02/Sv. 13

HR

Službeni list Europske unije

80

---

21984A0512(01)

---

L 126/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

MEĐUNARODNA KONVENCIJA O USKLAĐIVANJU GRANIČNIH KONTROLA ROBE

PREAMBULA

UGOVORNE STRANE,

ŽELEĆI poboljšati međunarodno kretanje robe,

IMAJUĆI NA UMU potrebu da se olakša prijelaz robe na granicama,

UTVRĐUJUĆI da na granicama različite kontrolne službe primjenjuju mjere kontrole,

POTVRĐUJUĆI da se uvjeti pod kojima se te kontrole obavljaju mogu u velikoj mjeri uskladiti bez narušavanja njihove svrhe, njihove pravilne provedbe i njihove učinkovitosti,

UVJERENE da usklađivanje graničnih kontrola predstavlja važno sredstvo za postizanje tih ciljeva,

SPORAZUMJELE SU SE:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Konvencije:

(a)	„carina” znači državna služba koja je odgovorna za upravljanje carinskim pravom i prikupljanje uvoznih i izvoznih carina i poreza, te koja je također odgovorna za primjenu drugih zakona i propisa koji se, inter alia, odnose na uvoz, provoz i izvoz robe;

(b)	„carinska kontrola” znači mjere koje se primjenjuju kako bi se osiguralo poštivanje zakona i propisa za čiju je provedbu Carina odgovorna;

(c)	„zdravstveno-sanitarna inspekcija” znači inspekcija koja se provodi radi zaštite života i zdravlja osoba, osim veterinarske inspekcije;

(d)	„veterinarska inspekcija” znači sanitarna inspekcija koja se provodi nad životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla radi zaštite života i zdravlja osoba i životinja, kao i inspekcija koja se provodi na predmetima ili robi koji bi mogli biti prijenosnici životinjskih bolesti;

(e)	„fitosanitarna inspekcija” znači inspekcija čija je svrha spriječiti širenje i prenošenje štetnika bilja i biljnih proizvoda preko nacionalnih granica;

(f)	„kontrola usklađenosti s tehničkim standardima” znači kontrola kojom se osigurava da roba ispunjava minimalne međunarodne ili nacionalne standarde koje utvrđuju relevantni zakoni i propisi;

(g)	„kontrola kvalitete” znači svaka kontrola osim onih gore navedenih kojima se osigurava da roba odgovara minimalnim međunarodnim ili nacionalnim definicijama kvalitete koje utvrđuju relevantni zakoni i propisi;

(h)	„kontrolna služba” znači svaka služba odgovorna za obavljanje svih ili dijela kontrola definiranih gore ili svih drugih kontrola koje se redovno primjenjuju na uvoz, izvoz ili provoz robe.

Članak 2.

Cilj

Kako bi se olakšalo međunarodno kretanje robe, cilj ove Konvencije je smanjivanje zahtjeva u pogledu formalnosti kao i broja i trajanja kontrola, posebno nacionalnom i međunarodnom koordinacijom postupaka kontrole i njihovim metodama primjene.

Članak 3.

Područje primjene

1.   Ova se Konvencija primjenjuje na svu robu koja se uvozi ili izvozi ili je u provozu, kada prelazi preko jedne ili više pomorskih, zračnih ili kopnenih granica.

2.   Ova se Konvencija primjenjuje na sve kontrolne službe ugovornih stranaka.

POGLAVLJE II.

USKLAĐIVANJE POSTUPAKA

Članak 4.

Koordinacija kontrola

Ugovorne strane obvezuju se da će u mjeri u kojoj je to moguće na usklađeni način organizirati intervenciju carinskih službi i ostalih kontrolnih službi.

Članak 5.

Resursi službi

Kako bi se osiguralo zadovoljavajuće funkcioniranje kontrolnih službi, ugovorne strane vode računa o tome da im se u najvećoj mogućoj mjeri i u okviru nacionalnog zakonodavstva osigura:

(a)	dovoljan broj kvalificiranog osoblja, vodeći računa o zahtjevima prometa;

(b)	oprema i uređaji prikladni za inspekciju, vodeći računa o načinu prijevoza, robi koju je potrebno provjeriti i zahtjevima prometa;

(c)	službene upute za službene osobe za postupanje u skladu s međunarodnim sporazumima i dogovorima i u skladu s tekućim nacionalnim odredbama.

Članak 6.

Međunarodna suradnja

Ugovorne strane obvezuju se da će međusobno surađivati i da će tražiti potrebnu suradnju nadležnih međunarodnih tijela radi postizanja ciljeva ove Konvencije, te da će nadalje nastojati prema potrebi sklapati nove multilateralne ili bilateralne sporazume ili dogovore.

Članak 7.

Suradnja između susjednih zemalja

Prilikom svakog prelaska zajedničke kopnene granice, dotične ugovorne strane kad god je to moguće poduzimaju odgovarajuće mjere radi olakšavanja prelaska robe i posebno nastoje:

(a)	organizirati zajedničku kontrolu robe i isprava osiguranjem zajedničkih uređaja;

(b)	osigurati usklađenost sljedećega: — radnog vremena graničnih postaja, — kontrolnih službi koje tamo rade, — kategorija robe, načina prijevoza i međunarodnih postupaka carinskog provoza koji su tamo prihvaćeni ili se koriste.

Članak 8.

Razmjena informacija

Ugovorne strane, na zahtjev, međusobno razmjenjuju informacije potrebne za primjenu ove Konvencije na temelju uvjeta utvrđenih u prilozima.

Članak 9.

Isprave

1.   Ugovorne strane nastoje među sobom i s nadležnim međunarodnim tijelima promicati uporabu isprava usklađenih s okvirnim uzorkom Ujedinjenih naroda.

2.   Ugovorne strane prihvaćaju isprave izrađene odgovarajućim tehničkim procesom, pod uvjetom da su u skladu sa službenim propisima u pogledu njihovog oblika, vjerodostojnosti i certificiranja te da su čitljivi i razumljivi.

3.   Ugovorne strane osiguravaju da su potrebne isprave izrađene i ovjerene uz strogo pridržavanje relevantnog zakonodavstva.

POGLAVLJE III.

ODREDBE O PROVOZU

Članak 10.

Roba u provozu

1.   Ugovorne strane, gdje god je to moguće, osiguravaju jednostavno i brzo postupanje s robom u provozu, posebno za robu koja putuje pod pokrićem međunarodnog carinskog provoznog postupka, ograničavajući njihovu kontrolu na slučajeve koje opravdavaju stvarne okolnosti ili rizici. Nadalje, one uzimaju u obzir situaciju zemalja bez izlaza na more. One nastoje osigurati produljeno radno vrijeme i širenje nadležnosti postojećih carinskih postaja na kojima se može cariniti roba koja se prevozi u međunarodnom carinskom provoznom postupku.

2.   One nastoje u najvećoj mogućoj mjeri olakšati provoz robe koja se prevozi u kontejnerima ili drugim teretnim jedinicama koje omogućuju odgovarajuću sigurnost.

POGLAVLJE IV.

OSTALE ODREDBE

Članak 11.

Javni red

1.   Niti jedna odredba ove Konvencije ne isključuje primjenu zabrana ili ograničenja koja se odnose na uvoz, izvoz ili provoz uvedenih zbog javnog reda, a posebno javne sigurnosti, morala i zdravlja, ili zbog zaštite okoliša i kulturnog nasljeđa ili industrijskog, komercijalnog i intelektualnog vlasništva.

2.   Međutim, kad god je to moguće i ne dovodeći u pitanje učinkovitost kontrola, ugovorne strane nastoje primjenjivati odredbe ove Konvencije na kontrole u vezi s primjenom mjera iz gornjeg stavka 1., inter alia, one koje podliježu člancima 6. do 9.

Članak 12.

Izvanredne mjere

1.   Izvanredne mjere koje ugovorne strane mogu biti prisiljene uvesti zbog posebnih okolnosti moraju biti razmjerne razlozima koji su doveli do njihovog uvođenja i moraju se obustaviti ili ukinuti kada ti razlozi više ne postoje.

2.   Kad god je to moguće, ne dovodeći u pitanje učinkovitost mjera, ugovorne strane objavljuju relevantne odredbe za takve mjere.

Članak 13.

Prilozi

1.   Prilozi ovoj Konvenciji čine sastavni dio Konvencije.

2.   Novi prilozi koji se odnose na druge sektore kontrole mogu se dodati ovoj Konvenciji u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 22. ili 24. niže.

Članak 14.

Odnosi s drugim ugovorima

Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 6., Konvencija ne utječe na prava i obveze koje proizlaze iz ugovora koje su ugovorne strane Konvencije sklopile prije nego su postale ugovorne strane ove Konvencije.

Članak 15.

Ova Konvencija ne sprečava primjenu opsežnijih olakšica koje dvije ili više ugovornih stranaka mogu dati jedna drugoj, niti pravo regionalnih organizacija za gospodarsku integraciju iz članka 16. koje su ugovorne strane da primjenjuju vlastito zakonodavstvo na kontrole na svojim unutarnjim granicama, pod uvjetom da to ni na koji način ne umanjuje olakšice koje proizlaze iz ove Konvencije.

Članak 16.

Potpisivanje, ratifikacija, prihvaćanje, odobrenje i pristupanje

1.   Ova Konvencija, položena kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, otvorena je za sudjelovanje svih država i regionalnih organizacija za gospodarsku integraciju koje su osnovale suverene države koje su nadležne za pregovaranje, sklapanje i primjenu međunarodnih sporazuma o pitanjima koja obuhvaća ova Konvencija.

2.   Regionalne organizacije za gospodarsku integraciju iz stavka 1. mogu u pitanjima koja spadaju pod njihovu nadležnost u svoje ime provoditi prava i ispunjavati odgovornosti koje ova Konvencija inače daje svojim državama članicama koje su ugovorne strane ove Konvencije. U tim slučajevima, države članice navedenih organizacija nemaju pravo pojedinačno ostvarivati ta prava, uključujući pravo glasa.

3.   Države i gore navedene regionalne organizacije za gospodarsku integraciju mogu postati ugovorne strane ove Konvencije:

(a)	polaganjem isprave o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju nakon njenog potpisivanja; ili

(b)	polaganjem isprave o pristupanju.

4.   Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje od 1. travnja 1983. do zaključno 31. ožujka 1984. u uredu Ujedinjenih naroda u Ženevi za sve države i regionalne organizacije za gospodarsku integraciju iz stavka 1.

5.   Od 1. travnja 1983. ona je otvorena za njihovo pristupanje.

6.   Isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 17.

Stupanje na snagu

1.   Ova Konvencija stupa na snagu tri mjeseca nakon datuma na koji je pet država položilo svoje isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju.

2.   Nakon što je pet država položilo svoje isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, ova Konvencija stupa na snagu za daljnje ugovorne strane tri mjeseca nakon dana polaganja njihovih isprava o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju.

3.   Smatra se da se svaka isprava o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju položena nakon stupanja na snagu izmjene ove Konvencije primjenjuje na tako izmijenjenu Konvenciju.

4.   Smatra se da se svaka takva isprava položena nakon što je izmjena bila prihvaćena u skladu s postupkom u članku 22., ali prije nego je ista stupila na snagu, primjenjuje na tako izmijenjenu Konvenciju na dan kada izmjena stupa na snagu.

Članak 18.

Otkazivanje

1.   Svaka ugovorna strana može otkazati ovu Konvenciju obavješćujući o tome glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

2.   Otkazivanje stupa na snagu šest mjeseci nakon dana kada glavni tajnik primi obavijest o otkazivanju.

Članak 19.

Prekid

Ako je nakon stupanja na snagu ove Konvencije broj država koje su ugovorne strane tijekom bilo kojeg razdoblja od 12 uzastopnih mjeseci manji od pet, Konvencija prestaje važiti na kraju dvanaestomjesečnog razdoblja.

Članak 20.

Rješavanje sporova

1.   Svaki spor između dviju ili više ugovornih stranaka u pogledu tumačenja ili primjene ove Konvencije, u mjeri u kojoj je to moguće rješava se pregovorima između njih ili drugim načinima nagodbe.

2.   Svaki spor između dvije ili više ugovornih stranaka u pogledu tumačenja ili primjene ove Konvencije koji se ne može riješiti na način naveden u stavku 1. ovog članka, na zahtjev jedne od stranaka upućuje se arbitražnom sudu u sljedećem sastavu: svaka strana u sporu imenuje jednog suca i ti suci imenuju drugog suca koji je predsjednik. Ako u razdoblju od tri mjeseca nakon primitka zahtjeva jedna od stranaka ne imenuje suca ili ako suci nisu izabrali predsjednika, bilo koja strana može tražiti glavnog tajnika Ujedinjenih naroda da imenuje suca ili predsjednika arbitražnog suda.

3.   Odluka arbitražnog suda, donesena na temelju odredaba stavka 2., konačna je i obvezujuća za sve strane u sporu.

4.   Arbitražni sud utvrđuje vlastiti poslovnik.

5.   Arbitražni sud donosi svoje odluke većinom glasova te na temelju ugovora koji postoje između stranaka u sporu i općeg međunarodnog prava.

6.   Svaka strana može sva sporna pitanja koja bi mogla nastati između stranaka u sporu u pogledu tumačenja i izvršenja odluke podnijeti na presudu arbitražnom sudu koji je donio odluku.

7.   Svaka strana u sporu snosi troškove suca kojeg je sama imenovala i svojih predstavnika u arbitražnom postupku. Troškove predsjednika i preostale troškove snose ostale strane u sporu u jednakim dijelovima.

Članak 21.

Rezerve

1.   Svaka ugovorna strana može u trenutku potpisivanja, ratificiranja, prihvaćanja ili odobrenja ove Konvencije ili u trenutku pristupanja istoj, izjaviti kako ne smatra da je obvezuje članak 20. stavci 2. do 7. ove Konvencije. Ostale ugovorne strane neće obvezivati ti stavci za koje je bilo koja strana izrazila takvu rezervu.

2.   Svaka ugovorna strana koja je izrazila rezervu predviđenu u stavku 1. ovog članka može je u bilo kojem trenutku povući obavješćujući glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

3.   Osim rezervi predviđenih u stavku 1. ovog članka, nisu dozvoljene nikakve druge rezerve ovoj Konvenciji.

Članak 22.

Postupak za izmjenu ove Konvencije

1.   Ova se Konvencija, uključujući njezine priloge, može izmijeniti na prijedlog ugovorne strane prema postupku utvrđenom u ovome članku.

2.   Svaku predloženu izmjenu ove Konvencije razmatra Upravni odbor sastavljen od svih ugovornih stranaka u skladu s poslovnikom utvrđenim u Prilogu 7. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda ugovornim stranama na prihvaćanje dostavlja svaku takvu izmjenu koja se razmatra ili izrađuje tijekom sastanka Upravnog odbora ili koju isti donosi.

3.   Svaka predložena izmjena dostavljena u skladu s prethodnim stavkom stupa na snagu za sve ugovorne strane tri mjeseca nakon isteka razdoblja od 12 mjeseci nakon datuma dostavljanja predložene izmjene tijekom kojega glavnom tajniku Ujedinjenih naroda nije bio dostavljen nikakav prigovor na predloženu izmjenu od strane države koja je ugovorna strana ili od strane regionalne organizacije za gospodarsku integraciju koja je također ugovorna strana i koja onda postupa u okviru uvjeta utvrđenih u članku 16. stavku 2. ove Konvencije.

4.   Ako je prigovor na predloženu izmjenu bio dostavljen u skladu sa stavkom 3. ovog članka, smatra se da izmjena nije bila prihvaćena i ona nije važeća.

Članak 23.

Zahtjevi, priopćenja i prigovori

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavještava sve ugovorne strane i sve države o svim zahtjevima, priopćenjima i prigovorima na temelju članka 22. i o datumu stupanja na snagu svake izmjene.

Članak 24.

Revizijska konferencija

Nakon što je Konvencija na snazi pet godina, svaka ugovorna strana može putem obavijesti glavnome tajniku Ujedinjenih naroda tražiti da se sazove konferencija u svrhu revizije Konvencije, navodeći prijedloge kojima bi se konferencija trebala baviti. U takvom slučaju:

i.	Glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavještava sve ugovorne strane o zahtjevu i poziva ih da u roku od tri mjeseca podnesu svoje komentare o izvornim prijedlozima i eventualne druge prijedloge koje žele da konferencija razmatra.

ii.

Glavni tajnik također svim ugovornim stranama dostavlja tekst svih drugih danih prijedloga i saziva revizijsku konferenciju ako u roku od šest mjeseci od dana obavijesti najmanje jedna trećina ugovornih stranaka obavijesti glavnog tajnika Ujedinjenih naroda da se slaže sa sazivanjem te konferencije.

iii.	Međutim, ako Glavni tajnik Ujedinjenih naroda smatra da se prijedlog za revizijom može smatrati predloženom izmjenom na temelju članka 22. stavka 1., on može u dogovoru s ugovornom stranom koja je dala prijedlog provesti postupak izmjene predviđen u članku 22. umjesto revizijskog postupka.

Članak 25.

Obavijesti

Pored obavijesti i priopćenja predviđenih u člancima 23. i 24., glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavještava sve države o sljedećem:

(a)	potpisima, ratifikacijama, prihvaćanjima, odobrenjima i pristupanjima na temelju članka 16.;

(b)	datumima stupanja na snagu ove Konvencije u skladu s člankom 17.;

(c)	otkazima na temelju članka 18.;

(d)	prekidu ove konvencije na temelju članka 19.;

(e)	rezervama na temelju članka 21.

Članak 26.

Ovjerene preslike

Nakon 31. ožujka 1984., glavni tajnik Ujedinjenih naroda šalje dvije ovjerene preslike ove Konvencije svakoj ugovornoj stranci i svim državama koje nisu ugovorne strane.

---

PRILOG I.

USKLAĐENOST CARINSKIH KONTROLA I DRUGIH KONTROLA

Članak 1.

Načela

1.   Budući da je carina prisutna na svim granicama i budući da su njene intervencije od općenite naravi, ostale kontrole se, u mjeri u kojoj je to moguće, organiziraju na način koji je usklađen s carinskim kontrolama.

2.   U primjeni ovog načela moguće je prema potrebi obaviti sve te kontrole ili jedan njihov dio negdje drugdje osim na granici, pod uvjetom da postupci koji se koriste doprinose olakšavanju međunarodnog kretanja robe.

Članak 2.

1.   Carinu se u potpunosti obavješćuje o zahtjevima koje propisuju zakoni ili propisi koji mogu dovesti do izvršavanja kontrola koje nisu carinske kontrole.

2.   Kada se ustanovi da su potrebne druge kontrole, carina osigurava da su dotične službe obaviještene i s njima surađuje.

Članak 3.

Organizacija kontrola

1.   Kada se na istome mjestu mora obaviti nekoliko kontrola, nadležne službe donose sve odgovarajuće mjere kako bi ih se obavilo istodobno ako je to moguće, ili s najmanjim kašnjenjem. One nastoje uskladiti svoje zahtjeve u pogledu isprava i informacija.

2.   Posebno, nadležne službe donose sve odgovarajuće mjere kako bi potrebno osoblje i uređaji bili raspoloživi na mjestu gdje se kontrole obavljaju.

3.   Carina može izričitim prenošenjem ovlasti nadležnih službi u njihovo ime obaviti sve kontrole ili jedan njihov dio za koje su te službe odgovorne. U tom će se slučaju navedene službe pobrinuti da se carini osiguraju potrebna sredstva.

Članak 4.

Rezultati kontrola

1.   U svim pitanjima kojima se bavi ova Konvencija, kontrolne službe i carina razmjenjuju sve relevantne informacije čim je prije moguće kako bi osigurale da su kontrole učinkovite.

2.   Na temelju rezultata obavljenih kontrola, nadležna služba odlučuje o naknadnom postupanju s robom i prema potrebi obavješćuje službe odgovorne za druge kontrole. Na temelju ove odluke, carina podvrgava robu odgovarajućem carinskom postupku.

---

PRILOG 2.

ZDRAVSTVENO-SANITARNE INSPEKCIJE

Članak 1.

Načela

Gdje god se obavljaju, zdravstveno-sanitarne inspekcije poštuju načela utvrđena u ovoj Konvenciji, a posebno u njezinom Prilogu 1.

Članak 2.

Informacije

Svaka ugovorna strana osigurava da su svim zainteresiranim osobama odmah na raspolaganju informacije o sljedećem:

—	robi koja podliježe zdravstveno-sanitarnoj inspekciji,

—	mjestima gdje se dotična roba može podnijeti na inspekciju,

—	zahtjevima utvrđenima u zakonima i propisima u pogledu zdravstveno-sanitarne inspekcije, kao i njihovim postupcima opće primjene.

Članak 3.

Organizacija kontrola

1.   Kontrolne službe vode računa o tome da su osigurani potrebni uređaji na graničnim točkama gdje se može odvijati zdravstveno-sanitarna inspekcija.

2.   Zdravstveno-sanitarna inspekcija može se također obavljati na mjestima u unutrašnjosti zemlje ako je iz predočenih potvrda i uporabljenih tehnika prijevoza jasno da se roba ne može pokvariti ili uzrokovati kontaminaciju tijekom prijevoza.

3.   U okviru Konvencija na snazi, ugovorne strane nastoje u mjeri u kojoj je to moguće smanjiti fizičke kontrole kvarljive robe na putu.

4.   Kada se roba mora skladištiti u čekanju rezultata zdravstveno-sanitarne inspekcije, nadležne kontrolne službe ugovornih stranaka vode računa o tome da je to skladištenje u uvjetima koji omogućuju čuvanje robe i iziskuju najmanje carinskih formalnosti.

Članak 4.

Roba u provozu

U okviru konvencija na snazi, ugovorne strane se u mjeri u kojoj je to moguće odriču zdravstveno-sanitarne inspekcije robe u provozu u onim okolnostima kada nema rizika od kontaminacije.

Članak 5.

Suradnja

1.   Službe za zdravstveno-sanitarnu inspekciju surađuju s odgovarajućim službama drugih ugovornih strana kako bi ubrzale prolaz kvarljive robe koja podliježe zdravstveno sanitarnoj inspekciji, inter alia, razmjenom korisnih informacija.

2.   Kada se pošiljka kvarljive robe zadrži tijekom zdravstveno-sanitarne inspekcije, nadležna služba nastoji obavijestiti odgovarajuću službu zemlje izvoza u najkraćem mogućem vremenu, navodeći razloge za zadržavanje i mjere poduzete u vezi s robom.

---

PRILOG 3.

VETERINARSKA INSPEKCIJA

Članak 1.

Načela

Kad god se obavlja, veterinarska inspekcija poštuje načela utvrđena u Konvenciji, a posebno u njezinom Prilogu 1.

Članak 2.

Definicije

Veterinarska inspekcija definirana u članku 1. točki (d) ove Konvencije također obuhvaća inspekciju prijevoznih sredstava i uvjeta prijevoza životinja i životinjskih proizvoda. Ona također može obuhvaćati inspekciju koja se odnosi na standarde kvalitete i različite propise, kao što je inspekcija koja ima za cilj očuvanje ugroženih vrsta, koji se radi učinkovitosti često povezuju s veterinarskom inspekcijom.

Članak 3.

Informacije

Svaka ugovorna strana osigurava da su zainteresiranim osobama odmah na raspolaganju informacije o sljedećem:

—	robi koja podliježe veterinarskoj inspekciji,

—	mjestima gdje se roba može podnijeti za inspekciju,

—	bolestima koje treba obavezno prijaviti,

—	zahtjevima utvrđenima u zakonima i propisima u pogledu veterinarske inspekcije, kao i njihovim postupcima opće primjene.

Članak 4.

Organizacija kontrola

1.   Ugovorne strane nastoje:

—	prema potrebi i ako je to moguće postaviti odgovarajuće uređaje za veterinarsku inspekciju u skladu s prometnim zahtjevima,

—	olakšati kretanje robe, posebno koordinacijom radnog vremena veterinarskih i carinskih službi i dogovorom da se carinjenje izvrši izvan uobičajenog radnog vremena kada se unaprijed obavijesti o njenom dolasku.

2.   Veterinarska inspekcija životinjskih proizvoda može se poduzeti na mjestima u državi pod uvjetom da se može dokazati, te da su prijevozna sredstva takva, da se proizvodi neće pokvariti ili uzrokovati kontaminaciju tijekom prijevoza.

3.   U okviru konvencija na snazi, ugovorne strane nastoje koliko je to moguće smanjiti fizičke kontrole kvarljive robe na putu.

4.   Kada se roba mora skladištiti u čekanju rezultata veterinarske inspekcije, nadležne kontrolne službe ugovornih stranaka vode računa o tome da to skladištenje iziskuje najmanje carinskih formalnosti i da se odvija u uvjetima koji omogućuju karantensku sigurnost i čuvanje robe.

Članak 5.

Roba u provozu

U okviru Konvencija na snazi, ugovorne strane se u mjeri u kojoj je to moguće odriču veterinarske inspekcije životinjskih proizvoda u provozu u onim okolnostima kada nema rizika od kontaminacije.

Članak 6.

Suradnja

1.   Službe za veterinarsku inspekciju surađuju s odgovarajućim službama drugih ugovornih stranaka kako bi ubrzale prolaz robe koja podliježe veterinarskoj inspekciji, inter alia, razmjenom korisnih informacija.

2.   Kada se pošiljka kvarljive robe ili živih životinja zadrži tijekom veterinarske inspekcije, nadležna služba nastoji obavijestiti odgovarajuću službu zemlje izvoza u najkraćem mogućem vremenu, navodeći razloge za zadržavanje i mjere poduzete u vezi s robom.

---

PRILOG 4.

FITOSANITARNA INSPEKCIJA

Članak 1.

Načela

Kad god se fitosanitarna inspekcija obavlja, ona poštuje načela utvrđena u Konvenciji, a posebno u njezinom Prilogu 1.

Članak 2.

Definicije

Fitosanitarna inspekcija definirana u članku 1. točki (e) ove Konvencije također obuhvaća inspekciju prijevoznih sredstava i uvjeta prijevoza biljaka i biljnih proizvoda. Ona također može obuhvaćati mjere koje imaju za cilj očuvanje ugroženih biljnih vrsta.

Članak 3.

Informacije

Svaka ugovorna strana osigurava da su zainteresiranim osobama odmah na raspolaganju informacije o sljedećem:

—	robi koja podliježe posebnim fitosanitarnim uvjetima,

—	mjestima gdje se određene biljke i biljni proizvodi mogu podnijeti na inspekciju,

—	popisu štetnika bilja i biljnih proizvoda za koje su na snazi zabrane i ograničenja,

—	popisu zahtjeva utvrđenih u zakonima i propisima u pogledu fitosanitarne inspekcije, kao i njihovim postupcima opće primjene.

Članak 4.

Organizacija kontrola

1.   Ugovorne strane nastoje:

—	prema potrebi i gdje je to moguće postaviti odgovarajuće uređaje za fitosanitarnu inspekciju, skladištenje, dezinsekciju i dezinfekciju u skladu s prometnim zahtjevima,

—	olakšati kretanje robe, posebno koordinacijom radnog vremena fitosanitarnih i carinskih službi i dogovorom da se carinjenje kvarljive robe izvrši izvan uobičajenog radnog vremena kada se unaprijed obavijesti o njenom dolasku.

2.   Fitosanitarna inspekcija bilja i biljnih proizvoda može se poduzeti na mjestima u državi pod uvjetom da se može dokazati, te da su prijevozna sredstva takva, da roba neće uzrokovati zarazu tijekom prijevoza.

3.   U okviru konvencija na snazi, ugovorne strane nastoje smanjiti, koliko je to moguće, fizičke kontrole kvarljivog bilja i biljnih proizvoda na putu.

4.   Kada se roba mora skladištiti u čekanju rezultata fitosanitarne inspekcije, nadležne kontrolne službe ugovornih stranaka vode računa o tome da to skladištenje iziskuje najmanje carinskih formalnosti i da se odvija u uvjetima koji omogućavaju karantensku sigurnost i čuvanje robe.

Članak 5.

Roba u provozu

U okviru konvencija na snazi, ugovorne se strane u mjeri u kojoj je to moguće odriču fitosanitarne inspekcije robe u provozu, osim ako su te mjere potrebne za zaštitu njihovog vlastitog bilja.

Članak 6.

Suradnja

1.   Fitosanitarne službe surađuju s odgovarajućim službama drugih ugovornih stranaka kako bi ubrzale prolaz bilja i biljnih proizvoda koji podliježu fitosanitarnoj inspekciji, inter alia, razmjenom korisnih informacija.

2.   Kada se pošiljka bilja ili biljnih proizvoda zadrži tijekom fitosanitarne inspekcije, nadležna služba nastoji obavijestiti odgovarajuću službu zemlje izvoza u najkraćem mogućem vremenu, navodeći razloge za zadržavanje i mjere poduzete u vezi s robom.

---

PRILOG 5.

KONTROLA USKLAĐENOSTI S TEHNIČKIM STANDARDIMA

Članak 1.

Načela

Kad god se obavlja kontrola usklađenosti s tehničkim standardima koja se odnosi na robu obuhvaćenu ovom Konvencijom, ona poštuje načela utvrđena u Konvenciji, a posebno u njezinom Prilogu 1.

Članak 2.

Informacije

Svaka ugovorna strana osigurava da su zainteresiranim osobama odmah na raspolaganju informacije o sljedećem:

—	standardima koje ona primjenjuje,

—	mjestima gdje se roba može podnijeti na inspekciju,

—	zahtjevima utvrđenima u zakonima i propisima u pogledu kontrole usklađenosti s tehničkim standardima kao i njihovim postupcima opće primjene.

Članak 3.

Usklađenost sa standardima

Kada ne postoje međunarodni standardi, ugovorne strane koje primjenjuju nacionalne standarde nastoje ih uskladiti s međunarodnim sporazumima.

Članak 4.

Organizacija kontrola

1.   Ugovorne strane nastoje:

—	prema potrebi i gdje je to moguće uspostaviti stanice za kontrolu usklađenosti s tehničkim standardima u skladu s prometnim zahtjevima,

—	olakšati kretanje robe, posebno koordinacijom radnog vremena službi odgovornih za kontrolu usklađenosti s tehničkim standardima i carinskih službi te dogovorom da se carinjenje kvarljive robe izvrši izvan uobičajenog radnog vremena kada se unaprijed obavijesti o njenom dolasku.

2.   Kontrola usklađenosti s tehničkim standardima također se može poduzeti na točkama u državi pod uvjetom da se može dokazati, te da su prijevozna sredstva takva, da se roba, a posebno kvarljiva roba, neće pokvariti tijekom prijevoza.

3.   U okviru konvencija na snazi, ugovorne strane nastoje koliko je to moguće smanjiti fizičke kontrole kvarljive robe koja podliježe kontroli usklađenosti s tehničkim standardima.

4.   Ugovorne strane organiziraju kontrolu usklađenosti s tehničkim standardima, usklađujući gdje god je moguće postupke službe odgovorne za te kontrole s postupcima svih službi odgovornih za druge kontrole i inspekcije.

5.   Kada se kvarljiva roba mora skladištiti u čekanju rezultata kontrole usklađenosti s tehničkim standardima, nadležne kontrolne službe ugovornih stranaka osiguravaju da se to skladištenje robe ili parkiranje prijevozne opreme odvijaju s najmanje carinskih formalnosti i u uvjetima koji osiguravaju čuvanje robe.

Članak 5.

Roba u provozu

Kontrole usklađenosti s tehničkim standardima obično se ne primjenjuju na robu u provozu.

Članak 6.

Suradnja

1.   Službe odgovorne za kontrolu usklađenosti s tehničkim standardima surađuju s odgovarajućim službama drugih ugovornih stranaka kako bi ubrzale prolaz kvarljive robe koja podliježe kontroli usklađenosti s tehničkim standardima, inter alia, razmjenom korisnih informacija.

2.   Kada se pošiljka kvarljive robe zadrži tijekom kontrole usklađenosti s tehničkim standardima, nadležna služba nastoji obavijestiti odgovarajuću službu zemlje izvoza u najkraćem mogućem vremenu, navodeći razloge za zadržavanje i mjere poduzete u vezi s robom.

---

PRILOG 6.

KONTROLA KVALITETE

Članak 1.

Načela

Kad god se obavlja kontrola kvalitete robe obuhvaćene ovom Konvencijom, ona poštuje načela utvrđena u Konvenciji, a posebno u njezinom Prilogu 1.

Članak 2.

Informacije

Svaka ugovorna strana osigurava da su zainteresiranim osobama odmah na raspolaganju informacije o sljedećem:

—	mjestima gdje se roba može podnijeti na inspekciju,

—	zahtjevima utvrđenima u zakonima i propisima u pogledu kontrole kvalitete kao i njihovim postupcima opće primjene.

Članak 3.

Organizacija kontrola

1.   Ugovorne strane nastoje:

—	prema potrebi i ako je to moguće uspostaviti stanice za kontrolu kvalitete u skladu s prometnim zahtjevima,

—	olakšati kretanje robe, posebno koordinacijom radnog vremena službi za kontrolu kvalitete i carinskih službi i dogovorom da se carinjenje kvarljive robe izvrši izvan uobičajenog radnog vremena kada se unaprijed obavijesti o njihovom dolasku.

2.   Kontrola kvalitete se može poduzeti na točkama u državi pod uvjetom da postupci koji se koriste doprinose olakšavanju međunarodnog kretanja robe.

3.   U okviru konvencija na snazi, ugovorne strane nastoje koliko je to moguće smanjiti fizičke kontrole na putu kvarljive robe koja podliježu kontroli kvalitete.

4.   Ugovorne strane organiziraju kontrolu kvalitete, usklađujući gdje god je moguće postupke službe odgovorne za tu kontrolu s postupcima svih službi odgovornih za druge kontrole i inspekcije.

Članak 4.

Roba u provozu

Kontrole kvalitete obično se ne primjenjuju na robu u provozu.

Članak 5.

Suradnja

1.   Službe za kontrolu kvalitete surađuju s odgovarajućim službama drugih ugovornih stranaka kako bi ubrzale prolaz kvarljive robe koja podliježe kontroli kvalitete, inter alia, razmjenom korisnih informacija.

2.   Kada se pošiljka kvarljive robe zadrži tijekom kontrole kvalitete, nadležna služba nastoji obavijestiti odgovarajuću službu zemlje izvoza u najkraćem mogućem vremenu, navodeći razloge za zadržavanje i mjere poduzete u vezi s robom.

---

PRILOG 7.

POSLOVNIK UPRAVNOG ODBORA IZ ČLANKA 22. OVE KONVENCIJE

Članak 1.

Članovi

Članovi Upravnog odbora su ugovorne strane ove Konvencije.

Članak 2.

Promatrači

1.   Upravni odbor može odlučiti pozvati nadležne uprave svih država koje nisu ugovorne strane ili predstavnike međunarodnih organizacija koje nisu ugovorne strane da kao promatrači prisustvuju sjednicama Odbora u pitanjima koja su im od interesa.

2.   Međutim, ne dovodeći u pitanje članak 1., međunarodne organizacije iz stavka 1. koje su nadležne za predmete iz Priloga ovoj Konvenciji imaju pravo sudjelovati u radu Upravnog odbora kao promatrači.

Članak 3.

Tajništvo

Tajništvo Odbora osigurava izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu.

Članak 4.

Sazivi

Izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu saziva Odbor:

i.	dvije godine nakon što je Konvencija stupila na snagu;

ii.	nakon toga na datum koji je utvrdio Odbor, ali ne rjeđe od svakih pet godina;

iii.	na zahtjev nadležnih uprava najmanje pet država koje su ugovorne strane.

Članak 5.

Dužnosnici

Odbor izabire predsjednika i potpredsjednika prilikom svake sjednice.

Članak 6.

Kvorum

Za donošenje odluka je potreban kvorum koji se sastoji od najmanje jedne trećine država koje su ugovorne strane.

Članak 7.

Odluke

i.	Prijedlozi se daju na glasanje.

ii.	Svaka država koja je ugovorna strana zastupljena na zasjedanju ima jedan glas.

iii.

Kada se primjenjuje članak 16. stavak 2. Konvencije, regionalne organizacije za gospodarsku integraciju koje su strane Konvencije u slučaju glasanja imaju samo broj glasova koji je jednak ukupnom broju glasova njihovih država članica koje su također strane Konvencije. U potonjem slučaju, te države članice ne koriste svoje pravo glasa.

iv.	Podložno odredbama podstavka v. niže, prijedlozi se donose jednostavnom većinom glasova prisutnih članova koji glasaju u skladu s uvjetima utvrđenima u podstavcima ii. i iii., gore.

v.	Izmjene ove Konvencije donose se dvotrećinskom većinom prisutnih članova koji glasaju u skladu s uvjetima utvrđenima u podstavcima ii. i iii., gore.

Članak 8.

Izvješće

Prije zatvaranja sjednice, Odbor donosi svoje izvješće.

Članak 9.

Dodatne odredbe

U nedostatku relevantnih odredaba u ovome Prilogu, primjenjuje se Poslovnik Gospodarske komisije za Europu, osim ako Odbor ne odluči drukčije.

---