Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32011L0089

Direktiva 2011/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o izmjeni direktiva 98/78/EZ, 2002/87/EZ, 2006/48/EZ i 2009/138/EZ u odnosu na dodatni nadzor financijskih subjekata u financijskom konglomeratu Tekst značajan za EGP

SL L 326, 8.12.2011, p. 113–141 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (HR)

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2011/89/oj

06/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

212


32011L0089


L 326/113

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.11.2011.


DIREKTIVA 2011/89/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. studenoga 2011.

o izmjeni direktiva 98/78/EZ, 2002/87/EZ, 2006/48/EZ i 2009/138/EZ u odnosu na dodatni nadzor financijskih subjekata u financijskom konglomeratu

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (3) daje nadležnim tijelima u financijskom sektoru dodatna ovlaštenja i instrumente za nadzor grupa sastavljenih od brojnih reguliranih subjekata koji su aktivni u različitim sektorima financijskih tržišta. Takve grupe (financijski konglomerati), izložene su rizicima (rizici grupe) koji uključuju: rizike prelijevanja, u kojima se rizici šire s jednog kraja grupe na drugi; koncentraciju rizika, u kojoj se ista vrsta rizika istodobno materijalizira u različitim dijelovima grupe; složenost upravljanja brojnim različitim pravnim subjektima; moguće sukobe interesa; te izazov alociranja jamstvenog kapitala svim reguliranim subjektima koji su dio financijskog konglomerata, čime se izbjegava višestruko korištenje kapitala. Stoga bi financijski konglomerati trebali podlijegati nadzoru na dodatnoj, pojedinačnoj, konsolidiranoj ili grupnoj osnovi, bez dupliciranja ili utjecanja na grupu i neovisno o pravnoj strukturi grupe.

(2)

Primjereno je osigurati dosljednost između ciljeva Direktive 2002/87/EZ, s jedne strane i direktiva Vijeća 73/239/EEZ (4) i 92/49/EEZ (5) i direktiva 98/78/EZ (6), 2002/83/EZ (7), 2004/39/EZ (8), 2005/68/EZ (9), 2006/48EZ (10), 2006/49/EZ (11), 2009/65/EZ (12), 2009/138/EZ (13) i 2011/61/EU (14) Europskog parlamenta i Vijeća s druge strane, kako bi se omogućio primjeren dodatni nadzor osiguravateljnih i bankarskih grupacija i onda kada su dio strukture mješovitog financijskog holdinga.

(3)

Nužno je da financijski konglomerati budu identificirani u cijeloj Uniji u skladu sa stupnjem do kojeg su izloženi rizicima grupe, na temelju zajedničkih smjernica koje će izdati Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (15) (EBA), Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (16) (EIOPA) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (17) (ESMA) u skladu s člankom 56. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010 putem Zajedničkog odbora europskih nadzornih tijela (Zajednički odbor). Također je važno da se zahtjevi koji se odnose na odricanje od primjene dodatnog nadzora primjenjuju na temelju rizika u skladu s tim smjernicama. Ovo je posebno važno u slučaju većih konglomerata koji posluju na međunarodnoj razini.

(4)

Sveobuhvatan i primjeren nadzor rizika grupe kod velikih složenih financijskih konglomerata koji posluju na međunarodnoj razini kao i nadzor njihovih politika u vezi kapitala na razini grupe, moguć je jedino kad nadležna tijela prikupljaju nadzorne informacije i planiraju nadzorne mjere koje prelaze nacionalni opseg njihovog ovlaštenja. Stoga je nužno da nadležna tijela usklađuju dodatni nadzor financijskih konglomerata koji posluju na međunarodnoj razini između nadležnih tijela koja se smatraju najmjerodavnijima za dodatni nadzor financijskih konglomerata. Kolegiji odgovarajućih nadležnih tijela financijskih konglomerata trebali bi djelovati u skladu s dodatnom naravi Direktive 2002/87/EZ i kao takvi ne bi smjeli duplicirati ili nadomještati, već bi trebali dodati vrijednost postojećim kolegijima koji su značajni za bankarske i osiguravateljne podgrupe unutar tih financijskih konglomerata. Kolegij za financijski konglomerat trebao bi se osnovati samo u slučaju kad ne postoji ni bankarski ni osiguravateljni sektorski kolegij.

(5)

Radi osiguranja primjerenog regulatornog nadzora, nužno je da pravnu strukturu, upravljanje i organizacijsku strukturu svih reguliranih subjekata, nereguliranih ovisnih društva i značajnih podružnica banaka, društava za osiguranje i financijskih konglomerata s prekograničnim aktivnostima, prema potrebi, nadziru EBA, EIOPA, ESMA (dalje u tekstu skupno „Europska nadzorna tijela”) te Zajednički odbor i da se predmetne informacije stave na raspolaganje odgovarajućim nadležnim tijelima.

(6)

Radi osiguranja učinkovitog dodatnog nadzora reguliranih subjekta u financijskom konglomeratu, posebno kad je sjedište jednog od ovisnih društava u trećoj zemlji, društva na koja se odnosi ova Direktiva, trebala bi uključiti sva društva, posebno sve kreditne institucije koje imaju registrirano sjedište u trećoj zemlji i za koje bi trebalo odobrenje za rad da imaju registrirana sjedišta u Uniji.

(7)

S ciljem doprinosa stabilnosti unutarnjeg tržišta financijskih usluga, dodatni nadzor velikih, složenih, financijskih konglomerata koji posluju na međunarodnoj razini, zahtijeva usklađivanje u cijeloj Uniji. S tim ciljem, nadležna tijela trebaju se dogovoriti u pogledu nadzornih pristupa koji će se primjenjivati na te financijske konglomerate. Europska nadzorna tijela trebala bi u skladu s člankom 56. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010 preko Zajedničkog odbora izdati zajedničke smjernice za te zajedničke nadzorne pristupe i tako osigurati sveobuhvatan bonitetni okvir nadzornih instrumenata i ovlasti dostupnih u direktivama koje se odnose na sektore bankarstva, osiguranja, vrijednosnih papira i financijskih konglomerata. Smjernice, predviđene Direktivom 2002/87/EZ, trebale bi odražavati dodatnu narav nadzora u skladu s navedenom direktivom i dopunjavati specifičan sektorski nadzor, kako je to predviđeno direktivama 73/239/EEZ, 92/49/EEZ, 98/78/EZ, 2002/83/EZ, 2004/39/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU.

(8)

Postoji stvarna potreba za praćenjem i kontrolom potencijalnih grupnih rizika kojima su izloženi financijski konglomerati, a koji proizlaze iz sudjelovanja u drugim društvima. Za slučajeve kad se posebne nadzorne ovlasti predviđene Direktivom 2002/87/EZ pokažu nedostatnima, nadzorna zajednica trebala bi razviti alternativne metode rješavanja i primjerenog uvažavanja tih rizika, po mogućnosti, radom koji provode Europska nadzorna tijela putem Zajedničkog odbora. Ako je sudjelovanje jedini element identifikacije financijskog konglomerata, nadzorna tijela bi trebala imati mogućnost ocijeniti je li grupa izložena grupnom riziku i prema potrebi odreći se dodatnog nadzora.

(9)

Što se tiče određenih struktura grupe, nadzorna tijela su u trenutnoj krizi ostali bez ovlasti, budući da su ih sustavi utvrđeni u odgovarajućim direktivama primorali da izaberu između specifičnog sektorskog nadzora i dodatnog nadzora. Iako bi trebalo poduzeti cjelovito preispitivanje Direktive 2002/87/EZ u kontekstu poslova G20 na području financijskih konglomerata, čim prije trebalo bi osigurati potrebne nadzorne ovlasti.

(10)

Primjereno je osigurati sukladnost između ciljeva Direktive 2002/87/EZ i Direktive 98/78/EZ. Stoga bi Direktivu 98/78/EZ trebalo izmijeniti kako bi definirala i uključila mješovite financijske holdinge. Radi osiguranja pravodobnog dosljednog nadzora, trebalo bi Direktivu 98/78/EZ izmijeniti neovisno o neposrednoj primjeni Direktive 2009/138/EZ, koju bi u istom smislu trebalo izmijeniti.

(11)

Iako bi se stres testovi trebali odvijati redovito za bankarske i osiguravateljne podgrupe financijskog konglomerata, u nadležnosti je koordinatora, imenovanoga u skladu s Direktivom 2002/87/EZ, da odluči o primjerenosti, parametrima i vremenu stres testa za pojedine financijske konglomerate u cjelini. Za stres testove diljem Unije koje provedu Europska nadzorna tijela u okviru posebnog sektora, Zajednički odbor trebao bi osigurati da se takvi stres testovi odvijaju sustavno između različitih sektora. Zbog ovih razloga, Europska nadzorna tijela bi preko Zajedničkog odbora trebala moći razviti dodatne parametre za stres testove diljem Unije, kojima se obuhvaćaju posebni rizici grupe, koji se tipično pojavljuju u financijskim konglomeratima te bi trebali moći objaviti rezultate predmetnih testova, kad to dopušta sektorsko zakonodavstvo. Trebalo bi uzeti u obzir iskustva iz prijašnjih stres testova diljem Unije. Na primjer, stres testovi bi trebali uzeti u obzir rizike likvidnosti i solventnosti financijskih konglomerata.

(12)

Komisija bi dalje trebala razviti dosljedan i konačan sustav nadzora financijskih konglomerata. Predstojeće cjelovito preispitivanje Direktive 2002/87/EZ trebao bi obuhvatiti neregulirane subjekte, posebno subjekte posebne namjene i trebao bi razviti primjenu izuzeća temeljenih na rizicima koji su na raspolaganju nadzornim tijelima prilikom utvrđivanja financijskih konglomerata, ograničavajući korištenje takvih izuzeća. Uzimajući u obzir sektorske direktive, preispitivanje bi također trebalo uzeti u obzir financijske konglomerate značajne za sustav, veličinu, međusobnu povezanost ili složenost koja ih čini posebno osjetljivima. Takvi konglomerati trebali bi biti utvrđeni analogno pomoću razvojnih standarda Odbora za financijsku stabilnost i Bazelskog odbora za nadzor banaka. Komisija bi trebala razmisliti o predlaganju regulatornih mjera u ovom području.

(13)

Primjereno je osigurati dosljednost između ciljeva Direktive 2002/87/EZ i Direktive 2006/48/EZ. Stoga bi Direktivu 2006/48/EZ trebalo izmijeniti kako bi definirala i uključila mješovite financijske holdinge.

(14)

Ponovno uspostavljeno raspolaganje ovlastima na razini mješovitog financijskog holdinga podrazumijeva da se određene odredbe direktiva 98/78/EZ, 2002/87/EZ, 2006/48/EZ ili 2009/138/EZ primjenjuju istodobno na toj razini. Ove odredbe mogu biti međusobno jednake, posebno što se tiče kvalitativnih elemenata postupaka nadzora. Na primjer, direktivama 98/78/EZ, 2002/87/EZ, 2006/48/EZ i 2009/138/EZ predviđeni su jednaki zahtjevi o poslovnom ugledu i iskustvu za upravljanje holdinzima. Radi izbjegavanja preklapanja takvih odredbi i osiguranja učinkovitosti nadzora na najvišoj razini, nadzorna tijela bi trebala moći primijeniti određenu odredbu samo jednom, poštujući pri tome jednaku odredbu u svim ostalim važećim direktivama. Kad formulacija odredbi nije identična, one se trebaju smatrati jednakima, ako su sadržajno slične, posebno u pogledu nadzora koji se temelji na riziku. Prilikom ocjene jednakosti, nadzorna tijela bi u okviru kolegija trebala provjeriti je li u odnosu na svaku važeću direktivu obuhvaćen opseg i postignuti ciljevi bez snižavanja nadzornih standarda. Trebala bi postojati mogućnost da se ocjene jednakosti mogu razvijati tijekom promjene nadzornih okvira i praksi. Stoga bi procjene jednakosti trebale podlijegati otvorenom, razvojnom procesu. Ovaj bi proces trebao omogućiti pojedinačna rješenja tako da se pri tome uzmu u obzir sva značajna obilježja grupe. Kako bi se osigurala dosljednost unutar nadzornog okvira za posebnu grupu i kako bi se između financijskih konglomerata u Uniji postigla jednaka pravila igre za sve, potrebna je odgovarajuća nadzorna suradnja. S tim bi ciljem Europska nazdorna tijela, preko Zajedničkog odbora, trebala razraditi smjernice s ciljem približavanja ocjena jednakosti i rada na izdavanju obvezujućih tehničkih standarda.

(15)

Radi poboljšanja dodatnog nadzora financijskih subjekata u financijskom konglomeratu, Komisiji bi trebalo delegirati ovlaštenje za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s tehničkim prilagodbama koje je potrebno izvršiti u Direktivi 2002/87/EZ što se tiče definicija, usklađivanja terminologije i metoda izračuna navedenih u predmetnoj Direktivi. Posebno je važno da Komisija za vrijeme svojih pripremnih radnji obavi odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na stručnoj razini. Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se odgovarajući dokumenti prenesu na Europski parlament i Vijeće istodobno, pravodobno i na prikladan način.

(16)

Budući da cilj ove Direktive, odnosno poboljšanje dodatnog nadzora financijskih subjekata u financijskom konglomeratu, države članice ne mogu dostatno ostvariti, nego se on zbog opsega i učinaka može bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europski uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti kako je utvrđeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(17)

Direktive 98/78/EZ, 2002/87/EZ, 2006/48/EZ i 2009/138/EZ treba stoga izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 98/78/EZ

Direktiva 98/78/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (j) zamjenjuje se sljedećom:

„(j)

‚mješoviti osiguravateljni holding’ znači matično društvo koje nije društvo za osiguranje, društvo za osiguranje strane države, društvo za reosiguranje, društvo za reosiguranje strane države, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding koji uključuje najmanje jedno društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje među svojim ovisnim društvima;”;

(b)

dodaje se sljedeća točka:

„(m)

‚mješoviti financijski holding’ znači mješoviti financijski holding, kako je određeno članku 2. stavku 15. Direktive 2002/87/EZ;”.

2.

Članak 2. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Svako društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje čije je matično društvo osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding, društvo za osiguranje strane države odnosno društvo za reosiguranje strane države, podliježe dodatnom nadzoru na način propisan člankom 5. stavkom 2. i člancima 6., 8. i 10.”

3.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 2.a

Razina primjene u odnosu na mješoviti financijski holding

1.   Kad mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i u skladu s Direktivom 2002/87/EZ, posebno u pogledu nadzora koji se temelji na riziku, nadležno tijelo odgovorno za obavljanje dodatnog nadzora može, nakon što se posavjetuje s drugim dotičnim nadležnim tijelima, primijeniti samo odgovarajuću odredbu Direktive 2002/87/EZ na taj mješoviti financijski holding.

2.   Kad mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i u skladu s Direktivom 2006/48/EZ, posebno u pogledu nadzora koji se temelji na riziku, nadležno tijelo odgovorno za obavljanje dodatnog nadzora može, u dogovoru s konsolidacijskim nadzornim tijelom u sektoru bankarstva i investicijskih usluga, primijeniti samo odredbu direktive koja se odnosi na najznačajniji sektor, kako je to određeno u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ.

3.   Nadležno tijelo odgovorno za obavljanje dodatnog nadzora, obavještava Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (18) (EBA), i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (19), (EIOPA) o odlukama donesenim u skladu sa stavcima 1. i 2. EBA, EIOPA i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (20), preko Zajedničkog odbora Europskih nadzornih tijela (Zajednički odbor) razrađuju smjernice, s ciljem približavanja nadzornih praksi i razrađuju nacrte regulatornih tehničkih standarda koje dostavljaju Komisiji u roku od tri godine od donošenja predmetnih smjernica.

Na Komisiju se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.

4.

Članak 3. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Obavljanje dodatnog nadzora u skladu s člankom 2. ni u kojem slučaju ne podrazumijeva da se od nadležnih tijela zahtijeva da vrše nadzornu ulogu u odnosu na društvo za osiguranje strane države, društvo za reosiguranje strane države, osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding ili mješoviti osiguravateljni holding, promatrane pojedinačno.”

5.

Članak 4. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Kad društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koja imaju odobrenja za rad u dvije ili više država članica, za svoje matično društvo imaju isti osiguravateljni holding, društvo za osiguranje strane države, društvo za reosiguranje strane države, mješoviti financijski holding ili mješoviti osiguravateljni holding, nadležna tijela dotične države članice mogu se dogovoriti oko toga koje će od njih biti odgovorno za obavljanje dodatnog nadzora.”

6.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

Osiguravateljni holdinzi, mješoviti financijski holdinzi, društva za osiguranje stranih država i društva za reosiguranje stranih država

1.   U slučaju iz članka 2. stavka 2. države članice zahtijevaju da se metoda dodatnog nadzora primjenjuje u skladu s Prilogom II. Izračun uključuje sva povezana društva osiguravateljnog holdinga, mješovitog financijskog holdinga, društva za osiguranje strane države odnosno društva za reosiguranje strane države.

2.   Ako na temelju izračuna iz stavka 1. nadležna tijela zaključe da je solventnost ovisnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje osiguravateljnog holdinga, mješovitog financijskog holdinga, društva za osiguranje strane države odnosno društva za reosiguranje strane države, ugrožena ili da bi mogla biti ugrožena, poduzimaju odgovarajuće mjere na razini tog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.”

7.

Prilozi I. i II. mijenjaju se u skladu s Prilogom I. ovoj Direktivi.

Članak 2.

Izmjene Direktive 2002/87/EZ

Direktiva 2002/87/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

Članci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 1.

Cilj

Ovom se Direktivom utvrđuju pravila za dodatni nadzor reguliranih subjekata koji imaju odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 73/239/EEZ, člankom 4. Direktive 2002/83/EZ (21), člankom 5. Direktive 2004/39/EZ (22), člankom 3. Direktive 2005/68/EZ (23), člankom 6. Direktive 2006/48/EZ (24), člankom 5. Direktive 2009/65/EZ (25), člankom 14. Direktive 2009/138/EZ (26). odnosno člancima od 6. do 11. Direktive 2011/61/EU (27), a koji su dio financijskog konglomerata.

Ovom se Direktivom također izmjenjuju relevantni sektorski propisi koji se primjenjuju na pravne subjekte uređene tim Direktivama.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

1.

‚kreditna institucija’ znači kreditna institucija u smislu članka 4. stavka 1. Direktive 2006/48/EZ;

2.

‚društvo za osiguranje’ znači društvo za osiguranje u smislu članka 13. stavaka 1., 2. odnosno 3. Direktive 2009/138/EZ;

3.

‚investicijsko društvo’ znači investicijsko društvo u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. Direktive 2004/39/EZ, uključujući društva navedena u članku 3. stavku 1. točki (d) Direktive 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (28) odnosno društvo koje ima registrirano sjedište u trećoj zemlji i koje bi u skladu s Direktivom 2004/39/EZ trebalo odobrenje za rad da ima registrirano sjedište u Uniji;

4.

‚regulirani subjekt’ znači kreditna institucija, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo, društvo za upravljanje ili upravitelj alternativnih investicijskih fondova;

5.

‚društvo za upravljanje’ znači društvo za upravljanje u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2009/65/EZ odnosno društvo koje ima registrirano sjedište u trećoj zemlji i koje bi u skladu s tom Direktivom trebalo odobrenje za rad da ima registrirano sjedište u Uniji;

5.a

‚upravitelj alternativnih investicijskih fondova’ znači upravitelj alternativnih investicijskih fondova u smislu članka 4. stavka 1. točaka (b), (l) i (ab) Direktive 2011/61/EU odnosno društvo koje ima registrirano sjedište u trećoj zemlji i koje bi u skladu s tom Direktivom trebalo odobrenje za rad da ima registrirano sjedište u Uniji;

6.

‚društvo za reosiguranje’ znači društvo za reosiguranje u smislu članka 13. stavaka 4., 5. odnosno 6. Direktive 2009/138/EZ ili subjekt posebne namjene u smislu članka 13. stavka 26. Direktive 2009/138/EZ;

7.

‚sektorski propisi’ znači zakonodavstvo Unije koje se odnosi na bonitetni nadzor reguliranih subjekata, posebno Direktive 2004/39/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/138/EZ;

8.

‚financijski sektor’ znači sektor sastavljen od jednog ili više sljedećih subjekata:

(a)

kreditne institucije, financijske institucije odnosno društvo za pomoćne bankarske usluge u smislu članka 4. stavaka 1., 5. odnosno 21. Direktive 2006/48/EZ (dalje u tekstu skupno: ‚bankarski sektor’);

(b)

društva za osiguranje, društva za reosiguranje ili osiguravateljnog holdinga u smislu članka 13. stavaka 1., 2., 4. ili 5. odnosno članka 212. stavka 1. točke (f) Direktive 2009/138/EZ (dalje u tekstu skupno: ‚osiguravateljni sektor’);

(c)

investicijskog društva u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) Direktive 2006/49/EZ (dalje u tekstu skupno: ‚sektor investicijskih usluga’);

9.

‚matično društvo’ znači matično društvo u smislu članka 1. Sedme Direktive Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. o konsolidiranim financijskim izvještajima (29) odnosno svako društvo koje po mišljenju nadležnih tijela efektivno imaju prevladavajući utjecaj nad drugim društvom;

10.

‚ovisno društvo’ znači ovisno društvo, kako je utvrđeno u članku 1. Direktive 83/349/EEZ odnosno svako društvo, nad kojim matično društvo, po mišljenju nadležnih tijela, efektivno ima prevladavajući utjecaj ili sva ovisna društva takvih ovisnih društava;

11.

‚sudjelovanje’ znači sudjelovanje u smislu prve rečenice članka 17. Četvrte Direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (30) odnosno neposredno ili posredno držanje od 20 % ili više u glasačkim pravima ili kapitalu društva;

12.

‚grupa’ znači grupa društava koja se sastoji od matičnog društva, njegovih ovisnih društava i subjekata u kojima matično društvo ili ovisna društva sudjeluju, odnosno društva koja su međusobno povezana odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ, uključujući bilo koju njihovu podgrupu;

12.a

‚kontrola’ znači odnos između matičnog društva i ovisnog društva kako je određeno u članku 1. Direktive 83/349/EEZ odnosno sličan odnos između fizičke ili pravne osobe i društva;

13.

‚uska povezanost’ znači odnos u kojem su dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba povezane kontrolom ili sudjelovanjem ili odnosom u kojem su dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba trajno povezane s istom osobom kontrolnim odnosom;

14.

‚financijski konglomerat’ znači grupa ili podgrupa, s reguliranim subjektom na čelu grupe ili podgrupe odnosno gdje je najmanje jedno od ovisnih društava u toj grupi ili podgrupi regulirani subjekt koji ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

regulirani subjekt je na čelu grupe ili podgrupe:

i.

taj subjekt je matično društvo subjekta iz financijskog sektora, subjekt koji sudjeluje u subjektu iz financijskog sektora odnosno subjekt, povezan sa subjektom iz financijskog sektora u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ;

ii.

najmanje jedan od subjekata u grupi ili podgrupi je u osiguravateljnom sektoru i najmanje jedan je u bankarskom sektoru ili u sektoru investicijskih usluga; i

iii.

konsolidirane ili skupne aktivnosti subjekata u grupi ili podgrupi u osiguravateljnom sektoru i subjekata u bankarskom sektoru odnosno sektoru investicijskih usluga su važne u smislu članka 3. stavaka 2. odnosno 3. ove Direktive; ili

(b)

kad na čelu grupe ili podgrupe nema reguliranog subjekta:

i.

aktivnosti grupe ili podgrupe odvijaju se pretežno u financijskom sektoru u smislu članka 3. stavka 1. ove direktive;

ii.

najmanje jedan od subjekata u grupi ili podgrupi je u osiguravateljnom sektoru i najmanje jedan u bankarskom sektoru odnosno u sektoru investicijskih usluga; i

iii.

konsolidirane ili skupne aktivnosti subjekata u grupi ili podgrupi u osiguravateljnom sektoru i subjekata u bankarskom sektoru odnosno sektoru investicijskih usluga su važne u smislu članka 3. stavaka 2. odnosno 3. ove Direktive;

15.

‚mješoviti financijski holding’ znači matično društvo koje nije regulirani subjekt, koji zajedno sa svojim ovisnim društvima, od kojih je najmanje jedno regulirani subjekt s registriranim sjedištem u Uniji, i drugim subjektima, tvori financijski konglomerat;

16.

‚nadležna tijela’ znači nacionalna nadležna tijela država članica, koja su na temelju zakona ili podzakonskih akata ovlaštena nadzirati kreditne institucije, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, investicijska društava, društva za upravljanje ili upravitelje alternativnih investicijskih fondova bez obzira da li na pojedinačnoj osnovi ili na razini grupe;

17.

‚odgovarajuća nadležna tijela’ znači:

(a)

nadležna tijela država članica odgovorna za sektorski nadzor na razini grupe svih reguliranih subjekata u financijskom konglomeratu, posebno krajnjeg matičnog društva sektora;

(b)

koordinator imenovan u skladu s člankom 10. ako to nije niti jedno od tijela navedenih u točki (a);

(c)

prema potrebi, druga uključena nadležna tijela, bitna prema mišljenju nadležnih tijela iz točaka (a) i (b);

18.

‚unutargrupne transakcije’ znači sve transakcije kojima se regulirani subjekti unutar financijskog konglomerata posredno ili neposredno oslanjaju na druga društva unutar iste grupe, odnosno na bilo koje fizičke ili pravne osobe usko povezane za potrebe ispunjavanja ugovornih ili izvanugovornih obveza, uz plaćanje ili bez plaćanja.

19.

‚koncentracija rizika’ znači sve izloženosti riziku s mogućim gubitkom koji je dovoljno velik da ugrozi solventnost ili opći financijski položaj reguliranih subjekata u financijskom konglomeratu, bez obzira jesu li takve izloženosti izazvane rizikom druge ugovorne stranke/kreditnim rizikom, investicijskim rizikom, rizikom osiguranja, tržišnim rizikom, ostalim rizicima ili kombinacijom ili međusobnim djelovanjem takvih rizika.

Do početka stupanja na snagu regulatornih tehničkih standarda, donesenih u skladu s člankom 21.a stavkom 1. točkom (b), mišljenje iz točke 17. podtočke (c) posebno uzima u obzir tržišni udio reguliranih subjekata u financijskom konglomeratu u drugim državama članicama, posebno ako on prelazi 5 % i važnost bilo kojeg reguliranog subjekta s poslovnim nastanom u drugoj državi članici u financijskom konglomeratu.

2.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Kako bi se utvrdilo odvija li se djelatnost grupe pretežno u financijskom sektoru, u smislu članka 2. stavka 14. točke (b) podtočke i., odnos ukupne bilance reguliranih i nereguliranih subjekata u financijskom sektoru u grupi prema ukupnoj bilanci grupe kao cjelini treba biti veći od 40 %.

2.   Kako bi se utvrdilo jesu li djelatnosti u različitim financijskim sektorima značajne u smislu članka 2. stavka 14. točke (a) podtočke iii. Odnosno članka 2. stavka 14. točke (b) podtočke iii. za svaki financijski sektor prosjek omjera između ukupne bilance tog financijskog sektora u odnosu na ukupnu bilancu subjekata financijskog sektora u grupi i omjera zahtijevane solventnosti tog istog financijskog sektora prema ukupnoj zahtijevanoj solventnosti subjekata financijskog sektora u grupi, treba iznositi više od 10 %.

Za potrebe ove Direktive najmanji financijski sektor u financijskom konglomeratu je sektor s najnižim prosjekom, a najznačajniji financijski sektor u financijskom konglomeratu je sektor s najvišim prosjekom. Za potrebe izračunavanja prosjeka i za mjerenje najmanjeg i najznačajnijeg financijskog sektora, bankarski sektor i sektor investicijskih usluga uzimaju se u obzir zajedno.

Društva za upravljanje dodaju se sektoru kojem pripadaju u grupi. Ako ne pripadaju isključivo jednom sektoru u grupi, dodaju se najmanjem financijskomu sektoru.

Upravitelji alternativnih investicijskih fondova dodaju se sektoru kojem pripadaju u grupi. Ako ne pripadaju isključivo jednom sektoru u grupi, dodaju se najmanjem financijskomu sektoru.

3.   Međusektorske aktivnosti također se smatraju značajnima u smislu članka 2. stavka 14. točke (a) podtočke iii. odnosno članka 2. stavka 14. točke (b) podtočke iii., ako ukupna bilanca najmanjeg financijskog sektora u grupi prelazi 6 milijardi EUR.

Ako grupa nije dosegla prag iz stavka 2., odgovarajuća nadležna tijela mogu se zajednički dogovoriti da tu grupu ne smatraju financijskim konglomeratom. Također mogu odlučiti da neće primjenjivati odredbe iz članaka 7., 8. ili 9., ako smatraju da nije potrebno uključiti grupu u opseg ove Direktive ili primjena takvih odredbi nije nužna ili bi bila neprimjerena odnosno dovela bi u zabludu s obzirom na ciljeve dodatnog nadzora.

Nadležna tijela obavješćuju druga nadležna tijela o odlukama donesenima u skladu s ovim stavkom te ih, osim u iznimnim okolnostima, javno objavljuju.

3.a   Ako grupa dosegne prag iz stavka 2. ovog članka, a najmanji sektor ne prelazi 6 milijardi EUR, odgovarajuća nadležna tijela, zajedničkim dogovorom, mogu odlučiti da grupu neće smatrati financijskim konglomeratom. Ona mogu također odlučiti da neće primjenjivati članke 7., 8. ili 9., ako smatraju da uključivanje grupe u područje primjene ove Direktive ili primjena takvih odredbi nije nužna ili bi bila neprimjerena ili obmanjujuća s obzirom na ciljeve dodatnog nadzora.

Nadležna tijela obavješćuju druga nadležna tijela o odlukama donesenima u skladu s ovim stavkom te ih, osim u iznimnim okolnostima, javno objavljuju.”;

(b)

stavak 4. mijenja se kako slijedi:

i.

točka (a) zamjenjuje se sljedećom:

„(a)

isključiti subjekt pri izračunavanju omjera u slučajevima navedenima u članku 6. stavku 5., osim ako se subjekt preselio iz države članice u treću zemlju i postoji dokaz da je subjekt promijenio lokaciju kako bi izbjegao propis.”;

ii.

dodaje se sljedeća točka:

„(c)

isključiti jedno ili više sudjelovanja u manjem sektoru ako su takva sudjelovanja presudna za identificiranje financijskog konglomerata, a skupno su od zanemarivog interesa obzirom na ciljeve dodatnog nadzora.”;

(c)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Za primjenu stavaka 1. i 2., odgovarajuća nadležna tijela mogu, u iznimnim slučajevima, i na temelju zajedničkog dogovora, zamijeniti kriterij koji se temelji na ukupnoj bilanci s jednim ili više sljedećih parametara ili dodati jedan ili više parametara, ako smatraju da su ti parametri posebno značajni za potrebe dodatnog nadzora na temelju ove Direktive: strukturu prihoda, izvanbilančne aktivnosti, ukupnu imovinu kojom se upravlja.”;

(d)

dodaju se sljedeći stavci:

„8.   Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (31), (EBA), Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (32) (EIOPA) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (33), (ESMA) (dalje u tekstu skupno „Europska nadzorna tijela”) preko Zajedničkog odbora Europskih nadzornih tijela (Zajednički odbor) izdaju zajedničke smjernice, namijenjene približavanju nadzornih postupaka obzirom na primjenu stavaka 2., 3., 3.a, 4. i 5. ovog članka.

9.   Nadležna tijela na godišnjoj osnovi ponovno ocjenjuju izuzeće od primjene dodatnog nadzora i preispituju kvantitativne pokazatelje navedene u ovom članku, te ocjene na temelju rizika koje se primjenjuju na financijske grupe.

3.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U tu svrhu:

nadležna tijela koja su izdala odobrenje za rad reguliranog subjekta u grupi, dužna su usko surađivati,

ako nadležno tijelo smatra da je regulirani subjekt kome je isto nadležno tijelo dalo odobrenje za rad, član grupe koja bi mogla biti financijski konglomerat, a koja još nije identificirana kao takva u skladu s ovom Direktivom, nadležno tijelo dužno je obavijestiti druga dotična nadležna tijela i Zajednički odbor o svojim stavovima.”;

(b)

u stavku 2. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Koordinator također obavješćuje nadležna tijela koja su izdala odobrenje za rad reguliranim subjektima u grupi, nadležna tijela države članice u kojoj mješoviti financijski holding ima sjedište te Zajednički odbor.”;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Zajednički odbor na svojoj internetskoj stranici objavljuje i ažurira popis financijskih konglomerata, utvrđenih u skladu s člankom 2. stavkom 14. Ove su informacije dostupne preko hiperveze na svakoj internetskoj stranici Europskih nadzornih tijela.

Ime svakog reguliranog subjekta iz članka 1. koji je dio financijskog konglomerata unosi se u popis koji Zajednički odbor objavljuje i ažurira na svojoj internetskoj stranici.”

4.

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećom:

„(b)

svaki regulirani subjekt čije je matično društvo mješoviti financijski holding sa sjedištem u Uniji;”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Svaki regulirani subjekt koji nije predmet dodatnog nadzora u skladu sa stavkom 2., čije je matično društvo regulirani subjekt ili mješoviti financijski holding sa sjedištem u trećoj zemlji, podliježe dodatnom nadzoru na razini financijskog konglomerata u mjeri i na način koji je propisan u članku 18.”;

(c)

u stavku 4. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Radi primjene takvog dodatnog nadzora, barem jedan subjekt mora biti regulirani subjekt kako je to propisano u članku 1., te moraju biti ispunjeni uvjeti iz članka 2. stavka 14. točke (a) podtočke ii. odnosno članka 2. stavka 14. točke (b) podtočke ii. i članka 2. stavka 14. točke (a) podtočke iii. odnosno članka 2. stavka 14. točke (b) podtočke iii. Odgovarajuća nadležna tijela donose odluku vodeći računa o ciljevima dodatnog nadzora kako je to predviđeno u ovoj Direktivi.”

5.

U članku 6. stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećima:

„3.   Za izračunavanje zahtijevane adekvatnosti kapitala iz prvog podstavka stavka 2. u dodatni nadzor uključuju se u skladu s Prilogom I. sljedeći subjekti.:

(a)

kreditna institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne bankarske usluge;

(b)

društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding;

(c)

investicijsko društvo;

(d)

mješoviti financijski holding.

4.   Pri izračunavanju dodatne zahtijevane adekvatnosti kapitala za financijski konglomerat uz primjenu metode 1. (Računovodstvena konsolidacija) iz Priloga I. ovoj Direktivi, vlastita sredstva i zahtijevana solventnost subjekata u grupi izračunavaju se uz primjenu odgovarajućih sektorskih propisa o načinu i opsegu konsolidacije, kako je utvrđeno u člancima 133. i 134. Direktive 2006/48/EZ i članku 221. Direktive 2009/138/EZ.

Prilikom primjene metode 2. (Dedukcija i agregacija) iz Priloga I., pri izračunavanju se uzima u obzir udio upisanog kapitala koji izravno ili neizravno drži matično društvo ili društvo koje sudjeluje u drugom društvu u grupi.”

6.

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Do daljnjeg usklađivanja zakonodavstva Unije, države članice mogu postaviti kvantitativna ograničenja ili mogu dozvoliti svojim nadležnim tijelima da postave kvantitativna ograničenja ili mogu donijeti druge nadzorne mjere kojima se postižu ciljevi dodatnog nadzora u pogledu koncentracije rizika na razini financijskog konglomerata.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„5.   Preko Zajedničkog odbora, Europska nadzorna tijela izdaju zajedničke smjernice, namijenjene približavanju nadzornih praksi obzirom na primjenu dodatnog nadzora koncentracije rizika, kako je predviđeno u stavcima od 1. do 4. ovog članka. Radi izbjegavanja dupliciranja, smjernice osiguravaju da je primjena nadzornih instrumenata predviđenih ovim člankom usklađena s primjenom članaka od 106. do 118. Direktive 2006/48/EZ i članka 244. Direktive 2009/138/EZ. Izdaju posebne zajedničke smjernice o primjeni stavaka od 1. do 4. ovog članka na sudjelovanja financijskog konglomerata u slučajevima kad odredbe nacionalnog prava društava sprječavaju primjenu članka 14. stavka 2. ove Direktive.”

7.

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Do daljnjeg usklađivanja zakonodavstva Unije, države članice mogu postaviti kvantitativna ograničenja i kvalitativne zahtjeve, dozvoliti svojim nadležnim tijelima da postave kvantitativna ograničenja ili kvalitativne zahtjeve ili da poduzmu druge nadzorne mjere kojima se postižu ciljevi dodatnog nadzora u pogledu unutargrupnih transakcija između reguliranih subjekata u financijskom konglomeratu.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„5.   Preko Zajedničkog odbora, Europska nadzorna tijela izdaju zajedničke smjernice, namijenjene približavanju nadzornih praksi prilikom primjene dodatnog nadzora unutargrupnih transakcija, kako je predviđeno u stavcima od 1. do 4. ovog članka. Radi izbjegavanja dupliciranja, smjernice osiguravaju da je primjena nadzornih instrumenata predviđenih ovim člankom usklađena s primjenom članka 245. Direktive 2009/138/EZ. Izdaju posebne zajedničke smjernice o primjeni stavaka od 1. do 4. ovog članka na sudjelovanja financijskog konglomerata u slučajevima kad odredbe nacionalnog prava društava sprječavaju primjenu članka 14. stavka 2. ove Direktive.”

8.

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Države članice osiguravaju da u svim društvima koja u skladu s člankom 5. podliježu dodatnom nadzoru postoje odgovarajući mehanizmi unutarnje kontrole za pripremu podataka koji bi bili važni za provođenje dodatnog nadzora.

Države članice zahtijevaju da svi regulirani subjekti, na razini financijskog konglomerata svojim nadležnim tijelima redovito dostavljaju pojedinosti o svoji pravnoj strukturi, upravljanju i organizacijskoj strukturi, kao i za sve regulirane subjekte, neregulirana ovisna društva i značajne podružnice.

Države članice zahtijevaju da regulirani subjekti na razini financijskog konglomerata na godišnjoj osnovi javno objavljuju, u cijelosti ili pozivanjem na jednake informacije, opis svoje pravne strukture, strukture upravljanja i organizacijske strukture.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„6.   Nadležna tijela usklađuju primjenu dodatnog nadzora mehanizama unutarnje kontrole i postupaka upravljanja rizicima kako je predviđeno ovim člankom s postupcima nadzornog pregleda kako je predviđeno člankom 124. Direktive 2006/48/EZ i člankom 248. Direktive 2009/138/EZ. U tu svrhu, Europska nadzorna tijela preko Zajedničkog odbora izdaju zajedničke smjernice, namijenjene približavanju nadzornih postupaka prilikom promjene dodatnog nadzora mehanizama unutarnje kontrole i postupaka upravljanja rizicima kako je predviđeno ovim člankom kao i dosljednosti u postupcima nadzornog pregleda kako je predviđeno člankom 124. Direktive 2006/48/EZ i članka 248. Direktive 2009/138/EZ. Izdaju posebne zajedničke smjernice za primjenu ovog članka na sudjelovanja financijskog konglomerata u slučajevima kad odredbe nacionalnog prava društava sprječavaju primjenu članka 14. stavka 2. ove Direktive.”

9.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 9.b

Stres testovi

1.   Države članice mogu zahtijevati da koordinator osigura primjerene i redovite stres testove financijskih konglomerata. One zahtijevaju da odgovarajuća nadležna tijela u potpunosti surađuju s koordinatorom.

2.   Radi stres testova diljem Unije Europska nadzorna tijela, preko Zajedničkog odbora, i u suradnji s Europskim odborom za sistemske rizike koji je uspostavljen Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike (34), mogu razviti dodatne parametre koji obuhvaćaju posebne rizike, povezane s financijskim konglomeratima u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010, Uredbom (EU) br. 1094/2010 i Uredbom (EU) br. 1095/2010. Koordinator dostavlja rezultate stres testova Zajedničkom odboru.

10.

Članak 10. stavak 2. točka (b) mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki ii. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„ii.

ako je isti mješoviti financijski holding matično društvo najmanje dva regulirana subjekta s registriranim sjedištem u Uniji, a jedan od tih subjekata ima odobrenje za rad u državi članici u kojoj je sjedište mješovitog financijskog holdinga, tada posao koordinatora obavlja nadležno tijelo reguliranog subjekta koje ima odobrenje za rad u toj državi članici.”;

(b)

točka iii. zamjenjuje se sljedećom:

„iii.

ako je isti mješoviti financijski holding matično društvo najmanje dva regulirana subjekta s registriranim sjedištem u Uniji, a ni jedan od tih subjekata nema odobrenje za rad u državi članici u kojoj je sjedište mješovitog financijskog holdinga, zadaću koordinatora obavlja nadležno tijelo koje je izdalo odobrenje za rad reguliranom subjektu s najvećom ukupnom bilancom u najznačajnijem financijskom sektoru;”

11.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Ne dovodeći u pitanje mogućnost da se delegiraju određene nadzorne ovlasti i odgovornosti predviđene u zakonodavnim aktima Unije, nazočnost koordinatora koji je zadužen za posebne zadaće u vezi dodatnog nadzora reguliranih subjekata u financijskom konglomeratu ne smije utjecati na zadaće i odgovornosti nadležnih tijela kako je predviđeno sektorskim propisima.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Suradnja koja se zahtijeva u skladu s ovim odjeljkom i obavljanje zadaća navedenih u stavcima 1., 2. i 3. ovog članka i u članku 12. i, podložno zahtjevima u vezi tajnosti i pravu Unije, primjerena koordinacija i suradnja s odgovarajućim nadzornim tijelima trećih zemalja, kada je to prikladno, ispunjava se preko kolegija, osnovanih u skladu s člankom 131.a Direktive 2006/48/EZ ili člankom 248. stavkom 2. Direktive 2009/138/EZ.

Postupci koordinacije iz drugog podstavka stavka 1. posebno se odražavaju u pisanim sporazumima o koordinaciji koji se primjenjuju na temelju članka 131. Direktive 2006/48/EZ ili članka 248. Direktive 2009/138/EZ. Koordinator kao predsjedavajući kolegija osnovanog u skladu s člankom 131.a Direktive 2006/48/EZ ili člankom 248. stavkom 2. Direktive 2009/138/EZ, odlučuje koja će ostala nadležna tijela sudjelovati na sastanku ili u bilo kojoj aktivnosti tog kolegija.”

12.

U članku 12. stavku 1. drugom podstavku točka (a) zamjenjuje se sljedećom:

„(a)

identifikacija pravne strukture, strukture upravljanja i organizacijske strukture grupe, kao i svih reguliranih subjekata, nereguliranih ovisnih društava i značajnih podružnica financijskog konglomerata, imatelja kvalificiranih udjela na razini krajnjeg matičnog društva kao i nadležnih tijela reguliranih subjekata u grupi;”

13.

U članku 12.a dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Koordinatori dostavljaju Zajedničkom odboru informacije iz članka 9. stavka 4. i članka 12. stavka 1. drugog podstavka točke (a). Zajednički odbor stavlja na raspolaganje nadležnim tijelima informacije o pravnoj strukturi, upravljanju i organizacijskoj strukturi financijskih konglomerata.”

14.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 12.b

Zajedničke smjernice

1.   Europska nadzorna tijela preko Zajedničkog odbora razrađuju zajedničke smjernice o tome kako nadležna tijela trebaju provesti ocjene financijskih konglomerata koje se temelje na rizicima. Ove smjernice posebno osiguravaju da ocjene koje se temelje na rizicima uključuju primjerene instrumente radi ocjene rizika grupe kojima su izloženi financijski konglomerati.

2.   Europska nadzorna tijela preko Zajedničkog odbora izdaju zajedničke smjernice, namijenjene razvijanju nadzornih postupaka, koje omogućuju da dodatni nadzor mješovitih financijskih holdinga na odgovarajući način dopunjuje nadzor grupe u skladu s direktivama 98/78/EZ i 2009/138/EZ ili, prema potrebi, konsolidirani nadzor u skladu s Direktivom 2006/48/EZ. Ove smjernice omogućuju da se u nadzor uključe svi značajni rizici, uklanjajući pri tome moguća nadzorna i bonitetna preklapanja.”

15.

Članak 18. mijenja se kako slijedi:

(a)

naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Matična društva u trećoj zemlji”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Države članice mogu primijeniti druge metode koje osiguravaju odgovarajući dodatni nadzor nad reguliranim subjektima u financijskom konglomeratu. Ove metode mora odobriti koordinator nakon konzultacije s ostalim odgovarajućim nadležnim tijelima. Nadležna tijela mogu posebno tražiti osnivanje mješovitog financijskog holdinga sa sjedištem u Uniji i ovu Direktivu primijeniti na regulirane subjekte u financijskom konglomeratu predvođene tim holdingom. Nadležna tijela osiguravaju da se tim metodama postižu ciljevi dodatnog nadzora u skladu s ovom Direktivom i o njima moraju obavijestiti druga uključena nadležna tijela i Komisiju.”

16.

Članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 19.

Suradnja s nadležnim tijelima treće zemlje

Članak 39. stavci 1. i 2. Direktive 2006/48/EZ, članak 10.a Direktive 98/78/EZ i članak 264. Direktive 2009/138/EZ primjenjuju se na odgovarajući način na pregovore o sporazumima s jednom ili više trećih zemalja u pogledu načina provođenja dodatnog nadzora reguliranih subjekata u financijskom konglomeratu.”

17.

Naslov poglavlja III. zamjenjuje se sljedećim:

18.

Članak 20. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 20.

Ovlasti prenesene na Komisiju

Na Komisiju se delegira ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21.c u vezi s tehničkim prilagodbama ove Direktive u sljedećim područjima:

(a)

preciznije oblikovanje definicija navedenih u članku 2., kako bi se pri primjeni ove Direktive uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima;

(b)

terminološko usklađivanje i oblikovanje definicija u ovoj Direktivi u skladu s naknadnim aktima Unije o reguliranim subjektima i uz to vezanim pitanjima;

(c)

preciznije određivanje metoda izračuna utvrđenih u Prilogu I. kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima i u pogledu bonitetnih tehnika.

Ove mjere ne uključuju predmet delegiranja ovlasti dodijeljenog Komisiji vezano uz točke navedene u članku 21.a.”

19.

u članku 21. brišu se stavci 2., 3. i 5.

20.

članak 21.a mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. prvom podstavku dodaje se sljedeća točka:

„(d)

Članak 6. stavak 2., radi osiguranja jedinstvenog formata (s uputama) te određivanja učestalosti i, gdje je primjereno, datuma izvješćivanja.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Kako bi se osigurala dosljedna primjena članaka 2., 7. i 8. te Priloga II., Europska nadzorna tijela, preko Zajedničkog odbora, izrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda za uspostavu preciznijeg oblikovanja definicija navedenih u članku 2. i koordinacije odredbi donesenih u skladu s člancima 7. i 8. te Prilogom II.

Do 1. siječnja 2015. Zajednički odbor dostavlja Komisiji nacrte tih regulatornih tehničkih standarda.

Na Komisiju se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„3.   U roku od dvije godine od donošenja provedbenih tehničkih standarda, u skladu sa stavkom 2. točkom (a), države članice zahtijevaju jedinstveni format i određuju učestalost i datume izvješćivanja o izračunima iz ovog članka.”

21.

U poglavlju III. umeću se sljedeći članci:

„Članak 21.b

Zajedničke smjernice

Europska nadzorna tijela preko Zajedničkog odbora izdaju zajedničke smjernice iz članka 3. stavka 8., članka 7. stavka 5., članka 8. stavka 5., članka 9. stavka 6., članka 11. stavka 1. trećeg podstavka, članka 12.b i članka 21. stavka 4. u skladu s postupkom određenim u članku 56. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 21.c

Provedba delegiranja

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji, ovisno o uvjetima koji su utvrđeni u ovom članku.

2.   Delegiranje ovlasti iz članka 20. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine od 9. prosinca 2011. godine. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije šest mjeseci prije završetka četverogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 20. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Odluka proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 20. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka toga roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produžuje”

22.

U članku 30. prvi se podstavak zamjenjuje sljedećim:

„Do daljnjeg usklađivanja sektorskih pravila, države članice osiguravaju uključivanje društava za upravljanje:

(a)

u okviru opsega konsolidiranog nadzora kreditnih institucija i investicijskih društava ili u okviru opsega dodatnog nadzora društava za osiguranje u grupi osiguravatelja;

(b)

ako je grupa financijski konglomerat, u okviru opsega dodatnog nadzora u smislu ove Direktive; i

(c)

u okviru postupka identifikacije u skladu s člankom 3. stavkom 2.”

23.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 30.a

Upravitelji alternativnih investicijskih fondova

1.   Do daljnje koordinacije sektorskih propisa države članice osiguravaju uključivanje upravitelja alternativnih investicijskih fondova:

(a)

u okviru opsega konsolidiranog nadzora kreditnih institucija i investicijskih društava ili u okviru opsega dodatnog nadzora društava za osiguranje u grupi osiguravatelja;

(b)

ako je grupa financijski konglomerat, u okviru opsega dodatnog nadzora u smislu ove Direktive; i

(c)

u okviru postupka identifikacije u skladu s člankom 3. stavkom 2.;

2.   Za primjenu stavka 1. države članice određuju ili ovlašćuju svoja nadležna tijela da odluče u skladu s kojim se sektorskim propisima (bankarski sektor, osiguravateljni sektor ili sektor investicijskih usluga) upravitelji alternativnih investicijskih fondova trebaju uključiti u konsolidirani ili dodatni nadzor iz stavka 1. točke (a) Za potrebe ovog stavka, odgovarajuća sektorska pravila koja se odnose na oblik i mjeru uključivanja financijskih institucija primjenjuju se na odgovarajući način na upravitelje alternativnih investicijskih fondova. Za potrebe dodatnog nadzora iz stavka 1. točke (b) s upraviteljima alternativnih investicijskih fondova postupa se kao s dijelom bilo kojeg sektora u koji su uključeni na temelju stavka 1 točke (a).

Ako je upravitelj alternativnih investicijskih fondova dio financijskog konglomerata, pozivanja na regulirane subjekte i na nadležna i odgovarajuća nadležna tijela, za potrebe ove Direktive, smatraju se uključivanjem upravitelja alternativnih investicijskih fondova, odnosno nadležnih tijela odgovornih za nadzor upravitelja alternativnih investicijskih fondova. Ovo se primjenjuje na odgovarajući način u vezi s grupama navedenima u stavka 1. točki (a)”

24.

Prilog I. mijenja se u skladu s Prilogom II. ovoj Direktivi.

Članak 3.

Izmjene Direktive 2006/48/EZ

Direktiva 2006/48/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 1 stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Članak 39. i članci od 124. do 143. primjenjuju se na financijske holdinge, mješovite financijske holdinge i mješovite holdinge sa sjedištem u Uniji.”

2.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

točke od 14. do 17. zamjenjuju se sljedećima:

„14.

‚matična kreditna institucija u državi članici’ znači kreditna institucija koja ima kreditnu instituciju ili financijsku instituciju kao ovisno društvo ili koja sudjeluje u takvoj instituciji te koja sama nije ovisno društvo neke druge kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga s poslovnim nastanom u istoj državi članici;

15.

‚matični financijski holding u državi članici’ znači financijski holding koji sam nije ovisno društvo kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga s poslovnim nastanom u istoj državi članici;

15.a

‚matični mješoviti financijski holding u državi članici’ znači mješoviti financijski holding, koji sam nije ovisno društvo kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga s poslovnim nastanom u istoj državi članici;

16.

‚matična kreditna institucija EU-a’ znači matična kreditnu instituciju u državi članici koja nije ovisno društvo neke druge kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u bilo kojoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga s poslovnim nastanom u bilo kojoj državi članici;

17.

‚matični financijski holding EU-a’ znači matični financijski holding u državi članici, koji nije ovisno društvo kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u bilo kojoj državi članici, ili nekog drugog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga s poslovnim nastanom u bilo kojoj državi članici;

17.a

‚matični mješoviti financijski holding EU-a’ znači matični mješoviti financijski holding u državi članici, koji nije ovisno društvo kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u bilo kojoj državi članici ili nekog drugog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga s poslovnim nastanom u bilo kojoj državi članici;”;

(b)

umeće se sljedeća točka:

„19.a

‚mješoviti financijski holding’ znači mješoviti financijski holding, kako je određeno u članku 2. stavku 15. Direktive 2002/87/EZ;”;

(c)

točka 48. se zamjenjuje se sljedećom:

„48.

‚konsolidacijsko nadzorno tijelo’ znači nadležno tijelo odgovorno za provedbu nadzora na konsolidiranoj osnovi matičnih kreditnih institucija EU-a i kreditnih institucija koje kontroliraju matični financijski holdinzi EU-a ili matični mješoviti financijski holdinzi EU-a;”.

3.

Članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 14.

O svakom odobrenju za rad izvještavaju se Europska nadzorna tijela. Naziv svake kreditne institucije kojoj je izdano odobrenje za rad unosi se u popis koji Europska nadzorna tijela objavljuju i ažuriraju na svojim internetskim stranicama. Nadležno tijelo odgovorno za nadzor na konsolidiranoj osnovi osigurava dotičnim nadležnim tijelima i Europskim nadzornim tijelima sve informacije u vezi s bankarskom grupacijom u skladu s člankom 12. stavkom 3., člankom 22. stavkom 1. i člankom 73. stavkom 3., posebno u vezi s pravnom strukturom te strukturom upravljanja i organizacijskom strukturom grupacije.”

4.

Članak 39. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećom:

„(b)

kreditnih institucija s poslovnim nastanom u trećim zemljama čija matična društva, bilo da su to kreditne institucije, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi imaju svoje sjedište u Uniji.”;

(b)

u stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećom:

„(a)

da nadležna tijela država članica mogu dobiti informacije potrebne za nadzor na temelju konsolidiranog financijskog položaja kreditnih institucija, financijskih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga smještenih u Uniji, koji imaju kao ovisna društva kreditne institucije ili financijske institucije s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ili koji sudjeluju u takvim institucijama;”.

5.

Članak 69. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice mogu koristiti mogućnost iz stavka 1. ako je matično društvo financijski holding ili mješoviti financijski holding s poslovnim nastanom u istoj državi članici kao i kreditna institucija, pod uvjetom da se na njega primjenjuje isti nadzor kao i onaj koji se primjenjuje na kreditnu instituciju, a posebno standardi određeni člankom 71. stavkom 1.”

6.

Članak 71. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ne dovodeći u pitanje članke 68., 69. i 70., kreditne institucije koje su pod kontrolom matičnog financijskog holdinga u državi članici ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u državi članici moraju biti usklađene u mjeri i na način propisan u članku 133. s obvezama propisanima u člancima 75., 120., 123. i u odjeljku 5. na temelju konsolidiranog financijskog položaja tog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Ako je više od jedne kreditne institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga u državi članici ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u državi članici, prvi podstavak primjenjuje se samo na kreditnu instituciju na koju se primjenjuje nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s člancima 125. i 126.”

7.

Članak 72. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Kreditne institucije koje su pod kontrolom matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a moraju biti usklađene s obvezama propisanima u poglavlju 5. na temelju konsolidiranog financijskog položaja tog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Značajna ovisna društva matičnih financijskih holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a moraju objavljivati informacije navedene u Prilogu XII. dijelu 1. točki 5. na pojedinačnoj ili na podkonsolidiranoj osnovi.”

8.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 72.a

1.   Ako mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i Direktivom 2002/87/EZ, posebno u smislu nadzora koji se temelji na riziku, konsolidacijsko nadzorno tijelo može, nakon savjetovanja s drugim nadležnim tijelima odgovornim za nadzor ovisnih društava, primijeniti samo odgovarajuće odredbe Direktive 2002/87/EZ na taj mješoviti financijski holding.

2.   Ako mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i Direktivom 2009/138/EZ, posebno u smislu nadzora koji se temelji na riziku, konsolidacijsko nadzorno tijelo može, u dogovoru s nadzornim tijelom grupe u osiguravateljnom sektoru primijeniti na taj mješoviti financijski holding samo odredbe Direktive koje se odnose na najznačajniji financijski sektor, kako je određeno u članku 3. stavku 2. Direktive 2002/87/EZ.

3.   Konsolidacijsko nadzorno tijelo obavješćuje EBA-u i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (35) (EIOPA) o odlukama donesenima na temelju stavaka 1. i 2. ovog članka. Tijela EBA, EIOPA i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (36) (ESMA), preko Zajedničkog odbora Europskih nadzornih tijela (Zajednički odbor), razrađuju smjernice namijenjene približavanju nadzornih praksi i razrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda koje dostavljaju Komisiji u roku od tri godine od donošenja smjernica.

Na Komisiju se delegiraju ovlasti za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.

9.

Članak 73. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Nadležna tijela zahtijevaju od ovisnih kreditnih institucija da primjenjuju zahtjeve propisane u člancima 75., 120. i 123. i u odjeljku 5. ove Direktive na podkonsolidiranoj osnovi, ako te kreditne institucije ili njihovo matično društvo, u slučaju kad je ono financijski holding ili mješoviti financijski holding, imaju kao ovisno društvo u trećoj zemlji kreditnu instituciju ili financijsku instituciju ili društvo za upravljanje, kao što je definirano u članku 2. stavku 5. Direktive 2002/87/EZ, ili ako sudjeluje u takvom društvu.”;

10.

U članku 80. stavku 7. točka (a) zamjenjuje se sljedećom:

„(a)

druga ugovorna strana je institucija ili financijski holding, mješoviti financijski holding, financijska institucija, društvo za upravljanje ili društvo za pomoćne bankarske usluge, na koje se primjenjuju odgovarajući bonitetni zahtjevi;”.

11.

Članak 84. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ako matična kreditna institucija EU-a i njezina ovisna društva ili matični financijski holding EU-a i njegova ovisna društva ili matični mješoviti financijski holding EU-a i njegova ovisna društva koriste IRB pristup na jedinstvenoj osnovi, nadležna tijela mogu dopustiti da matično društvo i njegova ovisna društva, promatrana zajedno, ispunjavaju minimalne zahtjeve iz Priloga VII. dijela 4.”;

(b)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Ako matična kreditna institucija EU-a i njezina ovisna društva ili matični financijski holding EU-a i njegova ovisna društva ili matični mješoviti financijski holding EU-a i njegova ovisna društva namjeravaju koristiti IRB pristup, nadležna tijela različitih pravnih subjekata usko surađuju kao što je navedeno u člancima od 129. do 132.”

12.

U članku 89. stavku 1. točka (e) zamjenjuje se sljedećom:

„(e)

izloženosti kreditne institucije prema drugoj ugovornoj strani koja je njezino matično društvo, njezino ovisno društvo ili ovisno društvo njezinog matičnog društva, pod uvjetom da je druga ugovorna strana institucija ili financijski holding, mješoviti financijski holding, financijska institucija, društvo za upravljanje ili društvo za pomoćne bankarske usluge na koje se primjenjuju odgovarajući bonitetni zahtjevi ili je to društvo povezano odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ te izloženosti između kreditnih institucija koje zadovoljavaju zahtjeve navedene u članku 80. stavku 8.;”.

13.

U članku 105. stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećima:

„3.   Kad matična kreditna institucija EU-a i njezina ovisna društva ili ovisna društva matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holding EU-a namjeravaju koristiti pristup zasnovan na naprednom mjerenju, nadležna tijela različitih pravnih subjekata moraju usko surađivati kao što je navedeno u člancima od 129. do 132. Primjena uključuje stavke navedene u Prilogu X. dijelu 3.

4.   Ako matična kreditna institucija EU-a i njezina ovisna društva ili ovisna društva matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a koriste pristup zasnovan na naprednom mjerenju na jedinstvenoj osnovi, nadležna tijela mogu dozvoliti da matično društvo i njegova ovisna društva promatrana zajedno ispunjavaju kriterije za priznavanje navedene u Prilogu X. dijelu 3.”

14.

Članak 122.a stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako matična kreditna institucija EU-a i matični financijski holding EU-a ili matični mješoviti financijski holding EU-a ili jedno od njihovih ovisnih društava kao inicijator ili sponzor, sekuritizira izloženosti nekoliko kreditnih institucija, investicijskih društava ili drugih financijskih institucija, uključenih u opseg nadzora na konsolidiranoj osnovi, zahtjev iz stavka 1. može se ispuniti na temelju konsolidiranog stanja povezane matične kreditne institucije EU-a, matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a. Ovaj se stavak primjenjuje samo ako su se kreditne institucije, investicijska društva ili financijske institucije koje su stvorile sekuritizirane izloženosti obvezale da će ispunjavati zahtjeve iz stavka 6. te pravodobno dostavljati informacije inicijatoru ili sponzoru i matičnoj kreditnoj instituciji EU-a ili matičnom financijskom holdingu EU-a ili matičnom mješovitom financijskom holdingu EU-a koje su potrebne za ispunjavanje zahtjeva iz stavka 7.”

15.

Članak 125. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako je matična kreditna institucija matični financijski holding u državi članici, matični mješoviti financijski holding u državi članici, matični financijski holding EU-a, ili matični mješoviti financijski holding EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provode nadležna tijela koja su toj kreditnoj instituciji izdala odobrenje za rad prema članku 6.”

16.

Članak 126. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 126.

1.   Ako kreditne institucije koje su dobile odobrenje za rad u dvije ili više država članica imaju kao svoje matično društvo isti matični financijski holding u državi članici, isti matični mješoviti financijski holding u državi članici, isti matični financijski holding EU-a ili isti matični mješoviti financijski holding EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provode nadležna tijela kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan.

Ako matična društva kreditnih institucija koja su dobila odobrenje za rad u dvije ili više država članica obuhvaćaju više od jednog financijskog holdinga ili mješoviti financijski holding sa sjedištima u različitim državama članicama, a kreditna institucija postoji u svakoj od tih država, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo kreditne institucije s najvećim ukupnim bilančnim iznosom.

2.   Ako više od jedne kreditne institucije koje su dobile odobrenje za rad u Uniji ima kao svoje matično društvo isti financijski holding ili isti mješoviti financijski holding, a niti jedna od tih kreditnih institucija nema odobrenje za rad u državi članici u kojoj taj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo koje je izdalo odobrenje za rad kreditnoj instituciji s najvećim ukupnim bilančnim iznosom, koja se u smislu ove Direktive smatra kreditnom institucijom koja je pod kontrolom matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a.

3.   U posebnim slučajevima, nadležna tijela mogu se na temelju zajedničkog sporazuma odreći kriterija navedenih u stavcima 1. i 2. ako bi njihova primjena bila neprimjerena, uzimajući u obzir kreditne institucije i relativan značaj njihovih aktivnosti u različitim državama te mogu imenovati drugo nadležno tijelo za provedbu nadzora na konsolidiranoj osnovi. U takvim slučajevima, prije postizanja sporazuma o takvom odricanju, nadležna tijela moraju dati priliku matičnoj kreditnoj instituciji EU-a, matičnom financijskom holdingu EU-a, matičnom mješovitom financijskomu holdingu EU-a ili kreditnoj instituciji s najvećim ukupnim bilančnim iznosom, prema potrebi, da iskažu svoje mišljenje o toj odluci.

4.   Nadležna tijela moraju izvijestiti Komisiju i EBA-u o svakom izuzeću na temelju stavka 3.”

17.

Članak 127. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Gdje je to primjereno, države članice donose sve potrebne mjere za uključivanje financijskih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga u konsolidirani nadzor. Ne dovodeći u pitanje članak 135., konsolidacija financijskog položaja financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga ne smije niti na koji način podrazumijevati da se od nadležnih tijela traži da imaju nadzornu ulogu s obzirom na financijski holding ili mješoviti financijski holding na pojedinačnoj osnovi.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Države članice moraju osigurati da njihova nadležna tijela koja su odgovorna za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi mogu zatražiti od ovisnih društava kreditne institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, koji nisu uključeni u nadzor na konsolidiranoj osnovi, informacije iz članka 137. U tom slučaju primjenjuju se postupci za prijenos i provjeru informacija, propisani u tom članku.”

18.

Članak 129. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. prvom podstavku uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Osim obveza koje su propisane ovom Direktivom, nadležna tijela odgovorna za provedbu nadzora na konsolidiranoj osnovi matičnih kreditnih institucija EU-a i kreditnih institucija koje su pod kontrolom matičnih financijskih holdinga EU–a ili matičnih mješovitih financijskih holdinga EU–a izvršavaju sljedeće zadaće:”;

(b)

u stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„2.   U slučaju zahtjeva za dopuštenjem iz članka 84. stavka 1., članka 87. stavka 9. i članka 105. te Priloga III. dijela 6., koje podnose matična kreditna institucija EU-a i njezina ovisna društva ili zajednički ovisna društva matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a, nadležna tijela zajedno surađuju i savjetuju se kako bi odlučila hoće li ili neće izdati traženo dopuštenje te kako bi utvrdila moguće uvjete o kojima ovisi takvo dopuštenje.”;

(c)

u stavku 3.:

i.

prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Konsolidacijsko nadzorno tijelo i nadležno tijelo odgovorno za nadzor ovisnih društava matične kreditne institucije EU-a, matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a, čine sve što je u njihovoj moći kako bi postigli zajedničku odluku o primjeni članaka 123. i 124. za određivanje adekvatne visine konsolidirane razine vlastitih sredstava koja ima grupa u odnosu na njezin financijski položaj i profil rizika i zahtijevanu razinu vlastitih sredstava za primjenu članka 136. stavka 2. na svakog subjekta unutar bankarske grupacije i na konsolidiranoj osnovi.”;

ii.

peti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Odluku o primjeni članaka 123. i 124. te članka 136. stavka 2. donose odgovarajuća nadležna tijela koja su odgovorna za nadzor ovisnih društava matične kreditne institucije EU-a, matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a na pojedinačnoj ili podkonsolidiranoj osnovi, nakon valjanog razmatranja stajališta i ograničavajućih uvjeta koje je izrazilo konsolidacijsko nadzorno tijelo. Ako je na kraju četveromjesečnog razdoblja jedno od dotičnih nadležnih tijela uputilo slučaj EBA-i, u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, nadležna tijela odgađaju donošenje svoje odluke i čekaju odluku koju u skladu s člankom 19. stavkom 3. predmetne Uredbe donosi EBA i donose svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Četveromjesečnim razdobljem smatra se razdoblje usklađivanja u smislu predmetne Uredbe. EBA donosi svoju odluku u roku od jednog mjeseca. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon završetka četveromjesečnog razdoblja ili nakon donošenja zajedničke odluke.”;

iii.

deveti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Zajednička odluka iz prvog podstavka i bilo koja odluka donesena u nedostatku zajedničke odluke, u skladu s četvrtim i petim podstavcima, ažurira se na godišnjoj osnovi ili, u iznimnim okolnostima, kad nadležno tijelo odgovorno za nadzor ovisnih društava matične kreditne institucije EU-a, matičnog financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a, uloži pisani i u potpunosti obrazloženi zahtjev konsolidacijskom nadzornom tijelu, radi ažuriranja odluke o primjeni članka 136. stavka 2. U potonjem slučaju, ažuriranje se može rješavati na bilateralnoj osnovi, između konsolidacijskog nadzornog tijela i nadležnog tijela koje podnosi zahtjev.”

19.

U članku 131.a stavku 2. šesti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U kolegijima nadzornih tijela mogu sudjelovati:

(a)

nadležna tijela odgovorna za nadzor ovisnih društava matične kreditne institucije EU-a ili matičnog financijskog holdinga EU-a odnosno matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a;

(b)

nadležna tijela zemlje domaćina u kojoj su osnovane značajne podružnice iz članka 42.a;

(c)

središnje banke, prema potrebi; i

(d)

nadležna tijela trećih zemalja, gdje je moguće, ovisno o zahtjevima o tajnosti koji su po mišljenju svih nadležnih tijela jednaki zahtjevima iz članaka od 44. do 52.”

20.

Članak 132. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

peti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Posebno, nadležna tijela odgovorna za konsolidirani nadzor matičnih kreditnih institucija EU-a i kreditnih institucija koje su pod kontrolom matičnih financijskih holdinga EU-a ili matičnih mješovitih financijskih holdinga EU-a dostavljaju sve relevantne informacije nadležnim tijelima u drugim državama članicama koja nadziru ovisna društva tih matičnih društava. Pri utvrđivanju opsega relevantnih informacija uzima se u obzir značaj tih ovisnih društava unutar financijskog sustava u tim državama članicama.”;

(b)

u šestom podstavku točka (a) zamjenjuje se sljedećom:

„(a)

identifikaciju pravne strukture i strukture upravljanja i organizacijske strukture grupe, uključujući sve regulirane subjekte, neregulirana ovisna društva i značajne podružnice koje pripadaju grupi, matična društva u skladu s člankom 12. stavkom 3., člankom 22. stavkom 1. i člankom 73. stavkom 3. kao i identifikaciju nadležnih tijela reguliranih subjekata u grupi;”.

21.

Članak 135. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 135.

Države članice zahtijevaju da osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem financijskog holdinga ili mješovitih financijskih holdinga imaju zadovoljavajući ugled i iskustvo za obavljanje tih zadaća.”

22.

U članku 139. stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Države članice odobravaju razmjenu informacija navedenih u stavku 2. između svojih nadležnih tijela, uz dogovor, da u slučaju financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, financijskih institucija ili društava za pomoćne usluge, prikupljanje ili posjedovanje informacija niti na koji način ne podrazumijeva da nadležna tijela imaju nadzornu ulogu u odnosu na te institucije ili društva na pojedinačnoj osnovi.”

23.

Članak 140. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ako kreditna institucija, financijski holding, mješoviti financijski holding ili mješoviti holding kontroliraju jedno ili više ovisnih društava koja su društva za osiguranje ili druga društva koja pružaju investicijske usluge te koja podliježu izdavanju odobrenja za rad, nadležna tijela i tijela kojima je povjerena javna zadaća nadzora društava za osiguranje ili društava koja pružaju investicijske usluge usko surađuju. Ne dovodeći u pitanje njihove pojedine odgovornosti, ta tijela jedna drugima dostavljaju informacije koje bi vjerojatno mogle pojednostaviti njihov posao i omogućiti nadzor poslovanja i cjelokupnog financijskog položaja društava koja nadziru.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Nadležna tijela odgovorna za nadzor na konsolidiranoj osnovi utvrđuju popis financijskih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga navedenih u članku 71. stavku 2. Taj se popis dostavlja nadležnim tijelima drugih država članica EBA-i i Komisiji.”

24.

Članci 141. i 142. zamjenjuju se sljedećima:

„Članak 141.

Ako pri primjeni ove Direktive nadležna tijela jedne države članice žele u posebnim slučajevima provjeriti informacije koje se odnose na kreditnu instituciju, financijski holding, financijsku instituciju, društvo za pomoćne usluge, mješoviti holding, mješoviti financijski holding, ovisno društvo iz članka 137. ili ovisno društvo iz članka 127. stavka 3., smješteno u drugoj državi članici, od nadležnih tijela te druge države članice traže da se provede provjera. Tijela koja prime takav zahtjev, u okviru svoje nadležnosti, djeluju ili tako da sama provedu provjeru, dozvoljavajući tijelima koja su podnijela zahtjev da provedu provjeru odnosno dozvoljavajući revizoru ili stručnjaku da provede provjeru. Nadležno tijelo koje je podnijelo zahtjev može sudjelovati u provjeri ako samo ne obavlja provjeru.

Članak 142.

Ne dovodeći u pitanje odredbe svog kaznenog prava, države članice osiguravaju da sankcije ili mjere čija je svrha prestanak uočenih kršenja ili uzroka takvih kršenja, mogu biti propisane za financijske holdinge, mješovite financijske holdinge i mješovite holdinge ili za njihove stvarne rukovoditelje koji krše zakone i druge propise koji su doneseni radi prenošenja članaka od 124. do 141. i ovog članka. Nadležna tijela usko surađuju kako bi osigurala da te sankcije ili mjere proizvode željene rezultate, posebno kada središnja uprava ili glavne jedinice financijskog holdinga, mješovitog financijskog holdinga ili mješovitog holdinga nisu smještene u istoj državi članici kao njegovo registrirano sjedište.”

25.

Članak 143. zamjenjuje se sljedećim:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ako kreditna institucija čije je matično društvo kreditna institucija ili financijski holding ili mješoviti financijski holding, čije je sjedište u trećoj zemlji, ne podliježe konsolidiranom nadzoru prema člancima 125. i 126., nadležna tijela provjeravaju je li kreditna institucija predmet konsolidiranog nadzora od strane nadležnog tijela iz treće zemlje, koji je jednak onome koji je reguliran načelima propisanima u ovoj Direktivi.

Provjeru obavlja nadležno tijelo koje bi bilo odgovorno za konsolidirani nadzor, kada bi se primjenjivao stavak 3. na zahtjev matičnog društva ili bilo kojeg reguliranog subjekta koji je dobio odobrenje za rad u Uniji ili na svoju vlastitu inicijativu. To nadležno tijelo savjetuje se s drugim uključenim nadležnim tijelima.”;

(b)

u stavku 3. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Nadležna tijela mogu posebno zahtijevati osnivanje financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga sa sjedištem u Uniji te primjenjivati odredbe o konsolidiranom nadzoru na konsolidiranu poziciju tog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.”

26.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 146.a

Države članice zahtijevaju da kreditne institucije javno objavljuju jedanput godišnje na razini bankarske grupacije, u cijelosti ili pozivanjem na jednake informacije, opis svoje pravne strukture, svoga upravljanja i organizacijske strukture.”

27.

Prilog X. mijenja se u skladu s Prilogom III. ovoj Direktivi.

Članak 4.

Izmjene Direktive 2009/138/EZ

Direktiva 2009/138/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 212. stavku 1. točke (f) i (g) zamjenjuju se sljedećima:

„(f)

‚osiguravateljni holding’ znači matično društvo, koje nije mješoviti financijski holding i čija je glavna djelatnost stjecanje udjela i sudjelovanje u ovisnim društvima, kad su ta ovisna društva isključivo ili uglavnom društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje trećih zemalja i najmanje jedno od tih ovisnih društava je društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje;

(g)

‚mješoviti osiguravateljni holding’ znači matično društvo koje nije društvo za osiguranje, društvo za osiguranje treće zemlje, društvo za reosiguranje, društvo za reosiguranje treće zemlje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding, koji među svojim ovisnim društvima uključuje najmanje jedno društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje;

(h)

‚mješoviti financijski holding’ znači mješoviti financijski holding, kako je određeno u članku 2. stavku 15. Direktive 2002/87/EZ.”

2.

U članku 213. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećima:

„2.   Države članice osiguravaju da se nadzor na razini grupe primjenjuje na sljedeće:

(a)

društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, koja su sudjelujuća društva u najmanje jednom društvu za osiguranje, društvu za reosiguranje, društvu za osiguranje treće zemlje ili društvu za reosiguranje treće zemlje, u skladu s člancima od 218. do 258.;

(b)

društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, čije je matično društvo osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding sa sjedištem u Uniji u skladu s člancima od 218. do 258.;

(c)

društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, čije je matično društvo osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding sa sjedištem u trećoj zemlji ili društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje treće zemlje u skladu s člancima od 260. do 263.;

(d)

društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, čije je matično društvo mješoviti osiguravateljni holding, u skladu s člankom 265.

3.   U slučajevima iz stavka 2. točaka (a) i (b), kad je sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding sa sjedištem u Uniji samo regulirani subjekt ili mješoviti financijski holding koji podliježe dodatnom nadzoru u skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ, ili povezano društvo takvog reguliranog subjekta ili mješovitog financijskog holdinga, nadzorno tijelo grupe može, nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima, odlučiti da se ne provodi nadzor u vezi koncentracije rizika iz članka 244. ove Direktive, nadzor unutargrupnih transakcija iz članka 245. ove Direktive ili oba nadzora, na razini tog sudjelujućeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili tog osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

4.   Ako mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i u skladu s Direktivom 2002/87/EZ, posebno u smislu nadzora koji se temelji na rizicima, nadzorno tijelo grupe može, nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima, primijeniti samo odgovarajuće odredbe Direktive 2002/87/EZ na taj mješoviti financijski holding.

5.   Ako mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i Direktivom 2006/48/EZ, posebno u smislu nadzora koji se temelji na rizicima, nadzorno tijelo grupe može, u sporazumu s konsolidacijskim nadzornim tijelom u sektoru bankarskih i investicijskih usluga, primijeniti samo odredbe Direktive koje se odnose na najznačajniji sektor, kako je određeno u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ.

6.   Nadzorno tijelo grupe obavješćuje Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (37) (EBA) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (38) (EIOPA) o odlukama, donesenima na temelju stavaka 4. i 5. EBA, EIOPA i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 (39) (ESMA) preko Zajedničkog odbora Europskih nadzornih tijela (Zajednički odbor) razrađuju smjernice, namijenjene približavanju nadzornih postupaka i razrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda koji dostavljaju Komisiji u roku od tri godine od donošenja tih smjernica.

Na Komisiju se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.

3.

Članak 214. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Obavljanje nadzora grupe u skladu s člankom 213. ne podrazumijeva da se od nadležnih tijela zahtijeva da vrše nadzornu ulogu u odnosu na društvo za osiguranje treće zemlje, društvo za reosiguranje treće zemlje, osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding ili mješoviti osiguravateljni holding, promatrane pojedinačno, ne dovodeći u pitanje članak 257., u mjeri u kojoj se to tiče osiguravateljnih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga.”

4.

U članku 215. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećima:

„1.   Kad je sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding iz članka 213. stavka 2. točaka (a) i (b) i samo ovisno društvo drugog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili drugog osiguravateljnog holdinga ili drugog mješovitog financijskog holdinga sa sjedištem u Uniji, članci od 218. do 258. primjenjuju se samo na razini krajnjeg matičnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga sa sjedištem u Uniji.

2.   Kad je krajnje matično društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding sa sjedištem u Uniji, kako je određeno u stavku 1., ovisno društvo društva koje podliježe dodatnom nadzoru u skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ, nadzorno tijelo grupe može, nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima odlučiti da se na razini tog krajnjeg matičnog društva ne provodi nadzor u vezi koncentracije rizika iz članka 244., nadzor unutargrupnih transakcija iz članka 245 ili oba nadzora.”

5.

Članak 216. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Kad sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding, koji ima sjedište u Uniji, kako je određeno u članku 213. stavku 2. točkama (a) i (b) nema sjedište u istoj državi članici kao krajnje matično društvo na razini Unije iz članka 215., države članice svojim nadzornim tijelima mogu dozvoliti, nakon savjetovanja s nadzornim tijelom grupe i krajnjim matičnim društvom na razini Unije, da podvrgnu i to krajnje matično društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding na nacionalnoj razini nadzoru grupe.”

6.

Članak 219. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 219.

Učestalost izračunavanja

1.   Nadzorno tijelo grupe osigurava da sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding provode izračune iz članka 218. stavaka 2. i 3. najmanje jednom godišnje.

Odgovarajući podaci za izračun i rezultati tog izračuna dostavljaju nadzornom tijelu grupe sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili, ako grupa nije prevođena društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding ili društvo u grupi koje utvrdi nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima i samom grupom.

2.   Društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding i mješoviti financijski holding kontinuirano nadziru potrebni solventni kapital grupe. Ako profil rizika grupe znatno odstupa od pretpostavki koje su činile osnovu posljednjeg prijavljenog potrebnog solventnog kapitala grupe, potrebni solventni kapital grupe mora se ponovno izračunati bez odgađanja i podnijeti izvješće nadzornom tijelu grupe.

Ako postoje dokazi koji ukazuju da je profil rizika grupe znatno izmijenjen od datuma kad je posljednji put podneseno izvješće o potrebnom solventnom kapitalu grupe nadzorno tijelo grupe može zahtijevati ponovni izračun potrebnog solventnog kapitala grupe.”

7.

Članak 226. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 226.

Posrednički osiguravateljni holdinzi

1.   Prilikom izračunavanja solventnosti grupe, društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje preko osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga sudjeluje u povezanom društvu za osiguranje, društvu za reosiguranje, društvu za osiguranje treće zemlje ili društvu za reosiguranje treće zemlje, uzima se u obzir položaj takvog osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Samo za potrebe tog izračuna, s posredničkim osiguravateljnim holdingom ili posredničkim mješovitim financijskim holdingom postupa se kao da je društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje podliježe pravilima iz glave I. poglavlja VI. odjeljka 4. pododjeljaka 1., 2. i 3. u vezi potrebnog solventnog kapitala i kao da podliježe istim uvjetima koji su propisani u glavi I. poglavlju VI. odjeljku 3. pododjeljcima 1., 2. i 3. u vezi s vlastitim sredstvima koja su prihvatljiva za potrebni solventni kapital.

2.   U slučajevima kad posrednički osiguravateljni holding ili posrednički mješoviti financijski holding imaju podređeni dug ili druga prihvatljiva vlastita sredstva koja podliježu ograničenju u skladu s člankom 98., ona se priznaju kao prihvatljiva vlastita sredstva do iznosa koji je izračunan primjenom ograničenja navedenih u članku 98. na višak ukupnih prihvatljivih vlastitih sredstva na razini grupe u usporedbi sa potrebnim solventnim kapitalom na razini grupe.

Sva prihvatljiva vlastita sredstva posredničkog osiguravateljnog holdinga ili posredničkog mješovitog financijskog holdinga, za koje bi se, da ih drže društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, zahtijevalo prethodno odobrenje za rad nadzornog tijela, u skladu s člankom 90., mogu se uključiti u izračun solventnosti grupe samo ako ih je pravovaljano odobrilo nadzorno tijelo grupe.”

8.

U članku 231. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.   U slučaju zahtjeva za dopuštenje da se izračuna konsolidirani potrebni solventni kapital grupe i potrebni solventni kapital društava za osiguranje i društva za reosiguranje u grupi na temelju unutarnjeg modela kojeg dostavi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje i njegova povezana društva ili zajednički dostave povezana društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, dotična nadzorna tijela surađuju kako bi donijela odluku da li da izdaju takvo odobrenje ili ne, te kako bi odredili eventualne uvjete kojima takvo odobrenje podliježe.”;

9.

Članak 233. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   U slučaju zahtjeva za dopuštenje da se izračuna potrebni solventni kapital društava za osiguranje i društava za reosiguranje u grupi na temelju unutarnjeg modela kojeg dostavi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje i njegova povezana društva ili zajednički povezana društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, članak 231. primjenjuje se na odgovarajući način.”

10.

U odjeljku 1. poglavlju II. glave III. naslov pododjeljka 5. zamjenjuje se sljedećim:

11.

Članak 235. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 235.

Solventnost grupe osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga

1.   Ako su društva za osiguranje i društva za reosiguranje ovisna društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, nadzorno tijelo grupe osigurava da se solventnost grupe izračunava na razini osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga primjenom članka 220. stavka 2. do članka 233.

2.   Za potrebe tog izračuna s matičnim društvom se postupa kao da je društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje podliježe pravilima iz glave I. poglavlja VI. odjeljka 4. pododjeljaka 1., 2. i 3., što se tiče potrebnog solventnog kapitala i podliježe istim uvjetima koji su propisani u glavi I. poglavlju VI. odjeljku 3. pododjeljcima 1., 2. i 3. što se tiče vlastitih sredstva koja su prihvatljiva za potrebni solventni kapital.”;

12.

Članak 243. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 243.

Ovisna društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga

Članci od 236. do 242. primjenjuju se na odgovarajući način na društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja su ovisna društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.”

13.

Članak 244. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje odnosno osiguravateljni holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi redovito, a najmanje jednom godišnje, podnose izvješće nadzornom tijelu grupe o bilo kojoj značajnoj koncentraciji rizika na razini grupe, osim ako se primjenjuje članak 215. stavak 2.

Potrebne podatke nadzornom tijelu grupe dostavlja društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, koje predvodi grupu ili, ako grupu ne predvodi društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding ili društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje u grupi koje je odredilo nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima i grupom.

Koncentracije rizika iz prvog podstavka podliježu nadzornom pregledu nadzornog tijela grupe.”

14.

Članak 245. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje, osiguravateljni holdinzi i mješoviti financijski holdinzi redovito a najmanje jednom godišnje podnose izvješće nadzornom tijelu grupe o svim značajnim unutargrupnim transakcijama društva za osiguranje i društva za reosiguranje unutar grupe, uključujući one provedene s fizičkim osobama koje su usko povezane s društvom u grupi, osim ako se primjenjuje članak 215. stavak 2.

Osim toga, države članice zahtijevaju izvješćivanje o vrlo značajnim unutargrupnim transakcijama, čim je to moguće.

Potrebne podatke nadzornom tijelu grupe dostavlja društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, koje predvodi grupu ili, ako grupu ne predvodi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding ili društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje u grupi koje je odredilo nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima i grupom.

Unutargrupne transakcije podliježu nadzornom pregledu nadzornog tijela grupe.”

15.

U članku 246. stavku 4. prvi, drugi i treći podstavak zamjenjuju se sljedećima:

„4.   Države članice zahtijevaju da sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding poduzmu na razini grupe procjenu koja se zahtijeva po članku 45. Vlastita procjena rizika i solventnosti, provedena na razini grupe, predmet je nadzornog pregleda nadzornog tijela grupe u skladu s poglavljem III.

Ako se izračun solventnosti na razini grupe provodi u skladu s metodom 1. iz članka 230., sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding dostavljaju nadzornom tijelu grupe odgovarajuće pojašnjenje o razlici između sume potrebnog solventnog kapitala svih povezanih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje grupe i potrebnog solventnog kapitala konsolidirane grupe.

Sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding mogu, ovisno o odobrenju nadzornog tijela grupe, poduzeti istodobno na razini grupe i na razini bilo kojeg ovisnog društva u grupi, bilo koju procjenu koja se zahtijeva na temelju članka 45. i mogu pripremiti jedinstveni dokument koji obuhvaća sve procjene.”

16.

U članku 247. stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećom:

„(b)

ako grupu ne predvodi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, sljedeće nadzorno tijelo:

i.

ako je matično društvo društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding, nadzorno tijelo koje je izdalo odobrenje za rad tom društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje;

ii.

ako više od jednog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koja imaju sjedišta u Uniji imaju kao matično društvo isti osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding i jedno je od tih društava dobilo odobrenje za rad u državi članici u kojoj je sjedište osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, nadzorno tijelo društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u toj državi članici;

iii.

ako grupu predvodi više osiguravateljnih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga sa sjedištem u različitim državama članicama i ako u svakoj od tih država članica postoji društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, nadzorno tijelo društva za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje s najvećom bilančnom svotom;

iv.

ako više društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje sa sjedištem u Uniji imaju kao matično društvo isti osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding i nijedno od tih društava nije dobilo odobrenje za rad u državi članici u kojoj je sjedište osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, nadzorno tijelo koje je izdalo odobrenje za rad društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje s najvećom bilančnom svotom, ili

v.

ako grupa nema matično društvo ili u svim ostalim okolnostima koje nisu navedene u točkama od i. do iv., nadzorno tijelo koje je izdalo odobrenje za rad društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje s najvećom bilančnom svotom.”

17.

U članku 249. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Nadzorno tijelo grupe dostavlja dotičnim nadzornim tijelima i EIOPA-i informacije koje se odnose na grupu u skladu s člankom 19., člankom 51. stavkom 1. i člankom 254. stavkom 2., posebno u pogledu pravne strukture, upravljanja i organizacijske strukture grupe.”

18.

U članku 256. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećima:

„1.   Države članice zahtijevaju da sudjelujuća društva za osiguranje i društva za reosiguranje, osiguravateljni holdinzi i mješoviti financijski holdinzi javno objavljuju jedanput godišnje izvješće o solventnosti i financijskom stanju na razini grupe. Članci 51., 53., 54. i 55. primjenjuju se na odgovarajući način.

2.   Sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding mogu, ovisno o odobrenju nadzornog tijela grupe, dostaviti jedinstveno izvješće o solventnosti i financijskom položaju koje će obuhvatiti sljedeće:

(a)

informacije na razini grupe koje je potrebno objaviti u skladu sa stavkom 1.;

(b)

informacije za bilo koje od ovisnih društava u grupi, koje moraju biti pojedinačno prepoznatljive i moraju biti objavljene u skladu s člancima 51., 53., 54. i 55.

Prije izdavanja suglasnosti u skladu s prvim podstavkom, nadzorno tijelo grupe savjetuje se članovima kolegija nadzornih tijela i uzima u obzir njihova stajališta i ograničavajuće uvjete.”

19.

Članak 257. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 257.

Upravno, upravljačko ili nadzorno tijelo osiguravateljnih holdinga i mješovitih financijskih holdinga

Države članice zahtijevaju da sve osobe koje stvarno vode osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding, budu ugledne i imaju odgovarajuće iskustvo za obavljanje svojih dužnosti.

Članak 42. primjenjuje se na odgovarajući način.”

20.

U članku 258., stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećima:

„1.   Kad društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje u grupi ne ispunjava zahtjeve predviđene člancima od 218. do 246. i u slučaju kad su zahtjevi ispunjeni, ali solventnost može unatoč tome biti ugrožena ili kad unutargrupne transakcije ili koncentracije rizika ugrožavaju financijski položaj društava za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, mjere koje su nužne kako bi se stanje čim prije popravilo, trebaju donijeti sljedeći subjekti:

(a)

u slučaju osiguravateljnih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga, nadzorno tijelo grupe;

(b)

u slučaju društava za osiguranje i društava za reosiguranje, nadzorna tijela.

Kad u slučaju iz točke (a) prvog podstavka nadzorno tijelo grupe nije jedno od nadzornih tijela države članice u kojoj je sjedište osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, nadzorno tijelo grupe obavješćuje ta nadzorna tijela o svojim nalazima kako bi im omogućio da donesu potrebne mjere.

Kad u slučaju iz točke (b) prvog podstavka nadzorno tijelo grupe nije jedno od nadzornih tijela države članice u kojoj je sjedište društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, nadzorno tijelo grupe obavješćuje ta nadzorna tijela o svojim nalazima kako bi im omogućio da donesu potrebne mjere.

Ne dovodeći u pitanje stavak 2. države članice određuju mjere koje mogu poduzeti njihova nadležna tijela u odnosu na osiguravateljne holdinge i mješovite financijske holdinge.

Dotična nadzorna tijela, uključujući nadzorno tijelo grupe, prema potrebi, usklađuju svoje mjere.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog kaznenog prava, države članice uvode sankcije ili donose mjere u odnosu na osiguravateljne holdinge, mješovite financijske holdinge ili osobe koje stvarno upravljaju tim društvima, u slučaju kršenja zakona i drugih propisa, donesenih radi prenošenja ove glave. Nadzorna tijela usko surađuju kako bi osigurala učinkovitost takvih sankcija ili mjera, posebno ako središnja uprava ili glavne jedinice osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga nisu u istoj državi članici kao njihovo sjedište.”

21.

Članak 262. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 262.

Matična društva registrirana u trećoj zemlji: nepostojanje jednakosti

1.   Ako provjera provedena u skladu s člankom 260. pokaže da ne postoji jednaki nadzor, države članice primjenjuju na društva za osiguranje i društva za reosiguranje na odgovarajući način bilo članke od 218. do 258., uz iznimku članaka od 236. do 243., ili jednu od metoda navedenih u stavku 2. ovog članka.

Opća načela i metode iz članaka od 218. do 258. primjenjuju se na razini osiguravateljnog holdinga, mješovitog financijskog holdinga, društva za osiguranje iz treće zemlje ili društva za reosiguranje iz treće zemlje.

Samo za potrebe izračuna solventnosti grupe, s matičnim društvom postupa se kao s društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje, ovisno o istim uvjetima koji su propisani u glavi I. poglavlju VI. odjeljku 3. pododjeljcima 1., 2. i 3., u pogledu vlastitih sredstva koja su prihvatljiva za potrebni solventni kapital i jednog od sljedećih uvjeta:

(a)

potrebni solventni kapital, određen u skladu s načelima iz članka 226., kad se radi o osiguravateljnom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu;

(b)

potrebni solventni kapital, određen u skladu s načelima iz članka 227., kad se radi o društvu za osiguranje iz treće zemlje ili društvu za reosiguranje iz treće zemlje.

2.   Države članice dozvoljavaju svojim nadzornim tijelima da primijene druge metode koje osiguravaju primjeren nadzor društava za osiguranje i društava za reosiguranje u grupi. Ove metode odobrava nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima.

Nadzorna tijela mogu posebno zahtijevati osnivanje osiguravateljnog holdinga sa sjedištem u Uniji ili mješovitog financijskog holdinga sa sjedištem u Uniji i primijeniti ovu glavu na društva za osiguranje i društva za reosiguranje u grupi, koju predvodi taj osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding.

Izabrane metode omogućuju ostvarivanje ciljeva nadzora grupe, kako je određeno u ovoj glavi i priopćavaju se drugim dotičnim nadzornim tijelima i Komisiji.”

22.

U članku 263. prvi i drugi podstavak zamjenjuju se sljedećim:

„Kad je matično društvo iz članka 260. i samo ovisno društvo osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, koji ima sjedište u trećoj zemlji, ili društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje treće zemlje, države članice primjenjuju provjeru iz članka 260. samo na razini krajnjeg matičnog društva koje je osiguravateljni holding treće zemlje, mješoviti financijski holding treće zemlje, društvo za osiguranje treće zemlje odnosno društvo za reosiguranje treće zemlje.

Ipak, nadzorna tijela mogu zbog nepostojanja jednakog nadzora iz članka 260. provesti novu provjeru na nižoj razini, ako postoji matično društvo društava za osiguranje odnosno društva za reosiguranje na razini osiguravateljnog holdinga treće zemlje, mješovitog financijskog holdinga treće zemlje, društva za osiguranje treće zemlje odnosno društva za reosiguranje treće zemlje.”

Članak 5.

Preispitivanje

Komisija u cijelosti preispituje Direktivu 2002/87/EZ, uključujući delegirane i provedbene akte donesene na temelju ove Direktive. Nakon tog preispitivanja, Komisija šalje izvješće do 31. prosinca 2012. Europskom parlamentu i Vijeću u kojem navodi posebno opseg navedene Direktive, uključujući eventualno proširenje opsega putem preispitivanja članka 3. i primjenom navedene Direktive na neregulirane subjekte, posebno na subjekte posebne namjene. Izvješće također obuhvaća kriterije za utvrđivanje financijskih konglomerata u vlasništvu širih nefinancijskih grupa, čije su ukupne aktivnosti u bankarskom sektoru, osiguravateljnom sektoru i sektoru investicijskih usluga značajne na unutarnjem tržištu financijskih usluga.

Komisija također razmatra bi li Europska nadzorna tijela, preko Zajedničkog odbora, trebala izdati smjernice za ocjenu ovog materijalnog značaja.

U istom kontekstu, izvješće obuhvaća financijske konglomerate značajne za sustav, čija ih veličina, međusobna povezanost ili složenost čini posebno osjetljivima i koji bi po analogiji trebali biti utvrđeni pomoću razvojnih standarda Odbora za financijsku stabilnost i Bazelskog odbora za nadzor banaka. Osim toga, izvješće bi trebalo preispitati mogućnost uvođenja obveznih stres testova. Izvješće, prema potrebi, treba biti popraćeno odgovarajućim zakonodavnim prijedlozima.

Članak 6.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člancima 1., 2. i 3. ove Direktive do 10. lipnja 2013. godine. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera i korelacijsku tablicu između tih mjera i ove Direktive.

2.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 4. ove Direktive od 10. lipnja 2013. godine. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera i korelacijsku tablicu između tih mjera i ove Direktive.

3.   Odstupajući od odredaba stavka 1., države članice do 22. srpnja 2013. donose zakone i druge propise, potrebne za usklađivanje s člankom 2. stavkom 23. ove Direktive kao i s člankom 2. stavkom 1. i člankom 2. stavkom 2. točkom (a) ove Direktive, u mjeri u kojoj te odredbe izmjenjuju članak 1., članak 2. stavke 4., 5.a i 16. te članak 3. stavak 2. Direktive 2002/87/EZ u odnosu na upravitelje alternativnih investicijskih fondova. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera i korelacijsku tablicu između tih mjera i ove Direktive.

4.   Kada države članice donose mjere iz ovog članka, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

5.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 8.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 16. studenoga 2011.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BUZEK

Za Vijeće

Predsjednik

W. SZCZUKA


(1)  SL C 62, 26.2.2011., str. 1.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 5. srpnja 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 8. studenoga 2011.

(3)  SL L 35, 11.2.2003., str. 1.

(4)  Prva Direktiva Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa o pokretanju i obavljanju poslova izravnog neživotnog osiguranja (SL L 228, 16.8.1973., str. 3.).

(5)  Direktiva Vijeća 92/49/EZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o izravnom neživotnom osiguranju (Treća direktiva o neživotnom osiguranju) (SL L 228, 11.8.1992., str. 1.).

(6)  Direktiva 98/78/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 1998. o dodatnom nadzoru društava za osiguranje u grupi osiguravatelja (SL L 330, 5.12.1998., str. 1.).

(7)  Direktiva 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o životnom osiguranju (SL L 345, 19.12.2002., str. 1.).

(8)  Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).

(9)  Direktiva 2005/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2005. o reosiguranju (SL L 323, 9.12.2005., str. 1.).

(10)  Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 1.).

(11)  Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 201.).

(12)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

(13)  Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(14)  Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

(15)  SL L 331, 15.12.2010., str. 12.

(16)  SL L 331, 15.12.2010., str. 48.

(17)  SL L 331, 15.12.2010., str. 84.

(18)  SL L 331, 15.12.2010., str. 12.

(19)  SL L 331, 15.12.2010., str. 48.

(20)  SL L 331, 15.12.2010., str. 84.”

(21)  Direktiva 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o životnom osiguranju (SL L 345, 19.12.2002., str. 1.).

(22)  Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).

(23)  Direktiva 2005/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2005. o reosiguranju (SL L 323, 9.12.2005., str. 1.).

(24)  Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 1.).

(25)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.)

(26)  Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.)

(27)  Direktiva 2011/61/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

(28)  SL L 177, 30.6.2006., str. 201.

(29)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1.

(30)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11.”

(31)  SL L 331, 15.12.2010., str. 12.

(32)  SL L 331, 15.12.2010., str. 48.

(33)  SL L 331, 15.12.2010., str. 84.”

(34)  SL L 331, 15.12.2010., str. 1.”

(35)  SL L 331, 15.12.2010., str. 48.

(36)  SL L 331, 15.12.2010., str. 84.”

(37)  SL L 331, 15.12.2010., str. 12.

(38)  SL L 331, 15.12.2010., str. 48.

(39)  SL L 331, 15.12.2010., str. 84.”


PRILOG I.

Prilozi I. i II. Direktivi 98/78/EZ mijenjaju se kako slijedi:

A.

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

1.

U odjeljku 2.1.:

(a)

u četvrtom stavku druga alineja zamjenjuje se sljedećom:

„—

ako je društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje povezano društvo bilo osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koje ima svoje registrirano sjedište u istoj državi članici kao i društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje te su i osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding i povezano društvo za osiguranje ili povezano društvo za reosiguranje uzeti u obzir prilikom provedenog izračuna.”;

(b)

peti stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice također mogu odustati od izračuna prilagođene solventnosti društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ako je ono povezano društvo za osiguranje ili povezano društvo za reosiguranje drugog društva za osiguranje, drugog društva za reosiguranje ili osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koje ima svoje registrirano sjedište u drugoj državi članici, te ako su se nadležna tijela dotičnih država članica suglasila da odobre provedbu dodatnog nadzora nadležnim tijelima potonje države članice.”

2.

Točka 2.2 zamjenjuje se sljedećom:

„2.2.   Posrednički osiguravateljni holdinzi i posrednički mješoviti financijski holdinzi

Prilikom izračunavanja prilagođene solventnosti društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje sudjeluje u povezanom društvu za osiguranje, povezanom društvu za reosiguranje, društvu za osiguranje iz strane države ili društvu za reosiguranje iz strane države preko osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, uzima se u obzir položaj posredničkog osiguravateljnog holdinga ili posredničkog mješovitog financijskog holdinga. Samo u svrhu tog izračuna koji treba poduzeti u skladu s općim načelima i metodama opisanima u ovom prilogu, s ovim osiguravateljnim holdingom ili mješovitim financijskim holdingom postupa se kao da je društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, za koje vrijedi nulta zahtijevana solventnost i kao da je podložno istim uvjetima koji su propisani u članku 16. Direktive 73/239/EEZ, u članku 27. Direktive 2002/83/EZ ili u članku 36. Direktive 2005/68/EZ u pogledu stavaka koji su prihvatljivi za granicu solventnosti.”

B.

Prilog II. zamjenjuje se sljedećim:

1.

Naslov se zamjenjuje sljedećim:

2.

U točki 1. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.

U slučaju dva ili više društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje navedenih u članku 2. stavku 2. koja su ovisna društva osiguravateljnog holdinga, mješovitog financijskog holdinga, društava za osiguranje strane države ili društava za reosiguranje strane države, a imaju poslovni nastan u različitim državama članicama, nadležna tijela osiguravaju da se metoda opisana u ovom Prilogu dosljedno primjenjuje.”

3.

U točki 2. druga i treća alineja te podstavak, koji slijedi treću alineju, zamjenjuju se sljedećim:

„—

ako to društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje i jedno ili više društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje koja imaju odobrenje za rad u istoj državi članici, imaju kao svoje matično društvo isti osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding, društvo za osiguranje strane države ili društvo za reosiguranje strane države, društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje se uzima u obzir prilikom izračuna predviđenog u ovom Prilogu koje se obavlja za jedno od tih drugih društava,

ako to društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje i jedno ili više društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje koja imaju odobrenje za rad u drugoj državi članici, imaju kao svoje matično društvo isti osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding, društvo za osiguranje strane države ili društvo za reosiguranje strane države, a u skladu s člankom 4. stavkom 2. zaključen je sporazum kojim se nadležnom tijelu druge države članice odobrava provedba dodatnog nadzora koji je obuhvaćen ovim Prilogom.

Kad osiguravateljni holdinzi, mješoviti financijski holdinzi ili društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje stranih država sukcesivno sudjeluju u osiguravateljnom holdingu, mješovitom financijskom holdingu ili društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje strane države, države članice mogu primijeniti izračune predviđene ovim Prilogom samo na razini krajnjeg matičnog društva društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koje je osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding, društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje strane države.”

4.

Točka 3. zamjenjuje se sljedećom:

„3.

Nadležna tijela osiguravaju da se izračuni, analogni onima koji su opisani u Prilogu I. provode na razini osiguravateljnog holdinga, mješovitog financijskog holdinga, društva za osiguranje strane države ili društva za reosiguranje strane države.

Analogija se sastoji u primjeni općih načela i metoda, opisanih u Prilogu I. na razini osiguravateljnog holdinga, mješovitog financijskog holdinga, društva za osiguranje strane države ili društva za reosiguranje strane države.

Samo za potrebe tog izračuna, s matičnim društvom postupa se kao da je društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, ovisno o sljedećim uvjetima:

nulta zahtijevana solventnost, ako je osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding,

zahtijevana solventnost, koja je određena u skladu s načelima Priloga I. odjeljka 2.3, ako je društvo za osiguranje strane države odnosno društvo za reosiguranje strane države,

istim uvjetima koji su propisani u članku 16. stavku 1. Direktive 73/239/EEZ ili u članku 18. Direktive 79/267/EEZ u pogledu stavaka koji su prihvatljivi za granicu solventnosti.”


PRILOG II.

U Prilogu I. Direktivi 2002/87/EZ, točki II „Tehničke metode izračunavanja” metoda 3. i metoda 4. zamjenjuju se sljedećim:

„Metoda 3: „Kombinacija metoda”

Nadležna tijela mogu odobriti kombinaciju metode 1. i metode 2.”.


PRILOG III.

U Prilogu X. dijelu 3. odjeljku 3. Direktive 2006/48/EZ, točka 30. zamjenjuje se sljedećim:

„30.

Ako matična kreditna institucija EU-a i njezina ovisna društva ili ovisna društva matičnoga financijskog holdinga EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga EU-a namjeravaju koristiti pristup zasnovan na naprednom mjerenju, zahtjev mora sadržavati opis metodologije koja se upotrebljava za alociranje operativnog rizičnog kapitala između različitih subjekata grupe.”


Top