11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

245

L 130/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.04.2002.

(1)

Krajnji je cilj Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime („Konvencija”), koja je u ime Zajednice odobrena Odlukom Vijeća 94/69/EZ od 15. prosinca 1993. o sklapanju Okvirne konvencije o promjeni klime (3), ostvariti stabilizaciju koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja sprečava antropogeni utjecaj na klimatski sustav.

(2)

Konferencija stranaka Konvencije je na svom prvom zasjedanju zaključila da je obveza razvijenih država vratiti do 2000. godine, pojedinačno ili zajednički, svoje emisije ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova koje ne nadzire Montrealski protokol uz Konvenciju o zaštiti ozonskog omotača na razine iz 1990., nedovoljna za postizanje dugoročnog cilja Konvencije o sprečavanju opasnih antropogenih utjecaja na klimatski sustav. Konferencijom se nadalje dogovorilo da se usvajanjem protokola ili drugih pravnih instrumenata započne proces koji bi omogućio poduzimanje odgovarajućih radnji i u razdoblju nakon 2000. godine (4).

(3)

Rezultat tog procesa je usvajanje Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime, 11. prosinca 1997. („Protokol”) (5).

(4)

Konferencija stranaka Konvencije je na svom četvrtom zasjedanju odlučila usvojiti Akcijski plan iz Buenos Airesa, da bi na šestom zasjedanju Konferencije stranaka postigla sporazum o provedbi ključnih elemenata Protokola (6).

(5)

Osnovne elemente za provedbu Akcijskog plana iz Buenosa Airesa Konferencija stranaka konsenzusom je dogovorila na šestom zasjedanju u Bonnu od 19. do 27. srpnja 2001. (7).

(6)

Konferencija stranaka je na svojem sedmom zasjedanju održanom u Marrakeshu od 29. listopada do 10. studenoga 2001. konsenzusom usvojila niz odluka kojima se primjenjuju Sporazumi iz Bonna (8).

(7)

Protokol je u skladu s člankom 24. otvoren za ratifikaciju, prihvaćanje ili odobrenje od strane država i regionalnih organizacija za gospodarsku integraciju koje su ga potpisale.

(8)

Protokol, u skladu s člankom 4., predviđa da stranke zajednički ispunjavaju svoje obveze na temelju članka 3., djelujući u okviru i zajedno s regionalnim organizacijama za gospodarsku integraciju.

(9)

Pri potpisivanju Protokola 29. travnja 1998., Zajednica je izjavila da će u skladu s člankom 4. Protokola ispunjavati svoje pripadajuće obveze na temelju članka 3. stavka 1. Protokola zajedno sa svojim državama članicama.

(10)

Pri odlučivanju o zajedničkom ispunjavanju obveza, u skladu s člankom 4. Kyotskog protokola, Zajednica i njezine države članice zajednički su odgovorne u skladu sa stavkom 6. navedenog članka i u skladu s člankom 24. stavkom 2. Protokola, za ispunjavanje obveza Zajednice o količinskom ograničenju emisija na temelju članka 3. stavka 1. Protokola. Stoga, i u skladu s člankom 10. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, države članice su pojedinačno ili zajednički obvezne poduzeti sve potrebne mjere, bilo opće ili specifične, kako bi osigurale ispunjavanje obveza koje proizlaze iz mjera koje su poduzele institucije Zajednice, uključujući i obvezu Zajednice o količinskom ograničenju emisija iz Protokola, kako bi olakšale ispunjavanje tih obveza i suzdržale se od svih mjera koje bi mogle ugroziti njihovo ostvarenje ove obveze.

(11)

Pravna osnova za svaku daljnju odluku u vezi s odobrenjem Zajednice budućih obveza u odnosu na smanjenje emisija odredit će se sadržajem i učinkom te odluke.

(12)

Zaključcima Vijeća od 16. lipnja 1998. (9) Vijeće je dogovorilo doprinose svake države članice ukupnoj obvezi Zajednice o smanjenju emisija. Određene države članice izrazile su svoje pretpostavke o emisijama za baznu godinu, te o zajedničkim i usklađenim politikama i mjerama. Doprinosi se razlikuju kako bi se uzeli u obzir, među ostalim, očekivani gospodarski rast, različiti izvori energije te industrijska struktura odgovarajuće države članice. Vijeće je nadalje dogovorilo da se uvjeti sporazuma uključe u Odluku Vijeća o odobrenju Protokola od strane Zajednice. Članak 4. stavak 2. Protokola zahtijeva od Zajednice i njezinih država članica da obavijeste Tajništvo, uspostavljeno člankom 8. Konvencije, o uvjetima toga sporazuma na dan polaganja njihovih isprava o ratifikaciji ili odobrenju. Zajednica i njezine države članice obvezne su poduzeti potrebne mjere kako bi omogućile Zajednici da ispuni svoje obveze iz Protokola, ne dovodeći u pitanje odgovornost svake države članice prema Zajednici i drugim državama članicama u pogledu ispunjavanja svojih obveza.

(13)

Emisije Zajednice i njezinih država članica u baznoj godini ne određuju se konačno prije stupanja na snagu Protokola. Jednom kada se emisije bazne godine konačno utvrde i to najkasnije prije početka obvezujućeg razdoblja, Zajednica i njezine države članice utvrđuju razine emisija izražene u tonama ekvivalenata ugljičnog dioksida, u skladu s postupkom iz članka 8. Odluke Vijeća 93/389/EEZ od 24. lipnja 1993. o sustavu praćenja emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova u Zajednici (10).

(14)

Europsko Vijeće je 15. i 16. lipnja 2001. u Göteborgu ponovno potvrdilo odlučnost Zajednice i država članica da ispune svoje Protokolom preuzete obveze, te izjavilo da Komisija priprema prijedlog za ratifikaciju prije kraja 2001., omogućujući tako Zajednici i njezinim državama članicama da ispune svoje obveze brze ratifikacije Protokola.

(15)

Europsko Vijeće je 14. i 15. prosinca 2001. u Laekenu potvrdilo odlučnost Unije da ispoštuje svoje obveze preuzete Kyotskim protokolom i svoju želju da Protokol stupi na snagu prije Svjetskog summita o održivom razvoju od 26. kolovoza do 4. rujna 2002. u Johannesburgu.

(16)

Mjere potrebne za provedbu ove Odluke treba usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (11),