu koji je poslao obavijest o dolasku robe.

Odredišni carinski ured rezultate provjere šalje odmah po primitku zahtjeva otpremnog carinskog ureda.

2.   Ako carinsko tijelo države članice otpreme još nije primilo podatke koji omogućuju zaključenje postupka provoza Unije ili naplatu carinskog duga, dužno je zatražiti odgovarajuće informacije od korisnika postupka ili, ako su dostatni podaci raspoloživi na odredištu, od odredišnog carinskog uredu u sljedećim slučajevima:

(a)	ako otpremni carinski ured ne primi obavijest o dolasku robe do isteka roka za podnošenje robe utvrđenog u skladu s člankom 297. ove Uredbe;

(b)	ako otpremni carinski ured ne dobije rezultate provjere koji su zatraženi u skladu sa stavkom 1.;

(c)	ako otpremni carinski ured utvrdi da su obavijest o dolasku robe ili rezultati provjere dostavljeni greškom.

3.   Carinsko tijelo države članice otpreme šalje zahtjeve za dostavu informacija u skladu sa stavkom 2. točkom (a) u roku od sedam dana od isteka roka iz tog stavka te zahtijeva informacije u skladu sa stavkom 2. točkom (b) u roku od sedam dana od isteka odgovarajućeg roka iz stavka 1.

Međutim, ako prije isteka tih rokova carinsko tijelo države članice otpreme primi informaciju da postupak provoza Unije nije pravilno završen ili posumnja da bi to mogao biti slučaj, ono bez odlaganja šalje zahtjev.

4.   Odgovori na zahtjeve podnesene u skladu sa stavkom 2. dostavljaju se u roku od 28 dana od dana njihova slanja.

5.   Ako po primitku zahtjeva u skladu sa stavkom 2. odredišni carinski ured ne dostavi dostatne informacije za zaključenje postupka provoza Unije, carinsko tijelo države članice otpreme zahtijeva od korisnika postupka da te informacije dostavi najkasnije 35 dana od pokretanja postupka potrage.

Međutim, do datumâ puštanja u uporabu nadogradnje novog kompjutoriziranog provoznog sustava (NCTS) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, to carinsko tijelo od korisnika postupka zahtijeva da te informacije dostavi u roku od 28 dana od pokretanja postupka potrage.

Korisnik postupka na taj zahtjev odgovara u roku od 28 dana od dana slanja zahtjeva.

6.   Ako podaci iz odgovora korisnika postupka u skladu sa stavkom 5. nisu dovoljni za zaključenje postupka provoza Unije, ali ih carinsko tijelo države članice otpreme smatra dovoljnima za nastavak postupka potrage, to tijelo odmah šalje zahtjev za dodatne informacije uključenom carinskom uredu.

Taj carinski ured na zahtjev odgovara u roku od 40 dana od dana slanja zahtjeva.

7.   Ako se tijekom postupka potrage utvrđenog u stavcima 1. do 6. utvrdi da je postupak provoza Unije pravilno završen, carinsko tijelo države članice otpreme zaključuje postupak provoza Unije te o zaključenju postupka odmah obavješćuje korisnika postupka, a prema potrebi i sva carinska tijela koja su eventualno pokrenula postupak naplate.

8.   Ako se tijekom postupka potrage utvrđenog u stavcima 1. do 6. utvrdi da se postupak provoza Unije ne može zaključiti, carinsko tijelo države članice otpreme utvrđuje je li nastao carinski dug.

Ako je nastao carinski dug, carinsko tijelo države članice otpreme poduzima sljedeće mjere:

(a)	identificira dužnika;

(b)	utvrđuje carinsko tijelo koje je odgovorno za obavijesti o carinskom dugu u skladu s člankom 102. stavkom 1. Zakonika.

Članak 311.

Zahtjev za prijenos naplate carinskog duga

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Ako tijekom postupka potrage, a prije isteka roka iz članka 77. točke (a) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 carinsko tijelo države članice otpreme dobije dokaze da se mjesto u kojem su se dogodili događaji na temelju kojih je nastao carinski dug nalazi u drugoj državi članici, to tijelo odmah, a najkasnije u navedenom roku, sve dostupne podatke šalje nadležnom carinskom tijelu u tom mjestu.

2.   Nadležno carinsko tijelo u tom mjestu potvrđuje primitak podataka i obavješćuje carinsko tijelo države članice otpreme je li nadležno za naplatu duga. Ako carinsko tijelo države članice otpreme tu informaciju ne primi u roku od 28 dana, odmah nastavlja postupak potrage ili pokreće naplatu duga.

Članak 312.

Alternativni dokaz završetka postupka provoza Unije

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Smatra se da je postupak provoza Unije ispravno završen ako korisnik postupka carinskom tijelu države članice otpreme predoči jednu od sljedećih isprava kojima se omogućuje prepoznavanje robe:

(a)	isprava koju je ovjerilo carinsko tijelo države članice odredišta kojom se utvrđuje istovjetnost robe i utvrđuje da je roba podnesena u odredišnom carinskom uredu ili je isporučena ovlaštenom primatelju u skladu s člankom 233. stavkom 4. točkom (b) Zakonika;

(b)	isprava ili carinska evidencija koju je ovjerilo carinsko tijelo države članice kojom se utvrđuje da je roba fizički napustila carinsko područje Unije;

(c)	carinsku ispravu izdanu u trećoj zemlji u kojoj je roba stavljena u carinski postupak;

(d)	ispravu izdanu u trećoj zemlji, s pečatom ili drugom ovjerom carinskog tijela te zemlje, u kojoj je utvrđeno da se smatra da je roba u toj zemlji u slobodnom prometu.

2.   Umjesto isprava iz stavka 1. kao dokaz mogu se dostaviti njihove preslike koje je ovjerilo tijelo koje je ovjerilo izvorne isprave, tijelo predmetne treće zemlje ili tijelo države članice.

3.   Obavijest o dolasku robe iz članka 300. ne smatra se dokazom da je postupak provoza Unije pravilno završen.

Pododjeljak 6.

Pojednostavnjenja koja se primjenjuju u postupku provoza Unije

Članak 313.

Teritorijalno područje primjene pojednostavnjenja

(članak 233. stavak 4. Zakonika)

1.   Pojednostavnjenja iz članka 233. stavka 4. točaka (a) i (c) Zakonika primjenjuju se samo na postupak provoza Unije koje započinju u državi članici u kojoj je izdano odobrenje za pojednostavnjenje.

2.   Pojednostavnjenje iz članka 233. stavka 4. točke (b) Zakonika primjenjuje se samo na postupke provoza Unije koje završavaju u državi članici u kojoj je izdano odobrenje za pojednostavnjenje.

3.   Pojednostavnjenje iz članka 233. stavka 4. točke (e) Zakonika primjenjuje se samo u državama članicama navedenima u odobrenju za pojednostavnjenje.

Članak 314.

Stavljanje robe u postupak provoza Unije od strane ovlaštenog pošiljatelja

(članak 233. stavak 4. točka (a) Zakonika)

1.   Ako namjerava staviti robu u postupak provoza Unije, ovlašteni pošiljatelj u otpremnom carinskom uredu podnosi provoznu deklaraciju. Ovlašteni pošiljatelj ne može započeti postupak provoza Unije do isteka roka navedenog u odobrenju iz članka 233. stavka 4. točke (a) Zakonika.

2.   Ovlašteni pošiljatelj unosi sljedeće podatke u elektronički sustav provoza:

(a)	put, ako je predviđen u skladu s člankom 291.;

(b)	rok utvrđen u skladu s člankom 297. ove Uredbe u kojem se roba podnosi odredišnom carinskom uredu;

(c)	broj plombi i, prema potrebi, njihove jedinstvene identifikacijske oznake.

3.   Ovlašteni pošiljatelj smije otisnuti prateću provoznu ispravu ili prateću provoznu/sigurnosnu ispravu tek nakon što od otpremnog carinskog ureda dobije obavijest o puštanju robe u postupak provoza Unije. Međutim, do datumâ puštanja u uporabu nadogradnje novog kompjutoriziranog provoznog sustava (NCTS) iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, te isprave otiskuje ovlašteni pošiljatelj.

Članak 315.

Formalnosti za robu koja se kreće u postupku provoza Unije i koju prima ovlašteni primatelj

(članak 233. stavak 4. točka (b) Zakonika)

1.   Kada se roba dopremi u mjesto navedeno u odobrenju iz članka 233. stavka 4. točke (b) Zakonika, ovlašteni primatelj dužan je:

(a)	odmah izvijestiti odredišni carinski ured o dolasku robe te ga obavijestiti o svim nepravilnostima ili incidentima koji su se dogodili tijekom prijevoza;

(b)	istovariti robu tek nakon što za to dobije odobrenje odredišnog carinskog ureda;

(c)	nakon istovara, u svoju evidenciju odmah upisati rezultate pregleda i sve druge relevantne podatke o istovaru;

(d)	izvijestiti odredišni carinski ured o rezultatima pregleda robe te ga obavijestiti o svim nepravilnostima najkasnije trećeg dana od dana primitka odobrenja za istovar robe.

2.   Kada odredišni carinski ured primi obavijest o dolasku robe u poslovne prostorije ovlaštenog primatelja, o tome obavješćuje otpremni carinski ured.

3.   Kada dobije rezultate pregleda robe iz stavka 1. točke (d), odredišni carinski ured rezultate provjere šalje otpremnom carinskom uredu najkasnije šestog dana od dana isporuke robe ovlaštenom primatelju.

Članak 316.

Završetak postupka provoza Unije za robu koju je primio ovlašteni primatelj

(članak 233. stavak 4. točka (b) Zakonika)

1.   Smatra se da je korisnik postupka ispunio svoje obveze, a postupak provoza smatra se završenim u skladu s člankom 233. stavkom 2. Zakonika ako je roba podnesena ovlaštenom primatelju neoštećena kako je predviđeno člankom 233. stavkom 4. točkom (b) Zakonika na mjestu navedenom u odobrenju u roku u skladu s člankom 297. stavkom 1. ove Uredbe.

2.   Na zahtjev prijevoznika, ovlašteni primatelj izdaje potvrdu kojom se potvrđuje dolazak robe na mjesto navedeno u odobrenju iz članka 233. stavka 4. točke (b) Zakonika i u kojoj se upućuje na MRN postupka provoza Unije. Potvrda se izdaje na obrascu iz Priloga 72-03.

Članak 317.

Formalnosti za upotrebu posebnih plombi

(članak 233. stavak 4. točka (c) Zakonika)

1.   Posebne plombe ispunjavaju zahtjeve utvrđene člankom 301. stavkom 1. ove Uredbe.

Ako je plombe potvrdilo nadležno tijelo u skladu s međunarodnom normom ISO 17712:2013 „Kontejneri za prijevoz tereta – Mehaničke plombe”, smatra se da te plombe ispunjavaju navedene zahtjeve.

Za isporuke u kontejnerima u što je moguće većoj mjeri treba upotrebljavati plombe visoke razine sigurnosti.

2.   Posebna plomba sadržava jednu od sljedećih napomena:

(a)	ime osobe koja je u skladu s člankom 233. stavkom 4. točkom (c) Zakonika tu vrstu plombe ovlaštena upotrebljavati;

(b)	odgovarajuću kraticu ili oznaku na temelju koje carinsko tijelo države članice otpreme može identificirati predmetnu osobu.

3.   Korisnik postupka u provoznu deklaraciju upisuje broj i jedinstvene identifikacijske oznake posebnih plombi te stavlja plombe najkasnije pri stavljanju robe u postupak provoza Unije.

Članak 318.

Carinski nadzor pri upotrebi posebnih plombi

(članak 233. stavak 4. točka (c) Zakonika)

Carinsko tijelo:

(a)	obavješćuje Komisiju i carinska tijela ostalih država članica o posebnim plombama koje su u upotrebi te o posebnim plombama koje je odlučilo ne odobriti zbog nepravilnosti ili tehničkih nedostataka;

(b)	provodi reviziju posebnih plombi koje je odobrilo i koje su u upotrebi ako ga drugo tijelo obavijesti da je odlučilo ne odobriti određenu vrstu posebne plombe;

(c)	provodi uzajamno savjetovanje radi postizanja zajedničke procjene;

(d)	nadzire upotrebu posebnih plombi od strane osoba ovlaštenih u skladu s člankom 197. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

Po potrebi Komisija i države članice mogu na temelju međusobnog dogovora utvrditi zajednički sustav brojčanog označivanja, definirati upotrebu zajedničkih sigurnosnih značajki i tehnologije.

Članak 319.

Savjetovanje prije izdavanja odobrenja za upotrebu elektroničke prijevozne isprave kao provozne deklaracije u zračnom ili pomorskom prijevozu

(članak 22. Zakonika)

Nakon što provjeri jesu li ispunjeni uvjeti za odobrenje iz članka 191. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 i uvjeti iz članka 199. te Delegirane uredbe za zračni prijevoz odnosno iz članka 200. te Delegirane uredbe za pomorski prijevoz, carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke savjetuje se s carinskim tijelom u otpremnim i odredišnim zračnim lukama, u slučaju zračnog prijevoza, odnosno carinskim tijelom u otpremnim i odredišnim lukama, u slučaju pomorskog prijevoza.

Rok za savjetovanje iznosi 45 dana od datuma obavijesti iz članka 15. carinskog tijela nadležnog za donošenje odluke o uvjetima i kriterijima koje treba ispitati konzultirano carinsko tijelo.

Članak 320.

Formalnosti za upotrebu elektroničke prijevozne isprave kao provozne deklaracije u zračnom ili pomorskom prijevozu

(članak 233. stavak 4. točka (e) Zakonika)

1.   Roba se pušta u postupak provoza Unije ako su, u skladu s načinima utvrđenima u odobrenju, otpremnom carinskom uredu u zračnoj luci, u slučaju zračnog prijevoza, odnosno otpremnom carinskom uredu u luci, u slučaju pomorskog prijevoza, na raspolaganje stavljeni svi podaci iz elektroničke prijevozne isprave.

2.   Ako se roba stavlja u postupak provoza Unije, korisnik postupka u elektroničkoj prijevoznoj ispravi uz sve stavke navodi odgovarajuće oznake.

3.   Postupak provoza Unije završava kada se roba podnese odredišnom carinskom uredu u zračnoj luci, u slučaju zračnog prijevoza, odnosno odredišnom carinskom uredu u luci, u slučaju pomorskog prijevoza, a predmetnom carinskom uredu na raspolaganje su stavljeni podaci iz elektroničke prijevozne isprave u skladu s načinima utvrđenima u odobrenju.

4.   Korisnik postupka o svim prekršajima i nepravilnostima odmah obavješćuje otpremni carinski ured i odredišni carinski ured.

5.   Smatra se da je postupak provoza Unije zaključen osim ako su carinska tijela dobila obavijest ili su utvrdila da postupak nije pravilno završen.

Pododjeljak 7.

Roba koja se prevozi fiksnim prijevoznim instalacijama

Članak 321.

Prijevoz fiksnim prijevoznim instalacijama i provedba postupka provoza Unije

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1.   Ako roba koja se prevozi fiksnim prijevoznim instalacijama uđe na carinsko područje Unije tim instalacijama, smatra se da je ta roba pri ulasku u predmetno područje roba stavljena u postupak provoza Unije.

2.   Ako se roba već nalazi na carinskom području Unije i prevozi se fiksnim prijevoznim instalacijama, smatra se da je stavljanjem na fiksne prijevozne instalacije ta roba stavljena u postupak provoza Unije.

3.   Za potrebe postupka provoza Unije, pri prijevozu robe fiksnim prijevoznim instalacijama korisnikom postupka smatra se upravitelj fiksnom prijevoznom instalacijom s poslovnim nastanom u državi članici preko čijeg je državnog područja roba ušla u carinsko područje Unije, u slučaju iz stavka 1., odnosno upravitelj fiksnom prijevoznom instalacijom u državi članici u kojoj je prijevoz započeo, u slučaju iz stavka 2.

Korisnik postupka i carinsko tijelo dogovaraju se o načinima carinskog nadzora robe koja se prevozi.

4.   Za potrebe članka 233. stavka 3. Zakonika, prijevoznikom se smatra upravitelj fiksnom prijevoznom instalacijom s poslovnim nastanom u državi članici preko čijeg se državnog područja roba prevozi fiksnom prijevoznom instalacijom.

5.   Postupak provoza Unije smatra se završenim kada se u komercijalnu evidenciju primatelja ili upravitelja fiksnom prijevoznom instalacijom upiše odgovarajući unos kojim se potvrđuje da je roba koja se prevozila fiksnom prijevoznom instalacijom:

(a)	stigla u objekte primatelja;

(b)	uključena u distribucijsku mrežu primatelja; ili

(c)	napustila carinsko područje Unije.

POGLAVLJE 4.

Posebna uporaba

Odjeljak 1.

Privremeni uvoz

Članak 322.

Zaključenje postupka privremenog uvoza u pogledu željezničkih prijevoznih sredstava, paleta i kontejnera

(članak 215. Zakonika)

1.   U pogledu željezničkih prijevoznih sredstava, koja na temelju sporazuma zajednički upotrebljavaju prijevoznici iz Unije i izvan Unije koji pružaju usluge prijevoza željeznicom, postupak privremenog uvoza može se zaključiti kada se izvezu ili ponovno izvezu željeznička prijevozna sredstva iste vrste ili iste vrijednosti kao i ona koja su stavljena na raspolaganje osobama s poslovnim nastanom u carinskom području Unije.

2.   Postupak privremenog uvoza za palete može se zaključiti kada se izvezu ili ponovno izvezu palete iste vrste ili iste vrijednosti kao i one koja su stavljene u postupak.

3.   U skladu s Konvencijom o carinskom postupanju sa zajedničkim kontejnerima koji se koriste u međunarodnom prijevozu (21), postupak privremenog uvoza za kontejnere zaključuje se kada se izvezu ili ponovno izvezu kontejneri iste vrste ili iste vrijednosti kao i oni koji su stavljeni u postupak.

Članak 323.

Posebno zaključenje za robu namijenjenu događanjima ili za prodaju

(članak 215. Zakonika)

Za potrebe zaključenja postupka privremenog uvoza u pogledu robe iz članka 234. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 uz iznimku robe iz članka 1. stavka 1. Direktive 2008/118/EZ, potrošnja te robe, njezino uništenje ili besplatna distribucija posjetiteljima događanja smatra se ponovnim izvozom pod uvjetom da je njezina količina u skladu s vrstom događanja, brojem posjetitelja i opsegom sudjelovanja korisnika postupka na tom događanju.

POGLAVLJE 5.

Prerada

Unutarnja proizvodnja

Članak 324.

Posebni slučajevi zaključenja postupka unutarnje proizvodnje IM/EX

(članak 215. Zakonika)

1.   Za potrebe zaključenja postupka unutarnje proizvodnje IM/EX ponovnim izvozom smatra se sljedeće:

(a)

prerađeni proizvodi isporučeni su osobama koje imaju pravo na oslobođenje od uvozne carine na temelju Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 18. travnja 1961., Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963. ili Njujorške konvencije o specijalnim misijama od 16. prosinca 1969. iz članka 128. stavka 1. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 (22);

(b)	prerađeni proizvodi isporučeni su oružanim snagama drugih zemalja, smještenima u području države članice, ako ta država članica odobrava posebno oslobođenje od uvozne carine u skladu s člankom 131. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1186/2009;

(c)	isporuka zrakoplova;

(d)	isporuka svemirskih letjelica i prateće opreme;

(e)	isporuka osnovnih prerađenih proizvoda za koje se primjenjuje nulta stopa uvozne carine u režimu erga omnes ili onih za koje je izdana svjedodžba o plovidbenosti iz članka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1147/2002 (23);

(f)	odlaganje, u skladu s odgovarajućim odredbama, sekundarnih prerađenih proizvoda čije je uništenje pod carinskim nadzorom zabranjeno radi zaštite okoliša.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se:

(a)

ako bi roba koja nije roba Unije, a koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje IM/EX podlijegala mjerama poljoprivredne ili trgovinske politike, privremenoj ili konačnoj antidampinškoj pristojbi, kompenzacijskoj pristojbi, zaštitnoj mjeri ili dodatnoj pristojbi kao posljedica suspenzije koncesija u slučaju deklariranja za puštanje u slobodni promet;

(b)	ako bi za robu bez podrijetla stavljenu u postupak unutarnje proizvodnje IM/EX nastao carinski dug u skladu s člankom 78. stavkom 1. Zakonika ako korisnik odobrenja namjerava ponovno izvesti prerađene proizvode.

3.   U slučaju stavka 1. točke (c), nadzorni carinski ured dopušta zaključenje postupka unutarnje proizvodnje IM/EX nakon što je roba koja je stavljena u postupak prvi put upotrijebljena za proizvodnju, popravak uključujući održavanje, izmjenu ili preinaku zrakoplova ili njegovih dijelova, pod uvjetom da evidencija korisnika postupka omogućuje provjeru ispravne primjene postupka i upravljanja njime.

4.   U slučaju stavka 1. točke (d), nadzorni carinski ured dopušta zaključenje postupka unutarnje proizvodnje IM/EX nakon što je roba koja je stavljena u postupak prvi put upotrijebljena za proizvodnju, popravak uključujući održavanje, izmjenu ili preinaku satelita, letjelica za njihovo lansiranje i zemaljsku opremu te njihove dijelove koji su sastavni dijelovi sustava, pod uvjetom da evidencija korisnika postupka omogućuje provjeru ispravne primjene postupka i upravljanja njime.

5.   U slučaju stavka 1. točke (e), nadzorni carinski ured dopušta zaključenje postupka unutarnje proizvodnje IM/EX nakon što je roba koja je stavljena u postupak prvi put upotrijebljena za postupke prerade povezane s isporučenim prerađenim proizvodima ili njihovim dijelovima, pod uvjetom da evidencija korisnika postupka omogućuje provjeru ispravne primjene postupka i upravljanja njime.

6.   U slučaju stavka 1. točke (f), korisnik postupka unutarnje proizvodnje dužan je dokazati da je zaključenje postupka unutarnje proizvodnje IM/EX u skladu s uobičajenim pravilima nemoguće ili neekonomično.

Članak 325.

Prerađeni proizvodi ili roba koji se smatraju puštenima u slobodni promet

(članak 215. Zakonika)

1.   Ako se odobrenjem za postupak unutarnje proizvodnje IM/EX precizira da se prerađeni proizvodi ili roba koji su stavljeni u postupak smatraju puštenima u slobodni promet ako nisu stavljeni u sljedeći postupak ili ponovno izvezeni po isteku razdoblja za zaključenje postupka, smatra se da je carinska deklaracija za puštanje u slobodni promet podnesena i prihvaćena te puštanje robe odobreno na dan isteka roka za zaključenje postupka.

2.   U slučajevima iz stavka 1. proizvodi ili roba koji su stavljeni u postupak unutarnje proizvodnje IM/EX postaju roba Unije u trenutku stavljanja na tržište.

GLAVA VIII.

ROBA KOJA SE IZNOSI IZ CARINSKOG PODRUČJA UNIJE

POGLAVLJE 1.

Formalnosti prije izlaska robe

Članak 326.

Elektronički sustav za izlazak robe

(članak 16. stavak 1. Zakonika)

Za obradu i razmjenu informacija o izlasku robe iz carinskog područja Unije upotrebljava se namjenski elektronički sustav uspostavljen u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakonika.

Prvi stavak ovog članak primjenjuje se od datumâ puštanja u uporabu automatiziranog sustava izvoza (AES) u okviru Carinskog zakonika Unije iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU.

Članak 327.

Roba koja nije obuhvaćena deklaracijom prije otpreme

(članak 267. Zakonika)

Ako se utvrdi da roba koja je namijenjena iznošenju iz carinskog područja Unije nije obuhvaćena deklaracijom prije otpreme, osim u slučaju oslobođenja od obveze podnošenja takve deklaracije izlazak robe podliježe podnošenju takve deklaracije.

Članak 328.

Analiza rizika

(članak 264. Zakonika)

1.   Analiza rizika provodi se prije puštanja robe u roku koji odgovara razdoblju od isteka roka za podnošenje deklaracije prije otpreme kako je utvrđeno člankom 244. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 do utovara ili otpreme robe, prema potrebi.

2.   Ako se primjenjuje oslobođenje od obveze podnošenja deklaracije prije otpreme u skladu s člankom 245. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 analiza rizika provodi se nakon podnošenja robe na temelju carinske deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz kojom je ta roba obuhvaćena ili, kada nisu dostupne, na temelju drugih dostupnih podataka o robi.

POGLAVLJE 2.

Formalnosti kod izlaska robe

Članak 329.

Određivanje izlaznog carinskog ureda

(članak 159. stavak 3. Zakonika)

1.   Osim ako se primjenjuju stavci 2. do 7., izlaznim carinskim uredom smatra se carinski ured nadležan za mjesto na kojem roba napušta carinsko područje Unije u smjeru odredišta izvan tog područja.

2.   U slučaju robe koja napušta carinsko područje Unije fiksnim prijevoznim instalacijama, izlaznim carinskim uredom smatra se carinski ured izvoza.

3.   Ako se roba utovaruje na plovilo ili zrakoplov radi prijevoza do odredišta izvan carinskog područja Unije, izlaznim carinskim uredom smatra se carinski ured nadležan za mjesto gdje se roba utovaruje na predmetno plovilo ili zrakoplov.

4.   Ako se roba utovaruje na plovilo koje nije uključeno u uslugu redovitog brodskog prijevoza iz članka 120. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, za mjesto gdje se roba utovaruje na to plovilo nadležan je izlazni carinski ured.

5.   Ako se roba, nakon što je puštena za izvoz, stavi u postupak vanjskog provoza, izlaznim carinskim uredom smatra se otpremni carinski ured postupka provoza.

6.   Ako se roba nakon što je puštena za izvoz stavi u postupak provoza koji nije postupak vanjskog provoza, izlaznim carinskim uredom smatra se otpremni carinski ured postupka provoza ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	odredišni carinski ured postupka provoza nalazi se u zemlji zajedničkog provoza;

(b)	odredišni carinski ured postupka provoza nalazi se na granici carinskog područja Unije, a roba se iznosi iz tog carinskog područja nakon prolaska kroz zemlju ili područje izvan carinskog područja Unije.

7.   Na zahtjev, izlaznim carinskim uredom smatra se carinski ured nadležan za mjesto na kojem robu na temelju jedinstvenog ugovora o prijevozu za prijevoz robe izvan carinskog područja Unije preuzimaju željeznički prijevoznici, poštanski operateri, zračni prijevoznici ili brodarska društva, pod uvjetom da roba napusti carinsko područje Unije željeznicom, poštom, zrakom ili morem.

8.   Stavci 4., 5. i 6. ne primjenjuje se u slučajevima trošarinske robe u sustavu odgode trošarine ili robe koja podliježe izvoznim formalnostima s ciljem odobravanja izvoznih subvencija u okviru zajedničke poljoprivredne politike.

9.   Ako se obavijest o ponovnom izvozu podnosi u skladu s člankom 274. stavkom 1. Zakonika, izlaznim carinskim uredom smatra se carinski ured nadležan za mjesto u kojem se roba nalazi u slobodnoj zoni ili u privremenom smještaju.

Članak 330.

Komunikacija između carinskog ureda izvoza i izlaznog carinskog ureda

(članak 267. stavak 1. Zakonika)

Osim ako se carinska deklaracija podnosi u obliku unosa u evidencije deklaranta u skladu s člankom 182. Zakonika, carinski ured izvoza po puštanju robe deklariranom izlaznom carinskom uredu dostavlja podatke iz izvozne deklaracije. Ti se podaci temelje na podacima iz izvozne deklaracije, kako su prema potrebi izmijenjeni.

Članak 331.

Podnošenje robe izlaznom carinskom uredu

(članak 267. Zakonika)

1.   U trenutku podnošenja robe izlaznom carinskom uredu osoba koja podnosi robu na izlazu:

(a)	navodi MRN izvozne deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz;

(b)	navodi sve nepodudarnosti između robe koja je deklarirana i puštena za izvoz i podnesene robe, uključujući slučajeve kada je roba prepakirana ili smještena u kontejner prije podnošenja izlaznom carinskom uredu;

(c)

ako se podnosi samo dio robe obuhvaćen izvoznom deklaracijom ili deklaracijom za ponovni izvoz, osoba koja podnosi robu navodi i količinu stvarno podnesene robe. Međutim, ako se ta roba podnosi u pakiranjima ili kontejnerima, ta osoba mora navesti broj pakiranja i, ako je roba u kontejnerima, identifikacijske brojeve kontejnera.

3.   Roba koja je deklarirana za izvoz ili ponovni izvoz može se podnijeti nekom drugom izlaznom carinskom uredu, osim onog deklariranog u deklaraciji za izvoz ili ponovni izvoz. Ako se stvarni izlazni carinski ured nalazi u drugoj državi članici, a ne u državi članici koja je izvorno deklarirana, taj carinski ured od carinskog ureda izvoza traži podatke iz izvozne deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz.

Članak 332.

Formalnosti kod izlaska robe

(članak 267. Zakonika)

1.   Ako roba koja se iznosi iz carinskog područja Unije podliježe carinskim provjerama, izlazni carinski ured provjerava tu robu na temelju podataka koje je dobio od carinskog ureda izvoza.

2.   Ako pri podnošenju robe izlaznom carinskom uredu osoba koja podnosi robu navede da pri podnošenju robe nedostaje dio robe koja je deklarirana za izvoz, ponovni izvoz ili vanjsku proizvodnju ili to izlazni carinski ured otkrije, taj carinski ured o robi koja nedostaje odmah obavješćuje carinski ured izvoza.

3.   Ako pri podnošenju robe osoba koja podnosi robu navede da je dio robe koja se podnosi izlaznom carinskom uredu višak u odnosu na robu deklariranu za izvoz, ponovni izvoz ili vanjsku proizvodnju ili to izlazni carinski ured otkrije, taj carinski ured zabranjuje izlazak viška robe sve do podnošenja izvozne deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz za predmetnu robu. Ta izvozna deklaracija ili deklaracija za ponovni izvoz može se podnijeti u izlaznom carinskom uredu.

4.   Ako osoba koja izlaznom carinskom uredu podnosi robu navede da postoji nepodudarnost u vrsti robe koja je deklarirana za izvoz, ponovni izvoz ili vanjsku proizvodnju u odnosu na robu koja se podnosi ili to izlazni carinski ured otkrije, izlazni carinski ured zabranjuje izlazak te robe do podnošenja izvozne deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz za predmetnu robu te o tome obavješćuje carinski ured izvoza. Ta izvozna deklaracija ili deklaracija za ponovni izvoz može se podnijeti u izlaznom carinskom uredu.

5.   Prijevoznik o izlazu robe obavješćuje izlazni carinski ured dostavljajući sve sljedeće podatke:

(a)	jedinstveni referentni broj pošiljke ili referentni broj prijevozne isprave;

(b)	ako se roba podnosi u pakiranjima ili kontejnerima, broj pakiranja i, ako je roba u kontejnerima, identifikacijski brojevi kontejnera;

(c)	po potrebi, MRN izvozne deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz.

Ta se obveza ne primjenjuje ako su ti podaci carinskim tijelima dostupni upotrebom postojećih informacijskih sustava trgovačkih, lučkih ili prijevoznih subjekata.

6.   Za potrebe stavka 5., osoba koja prijevozniku predaje robu dostavlja mu podatke iz tog stavka.

Prijevoznik može utovariti robu za prijevoz izvan carinskog područja Unije ako su mu dostupni podaci iz stavka 5.

Članak 333.

Nadzor robe puštene za izlazak i razmjena informacija između carinskih ureda

(članak 267. Zakonika)

1.   Nakon što je roba puštena za izlaz, izlazni carinski ured tu robu nadzire sve do njezina iznošenja iz carinskog područja Unije.

2.   Ako izlazni carinski ured nije i carinski ured izvoza, izlazni carinski ured o izlasku robe obavješćuje carinski ured izvoza najkasnije prvog radnog dana nakon dana kada je roba napustila carinsko područje Unije.

Međutim, u slučajevima iz članka 329. stavaka 3. do 7. ove Uredbe, izlazni carinski ured o izlasku robe obavješćuje carinski ured izvoza u sljedećem roku:

(a)	u slučajevima iz članka 329. stavaka 3. i 4., najkasnije prvog radnog dana nakon dana odlaska plovila ili zrakoplova iz luke odnosno zračne luke u kojoj je roba utovarena;

(b)	u slučajevima iz članka 329. stavka 5., najkasnije prvog radnog dana nakon dana stavljanja robe u postupak vanjskog provoza;

(c)	u slučajevima iz članka 329. stavka 6., najkasnije prvog radnog dana nakon dana zaključenja postupka provoza;

(d)	u slučajevima iz članka 329. stavka 7., najkasnije prvog radnog dana nakon dana preuzimanja robe na temelju jedinstvenog ugovora o prijevozu.

3.   Ako izlazni carinski ured nije i carinski ured izvoza, a izlazak robe je zabranjen, izlazni carinski ured obavješćuje carinski ured izvoza najkasnije prvog radnog dana nakon dana zabrane izlaska robe.

4.   U nepredviđenim okolnostima, ako se roba obuhvaćena jednom izvoznom deklaracijom ili deklaracijom za ponovni izvoz prevozi prema izlaznom carinskom uredu, a zatim treba napustiti carinsko područje Unije preko više izlaznih carinskih ureda, svaki izlazni carinski ured u kojem se roba podnese nadzire izlazak robe koja se iznosi iz carinskog područja Unije. Izlazni carinski ured o izlasku robe pod svojim nadzorom obavješćuje carinski ured izvoza.

5.   Ako se roba obuhvaćena jednom izvoznom deklaracijom ili deklaracijom za ponovni izvoz prevozi prema izlaznom carinskom uredu, a zatim zbog nepredviđenih okolnosti napusti carinsko područje Unije u više pošiljaka, izlazni carinski ured obavješćuje carinski ured izvoza o izlasku svake pošiljke.

6.   Ako roba napušta carinsko područje Unije u slučaju iz članka 329. stavka 7. ove Uredbe, prijevoznik na zahtjev nadležnih carinskih tijela na mjestu izlaska dostavlja podatke o toj robi. Ti podaci obuhvaćaju jedno od sljedećeg:

(a)	MRN izvozne deklaracije;

(b)	primjerak jedinstvenog ugovora o prijevozu za predmetnu robu;

(c)	jedinstveni referentni broj pošiljke ili referentni broj prijevozne isprave, a ako se roba podnosi u pakiranjima ili kontejnerima, broj pakiranja i, ako je roba u kontejnerima, identifikacijski broj kontejnera;

7.   Odstupajući od točke (c) stavka 2. ovog članka, do datumâ puštanja u uporabu automatiziranog sustava izvoza iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, u slučajevima iz članka 329. stavka 6. ove Uredbe rok u kojem izlazni carinski ured obavješćuje carinski ured izvoza o izlasku robe prvi je radni dan nakon dana stavljanja robe u postupak provoza ili dana kada je roba napustila carinsko područje Unije ili dana kada je zaključen postupak provoza.

8.   Odstupajući od stavka 4. ovog članka, do datumâ puštanja u uporabu automatiziranog sustava izvoza iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, izlazni carinski ured kojem je pošiljka prvi put podnesena preuzima rezultate izlaska od drugih izlaznih carinskih ureda te o izlasku robe obavješćuje carinski ured izvoza. To može učiniti tek nakon što sva roba napusti carinsko područje Unije.

9.   Odstupajući od stavka 5. ovog članka, do datumâ puštanja u uporabu automatiziranog sustava izvoza iz Priloga Provedbenoj odluci 2014/255/EU, ako roba obuhvaćena jednom izvoznom deklaracijom ili deklaracijom za ponovni izvoz stigne u izlazni carinski ured i naposljetku napusti carinsko područje Unije u više pošiljki zbog nepredviđenih okolnosti, izlazni carinski ured mora obavijestiti carinski ured izvoza o izlasku robe tek nakon što sva roba napusti carinsko područje Unije.

Članak 334.

Potvrđivanje izlaska robe

(članak 267. Zakonika)

1.   Carinski ured izvoza deklarantu ili izvozniku potvrđuje izlazak robe u sljedećim slučajevima:

(a)	ako je taj ured od izlaznog carinskog ureda dobio obavijest o izlasku robe;

(b)	ako je taj ured istodobno i izlazni carinski ured te ako je roba izašla;

(c)	ako taj ured smatra da su dokazi dostavljeni skladu s člankom 335. stavkom 4. ove Uredbe dovoljni.

2.   Ako je carinski ured izvoza potvrdio izlazak robe u skladu sa stavkom 1. točkom (c), on o tome obavješćuje izlazni carinski ured.

Članak 335.

Postupak potrage

(članak 267. Zakonika)

1.   Ako u roku od 90 dana nakon puštanja robe za izvoz ne dobije informacije o izlasku robe, carinski ured izvoza može od deklaranta zatražiti da ga obavijesti o datumu kada je roba napustila carinsko područje Unije i izlaznom carinskom uredu iz kojeg je roba napustila carinsko područje Unije.

2.   Deklarant može na vlastitu inicijativu obavijestiti carinski ured izvoza o datumima kada je roba napustila carinsko područje Unije i izlaznim carinskim uredima iz kojih je roba napustila carinsko područje Unije.

3.   Ako deklarant carinskom uredu izvoza dostavi podatke u skladu sa stavkom 1. ili 2., od carinskog ureda izvoza može zatražiti da potvrdi izlazak. Carinski ured izvoza u tu svrhu od izlaznog carinskog ureda traži podatke o izlasku robe, a potonji ured dužan je odgovoriti u roku od 10 dana.

Ako izlazni carinski ured ne dostavi odgovor u navedenom roku, carinski ured izvoza o tome obavješćuje deklaranta.

4.   Ako carinski ured izvoza obavijesti deklaranta da izlazni carinski ured nije dostavio odgovor u roku iz stavka 3., deklarant može carinskom uredu izvoza dostaviti dokaze da je roba napustila carinsko područje Unije.

Taj se dokaz može pružiti dostavljanjem jedne od sljedećih isprava ili njihovom kombinacijom:

(a)	preslika dostavnice koju je potpisao ili ovjerio primatelj izvan carinskog područja Unije;

(b)	potvrda plaćanja;

(c)

račun;

(d)	dostavnica;

(e)	isprava koju je potpisao ili ovjerio gospodarski subjekt koji je iznio robu izvan carinskog područja Unije;

(f)	isprava koju je obradilo carinsko tijelo države članice ili treće zemlje u skladu s pravilima i postupcima koji se primjenjuju u toj državi ili zemlji;

(g)	evidencije gospodarskih subjekata o robi za opskrbu brodova, zrakoplova ili objekata na moru.

POGLAVLJE 3.

Izvoz i ponovni izvoz

Članak 336.

Izvozna deklaracija ili deklaracija za ponovni izvoz za robu u razdvojenim pošiljkama

(članak 162. Zakonika)

Ako se roba iznosi iz carinskog područja Unije u najmanje dvije pošiljke, za svaku se pojedinačnu pošiljku podnosi zasebna izvozna deklaracija ili deklaracija za ponovni izvoz.

Članak 337.

Naknadno podnošenje izvozne deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz

(članci 162. i 267. Zakonika)

1.   Ako je bilo potrebno podnijeti izvoznu deklaraciju ili deklaraciju za ponovni izvoz, a roba je iznesena iz carinskog područja Unije bez takve deklaracije, izvoznik je dužan naknadno podnijeti izvoznu deklaraciju ili deklaraciju za ponovni izvoz. Takva deklaracija podnosi se u carinskom uredu nadležnom za mjesto u kojem izvoznik ima poslovni nastan. Taj carinski ured izvozniku potvrđuje izlazak robe pod uvjetom da bi puštanje bilo odobreno da je prije izlaska robe iz carinskog područja Unije deklaracija podnesena i da taj ured raspolaže dokazima da je roba napustila carinsko područje Unije.

2.   Ako je roba iz Unije koja se trebala ponovno uvesti napustila carinsko područje Unije, ali se više ne namjerava uvesti, pri čemu bi se upotrebljavala drugačija vrsta carinske deklaracije da nije bilo namjere ponovnog uvoza, izvoznik u carinskom uredu izvoza može podnijeti naknadnu izvoznu deklaraciju kojom se zamjenjuje izvorna deklaracija. Taj carinski ured izvozniku potvrđuje izlazak robe.

Međutim, ako je roba iz Unije napustila carinsko područje Unije na temelju karneta ATA i CPD, carinski ured izvoza izvozniku potvrđuje izlazak robe pod uvjetom da se poništi kupon za ponovni uvoz i talon karneta ATA i CPD.

Članak 338.

Podnošenje deklaracije za ponovni izvoz za robu obuhvaćenu karnetom ATA i CPD

(članak 159. stavak 3. Zakonika)

Carinski ured nadležan za ponovni izvoz robe na temelju karneta ATA i CPD smatra se, uz carinske urede iz članka 221. stavka 2. ove Uredbe, izlaznim carinskim uredom.

Članak 339.

Upotreba karneta ATA i CPD kao izvozne deklaracije

(članak 162. Zakonika)

1.   Karnet ATA i CPD smatra se izvoznom deklaracijom ako je karnet izdan u državi članici koja je ugovorna stranka Konvencije ATA ili Istanbulske konvencije, a odobrila ga je i za njega jamči udruga s poslovnim nastanom u Uniji, koja je dio jamstvenog lanca kako je definiran u članku 1. točki (d) Priloga A Istanbulskoj konvenciji.

2.   Karnet ATA i CPD ne smije se upotrebljavati kao izvozna deklaracija za robu iz Unije u sljedećim slučajevima:

(a)	predmetna roba podliježe izvoznim formalnostima s ciljem odobravanja izvoznih subvencija u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

(b)	predmetna roba dolazi iz interventnih zaliha, podliježe kontrolnim mjerama u vezi s uporabom i/ili odredištem te je prošla carinske formalnosti pri izvozu u područja izvan carinskog područja Unije u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

(c)	predmetna roba prihvatljiva je za povrat ili otpust uvoznih carina pod uvjetom da se izvozi iz carinskog područja Unije;

(d)	predmetna roba kreće se u sustavu odgode plaćanja carine unutar područja Unije u skladu s Direktivom 2008/118/EZ, osim ako se primjenjuje članak 30. te Direktive.

3.   Ako se karnet ATA upotrebljava kao izvozna deklaracija, carinski ured izvoza obavlja sljedeće formalnosti:

(a)	provjerava podatke navedene u poljima A do G izvoznog kupona u odnosu na robu koja se izvozi na temelju karneta;

(b)	prema potrebi popunjava polje na prvoj stranici obrasca s naslovom „Potvrda carinskih tijela”;

(c)	popunjava talon i polje H izvoznog kupona;

(d)	upisuje carinski ured izvoza u polje H točku (b) kupona za ponovni uvoz;

(e)	zadržava izvozni kupon.

4.   Ako carinski ured izvoza nije ujedno i izlazni carinski ured, carinski ured izvoza obavlja formalnosti navedene u stavku 3., ali ne popunjava polje 7 u talonu, koji popunjava izlazni carinski ured.

5.   Rokovi za ponovni uvoz robe koje je odredio carinski ured izvoza u polju H točki (b) izvoznog kupona ne smiju prekoračiti rok valjanosti karneta.

Članak 340.

Roba puštena za izvoz ili ponovni izvoz koja ne napušta carinsko područje Unije

(članak 267. Zakonika)

1.   Ako se roba puštena za izvoz ili ponovni izvoz više ne namjerava iznijeti iz carinskog područja Unije, deklarant odmah obavješćuje carinski ured izvoza.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., ako je roba već podnesena izlaznom carinskom uredu, osoba koja uklanja robu iz izlaznog carinskog ureda radi prijevoza do mjesta unutar carinskog područja Unije obavješćuje izlazni carinski ured o tome da se roba neće iznijeti iz carinskog područja Unije i navodi MRN izvozne deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz.

3.   Ako se u slučajevima iz članka 329. stavaka 5., 6. i 7. ove Uredbe zbog izmjene ugovora o prijevozu operacija prijevoza završi unutar carinskog područja Unije, a trebala se završiti izvan tog područja, predmetna trgovačka društva ili tijela mogu ispuniti preinačeni ugovor samo uz prethodnu suglasnost izlaznog carinskog ureda.

4.   U slučaju poništenja izvozne deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz u skladu s člankom 248. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, carinski ured izvoza o tom poništenju obavješćuje deklaranta i deklarirani izlazni carinski ured.

POGLAVLJE 4.

Izlazna skraćena deklaracija

Članak 341.

Mjere koje se poduzimaju nakon primitka izlazne skraćene deklaracije

(članak 271. Zakonika)

Carinski ured u kojem je podnesena izlazna skraćena deklaracija u skladu s člankom 271. stavkom 1. Zakonika:

(a)	registrira izlaznu skraćenu deklaraciju odmah po njezinu primitku;

(b)	deklarantu izdaje MRN;

(c)	prema potrebi, pušta robu za izlazak iz carinskog područja Unije.

Članak 342.

Roba za koju je podnesena izlazna skraćena deklaracija, a koja ne napušta carinsko područje Unije

(članak 174. Zakonika)

Ako se roba za koju je podnesena izlazna skraćena deklaracija više ne namjerava iznijeti iz carinskog područja Unije, osoba koja uklanja robu iz izlaznog carinskog ureda radi prijevoza do mjesta unutar tog područja obavješćuje izlazni carinski ured o tome da se roba neće iznijeti iz carinskog područja Unije i navodi MRN izlazne skraćene deklaracije.

POGLAVLJE 5.

Obavijest o ponovnom izvozu

Članak 343.

Mjere koje se poduzimaju nakon primitka obavijesti o ponovnom izvozu

(članak 274. Zakonika)

Izlazni carinski ured:

(a)	registrira obavijest o ponovnom izvozu odmah po njezinu primitku;

(b)	deklarantu izdaje MRN;

(c)	prema potrebi, pušta robu za izlazak iz carinskog područja Unije.

Članak 344.

Roba za koju je podnesena obavijest o ponovnom izvozu, a koja ne napušta carinsko područje Unije

(članak 174. Zakonika)

Ako se roba za koju je podnesena obavijest o ponovnom izvozu više ne namjerava iznijeti iz carinskog područja Unije, osoba koja iznosi robu iz izlaznog carinskog ureda radi prijevoza do mjesta unutar tog područja obavješćuje izlazni carinski ured o tome da se roba neće iznijeti iz carinskog područja Unije i navodi MRN obavijesti o ponovnom izvozu.

GLAVA IX.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 345.

Postupovna pravila za ponovnu procjenu odobrenja koja su na snazi prije 1. svibnja 2016.

1.   Odluke na temelju ponovne procjene odobrenja u skladu s člankom 250. stavkom 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 donose se prije 1. svibnja 2019.

Tim se odlukama opozivaju odobrenja podvrgnuta ponovnoj procjeni i prema potrebi izdaju nova odobrenja. Odluke se bez odlaganja dostavljaju korisnicima odobrenja.

2.   U slučajevima iz članka 253. točke (b) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, ako se izda novo odobrenje za uporabu zajedničkog osiguranja na temelju ponovne procjene odobrenja za uporabu zajedničkog osiguranja koje je povezano s odlukom o odobrenju odgode plaćanja primjenom jednog od postupaka iz članka 226. točke (b) ili (c) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (24), istodobno se automatski izdaje nova odgoda plaćanja u skladu s člankom 110 Zakonika.

3.   Ako odobrenja iz članka 251. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 sadržavaju upućivanja na Uredbu (EEZ) br. 2913/92 ili Uredbu (EEZ) br. 2454/93, ta se upućivanja čitaju u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu 90. Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446.

4.   Odstupajući od prvog stavka ovog članka, pojedinačna odobrenja za pojednostavnjene postupke (SASP) koja su već na snazi 1. svibnja 2016. valjana su do datuma puštanja u uporabu centraliziranog carinjenja za uvoz (CCI) i automatiziranog sustava izvoza (AES) iz Priloga Odluci Komisije 2014/255/EU.

Članak 346.

Prijelazne odredbe o zahtjevima za odobrenja podnesenima prije 1. svibnja 2016.

Carinska tijela mogu prihvatiti zahtjeve za izdavanje odobrenja u skladu sa Zakonikom i ovom Uredbom podnesene prije 1. svibnja 2016. Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke može izdati odobrenja u skladu sa Zakonikom i ovom Uredbom prije 1. svibnja 2016. Međutim, ta odobrenja neće biti valjana prije svibnja 2016.

Članak 347.

Prijelazne odredbe o transakcijskoj vrijednosti

1.   Transakcijska vrijednost robe može se utvrditi na temelju prodaje obavljene prije prodaje iz članka 128. stavka 1. ove Uredbe ako je osoba u čije se ime deklaracija podnosi obvezana ugovorom zaključenim prije 18. siječnja 2016.

2.   Ovaj se članak primjenjuje do 31. prosinca 2017.

Članak 348.

Prijelazne odredbe o puštanju robe

Roba koja je deklarirana za puštanje u slobodni promet, za carinsko skladištenje, unutarnju proizvodnju, preradu pod carinskim nadzorom, privremeni uvoz, uporabu u posebne svrhe, provoz, izvoz ili vanjsku proizvodnju u skladu s Uredbom (EEZ) br. 2913/92 prije 1. svibnja 2016. i nije puštena do tog datuma, pušta se u postupak naveden u deklaraciji u skladu s odgovarajućim odredbama Zakonika, Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 i ovom Uredbom.

Članak 349.

Prijelazne odredbe za robu stavljenu u određene carinske postupke koji nisu zaključeni prije 1. svibnja 2016.

1.   Za robu koja je puštena u sljedeće carinske postupke prije 1. svibnja 2016. za koju postupak nije zaključen do tog datuma, postupak se zaključuje u skladu s važećim odredbama Zakonika, Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 i ove Uredbe:

(a)	puštanje robe u slobodni promet uz povlašteno tarifno postupanje ili smanjenu ili nultu stopu carine na temelju uporabe u posebne svrhe;

(b)	carinsko skladištenje tipa A, B, C, E i F;

(c)	unutarnja proizvodnja u obliku sustava suspenzije;

(d)	prerada pod carinskim nadzorom.

2.   Za robu koja je puštena u sljedeće carinske postupke prije 1. svibnja 2016. za koju postupak nije zaključen do tog datuma, postupak se zaključuje u skladu s važećim odredbama Uredbe (EEZ) br. 2913/92 i Uredbe (EEZ) br. 2454/93:

(a)	carinsko skladištenje tipa D;

(b)	privremeni uvoz;

(c)	unutarnja proizvodnja u sustavu povrata;

(d)	vanjska proizvodnja.

Međutim, od 1. siječnja 2019. postupak za carinsko skladištenje tipa D zaključuje se u skladu s odgovarajućim odredbama Zakonika, Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 i ove Uredbe.

3.   Za robu stavljenu u slobodnu zonu kontrolnog tipa II iz članka 799. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 ili slobodno skladište kojoj nije dodijeljeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba u skladu s Uredbom (EEZ) br. 2913/92 od 1. svibnja 2016. smatra se da je stavljena u postupak carinskog skladištenja u skladu s odgovarajućim odredbama Zakonika, Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 i ove Uredbe.

4.   Za robu koja je puštena u postupak provoza prije 1. svibnja 2016. za koju taj postupak nije zaključen do tog datuma, postupak se zaključuje u skladu s važećim odredbama Uredbe (EEZ) br. 2913/92 i Uredbe (EEZ) br. 2454/93.

Članak 350.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. svibnja 2016.

---

(1)  SL L 269, 10.10.2013., str. 1.

(2)  Odluka br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o okruženju bez papira za carinu i trgovinu (SL L 23, 26.1.2008., str. 21.).

(3)  SL L 252, 14.9.1978., str. 2.

(4)  SL L 130, 27.5.1993., str. 1.

(5)  5 Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu detaljnih pravila kojima se pobliže određuju pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (vidjeti str. 1. ovog Službenog lista).

(6)  Još nije objavljeno u Službenom listu.

(7)  Provedbena odluka Komisije оd 29. travnja 2014. o donošenju programa rada za Carinski zakonik Unije (SL L 134, 7.5.2014., str. 46.).

(8)  Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 253, 11.10.1993., str. 1.).

(9)  Uredba (EZ) br. 300/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o zajedničkim pravilima u području zaštite civilnog zračnog prometa i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2320/2002 (SL L 97, 9.4.2008., str. 72.).

(10)  Uredba Komisije (EU) br. 185/2010 od 4. ožujka 2010. o utvrđivanju detaljnih mjera za provedbu zajedničkih osnovnih standarda o zaštiti zračnog prometa (SL L 55, 5.3.2010., str. 1.).

(11)  Direktiva 94/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. lipnja 1994. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s rekreacijskim plovilima.

(12)  Uredba (EU) br. 654/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o ostvarivanju prava Unije na primjenu i provedbu međunarodnih trgovinskih pravila i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 3286/94 (SL L 189, 27.6.2014., str. 50.).

(13)  Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (SL L 303, 31.10.2012., str.1.).

(14)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(15)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(16)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1).

(17)  SL L 226, 13.8.1987., str. 2.

(18)  Direktiva Vijeća 2008/118/EZ od 16. prosinca 2008. o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12/EEZ (SL L 9, 14.1.2009., str. 12.).

(19)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).

(20)  Uredba Komisije (EZ) br. 1192/2008 od 17. studenoga 2008. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2454/93 o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 329, 6.12.2008., str.1.).

(21)  SL L 91, 22.4.1995., str. 46.

(22)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1186/2009 od 16. studenoga 2009. o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (SL L 324, 10.12.2009., str. 23.).

(23)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1147/2002 od 25. lipnja 2002. o privremenoj suspenziji autonomnih carina iz Zajedničke carinske tarife za određenu robu uvezenu sa svjedodžbama o plovidbenosti (SL L 170, 29.6.2002., str.8.).

(24)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1.).

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---