Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32010R0072

Uredba Komisije (EU) br. 72/2010 od 26. siječnja 2010. o utvrđivanju postupaka za provođenje inspekcija Komisije u području zaštite zračnog prometa Tekst značajan za EGP

SL L 23, 27.1.2010, p. 1–5 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (HR)

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 21/04/2016

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2010/72/oj

07/Sv. 025

HR

Službeni list Europske unije

67


32010R0072


L 023/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.01.2010.


UREDBA KOMISIJE (EU) br. 72/2010

od 26. siječnja 2010.

o utvrđivanju postupaka za provođenje inspekcija Komisije u području zaštite zračnog prometa

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 300/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o zajedničkim pravilima u području zaštite civilnog zračnog prometa i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2320/2002 (1), a posebno njezin članak 15.,

budući da:

(1)

Kako bi pratila primjenu Uredbe (EZ) br. 300/2008 u državama članicama, Komisija bi trebala provoditi inspekcije. Organizacija inspekcija pod nadzorom Komisije potrebna je za provjeru učinkovitosti nacionalnih programa kontrole kvalitete.

(2)

Tijekom pripreme i provođenja inspekcija Komisije, Komisija i države članice trebale bi surađivati.

(3)

Komisija bi trebala imati mogućnost da u svoje inspekcijske timove uključuje stručno osposobljene nacionalne revizore koje im na raspolaganje stavljaju države članice.

(4)

Inspekcije Komisije i izvješća o njima trebali bi biti u skladu s utvrđenim postupkom, uključujući standardnu metodologiju.

(5)

Države članice trebale bi osigurati brzo otklanjanje nedostataka utvrđenih tijekom inspekcija Komisije.

(6)

Komisija bi trebala imati mogućnost provođenja naknadnih inspekcija, kako bi provjerila jesu li nedostaci otklonjeni.

(7)

Trebao bi postojati postupak za rješavanje nedostataka koji se smatraju toliko ozbiljnima da imaju značajan utjecaj na cjelovitu razinu sigurnost zračnog prometa u Zajednici.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora, uspostavljenog člankom 19. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 300/2008,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju postupci za provođenje inspekcija Komisije za praćenje primjene Uredbe (EZ) br. 300/2008 u državama članicama. Inspekcije Komisije obuhvaćaju nadležna tijela država članica i odabrane zračne luke te operatore i subjekte koji primjenjuju standarde zaštite zračnog prometa. Inspekcije se provode na transparentan, učinkovit, usklađen i dosljedan način.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„nadležno tijelo” znači nacionalno tijelo koje imenuje država članica u skladu s člankom 9. Uredbe (EZ) br. 300/2008;

2.

„inspekcija Komisije” znači pregled postojećih mjera, postupaka i struktura u području kontrole kvalitete i zaštite civilnog zračnog prometa koji provode inspektori Komisije kako bi utvrdili razine sukladnosti s Uredbom (EZ) br. 300/2008;

3.

„inspektor Komisije” znači primjereno stručno osposobljena osoba koju zapošljava Komisija ili osoba koju zapošljava država članica za praćenje usklađenosti na nacionalnoj razini u ime nadležnog tijela i koja se odabire za sudjelovanje u inspekcijama Komisije;

4.

„odbor” znači odbor uspostavljen člankom 19. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 300/2008;

5.

„nedostatak” znači neispunjavanje zahtjeva utvrđenih u Uredbi (EZ) br. 300/2008;

6.

„nacionalni revizor” znači osoba koju je zaposlila država članica za praćenje usklađenosti na nacionalnoj razini u ime nadležnog tijela;

7.

„test” znači ispitivanje mjera zaštite zračnog prometa, pri čemu se simulira namjera počinjenja djela nezakonitog ometanja radi provjere učinkovitosti provedbe postojećih mjera zaštite;

8.

„kompenzacijska mjera” znači privremena mjera ili raspon mjera namijenjenih najvišoj mogućoj razini ograničavanja učinka nedostatka utvrđenog tijekom provođenja inspekcije, do njegovog potpunog otklanjanja.

POGLAVLJE II.

OPĆI ZAHTJEVI

Članak 3.

Suradnja država članica

1.   Ne dovodeći u pitanje odgovornosti Komisije, države članice surađuju s Komisijom pri obavljanju njezinih inspekcijskih poslova. Ta se suradnja provodi tijekom pripremne faze, faze praćenja i faze izvješćivanja.

2.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se obavijest o inspekciji održi tajnom kako bi se osiguralo da se ne ugrozi postupak inspekcije.

Članak 4.

Provođenje ovlasti Komisije

1.   Svaka država članica osigurava da se inspektorima Komisije omogući provođenje njihovih ovlasti za obavljanje inspekcije djelatnosti nadležnog tijela u području zaštite civilnog zračnog prometa u skladu s Uredbom (EZ) br. 300/2008 te djelatnosti bilo koje zračne luke, operatora i subjekta koji podliježu ovoj Uredbi.

2.   Svaka država članica osigurava da se inspektorima Komisije, na zahtjev, omogući pristup bilo kojoj odgovarajućoj dokumentaciji potrebnoj za procjenu sukladnosti sa zajedničkim standardima.

3.   Ako inspektori Komisije naiđu na poteškoće pri obavljanju svojih poslova, dotična država članica svim sredstvima u okviru njenih zakonskih ovlasti pomaže Komisiji da u potpunosti ispuni svoje zadaće.

Članak 5.

Mjerila stručne osposobljenosti inspektora Komisije

Kako bi bili osposobljeni za provođenje inspekcija Komisije, inspektori Komisije moraju imati odgovarajuće teoretsko znanje i praktična iskustva i moraju uspješno završiti osposobljavanje.

To osposobljavanje:

(a)

osiguravaju službe Komisije;

(b)

je početno i obnovljivo;

(c)

njime se osigurava standard izvedbe primjeren namjeni utvrđivanja jesu li mjere zaštite provedene u skladu s Uredbom (EZ) br. 300/2008.

Početno osposobljavanje uključuje ispit.

Članak 6.

Sudjelovanje nacionalnih revizora u inspekcijama Komisije

1.   Države članice stavljaju na raspolaganje Komisiji nacionalne revizore koji mogu sudjelovati u inspekcijama Komisije te s njima povezanim fazama pripreme i izvješćivanja.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji podatke o najmanje jednom i najviše pet nacionalnih revizora koji mogu biti pozvani da sudjeluju u inspekcijama Komisije.

3.   Odboru se jedanput godišnje dostavlja popis svih nacionalnih revizora koje imenuju države članice i koji ispunjavaju mjerila iz članka 5.

4.   Nacionalni revizor ne smije sudjelovati u inspekcijama Komisije u državi članici u kojoj je zaposlen.

5.   Zahtjevi za sudjelovanje nacionalnih revizora u inspekcijama Komisije priopćavaju se nadležnom tijelu pravovremeno, obično najmanje dva mjeseca prije planiranog početka inspekcije.

6.   Troškove koji nastanu iz sudjelovanja nacionalnih revizora u inspekcijama Komisije, u skladu s pravilima Zajednice, snosi Komisija.

POGLAVLJE III.

POSTUPCI ZA PROVOĐENJE INSPEKCIJA KOMISIJE

Članak 7.

Obavješćivanje o inspekcijama

1.   Komisija o inspekciji obavješćuje nadležno tijelo na čijem će se državnom području ona izvesti, najmanje dva mjeseca unaprijed.

2.   Predinspekcijski upitnik koji popunjava nadležno tijelo šalje se, kada je primjereno, istodobno s obavijesti o inspekciji, zajedno sa zahtjevom za bilo kakvom odgovarajućom dokumentacijom. Popunjeni upitnik i bilo kakva zatražena dokumentacija dostavljaju se Komisiji najmanje dva tjedna prije planiranog početka inspekcije.

3.   Kada Komisija raspolaže informacijama koje upućuju na postojanje nedostataka u određenoj zračnoj luci, koje bi mogle značajno utjecati na cjelokupnu razinu zaštite zračnog prometa u Zajednici, Komisija se savjetuje s nadležnim tijelom dotične države članice i tada se razdoblje za obavijest o inspekciji može smanjiti na dva tjedna. U ovom slučaju, ne primjenjuju se stavci 1. i 2. ovog članka.

Članak 8.

Priprema inspekcije

1.   Inspektori Komisije poduzimaju pripremne aktivnosti kako bi osigurali učinkovitost, točnost i dosljednost inspekcija.

2.   Nadležnom tijelu se dostavljaju imena inspektora Komisije ovlaštenih za provođenje inspekcije, zajedno s drugim odgovarajućim podacima.

3.   Za svaku inspekciju nadležno tijelo imenuje koordinatora zaduženog za praktične mjere povezane s provođenjem planirane inspekcije. Država članica dostavlja Komisiji ime koordinatora i njegove podatke za kontakt u roku od tri tjedna od primitka obavijesti o inspekciji.

Članak 9.

Provođenje inspekcija

1.   Inspektori Komisije provode inspekcije na učinkovit i temeljit način, vodeći pri tom računa o svojoj i tuđoj sigurnosti i zaštiti. Inspektori Komisije, čije ponašanje tijekom inspekcije ne ispunjava ove standarde, mogu se isključiti iz daljnjih inspekcija Komisije.

2.   Za praćenje usklađenosti sa zahtjevima u vezi sa zaštitom civilnog zračnog prometa utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 300/2008, koristi se standardna metodologija.

Provođenje inspekcija temelji se na sustavnom prikupljanju podataka upotrebom jedne ili više sljedećih metoda:

(a)

opažanja;

(b)

provjeravanja;

(c)

razgovora;

(d)

pregleda dokumenata; i

(e)

testova.

3.   Tijekom provođenja inspekcijskih aktivnosti, inspektore Komisije prati predstavnik nadležnog tijela. Ponašanje pratitelja ne smije utjecati na učinkovitost i temeljitost inspekcijskih aktivnosti.

4.   Inspektori Komisije nose identifikacijsku iskaznicu kojom se ovlašćuju za inspekcije u ime Komisije te identifikacijsku iskaznicu zračne luke kojom im se dopušta pristup na sva područja na koja moraju ući radi inspekcije. Formatom identifikacijske iskaznice zračne luke ne dovodi se u pitanje učinkovitost i temeljitost inspekcijskih aktivnosti.

5.   Testovi se obavljaju samo nakon što se nadležno tijelo unaprijed o tome obavijesti i u bliskoj suradnji s njim.

6.   Države članice, u skladu s bilo kojim dogovorenim protokolima, osiguravaju da se inspektori Komisije ovlaste za unošenje predmeta za namjene testiranja, uključujući predmete koji su zabranjeni ili koji izgledaju kao zabranjeni predmeti, u sva područja u kojima je potreban pristup za inspekciju ili kroz koje je potreban prolaz kako bi se došlo do mjesta inspekcije ili s njega otišlo.

7.   Nadležno tijelo se mora obavijestiti u najkraćem mogućem roku o bilo kakvim ozbiljnim nedostacima utvrđenim tijekom inspekcije Komisije. Osim toga, po završetku inspekcije, ne dovodeći u pitanje članak 10., inspektori Komisije, kadgod je to moguće, daju na licu mjesta uvid u neformalni usmeni sažetak svog nalaza.

Članak 10.

Izvješće o inspekciji

1.   U roku od šest tjedana po završetku inspekcije, Komisija nadležnom tijelu mora dostaviti izvješće o inspekciji.

Nadležno tijelo odmah priopćava odgovarajuće nalaze zračnoj luci, operatorima ili subjektima kod kojih je inspekcija bila provedena.

2.   U izvješću se navode nalazi inspektora, uključujući bilo kakve utvrđene nedostatke. Izvješće može sadržavati preporuke za korektivne mjere.

3.   Pri procjenjivanju provedbe Uredbe (EZ) br. 300/2008, upotrebljava se sljedeća klasifikacija:

(a)

potpuno usklađeno;

(b)

usklađeno, ali su poželjna poboljšanja;

(c)

nije usklađeno;

(d)

nije usklađeno, s ozbiljnim nedostacima;

(e)

ne primjenjuje se;

(f)

nije potvrđeno.

Članak 11.

Odgovor nadležnog tijela

1.   U roku od tri mjeseca, od datuma otpreme izvješća o inspekciji, nadležno tijelo podnosi Komisiji pisani odgovor na izvješće, u kojem:

(a)

se osvrće na nalaze i preporuke;

(b)

dostavlja akcijski plan, navodeći mjere i rokove za otklanjanje bilo kojih utvrđenih nedostataka.

2.   U slučaju naknadne inspekcije, odgovor nadležnog tijela dostavlja se u roku od šest tjedana od datuma otpreme izvješća o inspekciji.

3.   Kada u izvješću o inspekciji nisu utvrđeni nikakvi nedostaci, odgovor se ne zahtijeva.

Članak 12.

Otklanjanje nedostataka

1.   Otklanjanje nedostataka, utvrđenih tijekom inspekcija, provodi se odmah. Kada se nedostaci ne mogu otkloniti odmah, provode se nadomjesne mjere.

2.   Nadležno tijelo Komisiji pismeno potvrđuje da su nedostaci otklonjeni. Takva se potvrda temelji na praćenju sukladnosti koju provodi nadležno tijelo.

3.   Nadležno se tijelo mora obavijestiti kada se u izvješću o inspekciji ne zahtijevaju nikakve daljnje aktivnosti.

Članak 13.

Naknadne inspekcije

1.   Nakon primitka odgovora nadležnog tijela i bilo kakvih potrebnih daljnjih pojašnjenja, Komisija može provesti naknadnu inspekciju.

2.   Nadležno se tijelo mora obavijestiti najmanje dva tjedna unaprijed o naknadnoj inspekciji koja će se provesti na njegovom državnom području.

3.   U središtu pozornosti naknadnih inspekcija su područja u kojima su tijekom prvobitne inspekcije Komisije bili pronađeni nedostaci.

POGLAVLJE IV.

OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 14.

Obavješćivanje odbora

Odbor se redovito obavješćuje o provedbi programa inspekcija Komisije i o rezultatima procjenjivanja.

Članak 15.

Obavješćivanje nadležnih tijela o ozbiljnim nedostacima

1.   Nadležno tijelo se odmah obavješćuje ako se inspekcijskim pregledom u zračnoj luci na njegovom državnom području otkrije ozbiljni nedostatak za koji se smatra da ima značajan utjecaj na cjelovitu razinu zaštite zračnog prometa u Zajednici. Ta se informacija također odmah priopćava nadležnim tijelima drugih država članica.

2.   Nadležna tijela se također odmah obavješćuju kada Komisija ima vjerodostojnu informaciju o mjerama otklanjanja nedostataka, uključujući nadomjesne mjere, pri čemu se potvrđuje da nedostaci, o kojima je bila dana obavijest na temelju ovog članka, više nemaju značajan utjecaj na cjelovitu razinu zaštite zračnog prometa u Zajednici.

Članak 16.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od datuma navedenog u provedbenim pravilima donesenim u skladu s postupkom iz članka 4. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 300/2008, ali najkasnije do 29. travnja 2010.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. siječnja 2010.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO


(1)  SL L 97, 9.4.2008., str. 72.


Top