Uredbom se uspostavlja mehanizam za evaluaciju i praćenje kako bi se osiguralo da zemlje schengenskog područja učinkovito primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, održavajući pravilno funkcioniranje schengenskog prostora. Njome se nastoji:

pomoći održati uzajamno povjerenje među državama članicama Europske unije (EU) i zemljama pridruženih Schengenu;
ojačati slobodno kretanje u EU-u;
jamčiti sigurnost i zaštitu temeljnih prava.

Sve države članice u određenoj mjeri sudjeluju u području bez nadzora unutarnjih granica. Trenutačno 23 države članice u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, kao i četiri zemlje Europskog udruženja slobodne trgovine, Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska, kao zemlje pridružene Schengenu. Bugarska, Cipar i Rumunjska, u skladu s njihovim aktima o pristupanju, uskoro će postati dijelom schengenskog prostora. Od 1. siječnja 2023. schengenska se pravna stečevina u potpunosti primjenjuje na Hrvatsku (Odluka vijeća (EU) 2022/2451). Irska nije dio schengenskog prostora iako sudjeluje u dijelovima pravne stečevine koji se odnose na policijsku i pravosudnu suradnju, uključujući Schengenski informacijski sustav.

KLJUČNE TOČKE

Suradnja

Države članice, Vijeće Europske unije i Europska komisija moraju u potpunosti surađivati kako bi osigurali učinkovitu provedbu Uredbe i u potpunosti informirali Europski parlament o značajnim pomacima. Istorazinska priroda i aktivna uključenost država članica neke su od ključnih značajki evaluacije Schengena.

Evaluacije i praćenje

Evaluacije, od kojih se neke mogu provesti u kratkom roku, mogu biti:

prve;
periodične;
nenajavljene:
- radi evaluacije načina na koji se schengenska pravna stečevina primjenjuje na unutarnjim granicama,
- kao odgovor na sustavne probleme koji bi mogli imati znatan negativan utjecaj na područje, uključujući okolnosti prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti,
- kada država članica ozbiljno zanemaruje svoje obveze ili postoje teška kršenja temeljnih prava; ili
tematske, radi ocjenjivanja primjene zakonodavnih promjena ili novih politika.

Praćenje uključuje:

preispitivanje akcijskih planova i izvješća o daljnjim mjerama koje su podnijele države članice;
ponovne posjete; i
posjete radi provjere.

Evaluacija i praćenje provode se prvenstveno putem posjeta te s pomoću upitnika ili, iznimno, drugih metoda na daljinu.

Suradnja s tijelima i agencijama EU-a

Komisija surađuje s tijelima i agencijama EU-a, posebice s Agencijom za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex), Agencijom Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol), Agencijom Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) i Agencijom Europske unije za temeljna prava (FRA).

Komisija može od tijela EU-a zatražiti da dostave statističke podatke ili analize rizika radi poboljšanja svjesnosti o potencijalnim budućim prijetnjama i osiguranja unutarnje sigurnosti EU-a u smislu Uredbe (EU) 2019/1896.

Suradnja s Frontexom i Europolom

Frontex dostavlja godišnju analizu rizika koja obuhvaća sve relevantne aspekte integriranog upravljanja granicama kao pomoć pri godišnjem programu evaluacije, uključujući nenajavljene evaluacije za iduću godinu, s preporukama o:

određenim dijelovima vanjskih granica;
određenim graničnim prijelazima; i
posebnim lokacijama relevantnima za evaluaciju usklađenosti s Direktivom 2008/115/EZ o vraćanju državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (vidjeti sažetak).

Europol osigurava stručno znanje, analizu, izvješća i druge informacije.

Programi evaluacije

Komisija, nakon savjetovanja s tijelima EU-a i na temelju analiza rizika i drugih informacija, uspostavlja:

višegodišnji program evaluacije od sedam godina tijekom kojeg se svaka država članica podvrgava jednoj periodičnoj evaluaciji i, kada je to primjereno, tematskim ili nenajavljenim evaluacijama;
godišnji program evaluacije.

Timovi za evaluaciju

Evaluacije provode mali timovi koji se sastoje od stručnjaka iz država članica, predstavnika Komisije i promatrača iz tijela i agencija EU-a.

Svi članovi tima i promatrači moraju posjedovati odgovarajuće kvalifikacije, uključujući dobro teorijsko znanje i iskustvo u područjima obuhvaćenima mehanizmom evaluacije i praćenja, dobro poznavati načela, postupke i tehnike evaluacije.

Izvješćivanje i daljnje mjere

U izvješću o evaluaciji analiziraju se kvalitativni, kvantitativni, operativni, administrativni i organizacijski aspekti. Nalazi se ocjenjuju kao jedno od sljedećeg:

najbolja praksa,
potrebno poboljšanje, ili
neusklađeno.

Komisija, u pravilu, izvješće i svoje preporuke šalje državi članici unutar četiri tjedna, a koja tada ima dva tjedna za podnošenje primjedbi. Potom ga donosi provedbenim aktom u roku od četiri mjeseca.

Evaluirana država članica mora:

podnijeti, unutar dva mjeseca od donošenja izvješća, akcijski plan za provedbu svih preporuka;
izvijestiti Vijeće i Komisiju o napretku svakih šest mjeseci.

Ozbiljni nedostaci

Države članice obavještavaju se ako se utvrdi ozbiljan nedostatak i evaluirana država članica mora odmah poduzeti korektivne mjere. Vijeće donosi preporuke, a evaluirana država članica mora dostaviti akcijski plan u roku od mjesec dana.

Kako bi provjerila napredak, Komisija organizira ponovni posjet u roku od 180 dana od evaluacije i posjet radi provjere, prije nego što se akcijski plan može zaključiti.

Izvješćivanje Parlamentu i Vijeću

Komisija Parlamentu i Vijeću podnosi godišnje sveobuhvatno izvješće o evaluacijama provedenima tijekom prethodne godine, uključujući zaključke iz evaluacija, korektivne mjere koje su poduzele države članice i najbolje prakse.

Prijelazni aranžmani

Novom se Uredbom stavlja izvan snage Uredba (EU) br. 1053/2013 (prethodna uredba).

Prvi programi evaluacije u skladu s novom Uredbom moraju se uspostaviti do 1. prosinca 2022. i početi 1. veljače 2023.
U prvom višegodišnjem programu evaluacije moraju se uzeti u obzir evaluacije koje su već provedene u okviru drugog višegodišnjeg programa te se on izrađuje kao nastavak tog programa.
Izvješća i preporuke za evaluaciju prije 1. veljače 2023. moraju se donijeti u skladu sa starom uredbom, a daljnje mjere i aktivnosti praćenje provode se u skladu s novom Uredbom.

OTKAD SE OVA UREDBA PRIMJENJUJE?

Primjenjuje se od 1. listopada 2022.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

Evaluacija i praćenje Schengena (Europska komisija).

GLAVNI DOKUMENT

Uredba Vijeća (EU) 2022/922 od 9. lipnja 2022. o uspostavi i funkcioniranju mehanizma evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1053/2013 (SL L 160, 15.6.2022., str. 1.–27.).

VEZANI DOKUMENTI

Odluka Vijeća (EU) 2022/2451 od 8. prosinca 2022. o punoj primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj (SL L 320, 14.12.2022., str. 41.–46.).

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o stanju Schengena za 2022. (COM(2022) 301 final/2, 24.5.2022.).

Uredba (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2019. o europskoj graničnoj i obalnoj straži i stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 1052/2013 i (EU) 2016/1624 (SL L 295, 14.11.2019., str. 1.–131.).

Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.–98.).

Uredba (EU) 2018/1726 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) te izmjeni Uredbe (EZ) br. 1987/2006 i Odluke Vijeća 2007/533/PUP i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1077/2011 (SL L 295, 21.11.2018., str. 99.–137.).

Sukcesivne izmjene i dopune Uredbe (EU) 2018/1726 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.–114.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.–52.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.–107.).

Uredba Vijeća (EZ) br. 168/2007 od 15. veljače 2007. o osnivanju Agencije Europske unije za temeljna prava (SL L 53, 22.2.2007., str. 1.–14.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Posljednje ažuriranje 23.11.2022

Top

All