01/Sv. 13

HR

Službeni list Europske unije

220

L 172/18

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Člankom 2. stavkom (b) Ugovora predviđa se uspostava jednoobraznih sigurnosnih normi radi zaštite zdravlja radnika i stanovništva.

(2)

Člankom 30. Ugovora predviđa se uspostava osnovnih normi unutar Zajednice za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućih zračenja.

(3)

Direktivom Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (3) uspostavljene su osnovne sigurnosne norme. Odredbe te Direktive dopunjene su specifičnijim zakonodavstvom.

(4)

Kao što je to u svojoj sudskoj praksi (4) potvrdio Sud Europskih zajednica (dalje u tekstu „Sud”), Zajednica i države članice zajednički su nadležne u područjima obuhvaćenima Konvencijom o nuklearnoj sigurnosti (5).

(5)

Kao što je to u svojoj sudskoj praksi potvrdio Sud, odredbe poglavlja 3. Ugovora koje se odnose na zdravlje i sigurnost čine povezanu cjelinu kojom se Komisiji dodjeljuju znatne ovlasti radi zaštite stanovništva i okoliša od rizika nuklearne kontaminacije.

(6)

Kao što je to u svojoj sudskoj praksi potvrdio Sud, zadaće koje su člankom 2. stavkom (b) Ugovora uvedene Zajednici da odredi jednoobrazne sigurnosne norme radi zaštite zdravlja stanovništva i radnika ne znači da jednom kad te norme budu utvrđene država članica ne smije predvidjeti strože mjere zaštite.

(7)

Odlukom Vijeća 87/600/Euratom od 14. prosinca 1987. o aranžmanima Zajednice o ranoj razmjeni informacija u slučaju radiološke opasnosti (6) uspostavljen je okvir koji države članice trebaju koristiti za obavješćivanje i pružanje informacija radi zaštite stanovništva u slučaju radiološke opasnosti. Odlukom Vijeća 89/618/Euratom od 27. studenoga 1989. o obavješćivanju stanovništva o mjerama zdravstvene zaštite koje treba primijeniti i koracima koje treba poduzeti u slučaju radiološke opasnosti (7) za države članice uvedene su obveze obavješćivanja stanovništva u slučaju radiološke opasnosti.

(8)

Nacionalna odgovornost država članica za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja temeljno je načelo na kojem su razvijeni propisi o nuklearnoj sigurnosti na međunarodnoj razini kako su potvrđeni Konvencijom o nuklearnoj sigurnosti. To načelo nacionalne odgovornosti kao i načelo primarne odgovornosti nositelja dozvole za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja pod nadzorom njegovog nacionalnog nadležnog regulatornog tijela trebalo bi unaprijediti, a ulogu i neovisnost nadležnih regulatornih tijela trebalo bi ojačati ovom Direktivom.

(9)

Svaka država članica može u skladu s relevantnim nacionalnim politikama odlučivati o vlastitoj kombinaciji izvora energije.

(10)

Prilikom razvoja odgovarajućeg nacionalnog okvira prema ovoj Direktivi, u obzir će se uzeti nacionalne okolnosti.

(11)

Države članice već su provele mjere koje im omogućavaju ostvarivanje visoke razine nuklearne sigurnosti unutar Zajednice.

(12)

Iako se ova Direktiva bavi prvenstveno nuklearnom sigurnošću nuklearnih postrojenja, također je tako osigurati sigurno gospodarenje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom, uključujući u skladištima i odlagalištima.

(13)

Države članice bi prema potrebi trebale procijeniti relevantna temeljna načela sigurnosti koja je uspostavila Međunarodna agencija za atomsku energiju (8), a koja bi trebala sačinjavati okvir praktičnih rješenja koja bi države članice trebale uzimati u obzir pri provedbi ove Direktive.

(14)

Svrhovito je nastaviti s postupkom prema kojem nacionalna tijela nadležna za sigurnost u državama članicama koje na svojem državnom području imaju nuklearne elektrane surađuju u okviru Udruženja zapadnoeuropskih regulatora u području nuklearne energije (WENRA) i prema kojem su utvrdila mnoge referentne razine sigurnosti za reaktore.

(15)

Nakon poziva Vijeća da se na razini EU-a osnuje Skupina na visokoj razini, kako je zabilježen u njegovim Zaključcima od 8. svibnja 2007. o nuklearnoj sigurnosti i sigurnom gospodarenju istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom,, Skupina europskih regulatora za nuklearnu sigurnost (ENSREG) osnovana je Odlukom Komisije 2007/530/Euratom od 17. srpnja 2007. o osnivanju Europske skupine na visokoj razini za nuklearnu sigurnost i gospodarenje otpadom (9), kako bi doprinijela ostvarivanju ciljeva Zajednice u području nuklearne sigurnosti.

(16)

Svrhovito je uspostaviti jedinstvenu strukturu za izvješća država članica o provedbi ove Direktive koja se dostavljaju Komisiji. S obzirom na opsežno iskustvo svojih članova ENSREG bi mogao dati vrijedan doprinos u tom smislu, čime bi olakšali savjetovanje i suradnja između nacionalnih regulatornih tijela.

(17)

Na svojoj petoj sjednici od 15. listopada 2008. ENSREG je usvojio 10 načela koja treba primijeniti pri izradi Direktive o nuklearnoj sigurnosti kako je navedeno u ENSREGovom zapisniku od 20. studenoga 2008.

(18)

Napredak u nuklearnoj tehnologiji, pouke stečene iskustvom iz rada i istraživanja o sigurnosti te poboljšanja regulatornog okvira mogli bi imati potencijal za daljnje poboljšanje sigurnosti. U skladu sa svojom obvezom održavanja i unapređivanja sigurnosti, države članice trebale bi uzeti u obzir te čimbenike kada budu proširivale svoje programe za nuklearnu energiju ili odlučivale o tome da nuklearnu energiju upotrijebe po prvi put.

(19)

Uspostavljanje snažne kulture sigurnosti unutar nuklearnog postrojenja jedno je od temeljnih načela upravljanja sigurnošću potrebnih za postizanje sigurnog rada.

(20)

Održavanje postojeće stručnosti i vještina u području nuklearne sigurnosti te njihov daljnji razvoj trebali bi se, između ostalog, temeljiti na postupku stjecanja znanja na temelju iskustava iz prethodnog rada postrojenja te primjene, prema potrebi, razvoja metodologije i znanosti.

(21)

Ranije su se samoprocjene provodile u državama članicama u bliskoj suradnji s međunarodnim stručnim pregledima pod pokroviteljstvom IAEA-e, u obliku misija povjerenstava za preglede regulatornog okvira (IRRT) ili integriranih službi za preglede regulatornog okvira (IRRS). Države članice su pozivale povjerenstva, te su se samoprocjene provodile na dobrovoljnoj osnovi u duhu otvorenosti i transparentnosti. Samoprocjene i popratni stručni pregledi zakonodavne, regulatorne i organizacijske infrastrukture trebali bi biti usmjereni na jačanje i unapređivanje nacionalnih okvira država članica uz istovremeno priznavanje njihove stručnosti u osiguravanju nuklearne sigurnosti nuklearnih postrojenja. Samoprocjene i stručni pregledi koji nakon njih slijede nisu ni inspekcija ni revizija, već su mehanizam uzajamnog učenja koji dopušta različite pristupe organizaciji i praksi nadležnog regulatornog tijela pri razmatranju regulatornih, tehničkih i političkih pitanja države članice koja doprinose osiguravanju čvrstog režima nuklearne sigurnosti. Međunarodne stručne preglede trebalo bi smatrati prigodom za razmjenu profesionalnog iskustva te razmjenu stečenih pouka i dobre prakse u duhu otvorenosti i suradnje i to putem savjeta stručnjaka, a ne putem kontrole ili prosuđivanja. Potvrđujući da postoji potreba za fleksibilnošću i svrsishodnošću s obzirom na različite sustave koji postoje u državama članicama, a s ciljem kontinuiranog poboljšavanja nuklearne sigurnosti, država članica trebala bi imati slobodu pri određivanju segmenata svojega sustava koji podliježu konkretnom stručnom pregledu koji se poziva.

(22)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljem zakonodavstvu (10), države članice se potiče da za svoje potrebe i u interesu Zajednice izrade vlastite tablice u kojima se prikazuje, u mjeri u kojoj je to moguće, korelacija između ove Direktive i mjera prenošenja, te da ih javno objave,

(a)

uspostaviti okvir Zajednice radi kontinuiranog održavanja i promicanja poboljšanja nuklearne sigurnosti i njezinog reguliranja;

(b)

osigurati da države članice predvide odgovarajuće nacionalne mehanizme za visoku razinu nuklearne sigurnosti radi zaštite radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućih zračenja iz nuklearnih postrojenja.

1.

„nuklearno postrojenje” znači:

2.

„nuklearna sigurnost” znači ostvarivanje propisnih uvjeta rada, sprečavanje nesreća i ublažavanje posljedica nesreća, što rezultira zaštitom radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućih zračenja iz nuklearnih postrojenja;

3.

„nadležno regulatorno tijelo” znači nadležno tijelo ili sustav tijela koji su u državi članici određeni u području reguliranja nuklearne sigurnosti nuklearnih postrojenja iz članka 5.;

4.

„dozvola” znači svaki pravni akt koji se izdaje pod jurisdikcijom države članice kako bi se dodijelila odgovornost za odabir lokacije, projektiranje, izgradnju, puštanje u pogon i rad ili stavljanje izvan pogona nuklearnog postrojenja;

5.

„nositelj dozvole” znači pravna ili fizička osobu koja snosi cjelokupnu odgovornost za nuklearno postrojenje kako je navedeno u dozvoli.

(a)

donošenje nacionalnih zahtjeva u pogledu nuklearne sigurnosti. Određivanje načina na koji se donose ti zahtjevi i instrumenta putem kojeg se oni primjenjuju ostaje u nadležnosti država članica;

(b)

uspostavljanje sustava izdavanja dozvola i zabranjivanja rada nuklearnih postrojenja bez dozvole;

(c)

uspostavljanje sustava nadzora nuklearne sigurnosti;

(d)

provedbena djelovanja, uključujući i obustavu rada i izmjenu ili poništenje dozvole.

(a)

od nositelja dozvole zahtijeva poštovanje zahtjeva nacionalne nuklearne sigurnosti i uvjeta relevantne dozvole;

(b)

zahtijeva dokazivanje poštovanja tih zahtjeva, uključujući zahtjeve iz članka 6. stavaka od 2. do 5.;

(c)

provjerava poštovanje zahtjeva putem regulatornih procjena i inspekcija; i

(d)

provodi djelovanja provedbe propisa, uključujući i obustavu rada nuklearnog postrojenja u skladu s uvjetima utvrđenima nacionalnim okvirom iz članka 4. stavka 1.