02/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

229

L 360/64

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.12.2006.

(1)

Izmjene Uredbe (EEZ) br. 2913/92, dalje u tekstu „Zakonik”, utvrđene u Uredbi (EZ) br. 648/2005, uvode određeni broj mjera s ciljem pooštravanja mjera sigurnosti za robu koja ulazi u Zajednicu ili izlazi iz nje. Te mjere trebaju dovesti do bržih i bolje usmjerenih carinskih kontrola, a sastoje se od analize i elektroničke razmjene podataka o riziku između carinskih tijela te između tih tijela i Komisije unutar zajedničkog okvira za upravljanje rizikom; zahtjeva da se carinskim tijelima za svu robu, koja ulazi na carinsko područje Zajednice ili ga napušta, pruže podaci prije dolaska i prije odlaska te dobivanja statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta pouzdanim gospodarskim subjektima koji ispunjavaju određena mjerila i koji će imati koristi od pojednostavnjenja predviđenih carinskim propisima i/ili olakšicama u pogledu carinskih kontrola.

(2)

Kako bi se osigurala djelotvorna i što brža provedba tih mjera, podaci između carinskih tijela moraju se razmjenjivati putem informatičke tehnologije i računalnih mreža, koristeći dogovorene standarde i zajedničke skupove podataka.

(3)

S obzirom na napredak u području računalnih sustava carinjenja u državama članicama, kao i na uporabu informatičke tehnologije i računalnih mreža od strane država članica i Komisije, opću uporabu tih sustava potrebno je proširiti izvan postojećeg računalnog tranzitnog sustava, počevši s uvođenjem računalnog sustava za kontrolu izvoza.

(4)

Radi uspostave zajedničkog okvira za upravljanje rizikom i jednake razine carinskih kontrola u cijeloj Zajednici, analiza rizika treba se temeljiti na tehnikama obrade podataka uz uporabu jedinstvenih mjerila. Stoga se podaci o rizicima između carinskih tijela i Komisije trebaju razmjenjivati putem sustava Zajednice za upravljanje carinskim rizicima, zajedničkih prioritetnih kontrolnih područja te zajedničkih mjerila i standarda rizika za usklađenu primjenu carinskih kontrola u posebnim slučajevima, ne dovodeći u pitanje nacionalne ili međunarodne obveze.

(5)

Gospodarski subjekti koji ispunjavaju uvjete za dobivanje statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta, zbog čeg imaju povoljniji položaj u odnosu na druge gospodarske subjekte, trebaju se smatrati pouzdanim partnerima u lancu nabave. Ovlašteni gospodarski subjekti moraju imati koristi ne samo od pojednostavnjenja predviđenih carinskim propisima, već i od olakšica u pogledu carinskih kontrola, kada ispunjavaju određene uvjete vezane uz pitanja sigurnosti.

(6)

Potrebno je uspostaviti zajedničke uvjete i mjerila u svim državama članicama za izdavanje, izmjenu ili opoziv potvrda ovlaštenih gospodarskih subjekata ili za privremeno ukidanje statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta, kao i pravila o podnošenju zahtjeva i izdavanju potvrda ovlaštenih gospodarskih subjekata. Kako bi osigurali održavanje visoke razine sigurnosti, carinska tijela moraju stalno nadzirati poštivanje odgovarajućih zahtjeva od strane ovlaštenih gospodarskih subjekata.

(7)

Potrebno je uspostaviti i održavati zajednički elektronički informacijski i komunikacijski sustav za pohranjivanje i razmjenu podataka u vezi s ovlaštenim gospodarskim subjektima.

(8)

Kako bi se omogućila pravilna analiza rizika i odgovarajuće kontrole, koje se temelje na ocjeni rizika, potrebno je utvrditi rokove i detaljna pravila koja će uređivati obvezu gospodarskih subjekata da carinskim tijelima pružaju podatke prije dolaska i prije odlaska za svu robu koju ulazi na carinsko područje Zajednice ili izlazi s tog područja. U skladu sa sličnim mjerama, donesenima na međunarodnoj razini u okviru standarda za osiguravanje i olakšavanje svjetske trgovine koje podupire Svjetska carinska organizacija te u skladu s drugim posebnim dogovorima predviđenima u međunarodnim sporazumima, primjereno je uzeti u obzir različita prijevozna sredstva, kao i različite vrste robe ili različite vrste gospodarskih subjekata.

(9)

Kako bi se carinskim tijelima omogućilo učinkovito provođenje postupka analize rizika, podatke je potrebno podnositi prije dolaska i prije odlaska elektroničkim putem. Deklaracije ili obavijesti u papirnatom obliku mogu se dopustiti samo u određenim izuzetnim okolnostima.

(10)

Podaci koji se zahtijevaju u ulaznim i izlaznim skraćenim deklaracijama moraju biti usklađeni kako bi se osigurala zajednička osnova za analizu rizika u cijeloj Zajednici i omogućila učinkovita razmjena podataka između carinskih tijela. Iako u tu svrhu treba uzeti u obzir vrstu prijevoza robe i status ovlaštenoga gospodarskog subjekta, mjere osiguranja i sigurnosti ne smiju biti ugrožene. Čak i ako se može opravdati oslobođenje od obveze podnošenja skraćene deklaracije namijenjene za robu, koja se kreće na temelju pravila Svjetske poštanske unije, zbog posebnih okolnosti vezanih uz ovu vrstu prijevoza, zbog obostrane koristi, potrebno je osigurati tehnički okvir za podnošenje podataka za taj prijevoz carinskim tijelima elektroničkim putem.

(11)

U slučaju pozitivne analize rizika, u Zajednici se treba primijeniti jednaka razina preventivnih kontrola. U tome je slučaju o tome potrebno obavijestiti trgovca ili prijevoznika.

(12)

Pravila koja uređuju podnošenje i privremeno čuvanje robe unesene na carinsko područje Zajednice moraju obuhvaćati promjene u vezi sa zahtjevima za potrebnim podacima.

(13)

U skladu s tim, u slučajevima u kojima se carinska deklaracija upotrebljava kao ulazna ili izlazna skraćena deklaracija, također je primjereno uskladiti opća pravila koja uređuju način, vrijeme i mjesto podnošenja carinskih deklaracija za stavljanje robe u carinski postupak.

(14)

Kako bi se omogućila učinkovitija kontrola izvoznog postupka i vanjske proizvodnje kao i ponovnog izvoza, u svrhu osiguranja i sigurnosti te carinskih kontrola, carinska tijela trebaju zamijeniti sadašnji postupak, koji se temelji na ispravama u papirnatom obliku, elektroničkom razmjenom podataka između izvozne carinarnice i izlazne carinarnice.

(15)

Računalni sustav za kontrolu izvoza treba u prijelaznom razdoblju djelovati usporedno s izvoznim postupkom, koji se temelji na ispravama u papirnatom obliku. Izvozni postupak, koji se temelji na ispravama u papirnatom obliku, također se treba upotrebljavati kao pričuvno rješenje za elektronički sustav tijekom i nakon prijelaznog razdoblja. Prilikom razmjene podataka između carinarnica, u okviru računalnog sustava za kontrolu izvoza, moraju se primjenjivati posebne odredbe. Kako bi se osiguralo pravilno djelovanje tog sustava, također je potrebno izmijeniti postojeće odredbe o izvoznom postupku koji se temelji na ispravama u papirnatom obliku.

(16)

Kako bi se očuvala pojednostavnjenja, koja su moguća na temelju izvoznih propisa, bez utjecaja na olakšice koje gospodarskim subjektima nudi računalni sustav za kontrolu izvoza, izvoznicima treba omogućiti da odaberu hoće li primijeniti odredbe koje se odnose na robu, koja napušta carinsko područje Zajednice na temelju jedinstvenog ugovora o prijevozu.

(17)

Odredbe o odobravanju statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta moraju se početi primjenjivati od 1. siječnja 2008. kako bi se državama članicama omogućilo da uspostave potrebne upravne strukture.

(18)

Međutim, kako bi se državama članicama i gospodarskim subjektima osiguralo dovoljno vremena za prilagodbu svojih elektroničkih sustava, odredbe utvrđene u ovoj Uredbi, koje se odnose na određivanje potrebnih podataka i elektroničko podnošenje podataka prije dolaska i prije odlaska, počinju se primjenjivati od 1. srpnja 2009.

(19)

Uredbu Komisije (EEZ) br. 2454/93 (2) treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(20)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za Carinski zakonik,

1.

U članku 1. dodaje se sljedeća točka:

2.

U dijelu I. glavi I., dodaju se poglavlja 4. i 5.:

„POGLAVLJE 4.

Razmjena podataka između carinskih tijela uporabom informatičke tehnologije i računalnih mreža

Članak 4.d

1.   Ne dovodeći u pitanje posebne okolnosti i odredbe odgovarajućeg postupka, koje se, prema potrebi, primjenjuju na odgovarajući način, kada su države članice u suradnji s Komisijom razvile elektroničke sustave za razmjenu podataka o carinskom postupku ili o gospodarskim subjektima, carinska tijela upotrebljavaju te sustave za razmjenu podataka između odgovarajućih carinarnica.

2.   Kada se carinarnice koje sudjeluju u postupku nalaze u različitim državama članicama, poruke za razmjenu podataka su u skladu sa strukturom i pojedinostima koje su carinska tijela utvrdila međusobnim dogovorom.

Članak 4.e

1.   Pored uvjeta iz članka 4.a stavka 2., carinska tijela utvrđuju i održavaju odgovarajuće dogovore o sigurnosti radi učinkovitog, pouzdanog i sigurnog djelovanja različitih sustava.

2.   Kako bi se osigurala razina sigurnosti sustava iz stavka 1., bilježi se svaki unos, izmjena i brisanje podataka, pri čemu se navode razlozi za postupak, točno vrijeme i osoba koja je postupak izvršila. Izvorni podaci i svi obrađeni podaci čuvaju se najmanje tri kalendarske godine nakon proteka godine na koju se ti podaci odnose, osim ako nije drukčije određeno.

3.   Carinska tijela redovito nadziru sigurnost.

4.   Carinska tijela se međusobno obavješćuju, a prema potrebi obavješćuju i gospodarski subjekt, o svakoj sumnji na kršenje sigurnosti.

POGLAVLJE 5.

Upravljanje rizikom

Članak 4.f

1.   Carinska tijela poduzimaju upravljanje rizikom kako bi razlikovala razine rizika povezane s robom koja podliježe carinskoj kontroli ili nadzoru te kako bi utvrdila hoće li roba biti predmetom posebnih carinskih kontrola, i ako hoće, gdje.

2.   Razina rizika određuje se na temelju ocjene vjerojatnosti nastanka događaja povezanog s rizikom, kao i njegovog utjecaja, u slučaju da do njega doista i dođe. Odabir pošiljaka ili deklaracija, koje su predmet carinskih kontrola, obavlja se nasumično.

Članak 4.g

1.   Upravljanje rizikom na razini Zajednice iz članka 13. stavka 2. Zakonika provodi se u skladu sa zajedničkim elektroničkim okvirom za upravljanje rizikom koji obuhvaća sljedeće elemente:

2.   Carinska tijela, uporabom sustava iz stavka 1. točke (a), razmjenjuju podatke koji se odnose na rizik u sljedećim slučajevima:

Članak 4.h

1.   Zajednička prioritetna područja kontrole obuhvaćaju posebna carinski dopuštena postupanja ili uporabe, vrstu robe, prometne putove, načine prijevoza ili gospodarske subjekte za koje će tijekom određenog razdoblja vrijediti povećane razine analize rizika i carinskih kontrola.

2.   Primjena zajedničkih prioritetnih područja kontrole temelji se na zajedničkom pristupu analizi rizika i na zajedničkim mjerilima i standardima za odabir robe ili gospodarskih subjekata za kontrolu radi osiguravanja jednakih razina carinskih kontrola.

3.   Carinske kontrole, koje se provode na zajedničkim prioritetnim područjima kontrole, ne utječu na druge kontrole koje carinska tijela uobičajeno provode.

Članak 4.i

1.   Zajednička mjerila i standardi rizika iz članka 4.g stavka 1. točke (c) obuhvaćaju sljedeće elemente:

Informacije dobivene primjenom elemenata iz prvog podstavka dostavljaju se putem carinskog sustava Zajednice za upravljanje rizikom iz članka 4.g stavka 1. točke (a). Carinska ih tijela upotrebljavaju u svojim sustavima za upravljanje rizikom.

2.   Carinska tijela obavješćuju Komisiju o rezultatima carinskih kontrola provedenih u skladu sa stavkom 1.

Članak 4.j

Prilikom uspostave zajedničkih prioritetnih područja kontrole i primjene zajedničkih mjerila i standarda rizika, vodi se računa o sljedećim elementima:

3.

U dijelu I., umeće se sljedeća glava II.A:

„GLAVA II.A

OVLAŠTENI GOSPODARSKI SUBJEKTI

POGLAVLJE 1.

Postupak izdavanja potvrda

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 14.a

1.   Ne dovodeći u pitanje uporabu postojećih pojednostavnjenja predviđenih u carinskim propisima, carinska tijela mogu, nakon podnošenja zahtjeva od strane gospodarskog subjekta i u skladu s člankom 5.a Zakonika, izdati sljedeće potvrde ovlaštenih gospodarskih subjekata (dalje u tekstu ‚potvrde AEO’):

2.   Carinska tijela primjereno vode računa o posebnim značajkama gospodarskih subjekata, posebno malih i srednjih društava.

Članak 14.b

1.   Ako korisnik potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a) ili (c) podnosi zahtjev za jedno ili više od odobrenja iz članaka 260., 263., 269., 272., 276., 277., 282., 283., 313.a, 313.b, 324.a, 324.e, 372., 454.a, 912.g, carinska tijela ne provjeravaju ponovno one uvjete koje su već provjerile prilikom izdavanja potvrde AEO.

2.   Kada korisnik potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b) ili (c) podnosi ulaznu skraćenu deklaraciju, nadležna carinarnica može prije dolaska robe na carinsko područje Zajednice obavijestiti ovlaštenoga gospodarskog subjekta da je pošiljka, na temelju analize rizika za osiguranje i sigurnost, bila odabrana za daljnju fizičku kontrolu. Do tog obavješćivanja dolazi samo ako ono ne ugrožava kontrolu koja će se izvršiti.

Međutim, države članice mogu obaviti fizičku kontrolu prije dolaska robe na carinsko područje Zajednice, čak i kada ovlašteni gospodarski subjekt nije bio obaviješten o odabiru pošiljke za tu kontrolu. Kada roba napušta carinsko područje Zajednice, prvi i drugi podstavak primjenjuju se na odgovarajući način.

3.   Korisnici potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b) ili (c) koji uvoze ili izvoze robu mogu podnijeti ulazne i izlazne skraćene deklaracije, koje sadrže smanjene zahtjeve za podacima iz odjeljka 2.5 Priloga 30.A.

Prijevoznici, špediteri ili carinski zastupnici, koji su korisnici potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b) ili (c) i sudjeluju pri uvozu ili izvozu robe u ime korisnika potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b) ili (c), također mogu podnijeti ulazne i izlazne skraćene deklaracije koje sadrže smanjene zahtjeve za podacima iz odjeljka 2.5 Priloga 30.A.

Od korisnika potvrde AEO, koji imaju pravo na uporabu smanjenih zahtjeva za podacima, može se tražiti da pruže dodatne podatke kako bi se osiguralo pravilno djelovanje sustava utvrđeno u međunarodnim sporazumima s trećim zemljama koji se odnose na međusobno priznavanje potvrda AEO i mjera koje se odnose na osiguranje.

4.   Korisnik potvrde AEO podliježe manjem broju fizičkih kontrola i kontrola isprava u odnosu na ostale gospodarske subjekte. Carinska tijela mogu odlučiti drukčije, zbog uzimanja u obzir posebne nesigurnosti ili obveze u vezi s kontrolama utvrđenih u drugim zakonskim odredbama Zajednice.

Kada se nadležno carinsko tijelo nakon analize rizika ipak odluči za daljnje ispitivanje pošiljke obuhvaćene ulaznom ili izlaznom skraćenom deklaracijom ili carinskom deklaracijom koju je podnio ovlašteni gospodarski subjekt, ono obavlja potrebne kontrole kao prioritetni zadatak. Ako ovlašteni gospodarski subjekt to zatraži, u skladu s dogovorom s nadležnim carinskim tijelom, te se kontrole mogu obaviti na mjestu koje nije odgovarajuća carinarnica.

5.   Povlastice iz stavaka 1. do 4. dodjeljuju se pod uvjetom da gospodarski subjekt dostavi potrebne brojeve potvrde AEO.

Odjeljak 2.

Zahtjev za izdavanjem potvrde AEO

Članak 14.c

1.   Zahtjev za izdavanjem potvrde AEO podnosi se u pisanom ili elektroničkom obliku, u skladu s primjerom iz Priloga 1.C.

2.   Kada nadležno carinsko tijelo utvrdi da zahtjev ne sadrži potrebne podatke, ono u roku od 30 kalendarskih dana od primitka zahtjeva, od gospodarskog subjekta traži da dostavi potrebne podatke, navodeći obrazloženje za taj zahtjev.

Rokovi iz članka 14.l stavka 1. i članka 14.o stavka 2. počinju teći od dana kada nadležno carinsko tijelo primi sve informacije koje su potrebne za prihvaćanje zahtjeva. Carinska tijela obavješćuju gospodarski subjekt o prihvaćanju zahtjeva i datumu od kojeg spomenuti rok počinje teći.

Članak 14.d

1.   Zahtjev se podnosi jednom od sljedećih nadležnih carinskih tijela:

Glavno knjigovodstvo podnositelja zahtjeva iz točaka (a) i (b) obuhvaća evidencije i dokumentaciju, koja nadležnom carinskom tijelu omogućava da provjeri i nadzire uvjete i mjerila, potrebne za dobivanje potvrde AEO.

2.   Ako se nadležno carinsko tijelo ne može odrediti na temelju stavka 1., zahtjev se podnosi jednom od sljedećih nadležnih carinskih tijela:

3.   Ako se jedan dio odgovarajuće evidencije i dokumentacije vodi u državi članici koja nije država članica nadležnog carinskog tijela kojemu je podnijet zahtjev na temelju stavka 1. ili 2., podnositelj zahtjeva popunjava polja 13, 16, 17 i 18 obrasca zahtjeva iz Priloga 1.C.

4.   Ako podnositelj zahtjeva ima skladište ili druge poslovne prostorije u državi članici koja nije država članica nadležnog carinskog tijela kojemu je podnesen zahtjev u skladu sa stavkom 1. ili 2., podnositelj zahtjeva pruža ove podatke u polju 13 obrasca zahtjeva iz Priloga 1.C, kako bi se carinskim tijelima te države članice olakšao pregled odgovarajućih uvjeta u skladištu ili drugim poslovnim prostorijama.

5.   Postupak savjetovanja iz članka 14.m primjenjuje se u slučajevima iz stavaka 2., 3. i 4. ovog članka.

6.   Podnositelj zahtjeva osigurava lako dostupnu središnju točku ili imenuje osobu za kontakt u upravi podnositelja zahtjeva kako bi carinskim tijelima stavio na raspolaganje sve podatke potrebne za dokazivanje poštivanja zahtjeva za izdavanje potvrde AEO.

7.   Podnositelji zahtjeva carinskim tijelima podnose potrebne podatke elektroničkim putem, ako je to moguće.

Članak 14.e

Države članice Komisiji šalju popis svojih nadležnih tijela kojima se podnose zahtjevi, kao i sve kasnije promjene u vezi s time. Komisija te podatke dostavlja drugim državama članicama ili ih objavljuje na Internetu.

Ta tijela također djeluju kao carinska tijela koja izdaju potvrde AEO.

Članak 14.f

Zahtjev se ne prihvaća u jednom od sljedećih slučajeva:

Odjeljak 3.

Uvjeti i mjerila za izdavanje potvrde AEO

Članak 14.g

Podnositelj zahtjeva ne mora imati poslovni nastan na carinskom području Zajednice u sljedećim slučajevima:

U slučaju iz točke (b) prvog stavka, smatra se da podnositelj zahtjeva ispunjava zahtjeve iz članaka 14.h, 14.i i 14.j, ali se zahtjeva ispunjavanje uvjeta iz članka 14.k stavka 2.

Članak 14.h

1.   Evidencija o ispunjavanju carinskih zahtjeva iz članka 5.a stavka 2. prve alineje Zakonika smatra se primjerenom ako tijekom tri godine prije podnošenja zahtjeva nijedna od sljedećih osoba nije ozbiljno ili opetovano kršila carinske propise:

Međutim, evidencija o ispunjavanju carinskih zahtjeva smatra se primjerenom ako nadležno carinsko tijelo smatra da su kršenja od zanemarive važnosti u odnosu na broj ili opseg carinskih radnji i da ne dovode u pitanje dobru vjeru podnositelja zahtjeva.

2.   Ako osobe koje provode kontrolu nad društvom podnositelja zahtjeva imaju poslovni nastan ili boravište u trećoj zemlji, carinska tijela ocjenjuju njihovo ispunjavanje carinskih zahtjeva na temelju raspoloživih evidencija i podataka.

3.   Ako je od osnutka podnositelja zahtjeva proteklo manje od tri godine, carinska tijela ocjenjuju njegovo ispunjavanje carinskih zahtjeva na temelju raspoloživih evidencija i podataka.

Članak 14.i

Kako bi se carinskim tijelima omogućilo da utvrde da li podnositelj zahtjeva ima zadovoljavajući sustav vođenja poslovnih evidencija i, prema potrebi, evidencija o prijevozu iz članka 5.a stavka 2. druge alineje Zakonika, podnositelj zahtjeva mora ispunjavati sljedeće uvjete:

Podnositelj zahtjeva koji zatraži potvrdu AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b) ne treba ispunjavati uvjet iz prvog stavka točke (c) ovog članka.

Članak 14.j

1.   Smatra se da je uvjet o financijskoj solventnosti podnositelja zahtjeva iz članka 5.a stavka 2. treće alineje Zakonika ispunjen ako se njegova solventnost može dokazati za protekle tri godine.

U svrhu ovog članka, financijska solventnost znači dobar financijski položaj koji je dovoljan za ispunjavanje obveza podnositelja zahtjeva, vodeći računa o značajkama vrste poslovne djelatnosti.

2.   Ako je od osnutka podnositelja zahtjeva prošlo manje od tri godine, njegova se financijska solventnost ocjenjuje na temelju raspoloživih evidencija i podataka.

Članak 14.k

1.   Standardi osiguranja i sigurnosti podnositelja zahtjeva iz članka 5.a stavka 2. četvrte alineje Zakonika smatraju se odgovarajućima, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.   Ako neki zračni prijevoznik ili brodarsko društvo koje nema poslovni nastan u Zajednici, ali tamo ima regionalni ured i koristi pojednostavnjenja iz članaka 324.e, 445. i 448., podnese zahtjev za potvrdu AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b), ono mora ispunjavati jedan od sljedećih uvjeta:

Ako je zračni prijevoznik ili brodarsko društvo korisnik potvrde iz točke (a) ovog stavka, ono ispunjava uvjete iz stavka 1. Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu smatra da su uvjeti iz stavka 1. ispunjeni ako su uvjeti za izdavanje međunarodne potvrde jednaki ili ako odgovaraju uvjetima iz stavka 1.

3.   Ako podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan u Zajednici i ovlašteni je agent u smislu Uredbe (EZ) br. 2320/2002 te ispunjava zahtjeve iz Uredbe (EZ) br. 622/2003, smatra se da su uvjeti iz stavka 1. ispunjeni u odnosu na poslovne prostorije za koje je gospodarski subjekt dobio status ovlaštenog agenta.

4.   Ako je podnositelj zahtjeva s poslovnim nastanom u Zajednici korisnik međunarodno priznate potvrde o osiguranju i/ili sigurnosti izdane na temelju međunarodnih konvencija, europske potvrde o osiguranju i/ili sigurnosti izdane na temelju zakonodavstva Zajednice, međunarodnog standarda Međunarodne organizacije za standardizaciju ili europskog standarda europskih organizacija za standardizaciju, smatra se da su uvjeti iz stavka 1. ispunjeni ako su uvjeti za izdavanje tih potvrda jednaki ili ako odgovaraju uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi.

Odjeljak 4.

Postupak za izdavanje potvrda AEO

Članak 14.l

1.   Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu u roku od pet radnih dana od dana primitka zahtjeva, u skladu s člankom 14.c, o tome zahtjevu obavještava carinska tijela ostalih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

2.   Kada nadležno carinsko tijelo neke druge države članice posjeduje značajne podatke koji bi mogli utjecati na izdavanje potvrde, te podatke dostavlja nadležnom carinskom tijelu koje izdaje potvrdu u roku od 35 kalendarskih dana od dana obavijesti iz stavka 1., putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

Članak 14.m

1.   Carinska tijela država članica savjetuju se ako nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu ne može provjeriti sukladnost s jednim ili više uvjeta iz članaka od 14.g do 14.k zbog nedostatka podataka ili nemogućnosti njihove provjere. U tim se slučajevima carinska tijela država članica savjetuju u roku od 60 kalendarskih dana od dana slanja podataka od strane nadležnog carinskog tijela koje izdaje potvrdu, kako bi se omogućilo izdavanje potvrde AEO ili odbijanje zahtjeva unutar rokova iz članka 14.o stavka 2.

Ako nadležno carinsko tijelo zamoljeno za savjetovanje ne odgovori u roku od 60 kalendarskih dana, nadležno carinsko tijelo koje je zamolilo za savjetovanje može pretpostaviti, na odgovornost nadležnog carinskog tijela zamoljenog za savjetovanje, da su mjerila, zbog kojih je zamoljeno savjetovanje, ispunjena. Ovo se razdoblje može produljiti ako podnositelj zahtjeva obavi prilagodbe kako bi ispunio ta mjerila i o tome obavijesti tijelo zamoljeno za savjetovanje i tijelo koje je zamolilo za savjetovanje.

2.   Kada nakon pregleda iz članka 14.n nadležno carinsko tijelo zamoljeno za savjetovanje utvrdi da podnositelj zahtjeva ne ispunjava jedno ili više mjerila, uredno dokumentirani rezultati šalju se nadležnom carinskom tijelu koje izdaje potvrdu, koje potom odbija zahtjev. Primjenjuje se članak 14.o stavci 4., 5. i 6.

Članak 14.n

1.   Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu provjerava jesu li ispunjeni uvjeti i mjerila za izdavanje potvrde opisana u člancima od 14.g do 14.k. Provjera sukladnosti s mjerilima iz članka 14.k obavlja se za sve poslovne prostorije koje su povezane s carinskom djelatnosti podnositelja zahtjeva. Nadležno carinsko tijelo dokumentira provjeru, kao i njegove rezultate.

Kada u slučaju velikog broja poslovnih prostorija razdoblje za izdavanje potvrde ne bi dozvoljavalo pregled svih prostorija, ali nadležno carinsko tijelo ne sumnja da podnositelj zahtjeva održava standarde sigurnosti društva koji se uobičajeno koriste u svim njegovim prostorijama, ono može odlučiti da pregleda samo reprezentativni dio tih prostorija.

2.   Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu može prihvatiti zaključke, koje je donio stručnjak u područjima iz članaka 14.i, 14.j i 14.k u vezi s uvjetima i mjerilima iz tih članaka. Stručnjak ne smije biti povezan s podnositeljem zahtjeva.

Članak 14.o

1.   Nadležno carinsko tijelo izdaje potvrdu AEO u skladu s primjerom utvrđenim u Prilogu 1.D.

2.   Potvrda AEO se izdaje u roku od 90 kalendarskih dana od dana primitka zahtjeva u skladu s člankom 14.c. Ako nadležno carinsko tijelo ne može ispuniti taj rok, ovo se razdoblje može produljiti za još 30 kalendarskih dana. U tim slučajevima nadležno carinsko tijelo obavještava podnositelja zahtjeva o razlozima produljenja prije isteka razdoblja od 90 kalendarskih dana.

3.   Razdoblje iz prve rečenice stavka 2. može se produljiti i ako podnositelj zahtjeva, tijekom pregleda sukladnosti s uvjetima, obavi prilagodbe radi ispunjavanja tih uvjeta i o tome obavijesti nadležno tijelo.

4.   Kada bi rezultati pregleda obavljenog u skladu s člancima 14.l, 14.m i 14.n mogli dovesti do odbijanja zahtjeva, nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu obavještava podnositelja zahtjeva o rezultatima i daje mu mogućnost da u roku od 30 kalendarskih dana odgovori, prije nego odbije zahtjev. Razdoblje iz prve rečenice stavka 2. u skladu s time obustavlja se.

5.   Odbijanje zahtjeva ne dovodi do automatskog opoziva postojećih odobrenja izdanih na temelju carinskih propisa.

6.   Ako je zahtjev odbijen, nadležno carinsko tijelo obavještava podnositelja zahtjeva o razlozima na kojima temelji svoju odluku. Podnositelja zahtjeva obavještava se o odluci o odbijanju zahtjeva unutar rokova utvrđenih u stavcima 2., 3. i 4.

Članak 14.p

Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu, u roku od pet radnih dana obavještava carinska tijela drugih država članica da je izdana potvrda AEO, putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x. Ako je zahtjev odbijen, podaci o tome se pružaju u istom vremenskom roku.

POGLAVLJE 2.

Pravni učinci potvrda AEO

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 14.q

1.   Potvrda AEO počinje vrijediti desetog radnog dana nakon dana izdavanja.

2.   Potvrda AEO priznaje se u svim državama članicama.

3.   Razdoblje valjanosti potvrde AEO nije ograničeno.

4.   Carinska tijela nadziru poštivanje uvjeta i mjerila koje ovlašteni gospodarski subjekti moraju ispunjavati.

5.   Nadležno carinsko tijelo, koje je izdalo potvrdu, obavlja ponovnu ocjenu uvjeta i mjerila u sljedećim slučajevima:

U slučaju kada je potvrda AEO izdana podnositelju zahtjeva od čijeg je osnutka proteklo manje od tri godine, tijekom prve godine nakon izdavanja obavlja se pomniji nadzor.

Primjenjuje se članak 14.n stavak 2.

Rezultati ponovne ocjene daju se na raspolaganje carinskim tijelima svih država članica, putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

Odjeljak 2.

Privremeno ukinuće statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta

Članak 14.r

1.   Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu privremeno ukida status ovlaštenoga gospodarskog subjekta u sljedećim slučajevima:

Međutim, u slučaju iz prvog podstavka točke (b), nadležno carinsko tijelo može odlučiti da privremeno ne ukine status ovlaštenoga gospodarskog subjekta ako smatra da je kršenje od zanemarive važnosti u odnosu na broj ili opseg carinskih radnji i ne dovodi u sumnju dobru vjeru ovlaštenoga gospodarskog subjekta.

Prije donošenja takve odluke, carinska tijela obavješćuju odgovarajući gospodarski subjekt o svojim nalazima. Gospodarski subjekt ima pravo popraviti stanje i/ili izraziti svoje stajalište u roku od 30 kalendarskih dana od dana slanja obavijesti.

Međutim, kada to iziskuje vrsta ili razina prijetnje sigurnosti građana, javnom zdravlju ili okolišu, privremeno ukinuće vrijedi odmah. Nadležno carinsko tijelo koje privremeno ukida potvrdu odmah obavještava carinska tijela drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x, kako bi im omogućilo da poduzmu odgovarajuće radnje.

2.   Ako korisnik potvrde AEO ne uredi stanje iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) u roku od 30 kalendarskih dana iz stavka 1. trećeg podstavka, nadležno carinsko tijelo obavještava gospodarski subjekt da se status ovlaštenoga gospodarskog subjekta privremeno ukida na razdoblje od 30 kalendarskih dana, čime mu omogućuje da poduzme potrebe mjere za uređivanje ovog stanja. Obavijest se također šalje carinskim tijelima drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

3.   Ako je korisnik potvrde AEO počinio djelo iz stavka 1. podstavka 1. točke (b), nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu privremeno ukida status ovlaštenoga gospodarskog subjekta za vrijeme trajanja sudskog postupka. O tome obavještava korisnika potvrde. Obavijest se također šalje carinskim tijelima drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

4.   Ako gospodarski subjekt nije bio u mogućnosti urediti stanje u roku od 30 kalendarskih dana, ali može pružiti dokaze da može ispuniti uvjete ako se razdoblje ukinuća produlji, nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu ukida status ovlaštenoga gospodarskog subjekta za daljnjih 30 kalendarskih dana.

Članak 14.s

1.   Privremeno ukinuće ne utječe na carinske postupke koji su već započeli prije datuma privremenog ukinuća i još nisu okončani.

2.   Privremeno ukinuće ne utječe izravno na odobrenja koja su izdana bez obzira na potvrdu AEO, osim ako se razlozi ukinuća također odnose na to odobrenje.

3.   Privremeno ukinuće ne utječe izravno na odobrenja za korištenje carinskog pojednostavnjenja, koje je bilo izdano na temelju potvrde AEO i za koje su uvjeti još uvijek ispunjeni.

4.   U slučaju potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (c), ako gospodarski subjekt ne ispunjava samo uvjete iz članka 14.k, status ovlaštenoga gospodarskog subjekta djelomično se ukida i može mu se, na njegov zahtjev, izdati nova potvrda AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a).

Članak 14.t

1.   Kada se carinska tijela uvjere da je gospodarski subjekt poduzeo potrebne mjere za ispunjavanje uvjeta i mjerila koje ovlašteni gospodarski subjekti moraju ispunjavati, nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu opoziva privremeno ukinuće i o tome obavještava gospodarski subjekt i carinska tijela drugih država članica. Opoziv se može povući prije isteka roka utvrđenog u članku 14.r stavcima 2. ili 4.

U primjeru iz članka 14.s stavka 4., nadležno carinsko tijelo koje opoziva potvrdu obnavlja opozvanu potvrdu. Nakon toga oduzima potvrdu AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a).

2.   Ako gospodarski subjekt ne poduzme potrebne mjere u razdoblju privremenog ukinuća iz članka 14.r stavaka 2. ili 4., nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu oduzima potvrdu AEO i odmah o tome obavještava carinska tijela drugih država članica, putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

U primjeru iz članka 14.s stavka 2., izvorna se potvrda oduzima i vrijedi samo nova potvrda AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a).

Članak 14.u

1.   Kada ovlašteni gospodarski subjekt privremeno ne može ispuniti jedno od mjerila utvrđenih u članku 14.a, može tražiti privremeno ukidanje statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta. U tom slučaju ovlašteni gospodarski subjekt o tome obavještava nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu, pri čemu navodi datum kada će ponovno moći ispunjavati mjerila. Također obavještava nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu o svim planiranim mjerama i njihovom vremenskom okviru.

Obaviješteno nadležno carinsko tijelo šalje obavijest carinskim tijelima drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

2.   Ako ovlašteni gospodarski subjekt ne uredi situaciju u razdoblju navedenom u njegovoj obavijesti, nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu može odobriti razumno produljenje tog roka, pod uvjetom da je ovlašteni gospodarski subjekt djelovao u dobroj vjeri. O tome produljenju obavješćuju se carinska tijela drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

U svim ostalim slučajevima, potvrda AEO se oduzima, a nadležno carinsko tijelo koje je izdaje odmah obavještava carinska tijela drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

3.   Ako se zahtijevane mjere ne poduzmu u razdoblju privremenog ukinuća, primjenjuje se članak 14.v.

Odjeljak 3.

Opoziv potvrde AEO

Članak 14.v

1.   Nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu opoziva potvrdu AEO u sljedećim slučajevima:

Ipak, u slučaju iz točke (b), nadležno carinsko tijelo može odlučiti da ne opozove potvrdu AEO ako smatra da su kršenja od zanemarive važnosti u odnosu na broj ili opseg carinskih radnji i da ne dovode u pitanje dobru vjeru ovlaštenoga gospodarskog subjekta.

2.   Opoziv počinje vrijediti od dana nakon obavijesti o opozivu.

U slučaju potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (c), kada gospodarski subjekt ne ispunjava uvjete iz članka 14.k, nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu opoziva potvrdu i izdaje novu potvrdu AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a).

3.   Nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu odmah obavještava carinska tijela drugih država članica o opozivu potvrde AEO putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

4.   Osim u slučajevima opoziva iz stavka 1. točaka (c) i (d), gospodarski subjekt ne smije podnijeti novi zahtjev za potvrdom AEO tijekom razdoblja od tri godine od dana opoziva.

POGLAVLJE 3.

Razmjena podataka

Članak 14.w

1.   Ovlašteni gospodarski subjekt obavještava nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu o svim okolnostima koje su nastale nakon izdavanja potvrde a koje bi mogle utjecati na njenu daljnju valjanost ili sadržaj.

2.   Svi važni podaci koji su dostupni nadležnom carinskom tijelu koje je izdalo potvrdu daju se na raspolaganje carinskim tijelima drugih država članica u kojima ovlašteni gospodarski subjekt obavlja carinske djelatnosti.

3.   Ako nadležno carinsko tijelo opozove posebno odobrenje izdano ovlaštenom gospodarskom subjektu na temelju njegove potvrde AEO za uporabu određenog carinskog pojednostavnjenja predviđenog člancima 260., 263., 269., 272., 276., 277., 282., 283., 313.a i 313.b, 324.a, 324.e, 372, 454.a, 912.g, ono o tome obavještava nadležno carinsko tijelo koja je izdalo potvrdu AEO.

Članak 14.x

1.   Za razmjenu podataka i komunikaciju između carinskih tijela te za obavješćivanje Komisije i gospodarskih subjekata, upotrebljava se elektronički informacijski i komunikacijski sustav koji međusobnim sporazumom uređuju Komisija i carinska tijela.

2.   Putem sustava iz stavka 1., Komisija i carinska tijela pohranjuju i imaju pristup sljedećim podacima:

3.   Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu obavještava urede za analizu rizika u vlastitoj državi članici o izdavanju, izmjeni, opozivu potvrde AEO ili o privremenim ukidanjima statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta. Ono također obavještava sva tijela izdavatelje iz drugih država članica.

4.   Komisija može objaviti popis ovlaštenih gospodarskih subjekata za javnost putem Interneta, uz prethodnu suglasnost ovlaštenih gospodarskih subjekata na koje se ta odluka odnosi. Taj se popis ažurira.”

4.

U dijelu I. glavi VI., naslov poglavlja 1. zamjenjuje se sljedećim:

5.

U dijelu I. glavi VI. poglavlju 1., umeće se sljedeći odjeljak 1.:

„Odjeljak 1.

Područje primjene

Članak 181.b

Osim ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, sva roba unesena na carinsko područje Zajednice obuhvaćena je skraćenom deklaracijom u skladu s člankom 36.a Zakonika, dalje u tekstu ‚ulazna skraćena deklaracija’.

Članak 181.c

Ulazna skraćena deklaracija nije potrebna za sljedeću robu:

Međutim, u slučajevima iz prvog podstavka točaka (e), (f) i (g), ulazna skraćena deklaracija potrebna je kada se roba daje na privremeno čuvanje. Primjenjuje se članak 184.c prvi podstavak.

Članak 181.d

Ako neki međunarodni sporazum između Zajednice i treće zemlje predviđa priznavanje sigurnosnih provjera u državi izvoza, primjenjuju se uvjeti utvrđeni u tom sporazumu”.

6.

Članak 182. se briše.

7.

U dijelu I. glavi VI., naslov poglavlja 2. zamjenjuje se sljedećim:

8.

Članak 183. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 183.

1.   Ulazna skraćena deklaracija podnosi se elektroničkim putem. Ona sadrži podatke utvrđene za tu deklaraciju u Prilogu 30.A i popunjava se u skladu s napomenama s objašnjenjem u tome Prilogu.

Ulaznu skraćenu deklaraciju ovjerava osoba koja je izdaje.

Članak 199. stavak 1. primjenjuje se na odgovarajući način.

2.   Carinska tijela dopuštaju podnošenje ulazne skraćene deklaracije u papirnatom obliku samo u jednoj od sljedećih okolnosti:

Takvim se ulaznim skraćenim deklaracijama u papirnatom obliku prema potrebi prilaže popis robe u pošiljci ili drugi odgovarajući popisi i one sadrže podatke utvrđene za ulazne skraćene deklaracije u Prilogu 30.A.

3.   Carinska tijela sporazumno utvrđuju postupak koji treba slijediti u slučajevima iz stavka 2. prvog podstavka točke (a).

4.   Uporabu ulazne skraćene deklaracije u papirnatom obliku iz stavka 2. prvog podstavka točke (b) odobravaju carinska tijela.

Ulaznu skraćenu deklaraciju u papirnatom obliku potpisuje osoba koja je izdaje.

5.   Carinska tijela upisuju ulaznu skraćenu deklaraciju odmah po primitku”.

9.

Umeću se sljedeći članci od 183.a do 183.d:

„Članak 183.a

1.   Podaci predviđeni u okviru provoznog postupka mogu se upotrijebiti kao ulazna skraćena deklaracija, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.   Ako se podaci o provozu koji obuhvaćaju sve potrebne pojedinosti razmijene do odgovarajućeg roka utvrđenog člankom 184.a, smatra se da su ispunjeni zahtjevi iz članka 183., čak i kada je roba puštena u provoz izvan carinskog područja Zajednice.

Članak 183.b

U slučaju kombiniranog prijevoza, kada aktivno prijevozno sredstvo koje ulazi u carinsko područje Zajednice prevozi neko drugo aktivno prijevozno sredstvo, za podnošenje ulazne carinske deklaracije obvezan je prijevoznik tog drugog prijevoznog sredstva.

Rok za podnošenje ulazne carinske deklaracije odgovara roku koji vrijedi za aktivno prijevozno sredstvo koje prelazi granicu, kao što je određeno u članku 184.a.

Članak 183.c

U slučaju pomorskog ili zračnog prometa kada postoji dogovor o dijeljenju plovila ili drugi ugovorni dogovor, za podnošenje ulazne skraćene deklaracije odgovorna je osoba koja je sklopila ugovor i izdala teretnicu ili tovarni list u zračnom prijevozu za stvarni prijevoz robe plovilom ili zrakoplovom, koji je predmet tog dogovora.

Članak 183.d

1.   U slučajevima iz članaka 183.b i 183.c, prijevoznik aktivnog prijevoznog sredstva koje ulazi na carinsko područje Zajednice, u ulaznoj carinarnici podnosi obavijest prije dolaska navodeći sve pošiljke koje se prevoze na tom prijevoznom sredstvu.

U obavijesti prije dolaska navode se podaci o aktivnom prijevoznom sredstvu koje ulazi na carinsko područje Zajednice. Ona za svaku pošiljku sadrži sljedeće podatke:

Obavijest prije dolaska podnosi se u jednakom obliku i na isti način kao i ulazna skraćena deklaracija ili u obliku komercijalnog, lučkog ili prijevoznog manifesta ili popisa robe u pošiljci, pod uvjetom da sadrži potrebne podatke i da se podnosi na način koji je prihvatljiv carinskim tijelima ulazne carinarnice.

2.   U slučajevima koji nisu obuhvaćeni člancima 183.b i 183.c, kada ulaznu skraćenu deklaraciju za robu koja se prevozi na prijevoznom sredstvu koje ulazi na carinsko područje Zajednice podnosi osoba koja ne upravlja tim prijevoznim sredstvom, taj prijevoznik može carinskim tijelima ulazne carinarnice podnijeti obavijest prije dolaska.

U obavijesti prije dolaska navode se podaci o prijevoznom sredstvu koje prelazi granicu. Ona za svaku pošiljku sadrži sljedeće informacije:

3.   Obavijest iz stavaka 1. i 2. podnosi se u roku koji vrijedi za prijevozno sredstvo, utvrđenom u članku 184.a.

Međutim, u slučaju prijevoza iz članka 184.a stavka 1. točke (a), obavijest se podnosi najmanje 24 sata prije unošenja robe na carinsko područje Zajednice.

4.   Članak 183. primjenjuje se, na odgovarajući način, na obavijesti prije dolaska.”

10.

U članku 184. stavku 1., „članak 183. stavak 1.” zamjenjuje se riječima „članak 183. stavci 1. i 2.”

11.

U dijelu I. glavi VI. poglavlju 1., dodaju se sljedeći odjeljci 3. i 4.:

„Odjeljak 3.

Rokovi

Članak 184.a

1.   U slučaju pomorskog prometa, ulazna skraćena deklaracija podnosi se ulaznoj carinarnici u sljedećim rokovima:

2.   U slučaju zračnog prometa, ulazna skraćena deklaracija podnosi se ulaznoj carinarnici u sljedećim rokovima:

Za potrebe ovog stavka, ‚kratak let’ znači let koji traje manje od četiri sata od posljednje otpremne zračne luke u trećoj zemlji do dolaska u prvu zračnu luku u Zajednici. Svi se drugi letovi smatraju dugim letovima.

3.   U slučaju željezničkog prometa i prometa unutarnjim vodenim putovima, ulazna skraćena deklaracija podnosi se ulaznoj carinarnici najmanje dva sata prije dolaska u ulaznu carinarnicu na carinskom području Zajednice.

4.   U slučaju cestovnog prometa, ulazna skraćena deklaracija se podnosi ulaznoj carinarnici najmanje jedan sat prije dolaska u ulaznu carinarnicu na carinskom području Zajednice.

5.   Kada se ulazna skraćena deklaracija ne podnosi uporabom tehnike za računalnu obradu podataka, rok utvrđen u stavku 1. točkama (c) i (d), stavku 2. točki (a) i u stavcima 3. i 4. je najmanje četiri sata.

6.   Ako računalni sustav carinskih tijela privremeno nije u funkciji, i dalje vrijede rokovi predviđeni u stavcima od 1. do 4.

Članak 184.b

Rokovi iz članka 184.a stavaka od 1. do 4. se ne primjenjuju u sljedećim slučajevima:

Članak 184.c

Kada se utvrdi da roba podnesena carini za koju je potrebno podnijeti ulaznu skraćenu deklaraciju nije obuhvaćena tom deklaracijom, osoba koja je unijela robu ili preuzela odgovornost za prijevoz robe u carinsko područje Zajednice, odmah podnosi ulaznu skraćenu deklaraciju.

Ako gospodarski subjekt podnosi ulaznu skraćenu deklaraciju nakon proteka rokova iz članka 184.a, to ne isključuje primjenu kazni utvrđenih u nacionalnom zakonodavstvu.

Odjeljak 4.

Analiza rizika

Članak 184.d

1.   Ulazna carinarnica nakon primitka podataka iz ulazne skraćene deklaracije obavlja odgovarajuću analizu rizika, prvenstveno u svrhu osiguranja i sigurnosti, prije dolaska robe na carinsko područje Zajednice. Kada je ulazna skraćena deklaracija bila podnesena u carinarnici, koja nije ulazna carinarnica, a podaci su dani na raspolaganje u skladu s člankom 36.a stavkom 2. i člankom 36.c stavkom 1. drugim podstavkom Zakonika, carinska tijela ulazne carinarnice prihvaćaju rezultate analize rizika koju je obavila ta druga carinarnica ili uzimaju u obzir te rezultate prilikom obavljanja vlastite analize rizika.

2.   Carinska tijela okončavaju analizu rizika prije dolaska robe, pod uvjetom da je poštovan rok iz članka 184.a.

Međutim, za robu koja se prevozi prijevoznim sredstvom iz članka 184.a stavka 1. točke (a), carinska tijela zaključuju analizu rizika u roku od 24 sata od primitka ulazne skraćene deklaracije. Kada carinska tijela na temelju te analize imaju opravdane razloge za sumnju da bi unošenje te robe na carinsko područje Zajednice predstavljalo takvu ozbiljnu prijetnju sigurnosti Zajednice, da je potrebna neposredna intervencija, carinska tijela obavješćuju osobu koja je podnijela ulaznu skraćenu deklaraciju i, ako je to druga osoba, osobu odgovornu za prijevoz robe na carinsko područje Zajednice, da se roba ne smije utovariti. Obavijest se šalje u roku od 24 sata od primitka ulazne skraćene deklaracije.

3.   Kada se na carinsko područje Zajednice unosi roba koja nije obuhvaćena ulaznom skraćenom deklaracijom, u skladu s člankom 181.c točkama (a) do (i), analiza rizika obavlja se nakon podnošenja robe na temelju carinske deklaracije koja obuhvaća robu.

4.   Roba podnesena carini može se pustiti u carinski dopušteno postupanje ili uporabu ili se može upotrebljavati čim rezultati obavljene analize rizika to dopuštaju.

Članak 184.e

Kada plovilo ili zrakoplov pristaje u više od jedne luke ili zračne luke na carinskom području Zajednice, pod uvjetom da se između tih luka kreće bez pristajanja odnosno slijetanja u luci ili zračnoj luci izvan carinskog područja Zajednice, ulazna skraćena deklaracija podnosi se u prvoj luci ili zračnoj luci u Zajednici za svu robu koja se prevozi. Carinska tijela u prvoj luci ili zračnoj luci obavljaju analizu rizika u svrhe osiguranja i sigurnosti za svu robu koja se prevozi. Za tu se robu može obaviti dodatna analiza rizika u luci ili zračnoj luci istovara.

Kada je utvrđen rizik, carinarnica prve luke ili zračne luke ulaza, ovisno o razini prijetnje, poduzima mjere zabrane u slučaju pošiljaka koje predstavljaju tako ozbiljnu prijetnju da je potrebna neposredna intervencija ili šalje rezultate analize rizika sljedećim lukama ili zračnim lukama.

U sljedećim lukama ili zračnim lukama na carinskom području Zajednice, ulazna skraćena deklaracija potrebna je samo za robu koja se u toj luci ili zračnoj luci istovaruje. Ne primjenjuje se rok iz članka 184.a stavka 1. i 2.

Članak 184.f

Kada se roba utovaruje u luci na carinskome području Zajednice za istovar u nekoj drugoj luci u Zajednici i prevozi se na plovilu koje se kreće između tih luka bez pristajanja u nekoj luci izvan carinskog područja Zajednice, ulazna skraćena deklaracija za tu je robu potrebna samo u luci Zajednice u kojoj se istovaruje. Ne primjenjuje se rok iz članka 184.a stavka 1.”

12.

U dijelu I. glavi VI, naslov poglavlja 3. zamjenjuje se sljedećim:

13.

Članak 186. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 186.

1.   Kada se roba podnosi carini u skladu s člankom 40. Zakonika, smatra se da je roba bila ostavljena na privremeno čuvanje, a carinska tijela zadržavaju ulaznu skraćenu deklaraciju u svrhu provjere je li robi na koju se odnosi određeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba. U svrhe članka 49. Zakonika, smatra se da je ulazna skraćena deklaracija bila podnesena na dan podnošenja robe.

2.   Kada je carinska deklaracija bila podnesena u ulaznoj carinarnici kao ulazna skraćena deklaracija u skladu s člankom 36.c Zakonika, carinska tijela prihvaćaju deklaraciju odmah nakon podnošenja robe i roba se izravno stavlja u deklarirani postupak, pod uvjetima utvrđenima za taj postupak.

3.   Za potrebe stavaka 1. i 2., kada se roba koja nije roba Zajednice i kreće se od polazne carinarnice u provoznom postupku podnese carini u odredišnoj carinarnici na carinskom području Zajednice, provozna deklaracija namijenjena carinskim tijelima odredišne carinarnice se smatra ulaznom skraćenom deklaracijom u svrhu privremenog čuvanja.”

14.

U članku 187., „članak 44. stavak 2.” zamjenjuje se riječima „članak 36.b stavak 3.”

15.

Dodaje se sljedeći članak 187.a:

„Članak 187.a

1.   Carinska tijela mogu osobi koja na temelju carinskih propisa može robi odrediti carinski dopušteno postupanje ili uporabu, na usmeni zahtjev te osobe dati dopuštenje da pregleda tu robu na temelju članka 42. Zakonika. Međutim, carinska tijela mogu, s obzirom na okolnosti, odlučiti da je potreban zahtjev u pisanom obliku.

2.   Carinska tijela mogu dopustiti uzimanje uzoraka samo na pisani zahtjev osobe iz stavka 1.

3.   Pisani zahtjev može biti u papirnatom ili elektroničkom obliku. Potpisuje ga ili ovjerava osoba koja ga podnosi nadležnim carinskim tijelima. Sadrži sljedeće podatke:

4.   Carinska tijela o svojoj odluci obavješćuju osobu na koju se odluka odnosi. Kada je podnesen zahtjev za uzimanjem uzoraka, u odluci se navodi količina robe koja se može uzeti.

5.   Pregled robe i uzimanje uzoraka se obavlja pod nadzorom carinskih tijela koje određuju koji se postupci moraju slijediti.

Osoba na koju se odluka odnosi snosi sve rizike i troškove koji se odnose na pregled, uzimanje rizika i analizu robe.

6.   Uzeti uzorci podliježu formalnostima kako bi im se odredilo carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Kada se oduzeti uzorci pri pregledu unište ili nepovratno izgube, smatra se da carinski dug nije nastao.

Otpacima ili ostacima koji su nastali kod pregleda se određuje carinski dopušteno postupanje ili uporaba, propisana za robu koja nije iz Zajednice.”

16.

U dijelu I. glavi VI., naslov poglavlja 4. zamjenjuje se sljedećim:

17.

Članak 201. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 201.

1.   Carinska se deklaracija podnosi u jednoj od sljedećih carinarnica:

Carinska se deklaracija može podnijeti čim je roba podnesena ili je na raspolaganju carinskim tijelima za kontrolu.

2.   Carinska tijela mogu dozvoliti podnošenje carinske deklaracije prije nego što je deklarant u položaju da podnese robu ili da je stavi na raspolaganje za kontrolu u carinarnici u kojoj se podnosi carinska deklaracija ili u drugoj carinarnici ili mjestu koje određuju carinska tijela.

Carinska tijela mogu odrediti rok, koji se utvrđuje u skladu s okolnostima, u kojem se roba podnosi ili stavlja na raspolaganje. Ako roba nije podnesena ili stavljena na raspolaganje u tome roku, smatra se da carinska deklaracija nije bila podnesena.

Carinska se deklaracija može prihvatiti samo nakon što je roba na koju se odnosi bila podnesena carinskim tijelima ili im je, na njima zadovoljavajući način, stavljena na raspolaganje za kontrolu.”

18.

U članku 212. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Kada se carinska deklaracija koristi kao ulazna skraćena deklaracija, u skladu s člankom 36.c stavkom 1. Zakonika, ta deklaracija pored podataka potrebnih za posebni postupak iz Priloga 37. obuhvaća podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju iz Priloga 30.A.”

19.

U članku 216., dodaje se sljedeći stavak:

„Kada je carinska deklaracija potrebna za robu koja se iznosi iz carinskog područja Zajednice u skladu s člankom 182.b Zakonika, ta deklaracija pored podataka potrebnih za posebni postupak u skladu s Prilogom 37. obuhvaća podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju iz Priloga 30.A.”

20.

U članku 251. stavku 2., točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

21.

Članak 254. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 254.

Na zahtjev deklaranta, carinska tijela mogu prihvatiti deklaracije za puštanje u slobodni promet koje ne sadrže sve podatke utvrđene iz Priloga 37.

Međutim, te deklaracije sadrže najmanje podatke za nepotpunu deklaraciju iz Priloga 30.A.”

22.

U članku 260. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ta pojednostavnjena deklaracija sadrži najmanje podatke za pojednostavnjenu uvoznu deklaraciju utvrđene u Prilogu 30.A.”

23.

U članku 261., dodaje se sljedeći stavak 4.:

„4.   Kada je osoba korisnik potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a) ili (c), carinska tijela u svim državama članicama ispituju samo da li ovlašteni gospodarski subjekt prijavljuje robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno. Smatra se da su ispunjeni svi drugi zahtjevi utvrđeni u stavcima 1. i 2. ovog članka.”

24.

U članku 262. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Odobrenje iz članka 260. sadrži sljedeće podatke:

U odobrenju se također navodi oblik i sadržaj dopunskih deklaracija i određuju rokovi u kojima se moraju podnijeti nadležnom carinskom tijelu imenovanom u tu svrhu.”

25.

U članku 264., dodaje se sljedeći stavak 3.:

„3.   Kada je osoba korisnik potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a) ili (c), carinska tijela u svim državama članicama ispituju samo da li ovlašteni gospodarski subjekt prijavljuje robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno. Smatra se da su ispunjeni svi drugi zahtjevi utvrđeni u stavcima 1. i 2.”

26.

U članku 266., stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Upis u evidenciju iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) može se zamijeniti bilo kojom drugom formalnošću koja nudi slična jamstva koju zahtijevaju carinska tijela. Taj upis sadrži datum kada je izvršen i barem podatke za deklaraciju u okviru postupka lokalnog carinjenja iz Priloga 30.A.”

27.

U članku 268., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Na zahtjev deklaranta, ulazna carinarnica može prihvatiti deklaracije za postupak carinskog skladištenja koji ne sadrže sve podatke iz Priloga 37.

Međutim, te deklaracije sadrže barem podatke za nepotpunu deklaraciju iz Priloga 30.A.”

28.

U članku 270., dodaje se sljedeći stavak 5.:

„5.   Kada je osoba korisnik potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a) ili (c), carinska tijela u svim državama članicama ispituju jedino da li ovlašteni gospodarski subjekt unosi robu za taj postupak samo povremeno. Smatra se da su ispunjeni svi drugi zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3.”

29.

Članak 271. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 271.

Odobrenje iz članka 269. stavka 1. utvrđuje posebna pravila za provođenje postupka, uključujući carinarnicu(-e) početka postupka.

Nije potrebno podnijeti dopunsku deklaraciju.”

30.

U članku 275., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Na zahtjev deklaranta, ulazna carinarnica može prihvatiti deklaracije za stavljanje robe u carinski postupak s gospodarskim učinkom, osim vanjske proizvodnje ili carinskog skladištenja koji ne sadrže sve podatke iz Priloga 37. ili kojima nisu priložene određene isprave iz članka 220.

Međutim, te deklaracije sadrže barem podatke za nepotpunu deklaraciju iz Priloga 30.A.”

31.

Članak 279. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 279.

1.   Formalnosti koje se obavljaju u izvoznoj carinarnici, kao što je predviđeno u članku 792., mogu se pojednostavniti u skladu s ovim poglavljem.

2.   Na ovo se poglavlje primjenjuju odredbe članka 792. stavka 4., članci 792.a, 792.b, 793. i 793.c i, prema potrebi, članci 796.a do 796.e.”

32.

Članci 280. i 281. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 280.

1.   Na zahtjev deklaranta, izvozna carinarnica može prihvatiti izvozne deklaracije koje ne sadrže sve podatke iz Priloga 37.

Međutim, te deklaracije sadrže barem podatke za nepotpunu izvoznu deklaraciju iz Priloga 30.A.

Kada roba podliježe plaćanju izvoznih carina ili nekim drugim mjerama predviđenima na temelju zajedničke poljoprivredne politike, izvozne deklaracije sadrže sve informacije potrebne za primjenu tih carina ili mjera.

2.   Članci 255. do 259. primjenjuju se na izvozne deklaracije na odgovarajući način.

Članak 281.

1.   Kada se primjenjuje članak 789., dopunska se deklaracija može podnijeti u carinarnici u čijoj je nadležnosti mjesto u kojemu izvoznik ima poslovni nastan.

2.   Kada podugovaratelj ima poslovni nastan u državi članici koja nije država članica u kojoj izvoznik ima poslovni nastan, stavak 1. primjenjuje se samo kada se potrebni podaci razmjenjuju elektroničkim putem u skladu s člankom 4.d.

3.   U nepotpunoj izvoznoj deklaraciji navodi se carinarnica u kojoj se podnosi dopunska deklaracija. Carinarnica koja prima nepotpunu izvoznu deklaraciju šalje podatke iz nepotpune izvozne deklaracije carinarnici kojoj se dopunska deklaracija treba podnijeti, kao što je predviđeno u stavku 1.

4.   U slučajevima iz stavka 2., carinarnica koja je primila dopunsku deklaraciju odmah šalje podatke iz dopunske deklaracije carinarnici u kojoj je bila podnesena nepotpuna izvozna deklaracija.”

33.

U članku 282., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Pojednostavnjena deklaracija sadrži barem podatke za pojednostavnjenu deklaraciju iz Priloga 30.A.

Članci 255. do 259. primjenjuju se na odgovarajući način.”

34.

Članak 285. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 285.

1.   Ovlašteni izvoznik prije uklanjanja robe iz mjesta iz članka 283. ispunjava sljedeće obveze:

2.   Ovlašteni izvoznik može podnijeti potpunu izvoznu deklaraciju umjesto pojednostavnjene izvozne deklaracije. U tom slučaju dolazi do oslobođenja od zahtjeva za dopunskom deklaracijom iz članka 76. stavka 2. Zakonika.”

35.

Umeće se sljedeći članak 285.a:

„Članak 285.a

1.   Carinska tijela mogu ovlaštenog izvoznika osloboditi od obveze podnošenja pojednostavnjene izvozne deklaracije u izvoznoj carinarnici za svako uklanjanje robe. To se oslobođenje odobrava samo ako ovlašteni izvoznik ispunjava sljedeće uvjete:

Unos iz prvog podstavka točke (c) može se zamijeniti nekom drugom formalnošću koju zahtijevaju carinska tijela i koja pruža slična jamstva. U tom se upisu navodi datum na koji je isti izvršen i podaci potrebni za identifikaciju robe.

2.   U određenim posebnim okolnostima, koje opravdava vrsta robe i ubrzani ritam izvoznih djelatnosti, carinska tijela mogu do 30. lipnja 2009. osloboditi ovlaštenog izvoznika od obveza utvrđenih u točkama (a) i (b) prvog podstavka stavka 1., pod uvjetom da izvoznoj carinarici dostavi sve informacije koje smatra potrebnima kako bi mogla izvršiti svoje pravo da provjeri robu, ako to bude potrebno, prije izlaska robe.

U tome je slučaju upis robe u evidenciju ovlaštenog izvoznika jednak puštanju.”

36.

Umeće se sljedeći članak 285.b:

„Članak 285.b

1.   Podaci iz članka 285.a stavka 1. prvog podstavka točke (a), daju se izvoznoj carinarnici do rokova predviđenih u člancima 592.b i 592.c.

2.   Unos u evidenciju iz članka 285.a stavka 1. prvog podstavka točke (c) sadrži podatke za postupak lokalnog carinjenja iz Priloga 30.A.

3.   Carinska tijela osiguravaju ispunjavanje zahtjeva iz članaka 796.a do 796.e.”

37.

U članku 286. stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3.   Prije odlaska robe, ovlašteni izvoznik ispunjava sljedeće zahtjeve:

38.

U članku 287. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   U odobrenju iz članka 283. navode se detaljna pravila za provođenje postupka, a posebno sljedeće:

Kada se primjenjuju članci 796.a do 796.e, puštanje iz prvog podstavka točke (c) odobrava se u skladu s člankom 796.b.”

39.

U članku 288., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Isprava ili medij iz stavka 1. sadrže barem podatke iz Priloga 30.A za postupak koji će se koristiti. Tu ispravu ili medij prati zahtjev za izvozom.

Carinska tijela mogu odobriti zamjenu ovog zahtjeva općim zahtjevom, pod uvjetom da je gospodarski subjekt carinskim tijelima pružio informacije koje se smatraju potrebnima za učinkovitu analizu rizika i pregled robe. Opći zahtjev pokriva izvozne djelatnosti koje se obavljaju tijekom određenog razdoblja. Deklarant upućuje na odobrenje na ispravi ili mediju, koji se koriste za izvoz.”

40.

U članku 289. dodaje se sljedeći stavak:

„Međutim, deklarant carinskim tijelima stavlja na raspolaganje podatke potrebne za učinkovitu analizu rizika i pregled robe prije izlaska te robe.”

41.

U članku 313.b, umeće se sljedeći stavak 3.a:

„3.a   Kada je brodarsko društvo korisnik potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a) ili (c), carinska tijela država članica provjeravaju samo jesu li ispunjeni zahtjevi iz stavka 3. točaka (c) i (d) ovog članka. Smatra se da su ispunjeni svi drugi zahtjevi utvrđeni u ovome članku.”

42.

Članak 367. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 367.

Ovaj pododjeljak se ne primjenjuje na pojednostavnjene postupke svojstvene načinima prijevoza iz članka 372. stavka 1. točke (g).”

43.

Članak 368. se briše.

44.

U članku 373. dodaje se sljedeći stavak 3.:

„3.   Kada je osoba korisnik potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a) ili (c), smatra se da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u stavku 1. točki (c) i stavku 2. točki (b) ovog članka.”

45.

U članku 454.a, dodaje se sljedeći stavak 5.:

„5.   Kada je osoba korisnik potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a) ili (c), smatra se da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u ovome članku stavka 2. prvome podstavku točki (c) i članku 373. stavku 2. točki (b).”

46.

U dijelu II., naslov glave IV. zamjenjuje se sljedećim:

47.

U dijelu II. glavi IV., umeće se sljedeće poglavlje 1.:

„POGLAVLJE 1.

Opće odredbe za carinske deklaracije

Članak 592.a

Članci 592.b do 592.f ne primjenjuju se na sljedeću robu:

Članak 592.b

1.   Kadgod je roba koja napušta carinsko područje Zajednice obuhvaćena carinskom deklaracijom, ta se carinska deklaracija podnosi u nadležnoj carinarnici do sljedećih rokova:

2.   Kada se carinska deklaracija ne podnosi uporabom tehnike obrade podataka, rok utvrđen u stavku 1. točki (a) podtočki iii. i točki (a) podtočki iv. i točkama (b), (c), (d) i (e) je najmanje četiri sata.

3.   Ako računalni sustav carinskih tijela privremeno nije u funkciji, i dalje se primjenjuju rokovi predviđeni u stavku 1.

Članak 592.c

1.   U slučaju intermodalnog prijevoza, kada se roba prekrcava iz jednog prijevoznog sredstva u drugo prijevozno sredstvo za prijevoz izvan carinskog područja Zajednice, rok za podnošenje deklaracije odgovara roku koji se primjenjuje za prijevozno sredstvo koje napušta carinsko područje Zajednice, kao što je utvrđeno člankom 592.b.

2.   U slučaju kombiniranog prijevoza, pri čemu aktivno prijevozno sredstvo koje prelazi granicu samo prevozi drugo aktivno prijevozno sredstvo, rok za podnošenje deklaracije odgovara roku koji se primjenjuje na aktivno prijevozno sredstvo koje prelazi granicu, kao što je utvrđeno člankom 592.b.

Članak 592.d

1.   Rokovi utvrđeni u člancima 592.b i 592.c se ne primjenjuju kada se međunarodnim sporazumima između Zajednice i trećih zemalja zahtijeva razmjena podataka iz carinske deklaracije u rokovima koji su različiti od rokova iz tih članaka.

2.   Rok ni u kojem slučaju nije kraći od razdoblja koje je potrebno za okončanje analize rizika, prije nego što roba napusti carinsko područje Zajednice.

Članak 592.e

1.   Nadležna carinarnica po primitku carinske deklaracije i prije puštanja robe za izvoz obavlja odgovarajuću analizu rizika i carinske kontrole.

2.   Roba se može pustiti čim je obavljena analiza rizika, a rezultati dopuštaju to puštanje.

Članak 592.f

1.   Kada se utvrdi da roba podnesena carini nije obuhvaćena carinskom deklaracijom koja sadrži podatke potrebne za izlaznu skraćenu deklaraciju, osoba koja iznosi robu ili preuzima odgovornost za prijevoz robe iz carinskog područja Zajednice odmah podnosi carinsku deklaraciju ili izlaznu skraćenu deklaraciju.

2.   Ako deklarant podnosi carinsku deklaraciju nakon rokova iz članka 592.b i 592.c, to ne sprečava primjenu kazni utvrđenih nacionalnim zakonodavstvom.

Članak 592.g

Kada se roba, koja je na temelju članka 592.a točaka (d) do (j) oslobođena od zahtjeva za podnošenjem carinske deklaracije u rokovima utvrđenima člancima 592.b i 592.c, iznosi iz carinskog područja Zajednice, analiza rizika obavlja se nakon podnošenja robe na temelju carinske deklaracije koja obuhvaća tu robu.”

48.

U dijelu II. glavi IV., naslov poglavlja 1. zamjenjuje se sljedećim:

49.

U dijelu II. glavi IV. poglavlju 2., umeće se sljedeći članak 787.:

„Članak 787.

1.   Izvozne deklaracije su u skladu s odredbama koje se odnosu na oblik i podatke utvrđene u ovom poglavlju, člancima 279. do 289., Prilogu 37. i Prilogu 30.A. One se podnose nadležnoj carinarnici uz uporabu tehnike obrade podataka.

2.   Carinska tijela prihvaćaju izvozne deklaracije u papirnatom obliku na obrascu koji odgovara primjeru iz priloga 31. do 34. koji sadrži minimalan popis podataka utvrđen za izvozni postupak u Prilogu 37. i Prilogu 30.A samo u jednoj od sljedećih slučajeva:

3.   Carinska tijela međusobnim sporazumom utvrđuju postupak koji treba slijediti u slučajevima iz stavka 2. točke (a).

4.   Uporaba izvozne deklaracije u papirnatom obliku iz stavka 2. točke (b) podliježe odobrenju carinskih tijela.

5.   Kada robu izvoze putnici koji nemaju izravan pristup carinskom računalnom sustavu pa tako nemaju nikakva sredstva za podnošenje izvozne deklaracije uz uporabu tehnike obrade podataka u izvoznoj carinarnici, carinska tijela dozvoljavaju putniku da koristi carinsku deklaraciju u papirnatom obliku na obrascu koji odgovara primjeru iz Priloga 31. do 34. i sadrži minimalan popis podataka iz Priloga 37. i Priloga 30.A za izvozni postupak.

6.   U slučajevima iz stavaka 4. i 5. ovog članka, carinska tijela osiguravaju ispunjavanje uvjeta iz članaka 796.a do 796.e.”

50.

U članku 791. briše se stavak 2.

51.

Članak 792. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 792.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 207., kada se izvozna deklaracija izdaje na temelju Jedinstvene carinske deklaracije, koriste se primjerci 1, 2 i 3. Carinarnica u kojoj je izvozna deklaracija bila podnesena otiskuje pečat u polju A i prema potrebi popunjava polje D.

Nakon što odobri puštanje robe, ta carinarnica zadržava primerak 1, primjerak 2 šalje uredu za statistiku države članice izvozne carinarnice i, kada se ne primjenjuju članci 796.a do 796.e, vraća primjerak 3 osobi na koju se odnosi.

2.   Kada se izvozna deklaracija obrađuje u izvoznoj carinarnici uz uporabu postupka obrade podataka, primjerak 3 Jedinstvene carinske deklaracije može se zamijeniti pratećom ispravom ispisanom iz računalnog sustava nadležnog carinskog tijela. Ta isprava sadrži barem podatke potrebne za prateću izvoznu ispravu iz članka 796.a.

Carinska tijela mogu ovlastiti deklaranta da prateću ispravu ispiše iz vlastitog računalnog sustava.

3.   Kada se cijeli izvoz obavlja na državnom području jedne države članice, ta se država članica može odreći uporabe primjerka 3 Jedinstvene carinske deklaracije ili prateće izvozne isprave, pod uvjetom da su ispunjeni zahtjevi iz članka 182.b stavka 2. Zakonika.

4.   Ne dovodeći u pitanje članke 796.a do 796.e, kada carinski propisi predviđaju da neka druga isprava zamjenjuje primjerak 3 Jedinstvene carinske deklaracije, odredbe ovog Poglavlja primjenjuju se na tu drugu ispravu na odgovarajući način.”

52.

Umeću se sljedeći članci 792.a i 792.b:

„Članak 792.a

1.   Kada roba puštena u izvoz ne napušta carinsko područje Zajednice, izvoznik ili deklarant odmah obavješćuju izvoznu carinarnicu. Primjerak 3 Jedinstvene carinske deklaracije se prema potrebi vraća toj carinarnici. Izvozna carinarnica poništava izvoznu deklaraciju.

2.   Kada se u slučajevima iz članka 793.a stavka 6. ili članka 793.b radi promjene prijevoznog ugovora prijevoz koji se trebao okončati izvan carinskog područja Zajednice okončava unutar njezinog teritorija, društva ili tijela mogu samo izvršiti izmijenjeni ugovor uz pristanak carinarnice iz članka 793. stavka 2. drugog podstavka točke (b) ili u slučaju provoza, polazne carinarnice. Primjerak 3 izvozne deklaracije vraća se izvoznoj carinarnici koja ju poništava.

Članak 792.b

1.   Izvozna carinarnica može od izvoznika ili deklaranta tražiti da pruži dokaze da je roba napustila carinsko područje Zajednice.

2.   Kada nakon proteka razdoblja od 90 dana od dana puštanja robe za izvoz roba nije napustila carinsko područje Zajednice ili se ne mogu pružiti dovoljni dokazi za taj izvoz, izvozna se deklaracija poništava. Izvozna carinarnica sukladno tome obavješćuje izvoznika ili deklaranta.”

53.

Članak 793. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 793.

1.   Primjerak 3 Jedinstvene carinske deklaracije ili prateće isprave iz članka 792. stavka 2. i roba puštena za izvoz se carini predočuju zajedno u izlaznoj carinarnici.

2.   Izlazna carinarnica je posljednja carinarnica prije nego što roba napusti carinsko područje Zajednice.

Odstupajući od odredaba prvog podstavka, izlazna carinarnica je jedna od sljedećih:

54.

Umeću se sljedeći članci 793.a, 793.b i 793.c:

„Članak 793.a

1.   Izlazna carinarnica obavlja odgovarajuće kontrole koje se temelje na riziku prije izlaska robe iz carinskog područja Zajednice, prvenstveno radi toga da ustanovi da podnesena roba odgovara deklariranoj robi. Izlazna carinarnica nadzire fizički izlazak robe.

Kada je izvozna deklaracija podnesena u carinarnici koja nije izlazna carinarnica, a podaci su poslani u skladu s člankom 182.b stavkom 2. Zakonika, izlazna carinarnica može uzeti u obzir rezultate kontrole koje je ta druga carinarnica provela.

2.   Kada deklarant u polje 44 upisuje ‚RET-EXP’ ili oznaku 30400 ili na neki drugi način navodi svoju želju da mu se vrati primjerak 3, izlazna carinarnica potvrđuje fizički izlazak robe ovjerom na poleđini tog primjerka.

Taj primjerak predaje osobi koja ga je podnijela ili posredniku koji je u njemu naveden i ima poslovni nastan u području izlazne carinarnice, u svrhu vraćanja tog obrasca deklarantu.

Ovjera je u obliku pečata koji sadrži naziv izlazne carinarnice i datum izlaska robe.

3.   U slučaju razdijeljenog izvoza preko iste carinarnice, ovjera se daje samo za onu robu koja se doista izvozi.

U slučaju razdijeljenog izvoza preko nekoliko različitih izlaznih carinarnica, izvozna carinarnica ili izlazna carinarnica, kojoj je podnesen izvornik primjerka 3 po primitku uredno utemeljenog zahtjeva ovjerava presliku primjerka 3 za svaki dio robe, radi njenog predočenja drugoj izlaznoj carinarnici.

U slučajevima iz prvog i drugog podstavka, u izvornik primjerka 3 se u skladu s time upisuje bilješka.

4.   Kada se cijeli izvoz obavlja na državnom području jedne države članice, ta država članica može predvidjeti da se primjerak 3 ne treba ovjeravati. U tome se slučaju primjerak 3 ne vraća deklarantu.

5.   Kada izlazna carinarnica utvrdi da roba nedostaje, to bilježi na obrascu podnesene izvozne deklaracije i obavješćuje izvoznu carinarnicu.

Kada izlazna carinarnica utvrdi višak robe, odbija izlazak toj robi sve dok izvozne formalnosti nisu okončane.

Kada izlazna carinarnica utvrdi odstupanje u naravi robe, odbija izlazak toj robi sve do okončanja izvoznih formalnosti te također obavješćuje izvoznu carinarnicu.

6.   U slučajevima iz članka 793. stavka 2. podstavka 2. točke (b), izlazna carinarnica ovjerava primjerak 3 izvozne deklaracije u skladu s člankom 793.a stavkom 2. nakon što je na prijevoznoj ispravi upisala napomenu ‚Izvoz’ i otisnula svoj pečat. Na primjerku 3 izvozne deklaracije upućuje se na izvoznu ispravu i obrnuto.

Kada u slučaju redovnog linijskog brodskog prijevoza ili izravnog prijevoza ili letova do odredišta izvan carinskog područja Zajednice prijevoznici mogu jamčiti pravilnost postupka, napomena ‚Izvoz’ i otisak pečata na prijevoznoj ispravi nisu potrebni.

Članak 793.b

1.   U slučaju robe koja se iznosi iz carinskog područja Zajednice ili se šalje izlaznoj carinarnici u okviru provoznog postupka, polazna carinarnica ovjerava primjerak 3 u skladu s člankom 793.a stavkom 2. i vraća ga osobi iz tog članka.

Kada je potrebna prateća isprava, ona se također potvrđuje riječju ‚izvoz’. Na primjerku 3 izvozne deklaracije upućuje se na prateću ispravu i obrnuto.

Prvi i drugi podstavak ovog članka se ne primjenjuju u slučaju oslobođenja od podnošenja robe polaznoj carinarnici iz članka 419. stavaka 4. i 7. i članka 434. stavaka 6. i 9.

2.   Potvrda i vraćanje primjerka 3 iz stavka 1. podstavka 1. ovog članka također se primjenjuje na robu puštenu u izvoz koja nije stavljena u provozni postupak, već je poslana izlaznoj carinarnici navedenoj na jedinstvenom manifestu koji se koristi kao provozna deklaracija iz članka 445. ili članka 448. i utvrđenom člankom 445. stavkom 3. točkom (e) ili člankom 448. stavkom 3. točkom (e).

3.   Izlazna carinarnica kontrolira fizički izlazak robe.

Članak 793.c

1.   Kada se roba obuhvaćena mjerama odgode plaćanja trošarina iznosi iz carinskog područja Zajednice na temelju prateće upravne isprave predviđene Uredbom (EEZ) br. 2719/92, izvozna carinarnica ovjerava primjerak 3 izvozne deklaracije u skladu s člankom 793.a stavkom 2. i vraća ga deklarantu nakon upisivanja napomene ‚Izvoz’ i otiskivanja pečata iz tog članka na svim primjercima prateće upravne isprave.

Na primjerku 3 izvozne deklaracije se upućuje na prateću upravnu ispravu i obrnuto.

2.   Izlazna carinarnica nadzire fizički izlazak robe i vraća primjerak prateće upravne isprave u skladu s člankom 19. stavkom 4. Direktive Vijeća 92/12/EEZ.

U slučajevima predviđenima člankom 793.a stavkom 5., izlazna carinarnica upisuje odgovarajuću bilješku na prateću upravnu ispravu.”

55.

Članak 795. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 795.

1.   Kada je roba napustila carinsko područje Zajednice bez izvozne deklaracije, tu deklaraciju naknadno podnosi izvoznik u carinarnici nadležnoj za područje na kojem ima poslovni nastan.

Primjenjuje se članak 790.

Carinska tijela prihvaćaju tu deklaraciju pod uvjetom da izvoznik dostavi jedno od sljedećeg:

Ta carinarnica također daje potvrdu o izlasku iz članka 793.a stavka 2. ili članka 796.e stavka 1., ako deklarant to zatraži.

2.   Naknadno prihvaćanje izvozne deklaracije od strane carinskih tijela ne sprečava primjenu jednog od sljedećeg:

56.

Briše se članak 796.

57.

U dijelu II. glavi IV., umeće se sljedeće poglavlje 3.:

„POGLAVLJE 3.

Razmjena podataka o izvozu između carinskih tijela uporabom informatičke tehnologije i računalnih mreža

Članak 796.a

1.   Izvozna carinarnica odobrava puštanje robe izdavanjem prateće izvozne isprave deklarantu. Prateća izvozna isprava odgovara obrascu i napomenama iz Priloga 45.c.

2.   Kada se izvozna pošiljka sastoji od više od jedne stavke, prateća se izvozna isprava dopunjuje popisom stavaka, koji odgovara obrascu i napomenama iz Priloga 45.d. Popis je sastavni dio prateće izvozne isprave.

3.   Kada je to dopušteno, prateća izvozna isprava može biti ispisana iz računalnog sustava deklaranta.

Članak 796.b

1.   Pri puštanju robe, izvozna carinarnica šalje podatke o izvoznom kretanju prijavljenoj izlaznoj carinarnici, zajedno s porukom ‚obavijest o očekivanom izvozu’. Ta se poruka temelji na podacima iz izvozne deklaracije koje carinska tijela prema potrebi dopunjuju.

2.   Kada se roba kreće prema više od jedne izvozne carinarnice u obliku više od jedne pošiljke, svaku pojedinačnu pošiljku mora pratiti poruka ‚obavijest o očekivanom izvozu’ i pojedinačna prateća izvozna isprava.

Članak 796.c

Carinska tijela mogu zahtijevati da im se obavijest o dolasku robe u izlaznoj carinarnici pošalje elektroničkim putem. U tom slučaju nije potrebno fizički podnijeti prateću izvoznu ispravu carinskim tijelima, već ju zadržava deklarant.

Ta obavijest sadrži referentni broj kretanja iz Priloga 45.c.

Članak 796.d

1.   Izlazna carinarnica se uvjerava da podnesena roba odgovara prijavljenoj robi.

Svaki pregled robe obavlja izlazna carinarnica na temelju poruke ‚obavijest o očekivanom izvozu’ dobivenu od izvozne carinarnice.

Izlazna carinarnica nadzire fizički izlazak robe iz carinskog područja Zajednice.

2.   Izlazna carinarnica izvoznoj carinarnici šalje poruku ‚rezultati izlaza’ najkasnije na radni dan nakon dana kada roba napusti carinsko područje Zajednice. U slučajevima kada to opravdavaju posebne okolnosti, izlazna carinarnica tu poruku može poslati kasnije.

3.   U slučaju razdijeljenog izvoza, kada se roba obuhvaćena jednom porukom ‚obavijest o očekivanom izvozu’ kreće u izlaznu carinarnicu kao jedna pošiljka, ali naknadno izlazi iz carinskog područja Zajednice iz te izlazne carinarnice kao više od jedne pošiljke, izlazna carinarnica kontrolira fizički izlaz robe i šalje poruku ‚rezultati izlaza’ tek kada je sva roba napustila carinsko područje Zajednice.

U izvanrednim okolnostima, kada se roba obuhvaćena jednom porukom ‚obavijest o očekivanom izvozu’ kreće u izlaznu carinarnicu kao jedna pošiljka, ali naknadno izlazi iz carinskog područja Zajednica kao više od jedne pošiljke i kroz više od jedne izlazne carinarnice, izlazna carinarnica u kojoj je roba bila prvo podnesena po primitku uredno utemeljenog zahtjeva potvrđuje primjerak prateće izvozne isprave za svaki dio robe.

Carinska tijela izdaju potvrdu samo ako podaci iz prateće izvozne isprave odgovaraju podacima u poruci ‚obavijest o očekivanom izvozu’.

Preslika primjerka prateće izvozne isprave i robe zajedno se predočuju izlaznoj carinarnici. Svaka izlazna carinarnica na primjerka prateće izvozne isprave upisuje podatke iz članka 793a. stavka 2. i vraća ga izlaznoj carinarnici kojoj je roba prvo podnesena. Ta carinarnica šalje poruku ‚rezultati izlaza’ tek kada je sva roba napustila carinsko područje Zajednice.

Članak 796.e

1.   Po primitku poruke ‚rezultati izlaza’ iz članka 796.d stavka 2., izvozna carinarnica deklarantu potvrđuje fizički izlaz robe uporabom poruke ‚obavijest o izvozu’ ili u obliku koji je taa carinarmnica u tu svrhu utvrdila.

2.   Kada izvoznik ili deklarant obavijesti izvoznu carinarnicu u skladu s člankom 792.a da roba puštena za izvoz nije napustila i neće napustiti carinsko područje Zajednice ili da deklaraciju treba poništiti na temelju članka 792.b stavka 2., izvozna carinarnica odmah poništava izvoznu deklaraciju i o poništenju obavješćuje prijavljenu izlaznu carinarnicu uporabom poruke ‚obavijest o poništenju izvoza’.”

58.

U dijelu II. glavi IV., naslov poglavlja 2. zamjenjuje se sljedećim:

59.

U članku 806., dodaje se sljedeća točka (h):

60.

Članci 811. i 814. brišu se.

61.

U dijelu II. glavi V. poglavlju 2., prije članka 841. umeće se sljedeći naslov:

62.

Članak 841. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 841.

1.   Kada ponovni izvoz podliježe carinskoj deklaraciji, članci 787. do 796.e primjenjuju se na odgovarajući način, ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje se mogu primjenjivati kada se završi carinski postupak s gospodarskim učinkom koji prethodi ponovnom izvozu robe.

2.   Kada se izdaje karneta ATA za ponovni izvoz robe u okviru privremenog uvoza, carinska se deklaracija može podnijeti u carinarnici, koja nije carinarnica iz članka 161. stavka 5. Zakonika”.

63.

Umeće se sljedeći članak 841.a:

„Članak 841.a

Kada ponovni izvoz ne podliježe carinskoj deklaraciji, izlazna skraćena deklaracija se podnosi u skladu s člancima 842.a do 842.e.

Pod uvjetom da je ulazna skraćena deklaracija podnesena u trenutku kada je roba unesena na carinsko područje Zajednice, izlazna skraćena deklaracija nije potrebna za ponovni izvoz robe koja nije iz Zajednice u jednom od sljedećih slučajeva:

Kratkotrajno skladištenje robe u vezi s tim pretovarom se smatra sastavnim dijelom pretovara. Kontrolne mjere uzimaju u obzir posebnu prirodu situacije.”

64.

Prije članka 842. umeće se sljedeći naslov:

65.

U dijelu II. glavi VI. umeće se sljedeće poglavlje 1.:

„POGLAVLJE 1.

Izlazna skraćena deklaracija

Članak 842.a

Kada roba koja se iznosi iz carinskog područja Zajednice nije obuhvaćena carinskom deklaracijom, u izlaznoj se carinarnici podnosi skraćena deklaracija, dalje u tekstu ‚izlazna skraćena deklaracija’, kako je određeno člankom 793. stavkom 2. ove Uredbe, u skladu s člankom 182.c Zakonika.

Izlazna skraćena deklaracija ne zahtijeva se u sljedećim slučajevima:

Članak 842.b

1.   Izlazna skraćena deklaracija izrađuje se uporabom tehnike obrade podataka. Ona sadrži podatke za tu deklaraciju iz Priloga 30.A i popunjava se u skladu s napomenom za pojašnjenje u tome Prilogu.

Izlaznu skraćenu deklaraciju ovjerava osoba koja ju je izdala.

2.   Carinska tijela registriraju izlazne skraćene deklaracije koje poštuju uvjete utvrđene u stavku 1., odmah po njihovom primitku.

Članak 199. stavak 1. primjenjuje se na odgovarajući način.

3.   Carinska tijela dopuštaju podnošenje izlazne skraćene deklaracije u papirnatom obliku u jednoj od sljedećih okolnosti:

Skraćene deklaracije u papirnatom obliku prati, prema potrebi, popis robe/paketa u pojedinoj pošiljci ili neka druga komercijalna isprava i sadrže informacije potrebne za skraćene deklaracije u Prilogu 30.A.

4.   Carinska tijela međusobnim sporazumom utvrđuju postupak koji treba slijediti u slučajevima iz stavka 3. prvog podstavka točke (a).

5.   Uporaba izlazne skraćene deklaracije u papirnatom obliku iz stavka 3. prvog podstavka točke (b) podliježe odobrenju carinskih tijela.

Izlaznu skraćenu deklaraciju u papirnatom obliku potpisuje osoba koja ju izdaje.

Članak 842.c

1.   U slučaju intermodalnog prijevoza, kada se roba prenosi iz jednog prijevoznog sredstva u drugo za prijevoz izvan carinskog područja Zajednice, rok za podnošenje izlazne skraćene deklaracije odgovara roku koji se primjenjuje na prijevozno sredstvo koje napušta carinsko područje Zajednice, kao što je utvrđeno člankom 842.d stavkom 1.

2.   U slučaju kombiniranog prijevoza, pri čemu aktivno prijevozno sredstvo koje prelazi granicu samo prevozi drugo aktivno prijevozno sredstvo, prijevoznik drugog prijevoznog sredstva je obvezan podnijeti izlaznu skraćenu deklaraciju.

Rok za podnošenje deklaracije odgovara roku koji se primjenjuje na aktivno prijevozno sredstvo koje prelazi granicu, kao što je utvrđeno člankom 842.d stavkom 1.

Članak 842.d

1.   Izlazna skraćena deklaracija se podnosi u izlaznoj carinskom uredu u odgovarajućem roku određenom u članku 592.b stavku 1.

Članak 592.b stavci 2. i 3. primjenjuje se na odgovarajući način.

2.   Nadležna carinarnica po podnošenju izlazne skraćene deklaracije obavlja odgovarajuće kontrole koje se temelje na riziku, prvenstveno u svrhe osiguranja i sigurnosti, prije puštanja robe za izlaz iz Zajednice te unutar razdoblja koje odgovara razdoblju između roka za podnošenje deklaracije utvrđenog u članku 592.b za određenu vrstu prijevoza i utovara ili otpreme robe.

Kada je roba obuhvaćena jednim od izuzeća utvrđenih u članku 592.a točkama (a) do (i) u pogledu zahtjeva za izlaznom skraćenom deklaracijom iznesena iz carinskog područja Zajednice, analiza rizika se obavlja po podnošenju robe, na temelju dokumentacije ili drugih informacija koje obuhvaćaju robu.

Roba se može pustiti za izlaz čim je obavljena analiza rizika.

3.   Kada se utvrdi da roba namijenjena za iznošenje iz carinskog područja Zajednice i za koju je potrebna izlazna skraćena deklaracija, nije obuhvaćena tom deklaracijom, osoba koja iznosi robu iz carinskog područja Zajednice ili koja preuzima odgovornost za prijevoz robe, odmah podnosi izlaznu skraćenu deklaraciju.

Ako osoba podnosi izlaznu skraćenu deklaraciju nakon rokova navedenih u člancima 592.b i 592.c, to ne sprečava primjenu kazni utvrđenih odredbama nacionalnog zakonodavstva.

4.   Kada carinska tijela na temelju provjera koje su obavile ne mogu odobriti puštanje robe za izlaz, nadležna carinarnica obavješćuje osobu koja je podnijela izlaznu skraćenu deklaraciju i, kada se radi o različitoj osobi, osobu odgovornu za prijevoz robe izvan carinskog područja Zajednice, da robe neće biti puštena.

Ta se obavijest šalje u razumnom vremenu nakon što je za tu robu dovršena analiza rizika.

Članak 842.e

1.   Rokovi iz članka 842.d stavka 1. ne primjenjuju se kada međunarodni sporazumi između Zajednice i trećih zemalja iziskuju razmjenu podataka iz carinskih deklaracija unutar rokova, koji su različiti od rokova iz tog članka.

2.   Rok ni u kojem slučaju ne smije biti manji od razdoblja potrebnog za dovršenje analize rizika prije nego roba napusti carinsko područje Zajednice.”

66.

Sljedeći se naslov umeće prije članka 843.:

67.

U članku 843. stavku 1., riječ „glava” zamjenjuje se riječju „poglavlje”.

68.

Umeće se sljedeći članak 865.a:

„Članak 865.a

Kada je ulazna skraćena deklaracija izmijenjena i ponašanje osobe na koju se odnosi ne ukazuje na prijevaru, ne nastaje carinski dug na temelju članka 202. Zakonika kao posljedica nezakonitog unosa robe, koja prije izmjene deklaracije nije bila točno deklarirana.”

69.

U članku 915., briše se treći podstavak.

70.

Umeće se Prilog 1.C utvrđen u Prilogu I. ovoj Uredbi.

71.

Umeće se Prilog 1.D utvrđen u Prilogu II. ovoj Uredbi.

72.

Umeće se Prilog 30.A utvrđen u Prilogu III. ovoj Uredbi.

73.

Umeće se Prilog 45.c utvrđen u Prilogu IV. ovoj Uredbi.

74.

Umeće se Prilog 45.d utvrđen u Prilogu V. ovoj Uredbi.