19/Sv. 9

HR

Službeni list Europske unije

287

L 162/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Odluka br. 896/2006/EZ (2) određuje zajednička pravila o jednostranom priznavanju određenih boravišnih dozvola koje su izdale Švicarska i Lihtenštajn, od strane država članica, koja omogućuju pojednostavnjeni režim kontrole na vanjskim granicama državljana trećih zemalja koji imaju te isprave.

(2)

Na temelju dvofazne provedbe schengenske pravne stečevine, države članice koje su pristupile Europskoj uniji 1. svibnja 2004. morale su od tog datuma državljanima trećih zemalja, kojima su Švicarska ili Lihtenštajn izdali boravišnu dozvolu i koji moraju imati vizu na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. koja navodi treće zemlje čiji državljani moraju imati vizu kada prelaze vanjske granice i treće zemlje čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva izdati nacionalne vize (3). Taj je zahtjev prouzročio dodatno upravno opterećenje za konzularna predstavništva tih država članica u Švicarskoj i Lihtenštajnu.

(3)

Međutim, države članice nisu smatrale nužnim zahtijevati da ta kategorija osoba ima vizu za potrebe tranzita, jer za države članice predstavljaju mali rizik nezakonitog useljavanja.

(4)

S obzirom na to da ista argumentacija važi i za Bugarsku i Rumunjsku, pojednostavljeni režim uveden Odlukom br. 896/2006/EZ bi trebalo proširiti i na Bugarsku i Rumunjsku.

(5)

Ako Bugarska i Rumunjska odluče primjenjivati Odluku br. 582/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uvođenju pojednostavnjenog režima za kontrolu osoba na vanjskim granicama utemeljenu na jednostranom priznavanju određenih isprava, od strane Bugarske, Cipra i Rumunjske, kao jednakovrijednih njihovim nacionalnim vizama za potrebe tranzita preko njihovih državnih područja (4), takva izmjena Odluke br. 896/2006/EZ trebala bi im omogućiti jednostrano priznavanje boravišnih dozvola koje su izdali Švicarska i Lihtenštajn i koje su navedene u Prilogu Odluci br. 896/2006/EZ kao jednakovrijedne njihovim nacionalnim tranzitnim vizama.

(6)

Priznavanje bi trebalo biti ograničeno za potrebe tranzita preko državnog područja Bugarske i Rumunjske i ne bi trebalo utjecati na mogućnost da te dvije države članice izdaju vize za kratkotrajni boravak.

(7)

Mogućnost da Bugarska i Rumunjska ne primijene Odluku br. 896/2006/EZ trebala bi biti ograničena na prijelazno razdoblje do datuma kojeg određuje Vijeće u skladu s člankom 4. stavkom 2. drugim podstavkom Akta o pristupanju iz 2005.

(8)

Uvjeti za ulazak utvrđeni u članku 5. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o uspostavi Zakonika Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (5) moraju biti ispunjeni, s iznimkom uvjeta utvrđenog u članku 5. stavku 1. točki (b) Uredbe, u mjeri u kojoj ova Odluka uspostavlja režim jednakovrijednosti između tranzitnih viza koje su izdale Bugarska i Rumunjska i određenih boravišnih dozvola koje su izdale Švicarska i Lihtenštajn.

(9)

Budući da cilj ove Odluke ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti države članice, jer izravno utječe na pravnu stečevinu Zajednice o vanjskim granicama i budući da se taj cilj zbog obujma i učinka mjera može stoga bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja.

(10)

Što se tiče Islanda i Norveške ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dvaju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (6), koje spadaju u područje iz članka 1. točke (A) Odluke Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. (7) o određenim dogovorima za primjenu tog Sporazuma.

(11)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanu Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni. Kako se ova Odluka temelji na schengenskoj pravnoj stečevini, u skladu s odredbama glave IV. dijela trećeg Ugovora o osnivanu Europske zajednice, Danska, u skladu s člankom 5. toga Protokola, u roku od šest mjeseci, od donošenja ove Odluke, odlučuje o tome hoće li je prenijeti u svoje nacionalno pravo.

(12)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske da sudjeluju u nekim odredbama schengenske pravne stečevine (8); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni.

(13)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (9). Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni,