31987D0433

ODLUKA KOMISIJE

od 22. srpnja 1987.

o nadzornim i zaštitnim mjerama koje države članice mogu poduzimati sukladno članku 115. Ugovora o EEZ-u

(87/433/EEZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 115.,

budući da se članak 30. et sequitur Ugovora, o ukidanju količinskih ograničenja i svih mjera koje imaju istovrsni učinak, primjenjuje bez razlike na proizvode podrijetlom iz Zajednice i one koji su stavljeni u slobodni promet u bilo kojoj od država članica bez obzira na podrijetlo;

budući da je prema tim dogovorima u trgovini unutar Zajednice, iako samo formalno, zabranjeno zahtijevati dozvolu za uvoz ili neki sličan postupak;

budući da se osim toga, člankom 9. stavkom 2. Ugovora isključuju svi administrativni postupci koji služe za uspostavljanje različitih pravila za kretanje robe prema tome je li podrijetlom iz Zajednice ili treće zemlje i je li stavljena u slobodni promet u jednoj od država članica;

budući da, međutim, potpuna primjena tih načela podrazumijeva učinkovito uspostavljanje zajedničke trgovinske politike;

budući da uspostavljanje zajedničke trgovinske politike još nije završeno; budući da mjere koje primjenjuju države članice vezano uz određene proizvode iz trećih zemalja još nisu zamijenjene jedinstvenim zajedničkim pravilima;

budući da činjenica da zajednička trgovinska politika još uvijek nije u potpunosti uspostavljena znači da još uvijek postoje razlike između trgovinskih politika država članica koje mogu za posljedicu imati preusmjeravanje trgovinskih tokova, što bi se trebalo spriječiti odredbama članka 115. Ugovora;

budući da u tom smislu Komisija ima ovlasti državama članicama dopustiti poduzimanje unutarnjih nadzornih mjera ili zaštitnih mjera u Zajednici, neovisno o načelu o slobodnom kretanju robe podrijetlom iz trećih zemalja unutar Zajednice i njihovo stavljanje u slobodni promet u državama članicama; budući da, međutim, članak 115. predviđa da se te mjere mogu dopustiti samo kada je to potrebno te da Komisija daje prednost onim mjerama koje uzrokuju najmanji poremećaj u funkcioniranju zajedničkog tržišta; budući da je posljedica toga da je u trenutnoj fazi uspostavljanja zajedničkog tržišta potrebno odobriti mjere u skladu s člankom 115. Ugovora samo ako preusmjeravanje trgovinskih tokova za posljedicu ima poteškoće u gospodarstvu ili ugrožava učinkovitost mjera zajedničke trgovinske politike koju provode države članice u skladu s međunarodnim obvezama Zajednice;

budući da Jedinstveni europski akt, od 1. siječnja 1993., predviđa uspostavljanje područja bez unutarnjih granica u kojem je moguće slobodno kretanje robe, usluga i kapitala; budući da to, s jedne strane, znači, da se postojeće razlike između trgovinskih politika država članica postupno uklanjaju ili smanjuju te s druge strane, da Komisija mora u potpunosti biti svjesna tih ciljeva kada procjenjuje treba li odobriti mjere prema članku 115. Ugovora;

budući da je Komisija Odlukom 80/47/EEZ od 20. prosinca 1979. o nadzornim i zaštitnim mjerama koje mogu provoditi države članice vezano uz uvoz određenih proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja koji su stavljeni u slobodni promet u drugim državama članicama (1) uspostavila određene kriterije i postupke za provođenje članka 115. Ugovora;

budući da bi trebalo, s obzirom na dosadašnja iskustva i program djelovanja koji je Zajednica predvidjela za uspostavljanje jedinstvenog tržišta, izmijeniti Odluku 80/47/EEZ, a posebno bi njeno područje primjene trebalo proširiti na sve slučajeve kada postoje razlike u mjerama trgovinske politike koje poduzimaju države članice u skladu s Ugovorom, uključujući slučajeve u kojima su još uvijek dopuštene razlike u carinskim mjerama te točnije odrediti neke kriterije i postupke koje utvrđuje; budući da bi, kako bi se te izmjene uzele u obzir, navedenu Odluku trebalo preoblikovati u jedinstveni dokument;

budući da se, u slučajevima kada su dopuštene nadzorne mjere, uvozna dokumentacija mora izdavati automatski, besplatno, u određenom vremenskom roku i za zatraženu količinu; budući da bi, u slučaju da se nadzorne mjere zahtijevaju jer bi uvoz u državi članici mogao dovesti do gospodarskih poteškoća, trebalo stvarnost te opasnosti procijeniti u svjetlu preusmjeravanja trgovinskih tokova, koja su bila uočena u prošlosti i prema razini uvoznih mogućnosti koje je Zajednica odobrila predmetnim trećim zemljama;

budući da se, u slučaju da država članica zatraži odobrenje za primjenu zaštitnih mjera, mora produžiti vremenski rok za izdavanje uvozne dokumentacije ako količina obuhvaćena zahtjevima za dokumentacijom dostigne određenu razinu;

budući da podaci i razlozi, koje države članice navode kao potporu zahtjevima za odobrenje uvođenja predmetnih mjera, moraju biti takvi da omoguće Komisiji potpunu ocjenu potrebe za takvim odobrenjem;

budući da bi, prema potrebi, Komisiji trebalo omogućiti provođenje istrage u svrhu provjere valjanosti raspoloživih podataka;

budući da se mjere donesene sukladno članku 115. Ugovora moraju strogo tumačiti i provoditi na temelju činjenice da one ne samo predstavljaju iznimku od odredaba članaka 9. i 30. Ugovora nego i ometaju uspostavljanje zajedničke trgovinske politike kako je utvrđeno člankom 113. Ugovora; budući da bi trebalo, kako bi se u obzir uzelo gore navedeno i ciljevi utvrđeni Jedinstvenim europskim aktom, te mjere primjenjivati samo u ograničenom vremenskom razdoblju i kad to zahtijeva ozbiljnost situacije;

budući da bi, kako bi se osigurala nesmetana trgovina unutar Zajednice, trebalo predvidjeti da države članice od uvoznika u pravilu moraju zahtijevati da u sklopu ispunjenja formalnosti vezanih uz uvoz proizvoda iz drugih država članica dostave samo određene informacije i podatke; budući da države članice, vezano uz provjeru podrijetla, moraju u pravilu zahtijevati jednostavnu izjavu o podrijetlu proizvoda budući da se od uvoznika podrazumijeva da bi to trebao znati,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Područje primjene

Ova se Odluka primjenjuje na uvoz u državu članicu proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja koji su stavljeni u slobodni promet u Zajednici te se na njih ne primjenjuju jedinstveni uvjeti za uvoz u države članice.

Članak 2.

Nadzor unutar Zajednice

1.   Ako postoji opasnost da uvoz proizvoda iz članka 1. u državu članicu dovede do gospodarskih poteškoća, uvoz tog proizvoda može, na temelju odobrenja koje Komisija daje na određeno vremensko razdoblje, podlijegati uvjetu izdavanja uvozne dokumentacije.

2.   U pravilu, Zajednica ne daje odobrenje iz stavka 1. osim ako:

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 3., predmetna država članica izdaje uvoznu dokumentaciju, za sve zahtijevane količine, besplatno i u roku od najviše 5 radnih dana od datuma podnošenja zahtjeva od strane uvoznika bez obzira na njegovo mjesto poslovanja u Zajednici.

4.   U svrhu dobivanja odobrenja iz stavka 1., država članica u svom zahtjevu Komisiji dostavlja sljedeće pojedinosti:

Podaci koji se zahtijevaju na temelju podstavaka (c) i (d) odnose se na prethodne dvije godine i tekuću godinu. Kada nije moguće dostaviti točne podatke ili podatke nije moguće dostaviti na vrijeme, zahtjev države članice sadrži podatke koji su joj na raspolaganju.

5.   Država članica koja je dobila odobrenje iz stavka 1. od podnositelja zahtjeva, koji je predao zahtjev za uvoznu dokumentaciju, može zahtijevati samo sljedeće informacije i podatke:

Članak 3.

Zaštitne mjere

1.   Kada uvoz proizvoda iz članka 1. u državu članicu prouzroči gospodarske poteškoće, predmetna država članica može poduzeti zaštitne mjere nakon dobivanja odobrenja od Komisije, u kojem su utvrđeni uvjeti i pojedinosti tih mjera.

2.   Komisija daje odobrenje samo na ograničeno vrijeme i kad ozbiljnost situacije to zahtijeva.

3.   U svrhu dobivanja odobrenja država članica u zahtjevu Komisiji navodi sljedeće pojedinosti i podatke, osim onih iz članka 2. stavka 4. točaka (a) i (b):

Podaci koji se zahtijevaju na temelju podstavaka (c), (d) i (e) odnose se na prethodne dvije godine i tekuću godinu.

Kad nije moguće dostaviti točne podatke ili podatke nije moguće dostaviti na vrijeme, zahtjev države članice sadrži podatke koji su joj na raspolaganju. Ako Komisija to smatra potrebnim, Komisija može provesti istragu u svrhu provjere valjanosti podataka koje je dostavila država članica.

Ona u tom slučaju može, kada bi nedostatak zaštitnih mjera za posljedicu imao opasnost od materijalne štete predmetnom sektoru, do objave ishoda istrage dopustiti privremenu primjenu zaštitnih mjera.

4.   Podnošenje zahtjeva države članice ne može spriječiti izdavanje uvozne dokumentacije prema uvjetima i u roku iz članka 2. za koju je zahtjev podnesen prije odluke Komisije.

5.   Međutim, ako država članica utvrdi da obujam ili ukupna količina na koje se odnosi neodobreni zahtjev vezano uz predmetni proizvod podrijetlom iz predmetne treće zemlje iznosi više od 5 % mogućeg izravnog uvoza iz predmetne treće zemlje ili više od 1 % od ukupnog uvoza iz zemalja izvan EEZ-a u razdoblju od posljednjih 12 mjeseci za koje su raspoloživi statistički podaci:

6.   Država članica podnosi zahtjev za zaštitne mjere putem teleksa ili telefaksa. Preslika se istodobno šalje na isti način odgovarajućim službama koje je u te svrhe odredila država članica. Ona obavješćuje podnositelje zahtjeva za uvoznu dokumentaciju o podnošenju zahtjeva za zaštitne mjere.

7.   O zahtjevu države članice odlučuje Komisija u roku od pet radnih dana od njegovog primitka.

Članak 4.

Dokaz o podrijetlu

1.   Kao dio ispunjavanja formalnosti vezanih uz uvoz proizvoda koji su podložni nadzornim ili zaštitnim mjerama unutar Zajednice, odgovarajuća nadzorna tijela države članice uvoznice mogu od uvoznika zahtijevati da na carinskoj deklaraciji ili na zahtjevu za uvoznu dokumentaciju navede podrijetlo proizvoda.

2.   Dodatni dokazi mogu se zahtijevati samo kod carinjenja i u slučajevima kad su oni bitni radi ozbiljnih i vrlo utemeljenih dvojbi kako bi se ustanovilo stvarno podrijetlo predmetnog proizvoda. Međutim, zahtjev za podnošenje tog dodatnog dokaza sam po sebi ne sprečava uvoz robe.

Završne odredbe

Članak 5.

Postupak utvrđen ovom Odlukom primjenjuje se kad je učinkovitost mjera trgovinske politike koje primjenjuju države članice sukladno međunarodnim obvezama Zajednice ugrožena zbog preusmjeravanja trgovinskih tokova, uz izuzetak elemenata iz članka 2. stavka 4. točke (d) i članka 3. stavka 3. točke (e).

Članak 6.

1.   Ova Odluka primjenjuje se s učinkom od od 1. listopada 1987.

2.   Odluka Komisije 80/47/EEZ stavlja se izvan snage od tog datuma. Smatra se da se upućivanja na Odluku stavljenu izvan snage odnose na ovu Odluku.

Članak 7.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

(1)  SL L 16, 22.1.1980., str. 14.