02/Sv. 010

HR

Službeni list Europske unije

15

L 009/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.12.1996.

1.

Glava II. dijela I. zamjenjuje se sljedećim:

„GLAVA II.

OBVEZUJUĆE INFORMACIJE

POGLAVLJE 1.

Definicije

Članak 5.

Za potrebe ove glave:

POGLAVLJE 2.

Postupak za dobivanje obvezujuće informacije – Obavještavanje podnositelja zahtjeva o mišljenju i slanje Komisiji

Članak 6.

1.   Zahtjevi za izdavanjem obvezujuće informacije podnose se u pisanom obliku nadležnim carinskim tijelima u državi članici ili državama članicama u kojima će se informacija koristiti ili nadležnim carinskim tijelima u državi članici u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan.

2.   Zahtjev za izdavanjem obvezujuće tarifne informacije odnosi se samo na jednu vrstu robe. Zahtjev za izdavanje obvezujuće informacije o podrijetlu robe odnosi se samo na jednu vrstu robe i na jedan skup okolnosti koje određuju podrijetlo robe.

4.   Ako, nakon primitka zahtjeva, carinska tijela smatraju da zahtjev ne sadrži sve pojedinosti koje su im potrebne za izdavanje utemeljenog mišljenja, mogu zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi potrebne podatke. Rokovi od tri mjeseca i 150 dana iz članka 7. počinju teći od trenutka kada carinska tijela raspolažu svim potrebnim podacima za donošenje odluke; carinska tijela podnositelja zahtjeva obaviješćuju da su zaprimila zahtjev te navode datum kada počinje teći navedeni rok.

5.   Popis carinskih tijela koje države članice imenuju za zaprimanje zahtjeva za obvezujuće informacije ili njihovo izdavanje objavljuju se u seriji ‚C’Službenog lista Europskih zajednica.

Članak 7.

1.   Obvezujuće informacije se podnositelju zahtjeva izdaju čim je prije moguće.

2.   Obvezujuća informacija izdaje se u obliku obrasca koji je u skladu s oglednim primjerkom prikazanim u Prilogu 1. (obvezujuća tarifna informacija) ili Prilogu 1.A (obvezujuća informacija o podrijetlu). Pritom se navodi koje sve podatke treba smatrati povjerljivima. Navodi se pravo na žalbu iz članka 243. Zakonika.

Članak 8.

1.   Primjerak izdane obvezujuće tarifne informacije (primjerak br. 2 Priloga 1.) i činjenice (primjerak br. 4 istog Priloga) ili primjerak izdane obvezujuće informacije o podrijetlu i činjenice carinska tijela dotične države članice šalju Komisiji bez odlaganja. To slanje se odvija elektroničkim putem.

2.   Ako država članica to zatraži, Komisija joj je dužna odmah poslati podatke iz primjerka obrasca i ostale relevantne informacije. To slanje se odvija elektroničkim putem.

POGLAVLJE 3.

Odredbe koje se primjenjuju u slučaju proturječnosti obvezujućih tarifnih informacija

Članak 9.

1.   Ako postoje različite obvezujuće informacije:

2.   U smislu primjene stavka 1., obvezujuća informacija o podrijetlu se smatra različitom ako određuje različito podrijetlo robe:

POGLAVLJE 4.

Pravni učinak obvezujućih informacija

Članak 10.

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 5. i 64. Zakonika, na obvezujuće informacije može se pozivati samo korisnik.

3.   Korisnik obvezujuće informacije može ju koristiti za određenu robu samo ako se:

4.   Carinska tijela (za obvezujuću tarifnu informaciju) ili tijela iz stavka 2. točke (b) (za obvezujuću informaciju o podrijetlu robe) mogu zatražiti prijevod informacije na službeni jezik ili jedan od službenih jezika dotične države članice.

Članak 11.

Obvezujuća tarifna informacija koju su izdala carinska tijela države članice od 1. siječnja 1991., postaje obvezujuća za nadležna tijela svih država članica pod istim uvjetima.

Članak 12.

1.   Donošenjem jednog od propisa ili odluka iz članka 12. stavka 5. Zakonika, carinska tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurala da se obvezujuća informacija od tog trenutka izdaje samo u skladu s predmetnim propisom ili odlukom.

3.   Komisija, što je prije moguće, obavješćuje carinska tijela o datumima donošenja propisa i odluka iz ovog članka.

POGLAVLJE 5.

Odredbe koje se primjenjuju u slučaju isteka obvezujuće informacije

Članak 13.

Ako je sukladno drugoj rečenici članka 12. stavka 4. i članka 12. stavka 5. Zakonika obvezujuća informacija ništava ili prestaje biti valjana, carinska tijela koja su je izdale o tome, što je prije moguće, obavješćuju Komisiju.

Članak 14.

1.   Ako korisnik obvezujuće informacije koja je prestala vrijediti zbog razloga iz članka 12. stavka 5. Zakonika želi iskoristiti mogućnost primjene te informacije u dopuštenom razdoblju sukladno stavku 6. tog članka, o tome obavješćuje carinska tijela i dostavlja sve potrebne prateće isprave kako bi se omogućila provjera jesu li propisani uvjeti ispunjeni.

2.   U izvanrednim slučajevima, ako Komisija u skladu s drugim podstavkom članka 12. stavka 7. Zakonika donese odluku koja odstupa od odredaba stavka 6. tog članka, ili ako uvjeti iz stavka 1. ovog članka koji se odnose na mogućnost nastavka primjene obvezujuće tarifne informacije ili na obvezujuću informaciju o podrijetlu robe nisu ispunjeni, carinska tijela o tome pisanim putem obavješćuju korisnika.”

2.

U dijelu 1. glavi IV., poglavlje 2. zamjenjuje se sljedećim:

„POGLAVLJE 2.

Povlašteno podrijetlo

Članak 66.

Za potrebe ovog poglavlja:

Odjeljak 1.

Opći sustav povlastica

Pododjeljak 1.

Definicija pojma proizvoda s podrijetlom

Članak 67.

1.   Za potrebe odredbi o općim carinskim povlasticama koje Zajednica dodjeljuje određenim proizvodima s podrijetlom iz zemalja u razvoju (dalje u tekstu ‚zemlje korisnice’), smatra se da su sljedeći proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice:

2.   Za potrebe ovog odjeljka, proizvodi podrijetlom iz Zajednice, u smislu stavka 3., koji su u zemlji korisnici obrađeni ili prerađeni više od onog što je opisano u članku 70. smatraju se proizvodima podrijetlom iz te zemlje korisnice.

3.   Stavak 1. primjenjuje se mutatis mutandis kako bi se odredilo podrijetlo proizvoda dobivenih u Zajednici.

4.   Ako Norveška i Švicarska dodijele opće carinske povlastice proizvodima podrijetlom iz zemalja korisnica iz stavka 1. te primjene definiciju pojma podrijetla koji odgovara definiciji iz ovog odjeljka, proizvodi podrijetlom iz Zajednice, Norveške ili Švicarske koji su u zemlji korisnici podvrgnuti obradi ili preradi koja nadilazi postupke iz članka 70. smatraju se proizvodima podrijetlom iz te zemlje korisnice.

Odredbe prvog podstavka primjenjuju se samo na proizvode podrijetlom iz Zajednice, Norveške ili Švicarske (prema pravilima o podrijetlu koja se odnose na predmetne carinske povlastice) koji se izvoze izravno u državu korisnicu.

Komisija u Službenom listu Europskih zajednica (seriji ‚C’) objavljuje datum od kojeg se primjenjuju odredbe prvog i drugog podstavka.

5.   Odredbe stavka 4. primjenjuju se pod uvjetom da Norveška i Švicarska odobre, po načelu uzajamnosti, jednaku obradu proizvodima Zajednice.

Članak 68.

1.   Smatra se da su sljedeći proizvodi u cijelosti dobiveni u zemlji korisnici ili Zajednici:

2.   Izrazi ‚njezina plovila’ i ‚njezinim brodovima tvornicama’ iz stavka 1. točke (f) i (g) primjenjuju se isključivo na plovila i brodove tvornice:

3.   Izrazi ‚zemlja korisnica’ i ‚Zajednica’ također obuhvaćaju teritorijalne vode te zemlje ili država članica.

4.   Plovila koja plove na otvorenom moru, uključujući brodove tvornice na kojima se ulovljena riba obrađuje ili prerađuje, smatraju se dijelom državnog područja zemlje korisnice ili države članice kojoj pripadaju, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

Članak 69.

1.   Za potrebe članka 67., materijali bez podrijetla smatraju se dostatno obrađenima ili prerađenima ako je dobiveni proizvod razvrstan u tarifni broj različit od broja u koji se razvrstavaju svi materijali bez podrijetla uporabljeni u njegovoj izradi, podložno stavku 2.

2.   Za proizvod naveden u stupcima 1. i 2. popisa iz Priloga 15., umjesto pravila iz stupca 1. moraju za predmetni proizvod biti ispunjeni uvjeti iz stupca 3.

Članak 70.

Sljedeći postupci smatraju se obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, neovisno jesu li zahtjevi iz članka 69. stavka 1. ispunjeni ili ne:

Članak 71.

1.   Odstupajući od odredaba članka 69., materijali bez podrijetla mogu se upotrebljavati u proizvodnji određenog proizvoda pod uvjetom da njihova ukupna vrijednost ne prelazi 5 % tvorničke cijene konačnog proizvoda te sukladno uvjetima iz Napomene 3.4 u Prilogu 14.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na proizvode koji su obuhvaćeni poglavljima 50. do 63. Harmoniziranog sustava.

Članak 72.

1.   Odstupajući od odredaba članka 67., za potrebe određivanja je li proizvod, proizveden u zemlji korisnici koja je članica regionalne skupine, podrijetlom iz te zemlje u smislu tog članka, proizvodi podrijetlom iz bilo koje od zemalja članica te regionalne skupine koji se koriste u daljnjoj izradi u drugoj zemlji članici te skupine smatraju se proizvodima podrijetlom iz zemlje u kojoj se vrši daljnja izrada (regionalna kumulacija).

2.   Zemlja podrijetla konačnog proizvoda određuje se sukladno članku 72.a.

3.   Regionalna kumulacija se primjenjuje na tri odvojene regionalne skupine zemalja korisnica općeg sustava povlastica:

4.   Izraz ‚regionalna skupina’ znači ASEAN ili CACM ili Andsku zajednicu, ovisno o slučaju.

Članak 72.a

1.   Ako se roba podrijetlom iz zemlje koja je članica regionalne skupine obrađuje ili prerađuje u drugoj zemlji iste regionalne skupine, ima podrijetlo iz one države regionalne skupine u kojoj je izvršena posljednja obrada ili prerada, pod uvjetom da:

2.   Ako uvjeti podrijetla iz stavka 1. točaka (a) i (b) nisu ispunjeni, proizvodi imaju podrijetlo iz one zemlje regionalne skupine kojoj pripada najveća carinska vrijednost proizvoda s podrijetlom koji dolaze iz drugih zemalja regionalne skupine.

3.   ‚Dodana vrijednost’ znači cijena franko tvornice umanjena za carinsku vrijednost svih ugrađenih proizvoda podrijetlom iz druge zemlje regionalne skupine.

4.   Dokaz o statusu s podrijetlom robe izvezene iz zemlje regionalne skupine u drugu zemlju iste skupine koja se upotrebljava u daljnjoj obradi ili preradi ili koja se ponovno izvozi ako nema daljnje obrade ili prerade, pruža se potvrdom o podrijetlu obrazac A sastavljenom u prvoj zemlji.

5.   Dokaz o statusu s podrijetlom, koji je stečen ili zadržan na temelju uvjeta iz članka 72., ovog članka i članka 72.b, robe izvezene iz jedne zemlje regionalne skupine u Zajednicu, pruža se izdanom potvrdom o podrijetlu obrazac A ili izjavom na računu sastavljenom u toj zemlji na temelju potvrde o podrijetlu obrazac A izdane u skladu s odredbama stavka 4.

6.   Zemlja podrijetla označuje se u polju 12. potvrde o podrijetlu obrazac A ili na izjavi na računu, pri čemu je ta zemlja:

Članak 72.b

1.   Članci 72. i 72.a primjenjuju se samo ako:

Navedena obveza šalje se Komisiji putem Tajništva regionalne skupine.

Tajništva su sljedeća:

ovisno o slučaju.

2.   Komisija obavještava države članice kada su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. za svaku regionalnu skupinu posebno.

3.   Članak 78. stavak 1. točka (b) ne primjenjuje se na proizvode podrijetlom iz neke od zemalja regionalne skupine ako prolaze kroz državno područje neke druge zemlje regionalne skupine, neovisno o tome odvija li se tamo daljnja obrada ili prerada ili ne.

Članak 73.

Pribor, zamjenski dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom, a koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu ili koji nisu zasebno fakturirani, smatraju se sastavnim dijelom predmetne opreme, stroja, uređaja ili vozila.

Članak 74.

Setovi, kako su definirani Općim pravilom 3. Harmoniziranog sustava, smatraju se proizvodima s podrijetlom kada su sve njegove komponente proizvodi s podrijetlom. Međutim, ako se set sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez podrijetla, smatra se proizvodom s podrijetlom pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne prelazi 15 % cijene franko tvornice seta.

Članak 75.

Kako bi se utvrdilo je li određeni proizvod s podrijetlom, nije potrebno utvrditi podrijetlo onog što je možebitno uporabljeno u njegovoj izradi, kako slijedi:

Članak 76.

1.   Odstupanja od odredaba ovog odjeljka dopuštena su u korist najmanje razvijenih zemalja korisnica općeg sustava povlastica, kada razvoj postojećih industrija ili stvaranje novih industrija to opravdava. Najmanje razvijene zemlje korisnice navedene su u Uredbama Vijeća EZ-a i Odluci EZUČ-a o primjeni općih carinskih povlastica za tekuću godinu. U tu svrhu predmetna zemlja Zajednici podnosi zahtjev za odstupanjem zajedno s razlozima za zahtjev u skladu sa stavkom 3.

2.   Prilikom razmatranja zahtjeva posebno se uzima u obzir:

3.   Kako bi se olakšalo razmatranje zahtjeva za odstupanjem, zemlja koja podnosi zahtjev uz njega prilaže najpotpunije moguće informacije, koje posebno obuhvaćaju dolje navedene točke:

4.   Komisija Odboru šalje zahtjev za odstupanjem. Odbor o zahtjevu odlučuje sukladno svom poslovniku.

5.   Ako se primjenjuje odstupanje, sljedeći izraz mora se nalaziti u polju 4. potvrde o podrijetlu obrazac A ili na izjavi na računu iz članka 90.:

6.   Odredbe stavaka 1. do 5. primjenjuju se na sva produljenja.

Članak 77.

Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom koji su navedeni u ovom odjeljku, moraju se neprekidno ispunjavati u zemlji korisnici ili u Zajednici.

Ako se roba s podrijetlom, koja je izvezena iz zemlje korisnice ili Zajednice u neku drugu zemlju, u njih vrati, ona se mora smatrati robom bez podrijetla, osim ako se nadležnim tijelima ne pruže zadovoljavajući dokazi o tome:

Članak 78.

1.   Za sljedeću se robu smatra da je prevezena izravno iz zemlje korisnice u Zajednicu ili iz Zajednice u zemlju korisnicu:

2.   Dokaz da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka (b) i (c) podnosi se nadležnim carinskim tijelima predočenjem:

Članak 79.

1.   Na proizvode koji su poslani iz zemlje korisnice radi izlaganja u drugoj zemlji i prodani radi uvoza u Zajednicu, prilikom uvoza se primjenjuju carinske povlastice iz članka 67., pod uvjetom da proizvodi ispunjavaju zahtjeve iz ovog odjeljka koji im daju pravo da budu priznati kao proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice te pod uvjetom da se nadležnim carinskim tijelima Zajednice podnesu zadovoljavajući dokazi o tome:

2.   Potvrda o podrijetlu obrazac A podnosi se na uobičajen način carinskim tijelima Zajednice. Na potvrdi se mora naznačiti naziv i adresa izložbe. Prema potrebi može se zatražiti dodatna dokumentacija s dokazima o prirodi proizvoda te o uvjetima pod kojima su proizvodi bili izloženi.

3.   Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovačke, industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili slične javne priredbe ili izlaganja koja se ne priređuju u privatne svrhe u prodavaonicama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda i tijekom kojih proizvodi ostaju pod carinskom kontrolom.

Pododjeljak 2.

Dokaz o podrijetlu

Članak 80.

Proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice koriste povlastice predviđene ovim odjeljkom po predočenju:

(a)    Potvrda o podrijetlu obrazac A

Članak 81.

1.   Proizvodi s podrijetlom u smislu ovog odjeljka imaju pravo, prilikom uvoza u Zajednicu, koristiti carinske povlastice iz članka 67., ako su prevezeni izravno u Zajednicu u smislu članka 78., uz podnošenje potvrde o podrijetlu obrazac A, koju su izdale ili carinska tijela ili druga državna tijela zemlje korisnice, pod uvjetom da navedena zemlja:

2.   Potvrda o podrijetlu obrazac A izdaje se samo ako može poslužiti kao dokazna isprava za potrebe carinskih povlastica iz članka 67.

3.   Potvrda o podrijetlu obrazac A izdaje se samo na temelju pisanog zahtjeva izvoznika ili njegovog ovlaštenog zastupnika.

4.   Izvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik uz svoj zahtjev prilaže sve odgovarajuće prateće isprave kojima dokazuje da proizvodi koji će se izvoziti ispunjavaju uvjete za izdavanje potvrde o podrijetlu obrazac A.

5.   Potvrdu izdaje nadležno državno tijelo zemlje korisnice ako proizvodi namijenjeni izvozu mogu biti smatrani proizvodima podrijetlom iz te zemlje u smislu pododjeljka 1. Potvrda se daje na raspolaganje izvozniku čim se izvoz obavi ili je osiguran.

6.   Za potrebe provjere je li uvjet iz stavka 5. ispunjen nadležno državno tijelo ima pravo zatražiti bilo koje dokazne isprave ili izvršiti sve preglede koje smatra primjerenima.

7.   Nadležno državno tijelo zemlje korisnice odgovorno je osigurati da su potvrde i zahtjevi propisno ispunjeni.

8.   Popunjavanje polja 2 potvrde o podrijetlu obrazac A nije obvezno. Polje 12 propisno se popunjava navođenjem ‚Europske zajednice’ ili jedne od država članica.

9.   Datum izdavanja potvrde o podrijetlu obrazac A navodi se u polju 11. Potpis koji se stavlja u to polje, koje je namijenjeno nadležnom tijelu koje izdaje potvrdu, upisuje se rukom.

Članak 82.

1.   Potvrdu o podrijetlu obrazac A dostavlja nadležno državno tijelo zemlje korisnice u roku od 10 mjeseci od datuma izdavanja, carinskim tijelima države članice uvoza u kojoj se proizvodi podnose na carinjenje.

2.   Potvrde o podrijetlu obrazac A koje su carinskim tijelima države članice uvoza dostavljene nakon isteka roka valjanosti iz stavka 1. mogu se prihvatiti za potrebe primjene carinskih povlastica iz članka 67. ako je rok prekoračen zbog izvanrednih okolnosti.

3.   U ostalim slučajevima zakašnjelog predočenja, carinska tijela države članice uvoznice može prihvatiti potvrde ako im se proizvodi podnesu na carinjenje u roku iz stavka 1.

4.   Na zahtjev uvoznika i uzimajući u obzir uvjete koje su utvrdila carinska tijela države članice uvoznice, ako je roba:

prilikom uvoza pošiljke carinskim tijelima može se podnijeti jedinstveni dokaz o podrijetlu. Taj postupak vrijedi za količine i tijekom razdoblja koje odrede nadležna carinska tijela. To razdoblje ne može ni u kojem slučaju biti dulje od tri mjeseca.

Članak 83.

Ako se, na zahtjev uvoznika te prema uvjetima koje određuju carinska tijela zemlje uvoznice, rastavljeni ili nesastavljeni proizvodi u smislu Općeg pravila 2. točke (a) Harmoniziranog sustava iz odjeljaka XVI. i XVII. ili iz tarifnih brojeva 7308 i 9406 Harmoniziranog sustava uvoze u više pošiljki, carinskim se tijelima podnosi jedinstven dokaz o podrijetlu za te proizvode pri uvozu prve pošiljke.

Članak 84.

Budući da potvrda o podrijetlu obrazac A predstavlja dokaznu ispravu za primjenu odredaba o carinskim povlasticama iz članka 67., nadležno državno tijelo zemlje izvoznice odgovorno je za poduzimanje svih potrebnih mjera za provjeru podrijetla proizvoda i pregled drugih navoda na potvrdi.

Članak 85.

Dokazi o podrijetlu podnose se carinskim tijelima države članice uvoza u skladu s postupkom utvrđenim u članku 62. Zakonika. Navedena tijela mogu zatražiti prijevod dokaza o podrijetlu te mogu zatražiti da uz uvoznu deklaraciju bude priložena izjava izvoznika o tome da proizvodi ispunjavaju uvjete potrebne za primjenu ovog odjeljka.

Članak 86.

1.   Odstupajući od članka 81. stavka 5., potvrda o podrijetlu obrazac A može se iznimno izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi ako:

2.   Nadležno državno tijelo može naknadno izdati potvrdu samo nakon što provjeri odgovaraju li podaci navedeni u izvoznikovu zahtjevu onima koji se nalaze u odgovarajućim izvoznim ispravama te da potvrda o podrijetlu obrazac A koja zadovoljava odredbe ovog odjeljka nije bila izdana kada su predmetni proizvodi izvezeni.

3.   Polje 4 potvrda o podrijetlu obrazac A koje su izdane naknadno sadrže napomenu ‚Délivré a posteriori’ ili ‚Issued retrospectively’.

Članak 87.

1.   U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o podrijetlu obrazac A izvoznik može podnijeti zahtjev za izdavanjem duplikata nadležnom državnom tijelu koje ga je izdalo na temelju izvoznih isprava koje se nalaze u njihovom posjedu. Polje 4 tako izdanog duplikata obrasca A sadržava riječ ‚Duplicata’ ili ‚Duplicate’, zajedno s datumom izdavanja te serijskim brojem izvorne potvrde.

2.   Za potrebe članka 82., duplikat stupa na snagu datumom izvornika.

Članak 88.

1.   Kada se proizvodi s podrijetlom stavljaju pod nadzor neke carinarnice u Zajednici, moguće je izvorni dokaz o podrijetlu zamijeniti jednom ili više potvrda o podrijetlu obrazac A radi slanja svih ili nekih od predmetnih proizvoda na druga mjesta u Zajednici ili u Norveškoj ili Švicarskoj. Takvu zamjensku potvrdu (potvrde) o podrijetlu obrazac A izdaje carinarnica pod čiji su nadzor stavljeni ti proizvodi.

2.   Zamjenska potvrda izdana na temelju stavka 1. ili članka 89. smatra se konačnom potvrdom o podrijetlu za proizvode na koje se odnosi. Zamjenska se potvrda izdaje na temelju pisanog zahtjeva ponovnog izvoznika.

3.   Gornje desno polje zamjenske potvrde sadrži ime zemlje posrednice u kojoj je potvrda izdana.

Polje 4 sadrži riječi ‚replacement certificate’ ili ‚certificat de remplacement’, kao i datum izdavanja izvorne potvrde o podrijetlu te njezin serijski broj.

Ime ponovnog izvoznika navodi se u polju 1.

Ime konačnog primatelja može se navesti u polju 2.

Sve pojedinosti o ponovno izvezenim proizvodima koje se nalaze na izvornoj potvrdi prenose se u polja 3. do 9.

Veza s računom ponovnog izvoznika navodi se u polju 10.

Carinsko tijelo koje je izdalo zamjensku potvrdu ovjerava polje 11. Odgovornost tog tijela ograničava se na izdavanje zamjenske potvrde. Podaci u polju 12 o zemlji podrijetla i zemlji odredišta preuzimaju se iz izvorne potvrde. To polje potpisuje ponovni izvoznik. Ponovni izvoznik koji potpiše navedeno polje u dobroj vjeri nije odgovoran za točnost podataka navedenih u izvornoj potvrdi.

4.   Carinarnica od koje je zatraženo da obavi postupak iz stavka 1. na izvornoj potvrdi bilježi mase, brojeve i vrstu robe koja se prosljeđuje te na potvrdi navodi serijske brojeve odgovarajuće zamjenske potvrde ili potvrda. Izvorna potvrda se čuva najmanje tri godine.

5.   Zamjenskoj se potvrdi smije priložiti preslika izvorne potvrde.

6.   U slučaju robe koja ima koristi od carinskih povlastica iz članka 67., na temelju odstupanja dodijeljenog sukladno odredbama članka 76., postupak utvrđen u ovom članku primjenjuje se samo ako je ta roba namijenjena Zajednici.

Članak 89.

Proizvodi s podrijetlom u smislu ovog odjeljka prilikom uvoza u Zajednicu ostvaruju pravo na carinske povlastice iz članka 67. uz predočenje zamjenske potvrde o podrijetlu obrazac A koju su izdala carinska tijela Norveške ili Švicarske na temelju potvrde o podrijetlu obrazac A koju su izdala nadležna tijela zemlje korisnice, pod uvjetom da su zadovoljeni uvjeti iz članka 78. te pod uvjetom da Norveška ili Švicarska pomaže Zajednici tako da dopušta njezinim carinskim tijelima da provjere vjerodostojnost isprave i točnost izdanih potvrda. Postupak provjere utvrđen člankom 94. primjenjuje se mutatis mutandis. Rok iz članka 94. stavka 3. produljuje se na osam mjeseci.

(b)    Izjava na računu

Članak 90.

1.   Izjavu na računu smije dati:

2.   Izjavu na računu je moguće dati ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz Zajednice ili zemlje korisnice u smislu ovog odjeljka.

3.   Izvoznik koji izdaje izjavu na računu mora u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih ili državnih tijela zemlje izvoznice podnijeti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da predmetna roba ima status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljava ostale uvjete utvrđene ovim odjeljkom.

4.   Izvoznik daje izjavu na računu tako što na računu, otpremnici ili drugoj komercijalnoj ispravi na engleskom ili francuskom jeziku otipka ili otisne u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu čiji se tekst navodi u Prilogu 18. Ako je izjava pisana rukom, mora biti napisana tintom i tiskanim slovima.

5.   Izjave na računu moraju imati izvorni vlastoručni potpis izvoznika. Međutim, ovlašteni izvoznik u smislu članka 90.a ne mora potpisati takve izjave pod uvjetom da se carinskim ili državnim tijelima zemlje izvoznice u pisanom obliku obveže da preuzima punu odgovornost za svaku izjavu na računu u kojoj se navodi kao da ju je sam vlastoručno potpisao.

6.   U slučajevima iz stavka 1. točke (b), korištenje izjave na računu podliježe sljedećim posebnim uvjetima:

Odredbe prvog podstavka ne oslobađaju izvoznike obveze ispunjavanja svih drugih formalnosti koje proizlaze iz carinskih ili poštanskih uredbi.

Članak 90.a

1.   Carinska tijela zemlje izvoznice mogu ovlastiti bilo kojeg izvoznika (dalje u tekstu ‚ovlašteni izvoznik’) koji često šalje pošiljke robe iz Zajednice u smislu članka 67. stavka 2. te koji carinskim tijelima pruža sva zadovoljavajuća jamstva koja su potrebna za potvrđivanje da proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom i da zadovoljavaju ostale zahtjeve ovog odjeljka, za davanje izjava na računu.

2.   Carinska tijela mogu odobriti status ovlaštenog izvoznika pod svim uvjetima koje smatra prikladnima.

3.   Carinska tijela ovlaštenom izvozniku dodjeljuju broj carinskog ovlaštenja koji se navodi u izjavi na računu.

4.   Carinska tijela nadziru kako ovlašteni izvoznik koristi svoje ovlaštenje.

5.   Carinska tijela mogu opozvati ovlaštenje u svakom trenutku. Carinska tijela to čine kada ovlašteni izvoznik više ne pruža jamstva iz stavka 1., kada ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ili na neki drugi način nepravilno koristi ovlaštenje.

Članak 90.b

1.   Status s podrijetlom proizvoda iz Zajednice u smislu članka 67. stavka 2. dokazuje se:

2.   Izvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik u polje 2 potvrde o prometu robe EUR.1 upisuju ‚GSP beneficiary countries’ i ‚EC’ ili ‚pays du SPG’ i ‚CE’.

3.   Odredbe ovog odjeljka o izdavanju, korištenju i naknadnoj provjeri potvrda o podrijetlu obrazac A primjenjuju se mutatis mutandis na potvrde o prometu robe EUR.1 te, osim odredaba o njihovom izdavanju, na izjave na računu.

Članak 90.c

1.   Proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu ili koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćaju se kao proizvodi s podrijetlom koji koriste carinske povlastice iz članka 67. bez podnošenja potvrde o podrijetlu obrazac A ili izjave na računu, pod uvjetom da su takvi uvozi nekomercijalne naravi i da su deklarirani kao proizvodi koji zadovoljavaju uvjete za primjenu ovog odjeljka ako ne postoji sumnja u istinitost takve izjave.

2.   Povremeni uvozi koji se sastoje isključivo od proizvoda za osobnu uporabu primatelja ili putnika ili članova njihovih obitelji ne smatraju se uvozom nekomercijalne naravi ako je iz naravi i količine proizvoda očito da se ne uvoze iz komercijalnih razloga.

Nadalje, ukupna vrijednost takvih proizvoda ne smije prelaziti 215 ECU-a u slučaju malih paketa ili 600 ECU-a u slučaju proizvoda koji čine dio osobne prtljage putnika.

Članak 91.

1.   Kada se primjenjuje članak 67. stavak 2., 3. ili 4., nadležna tijela zemlje korisnice od kojih se zahtijeva izdavanje potvrde o podrijetlu obrazac A za proizvode u čijoj su izradi upotrijebljeni materijali podrijetlom iz Zajednice, Norveške ili Švicarske, oslanjaju se na potvrdu o prometu robe EUR.1 ili, prema potrebi, na izjavu na računu.

2.   Polje 4. potvrde o podrijetlu obrazac A izdane u slučajevima iz stavka 1. sadrži napomenu ‚Cumul CE’, ‚cumul Norvège’, ‚cumul Suisse’ ili ‚EC cumulation’, ‚Norway cumulation’, ‚Switzerland cumulation’.

Članak 92.

Otkriće neznatnih odstupanja između navoda u potvrdi o podrijetlu obrazac A, u potvrdi o prometu robe EUR.1 ili u izjavi na računu i navoda u ispravama koje su podnesene carinarnici za potrebe obavljanja formalnosti za uvoz proizvoda ipso facto ne čine potvrdu ili izjavu ništavnom, pod uvjetom da se uredno utvrdi da se isprava odnosi na predmetne proizvode.

Očite formalne pogreške, kao što su strojopisne pogreške na potvrdi o podrijetlu obrazac A, potvrdi o prometu robe EUR.1 ili izjavi na računu, ne bi trebale prouzrokovati odbacivanje te isprave ako te pogreške nisu takve da stvaraju sumnju u točnost navoda u toj ispravi.

Pododjeljak 3.

Načini upravne suradnje

Članak 93.

1.   Zemlje korisnice obavješćuju Komisiju o nazivima i adresama državnih tijela koja se nalaze na njihovom državnom području, a ovlaštena su za izdavanje potvrda o podrijetlu obrazac A, zajedno s oglednim otiscima pečata koje navedena tijela koriste te nazivima i adresama odgovarajućih državnih tijela koja su odgovorna za kontrolu potvrda o podrijetlu obrazac A i izjava na računu. Pečati vrijede od datuma kada Komisija primi njihove ogledne otiske. Komisija te podatke prosljeđuje carinskim tijelima država članica. Ako se ti podaci šalju u okviru izmjena ranije dostavljenih podataka, Komisija navodi datum početka korištenja tih novih pečata prema uputama nadležnih tijela zemalja korisnica. Ti su podaci namijenjeni službenoj uporabi; međutim, ako se roba podnosi za puštanje u slobodni promet, odnosna carinska tijela mogu uvozniku ili njegovom propisno ovlaštenom zastupniku dopustiti da pogledaju ogledne otiske pečata navedene u ovome stavku.

2.   Komisija u Službenom listu Europskih zajednica (seriji ‚C’) objavljuje datum kada su nove zemlje korisnice iz članka 97. ispunile obveze iz stavka 1.

3.   Komisija državama članicama šalje ogledne otiske pečata koje carinska tijela država članica koriste prilikom izdavanja potvrda o prometu robe EUR.1.

Članak 93.a

Za potrebe odredaba koje se odnose na carinske povlastice iz članka 67., svaka zemlja korisnica poštuje ili osigurava poštivanje pravila o podrijetlu robe, ispunjavanju i izdavanju potvrda o podrijetlu obrazac A, uvjeta za korištenje izjava na računu i uvjeta u vezi s načinima upravne suradnje.

Članak 94.

1.   Naknadne provjere potvrda o podrijetlu obrazac A i izjava na računu obavljaju se nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela Zajednice imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost isprave ili u točnost informacija o pravom podrijetlu predmetnih proizvoda.

2.   Za potrebe stavka 1. carinska tijela u Zajednici vraćaju primjerak potvrde o podrijetlu obrazac A ili izjave na računu nadležnom državnom tijelu u zemlji korisnici izvoznici i ako je to potrebno navodi formalne ili sadržajne razloge za upit. Ako je dostavljen račun, taj se račun ili njegova preslika prilaže uz primjerak potvrde o podrijetlu obrazac A ili uz izjavu na računu, kao i uz ostale relevantne isprave. Carinska tijela također prosljeđuju sve dobivene informacije koje upućuju na to da su podaci iz navedene potvrde ili izjave na računu netočni.

Ako navedena tijela odluče privremeno suspendirati carinske povlastice iz članka 67. u očekivanju rezultata provjere, nude uvozniku puštanje proizvoda u promet vodeći računa o svim zaštitnim mjerama za koje prosude da su potrebne.

3.   Ako je podnesen zahtjev za naknadnu provjeru sukladno stavku 1., ta se provjera izvršava i njezini se rezultati u roku od najviše šest mjeseci priopćavaju carinskim tijelima u Zajednici. Rezultati pokazuju vrijedi li predmetna potvrda o podrijetlu obrazac A ili izjava na računu za proizvode koji se stvarno izvoze ili ne te imaju li ti proizvodi u stvari pravo koristiti povlašteno carinsko postupanje iz članka 67. ili ne.

4.   U slučaju potvrda o podrijetlu obrazac A koje su izdane u skladu s člankom 91., odgovor sadrži presliku (preslike) potvrde (potvrda) o prometu robe EUR.1 ili, prema potrebi, odgovarajuću(e) izjavu(e) na računu.

5.   Ako se u slučajevima osnovane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od šest mjeseci navedenih u stavku 3. ili ako odgovor ne sadrži dovoljno podataka za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, šalje se drugi upit nadležnim tijelima. Ako nakon drugog upita rezultati provjere nisu u roku od četiri mjeseca priopćeni tijelima koja su podnijela zahtjev ili ako ti rezultati ne omogućuju utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, tijela koja su podnijela zahtjev, osim u nepredvidivim okolnostima, odbijaju pravo na carinske povlastice.

Odredbe prvog podstavka primjenjuju se između zemalja iste regionalne skupine za potrebe naknadne kontrole izdanih potvrda o podrijetlu obrazac A ili izjava na računu koji su sastavljeni u skladu s ovim odjeljkom.

6.   Ako postupak provjere ili bilo koji drugi raspoloživi podatak ukazuje na povredu odredaba ovog odjeljka, zemlja korisnica izvoznica, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Zajednice, hitno provodi odgovarajuće istražne radnje ili osigurava provođenje tih istražnih radnji kako bi utvrdila i spriječila takve povrede. U tu svrhu Zajednica smije sudjelovati u istražnim radnjama.

7.   Za potrebe naknadne provjere potvrda o podrijetlu obrazac A, nadležna državna tijela zemlje korisnice izvoznice najmanje tri godine čuvaju primjerke potvrda, kao i svih izvoznih isprava koje se na njih odnose.

Članak 95.

Članak 78. stavak 1. točka (c) i članak 89. primjenjuju se samo ako Norveška i Švicarska u okviru carinskih povlastica koje su one dodijelile za određene proizvode podrijetlom iz zemalja u razvoju primjenjuju odredbe slične odredbama Zajednice.

Komisija obavješćuje carinska tijela država članica o tome da su Norveška i Švicarska donijele takve odredbe te o datumu od kojeg se počinju primjenjivati odredbe članka 78. stavka 1. točke (c) i članka 89. te slične odredbe koje su donijele Norveška i Švicarska.

Te se odredbe primjenjuju pod uvjetom da Zajednica, Norveška i Švicarska sklope sporazum u kojem se, između ostalog, navodi da jedna drugoj pružaju potrebnu uzajamnu pomoć u pitanjima upravne suradnje.

Pododjeljak 4.

Ceuta i Melilla

Članak 96.

1.   Izraz ‚Zajednica’ koji se koristi u ovom odjeljku ne obuhvaća Ceutu i Melillu. Izraz ‚proizvodi podrijetlom iz Zajednice’ ne obuhvaća proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

2.   Ovaj odjeljak primjenjuje se mutatis mutandis pri utvrđivanju mogu li se proizvodi prilikom uvoza u Ceutu i Melillu smatrati proizvodima podrijetlom iz zemlje korisnice izvoznice koja koristi opći sustav povlastica ili proizvodima podrijetlom iz Ceute i Melille.

3.   Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim državnim područjem.

4.   Odredbe ovog odjeljka o izdavanju, korištenju i naknadnoj provjeri potvrda o podrijetlu obrazac A primjenjuju se mutatis mutandis na proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

5.   Za primjenu ovog odjeljka u Ceuti i Melilli odgovorna su španjolska carinska tijela.

Pododjeljak 5.

Završne odredbe

Članak 97.

Ako je država ili državno područje priznato ili ponovno priznato kao zemlja korisnica vezano za proizvode iz odgovarajućih Uredbi Vijeća EZ-a ili Odluke EZUČ-a, roba podrijetlom iz te zemlje ili državnog područje smije koristiti opći sustav povlastica pod uvjetom da je izvezena iz zemlje korisnice ili državnog područja korisnika na datum ili nakon datuma iz članka 93. stavka 2.

Odjeljak 2.

Republike Bosna i Hercegovina i Hrvatska; Savezna Republika Jugoslavija; bivša jugoslavenska republika Makedonija te teritoriji Zapadne obale i Pojasa Gaze

Pododjeljak 1.

Definicija pojma proizvoda s podrijetlom

Članak 98.

1.   Za potrebe odredaba o carinskim povlasticama koje Zajednica dodjeljuje određenim proizvodima podrijetlom iz Republika Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Savezne Republike Jugoslavije, bivše jugoslavenske republike Makedonije i teritorija Zapadne obale i Pojasa Gaze (dalje u tekstu ‚republike korisnice ili državna područja korisnici’), sljedeći se proizvodi smatraju proizvodima podrijetlom iz republike korisnice ili iz državnog područja korisnika:

2.   Za potrebe ovog odjeljka, proizvodi podrijetlom iz Zajednice, u smislu stavka 3., koji su u republici korisnici ili državnom području korisnika obrađeni ili prerađeni više od onog što je opisano u članku 101. smatraju se proizvodima podrijetlom iz te republike korisnice ili državnog područja korisnika.

3.   Stavak 1. primjenjuje se mutatis mutandis u određivanju podrijetla proizvoda dobivenih u Zajednici.

Članak 99.

1.   Smatra se da su sljedeći proizvodi u cijelosti dobiveni u republici korisnici ili državnom području korisnika ili u Zajednici:

2.   Izrazi ‚njihova plovila’ i ‚njihovim brodovima tvornicama’ iz stavka 1. točaka (f) i (g) primjenjuju se isključivo na plovila i brodove tvornice:

3.   Izrazi ‚republika korisnica ili državno područje korisnika’ i ‚Zajednica’ također obuhvaćaju teritorijalne vode te republike ili državna područja ili država članica.

4.   Plovila koja plove na otvorenom moru, uključujući brodove tvornice na kojima se ulovljena riba obrađuje ili prerađuje, smatraju se dijelom državnog područja republike korisnice ili državnog područja korisnika ili države članice kojoj pripadaju, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

Članak 100.

1.   Za potrebe članka 98., materijali bez podrijetla smatraju se dostatno obrađenima ili prerađenima ako je dobiveni proizvod razvrstan u tarifni broj različit od broja u koji se razvrstavaju svi materijali bez podrijetla upotrijebljeni u njegovoj izradi, podložno stavku 2.

2.   Za proizvod iz stupaca 1. i 2. popisa:

moraju umjesto pravila iz stavka 1. biti ispunjeni uvjeti za predmetni proizvod iz stupca 3.

Članak 101.

Sljedeći postupci smatraju se obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, neovisno jesu li zahtjevi iz članka 100. stavka 1. ispunjeni ili ne:

Članak 102.

1.   Odstupajući od članka 100., materijali bez podrijetla mogu se upotrebljavati u proizvodnji određenog proizvoda, pod uvjetom da njihova ukupna vrijednost ne prelazi 5 % tvorničke cijene konačnog proizvoda te sukladno uvjetima iz Napomene 3.4 u Prilogu 14.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na proizvode koji su obuhvaćeni poglavljima 50. do 63. Harmoniziranog sustava.

Članak 103.

Pribor, zamjenski dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom, a koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu ili koji nisu zasebno fakturirani, smatraju se sastavnim dijelom predmetne opreme, stroja, uređaja ili vozila.

Članak 104.

Setovi, kako su definirani Općim pravilom 3. Harmoniziranog sustava, smatraju se setovima s podrijetlom kada su sve njegove komponente proizvodi s podrijetlom. Međutim, ako se set sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez podrijetla, smatra se proizvodom s podrijetlom pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne prelazi 15 % cijene franko tvornice.

Članak 105.

Kako bi se utvrdilo je li određeni proizvod s podrijetlom, nije potrebno utvrditi podrijetlo onog što je možebitno uporabljeno u njegovoj izradi, kako slijedi:

Članak 106.

Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom koji su navedeni u ovom odjeljku, moraju se neprekidno ispunjavati u republici korisnici ili državnom području korisnika ili u Zajednici.

Ako se roba s podrijetlom, koja je izvezena iz republike korisnice ili državnog područja korisnika ili iz Zajednice u neku drugu zemlju, u njih vrati, ona se mora smatrati robom bez podrijetla, osim ako se nadležnim tijelima ne pruže zadovoljavajući dokazi o tome:

Članak 107.

1.   Za sljedeću se robu smatra da je prevezena izravno iz republike korisnice ili državnog područja korisnika u Zajednicu ili iz Zajednice u republiku korisnicu ili državno područje korisnika:

2.   Dokaz da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (b) podnosi se nadležnim carinskim tijelima predočenjem:

Članak 108.

1.   Za proizvode koji su poslani iz republike korisnice ili državnog područja korisnika radi izlaganja u drugoj državi i koji su nakon izlaganja prodani za uvoz u Zajednicu, prilikom uvoza u Zajednicu se koriste carinske povlastice iz članka 98., pod uvjetom da proizvodi ispunjavaju zahtjeve iz ovog odjeljka koji im daju pravo da budu priznati kao proizvodi podrijetlom iz republike korisnice ili državnog područja korisnika te pod uvjetom da se nadležnim carinskim tijelima podnesu zadovoljavajući dokazi o tome:

2.   Potvrda o prometu robe EUR.1 podnosi se na uobičajen način carinskim tijelima Zajednice. Na potvrdi se mora naznačiti naziv i adresa izložbe. Prema potrebi može se zatražiti dodatna dokumentacija s dokazima o prirodi proizvoda te o uvjetima pod kojima su proizvodi bili izloženi.

3.   Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovačke, industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili slične javne priredbe ili izlaganja koja se ne priređuju u privatne svrhe u prodavaonicama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda i tijekom kojih proizvodi ostaju pod carinskom kontrolom.

Pododjeljak 2.

Dokaz o podrijetlu

Članak 109.

Proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice koriste povlastice predviđene ovim odjeljkom po predočenju:

(a)    Potvrda o prometu robe EUR.1

Članak 110.

1.   Proizvodi s podrijetlom u smislu ovog odjeljka imaju pravo, prilikom uvoza u Zajednicu, koristiti carinske povlastice iz članka 98., ako su prevezeni izravno i u Zajednicu u smislu članka 107., uz podnošenje potvrde o prometu robe EUR.1, koju su izdala:

pod uvjetom da su navedena nadležna tijela tih republika korisnica ili državnog područja korisnika:

2.   Potvrda o prometu robe EUR.1 izdaje se samo ako može poslužiti kao dokazna isprava za potrebe provedbe carinskih povlastica iz članka 98.

3.   Potvrda o prometu robe EUR.1 izdaje se na temelju pisanog zahtjeva izvoznika ili njegovog ovlaštenog zastupnika. Taj se zahtjev podnosi na obrascu, čiji je ogledni primjerak sadržan u Prilogu 21., a popunjava u skladu s odredbama ovog pododjeljka.

Nadležna tijela republike korisnice koja izvozi robu ili države članice moraju čuvati zahtjeve za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1 najmanje tri godine.

4.   Izvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik uz svoj zahtjev prilažu sve odgovarajuće prateće isprave kojima dokazuje da proizvodi koji će se izvoziti ispunjavaju uvjete za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1.

Izvoznik se obvezuje da će na zahtjev nadležnih tijela dostaviti sve dodatne dokaze koje oni budu zahtijevali u svrhu utvrđivanja točnosti statusa proizvoda s podrijetlom koji ispunjavaju uvjete za povlašteno postupanje, te da će pristati na svaki pregled svojih poslovnih knjiga i omogućiti tim tijelima da provjere okolnosti u kojima su proizvodi dobiveni.

5.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju nadležna tijela republike korisnice ili državnog područja korisnika ili carinska tijela države članice izvoznice ako roba namijenjena izvozu može biti smatrana proizvodima s podrijetlom u smislu ovog odjeljka.

6.   Budući da potvrda o prometu robe EUR.1 čini dokaznu ispravu za primjenu povlaštenih rješenja iz članka 98., nadležna tijela republike korisnice ili državnog područja korisnika ili carinska tijela države članice izvoznice odgovorna su za poduzimanje svih mjera potrebnih za provjeru podrijetla robe i ostalih navoda na potvrdi.

7.   Za potrebe provjere je li uvjet iz stavka 5. ispunjen, nadležna tijela republike korisnice ili državnog područja korisnika ili carinska tijela države članice izvoznice imaju pravo zatražiti bilo koje dokazne isprave ili izvršiti bilo koji pregled koji smatraju primjerenim.

8.   Nadležna tijela republike korisnice ili državnog područja korisnika ili carinska tijela države članice izvoznice odgovorna su osigurati da su obrasci iz stavka 1. propisno popunjeni.

9.   Datum izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 navodi se u onom dijelu potvrde namijenjenom carinskim tijelima.

10.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju nadležno tijelo republike korisnice ili državnog područja korisnika, ovisno o slučaju, ili carinska tijela države članice izvoznice ako se proizvodi na koje se ta potvrda odnosi izvoze. Potvrda se stavlja na raspolaganje izvozniku čim se izvoz obavi ili je osiguran.

Članak 111.

Ako se, na zahtjev uvoznika te prema uvjetima koje određuju carinska tijela zemlje uvoznice, rastavljeni ili nesastavljeni proizvodi u smislu Općeg pravila 2. točke (a) Harmoniziranog sustava iz odjeljaka XVI. i XVII. ili iz tarifnih brojeva 7308 i 9406 Harmoniziranog sustava uvoze u više pošiljki, carinskim se tijelima podnosi jedinstven dokaz o podrijetlu za te proizvode pri uvozu prve pošiljke.

Članak 112.

Dokazi o podrijetlu podnose se carinskim tijelima države članice uvoza u skladu s postupkom utvrđenim u članku 62. Zakonika. Navedena tijela mogu zatražiti prijevod dokaza o podrijetlu. Navedena tijela također mogu zatražiti da uz uvoznu deklaraciju bude priložena izjava uvoznika o tome da proizvodi zadovoljavaju uvjete potrebne za primjenu ovog odjeljka.

Članak 113.

1.   Odstupajući od odredaba članka 110. stavka 10., potvrda o prometu robe EUR.1 može se izvanredno izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi ako:

2.   Nadležna tijela mogu naknadno izdati potvrdu o prometu robe EUR.1, ali tek nakon što provjere odgovaraju li podaci navedeni u izvoznikovu zahtjevu onima koji se nalaze u odgovarajućim izvoznim ispravama te da potvrda o prometu robe EUR.1 koja zadovoljava odredbe ovog odjeljka nije bila izdana kada su predmetni proizvodi izvezeni.

3.   Naknadno izdane potvrde o prometu robe EUR.1 sadrže jednu od ovih napomena:

‚EXPEDIDO A POSTERIORI’, ‚UDSTEDT EFTERFØLGENDE’, ‚NACHTRÄGLICH AUSGESTELLT’, ‚ΕΚΔΟΘΕΝ ΕΚ ΤΩΝ ΥΣΤΕΡΩΝ’, ‚ISSUED RETROSPECTIVELY’, ‚DELIVRE A POSTERIORI’, ‚IZDANA NAKNADNO’, ‚RILASCIATO A POSTERIORI’, ‚AFGEGEVEN A POSTERIORI’, ‚EMITIDO A POSTERIORI’, ‚ANNETTU JÄLKIKÄTEEN’, ‚UTFÄRDAT I EFTERHAND’.

4.   Napomena iz stavka 3. unosi se u polje ‚Napomene’ na potvrdi o prometu robe EUR.1.

Članak 114.

1.   U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o prometu robe EUR.1 izvoznik može podnijeti zahtjev za izdavanjem duplikata nadležnom tijelu države članice izvoznice koje ju je izdalo na temelju izvoznih isprava koje se nalaze u njihovom posjedu.

2.   Tako izdan duplikat sadrži jednu od ovih oznaka:

‚DUPLICADO’, ‚DUPLIKAT’, ‚DUPLIKAT’, ‚ΑΝΤΙΓΡAΦΟ’, ‚DUPLICATE’, ‚DUPLICATA’, ‚DUPLICATO’, ‚DUPLICAAT’, ‚DUPLIKAT’, ‚SEGUNDA VIA’, ‚KAKSOISKAPPALE’, ‚DUPLIKÁT’.

3.   Napomena iz stavka 2. unosi se u polje ‚Napomene’ na potvrdi o prometu robe EUR.1.

4.   Duplikat na kojem je naznačen datum izdavanja izvorne potvrde o prometu robe EUR. 1, stupa na snagu s tim datumom.

Članak 115.

Kada se proizvodi s podrijetlom stavljaju pod kontrolu neke carinarnice u Zajednici, moguće je izvorni dokaz o podrijetlu zamijeniti jednom ili više potvrda o prometu robe EUR.1 radi slanja svih ili nekih od predmetnih proizvoda na druga mjesta u Zajednici. Zamjensku potvrdu (potvrde) o prometu robe EUR.1 izdaje carinarnica pod čiju su kontrolu ti proizvodi stavljeni.

Članak 116.

1.   Potvrda o prometu robe EUR.1 vrijedi pet mjeseci od datuma izdavanja u republici korisnici ili državnom području korisnika ili u Zajednici i u tom se roku mora podnijeti carinskoj službi države članice ili republike korisnice ili državnog područja korisnika koji robu uvoze.

2.   Potvrda o prometu robe EUR.1 koja se carinskim tijelima države članice uvoza podnese nakon krajnjeg roka za predočenje iz stavka 1. može biti prihvaćena za potrebe primjene povlaštenog postupanja ako potvrda nije podnesena do krajnjeg roka zbog izvanrednih okolnosti.

3.   U ostalim slučajevima zakašnjelog podnošenja kao što je navedeno u stavku 2., carinska tijela države članice uvoznice mogu prihvatiti potvrde ako im se proizvodi podnesu prije isteka navedenog krajnjeg roka.

(b)    Izjava na računu

Članak 117.

1.   Izjavu na računu smije dati:

2.   Izjavu na računu je moguće dati ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz Zajednice ili republike korisnice ili državnog područja korisnika u smislu ovog odjeljka.

3.   Izvoznik koji daje izjavu na računu mora u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih tijela Zajednice ili republika korisnica ili državnog područja korisnika, ovisno o slučaju, podnijeti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da predmetna roba ima status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljava ostale uvjete upravne suradnje iz ovog odjeljka.

4.   Izvoznik daje izjavu na računu tako što na računu, otpremnici ili drugoj komercijalnoj ispravi otipka ili otisne u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu čiji se tekst navodi u Prilogu 22., pri čemu je dužan uporabiti jednu od jezičnih inačica iz tog Priloga, a u skladu s odredbama domaćih zakona zemlje izvoznice. Ako je izjava pisana rukom, mora biti napisana tintom i tiskanim slovima.

5.   Izjave na računu moraju imati izvorni vlastoručni potpis izvoznika. Međutim, ovlašteni izvoznik u smislu članka 118. ne mora potpisivati takve izjave pod uvjetom da se carinskim tijelima u pisanom obliku obveže da preuzima punu odgovornost za svaku izjavu na računu u kojoj se navodi kao da ju je sam vlastoručno potpisao.

6.   U slučajevima iz stavka 1. točke (b), korištenje izjave na računu podliježe sljedećim posebnim uvjetima:

Odredbe prvog podstavka ne oslobađaju izvoznike obveze ispunjavanja svih drugih formalnosti koje proizlaze iz carinskih ili poštanskih uredbi.

Članak 118.

1.   Carinska tijela u Zajednici mogu ovlastiti bilo kojega izvoznika, dalje u tekstu ‚ovlašteni izvoznik’, koji često šalje pošiljke proizvoda u smislu članka 98. stavka 2. za davanje izjava na računu bez obzira na vrijednost predmetnih proizvoda. Uvoznik koji traži takvo ovlaštenje mora na zadovoljavajući način za carinska tijela ponuditi sva jamstva koja su potrebna za provjeru statusa proizvoda s podrijetlom proizvoda i ispunjenja svih ostalih zahtjeva iz ovog odjeljka.

2.   Carinska tijela mogu odobriti status ovlaštenog izvoznika pod svim uvjetima koje smatra prikladnima.

3.   Carinska tijela ovlaštenom izvozniku dodjeljuju broj carinskog ovlaštenja koji se navodi u izjavi na računu.

4.   Carinska tijela nadziru kako ovlašteni izvoznik koristi svoje ovlaštenje.

5.   Carinska tijela mogu opozvati ovlaštenje u svakom trenutku. To čine kada ovlašteni izvoznik više ne pruža jamstva iz stavka 1., kada više ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ili na neki način nepravilno koristi ovlaštenje.

Članak 119.

1.   Proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu ili koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćaju se kao proizvodi s podrijetlom koji koriste carinske povlastice iz članka 98. bez podnošenja potvrde o prometu robe EUR.1 ili izjave na računu, pod uvjetom da su ti proizvodi nekomercijalne naravi i da su deklarirani kao proizvodi koji zadovoljavaju uvjete za primjenu ovog odjeljka ako ne postoji sumnja u istinitost takve izjave.

2.   Povremeni uvozi koji se sastoje isključivo od proizvoda za osobnu uporabu primatelja ili putnika ili članova njihovih obitelji ne smatraju se uvozom nekomercijalne naravi ako je iz naravi i količine proizvoda očito da se ne uvoze iz komercijalnih razloga.

Nadalje, ukupna vrijednost takvih proizvoda ne smije prelaziti 215 ECU-a u slučaju malih paketa ili 600 ECU-a u slučaju proizvoda koji čine dio osobne prtljage putnika.

Članak 120.

Otkriće neznatnih odstupanja između navoda u dokazu o podrijetlu i navoda u ispravama koje su podnesene carinarnici za potrebe obavljanja formalnosti za uvoz proizvoda ipso facto ne čine dokaz o podrijetlu ništavnim, pod uvjetom da se uredno utvrdi da se isprava odnosi na podnesenu robu.

Očite formalne pogreške, kao što su strojopisne pogreške na dokazu o podrijetlu, ne bi trebale prouzrokovati odbacivanje te isprave ako te pogreške nisu takve da stvaraju sumnju u točnost navoda u toj ispravi.

Pododjeljak 3.

Načini upravne suradnje

Članak 121.

1.   Republike korisnice ili državna područja korisnici obavješćuju Komisiju o nazivima i adresama državnih tijela koja se nalaze na njihovom državnom području, a ovlaštena su za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1, zajedno s oglednim otiscima pečata koje navedena tijela koriste te nazivima i adresama odgovarajućih državnih tijela koja su odgovorna za kontrolu potvrda o prometu robe EUR.1 i izjava na računu. Pečati vrijede od datuma kada Komisija primi njihove ogledne otiske. Komisija te podatke prosljeđuje carinskim tijelima država članica. Ako se ti podaci šalju u okviru izmjena ranije dostavljenih podataka, Komisija navodi datum početka korištenja tih novih pečata prema uputama nadležnih tijela republika korisnica ili državnom području korisnika. Ti su podaci namijenjeni službenoj uporabi; međutim, ako se roba podnosi za puštanje u slobodni promet, dotična carinska tijela mogu uvozniku ili njegovom propisno ovlaštenom zastupniku dopustiti da pogledaju ogledne otiske pečata navedene u ovome stavku.

2.   Komisija republikama korisnicama ili državnim područjima korisnicima šalje ogledne otiske pečata koje carinska tijela država članica koriste prilikom izdavanja potvrda o prometu robe EUR.1.

Članak 122.

1.   Naknadne provjere potvrda o prometu robe EUR.1 i izjava na računu obavljaju se nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela u državi članici uvoznici ili nadležna tijela republika korisnica ili državna područja korisnika imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost tih isprava ili u točnost informacija o pravom podrijetlu predmetnih proizvoda ili u ispunjenje ostalih zahtjeva ovih odredaba.

2.   Za potrebe provedbe odredaba stavka 1., nadležna tijela države članice uvoznice ili republike korisnice ili državna područja korisnika nadležnim tijelima republika korisnica ili državna područja korisnika ili carinskim tijelima države članice izvoznice vraćaju potvrdu o prometu robe EUR.1 ili izjavu na računu ili primjerak tih isprava navodeći, prema potrebi, formalne ili sadržajne razloge za upit.

Potvrdi o prometu robe EUR.1 ili izjavi na računu prilažu se sve odgovarajuće komercijalne isprave ili njihove preslike, a sve dobivene isprave i informacije koje ukazuju na to da su informacije navedene na dokazu o podrijetlu netočne moraju biti proslijeđene uz zahtjev za provjeru.

Ako carinska tijela države članice uvoznice odluče suspendirati odobravanje povlaštenog postupanja predmetnim proizvodima, u očekivanju rezultata provjere, nude uvozniku mogućnost puštanja u promet proizvoda vodeći računa o svim zaštitnim mjerama za koje prosude da su potrebne.

3.   Carinska tijela države članice uvoznice ili nadležna tijela republike korisnice ili državna područja korisnika koja su zatražila provjeru, o rezultatima te provjere obavještavaju se u roku od šest mjeseci. Ti rezultati moraju jasno pokazati vrijedi li predmetna potvrda o prometu robe EUR.1 ili izjava na računu za proizvode koji se stvarno izvoze ili ne, te imaju li ti proizvodi u stvari pravo koristiti povlastice iz članka 98. ili ne.

4.   Za potrebe naknadne provjere potvrda o prometu robe EUR.1 i izjava na računu, nadležna tijela republika korisnica ili državna područja korisnika ili carinska tijela države članice izvoznice moraju najmanje tri godine čuvati sve izvozne isprave ili primjerke potvrda koje se na njih odnose.

5.   Ako se u slučajevima osnovane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od 10 mjeseci od zahtjeva ili ako u odgovoru nisu sadržane dostatne informacije za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, tijela koja su podnijela zahtjev, osim u iznimnim okolnostima, odbijaju pravo na povlašteno postupanje.

Pododjeljak 4.

Ceuta i Melilla

Članak 123.

1.   Izraz ‚Zajednica’ koji se koristi u ovom odjeljku ne obuhvaća Ceutu i Melillu. Izraz ‚proizvodi podrijetlom iz Zajednice’ ne obuhvaća proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

2.   Ovaj odjeljak primjenjuje se mutatis mutandis pri utvrđivanju mogu li se proizvodi prilikom uvoza u Ceutu i Melillu smatrati proizvodima podrijetlom iz republika korisnica ili državna područja korisnika koji ih izvoze i koji koriste povlastice ili proizvodima podrijetlom iz Ceute i Melille.

3.   Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim državnim područjem.

4.   Odredbe ovog odjeljka o izdavanju, korištenju i naknadnoj provjeri potvrda o prometu robe EUR.1 primjenjuju se mutatis mutandis na proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

5.   Za primjenu ovog odjeljka u Ceuti i Melilli odgovorna su španjolska carinska tijela.”

3.

Članak 220. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 220.

1.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe, deklaraciji za početak carinskog postupka s gospodarskim učinkom prilažu se sljedeće isprave:

2.   Članak 218. stavak 2. primjenjuje se na deklaracije za početak carinskog postupka s gospodarskim učinkom.

3.   Carinska tijela mogu dopustiti da se pisano odobrenje za postupak ili primjerak zahtjeva za odobrenje čuva tako da im stoji na raspolaganju umjesto da je priloženo uz deklaraciju.”

4.

Članku 228. dodaju se sljedeći stavci:

„Potvrda o primitku sadrži najmanje sljedeće informacije:

Države članice obavješćuju Komisiju o svim standardnim potvrdama o primitku koje su uvedene na temelju ovog članka. Komisija sve takve informacije prosljeđuje drugim državama članicama.”

5.

U članku 455., stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Dokaz iz stavka 2. može se pružiti carinskim tijelima na zadovoljavajući način:

6.

Sljedeći članak 457.b dodaje se odjeljku 2.:

„Članak 457.b

1.   Ako se TIR postupak odnosi na istu robu kao što je ona za koju vrijedi članak 362. ili ako to carinska tijela smatraju potrebnim, polazna carinarnica/ulazna carinarnica može propisati plan puta pošiljke. Plan puta mijenjaju, na temelju zahtjeva korisnika TIR karneta, samo carinska tijela države članice u kojoj se pošiljka nalazi tijekom svog propisanog kretanja. Carinska tijela bilježe relevantne pojedinosti o TIR karnetu te o njima bez odgode obavještavaju carinska tijela polazne carinarnice/ulazne carinarnice.

Države članice poduzimaju potrebne mjere za postupanje s prekršajima i nepravilnostima te za učinkovito kažnjavanje.

2.   U slučaju više sile, prijevoznik može odstupiti od propisanog plana puta. Pošiljka i karnet TIR se moraju bez odlaganja predočiti najbližim carinskim tijelima države članice u kojoj se pošiljka nalazi. Carinska tijela o tome bez odgode obavješćuju polaznu carinarnicu/ulaznu carinarnicu te bilježe odgovarajuće detalje o karnetu TIR.”

7.

Članak 629. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 629.

Deklaracija ili zahtjev za stavljanje dobivenih proizvoda ili, prema potrebi, robe u neizmijenjenom stanju u jedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporabu iz članka 128. Zakonika, sadrži sve podatke koji su potrebni za zahtjev za povrat.”

8.

Članak 630. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 630.

Ne dovodeći u pitanje korištenje pojednostavnjenih postupaka, svi dobiveni proizvodi i, prema potrebi, roba u neizmijenjenom stanju koja se stavlja u jedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 128. Zakonika podnose se carinarnici završetka postupka te prolaze carinske formalnosti određene za predmetno postupanje ili uporabu sukladno primjenjivim općim odredbama.”

9.

Članak 631. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

10.

Članak 640. stavak 1. točka (j) zamjenjuje se sljedećim:

11.

Ovime se dio IV. glave III. izmjenjuje kako slijedi:

12.

Prvom podstavku članka 905. stavka 2. dodaje se sljedeća rečenica:

„Također sadrži izjavu koju je potpisao podnositelj zahtjeva za povrat ili otpust, a kojom se potvrđuje da je podnositelj zahtjeva predmet pročitao te navodi da nema ništa za dodati ili izlaže sve dodatne informacije za koje podnositelj zahtjeva smatra da bi trebale biti uključene.”

13.

Prilog I. ovoj Uredbi umeće se kao Prilog 1.A.

14.

Prilog 11. izmjenjuje se u skladu s Prilogom II. ovoj Uredbi.

15.

Prilog 14. izmjenjuje se u skladu s Prilogom III. ovoj Uredbi.

16.

Prilog 15. zamjenjuje se tekstom prikazanim u Prilogu IV. ovoj Uredbi.

17.

Prilog 17. zamjenjuje se tekstom prikazanim u Prilogu V. ovoj Uredbi.

18.

Prilog 18. zamjenjuje se tekstom prikazanim u Prilogu VI. ovoj Uredbi.

19.

Prilog 19. zamjenjuje se tekstom prikazanim u Prilogu VII. ovoj Uredbi.

20.

Prilog 20. zamjenjuje se tekstom prikazanim u Prilogu VIII. ovoj Uredbi.

21.

Prilog 22. zamjenjuje se tekstom prikazanim u Prilogu IX. ovoj Uredbi.

22.

Prilog 38. izmjenjuje se u skladu s Prilogom X. ovoj Uredbi.

23.

Prilog 87. izmjenjuje se u skladu s Prilogom XI. ovoj Uredbi.