07/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

83

---

22009A0731(01)

---

L 199/24

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

SPORAZUM

između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pojednostavnjenju inspekcija i formalnosti u odnosu na prijevoz roba i o carinskim sigurnosnim mjerama

EUROPSKA ZAJEDNICA,

s jedne strane, i

ŠVICARSKA KONFEDERACIJA,

s druge strane,

dalje u tekstu „Zajednica” i „Švicarska” pojedinačno i, zajednički, „ugovorne stranke”,

uzimajući u obzir Sporazum između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije o pojednostavnjenju inspekcija i formalnosti u odnosu na prijevoz roba od 21. studenoga 1990., dalje u tekstu „Sporazum iz 1990.”,

budući da je opseg Sporazuma iz 1990. potrebno proširiti na carinsku sigurnost dodajući novo poglavlje na tu temu,

budući da je, u interesu jasnoće i veće pravne sigurnosti, Sporazum iz 1990. ugrađen u ovaj sporazum, koji zamjenjuje Sporazum iz 1990.,

uzimajući u obzir Sporazum o slobodnoj trgovini od 22. srpnja 1972. između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije,

uzimajući u obzir Zajedničku izjavu koju su donijeli u Luxembourgu 9. travnja 1984. ministri zemalja EFTA-e i države članice Zajednice te Komisija Europskih zajednica, i izjavu koju su 2. veljače 1988. u Bruxellesu donijeli ministri zemalja EFTA-e i ministri država članica Zajednice s ciljem stvaranja dinamičkog Europskoga gospodarskog prostora koji će koristiti njihovim državma,

uzimajući u obzir da su ugovorne stranke ratificirale Međunarodnu konvenciju o usklađivanju graničnih kontrola robe,

imajući na umu potrebu za održavanjem postojeće razine pojednostavnjenja inspekcija i formalnosti vezano uz prelazak robe na granicama između Zajednice i Švicarske i tako osigurati nesmetanu trgovinu između dviju stranaka,

uzimajući u obzir da se takvo pojednostavnjivanje mora uvoditi postupno,

uzimajući u obzir da se na veterinarske i fitosanitarne provjere sada primjenjuje Sporazum od 21. lipnja 1999. između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o trgovini poljoprivrednim proizvodima,

potvrđujući da se uvjeti pod kojima se obavljaju inspekcije i formalnosti mogu uskladiti u velikoj mjeri bez ugrožavanja njihove svrhe, njihove pravilne provedbe ili njihove učinkovitosti,

uzimajući u obzir da se niti jedna odredba ovog sporazuma ne može tumačiti kao da oslobađa ugovorne stranke njihovih obveza koje proizlaze iz drugih međunarodnih sporazuma,

uzimajući u obzir da ugovorne stranke jamče da će na svojim državnim područjima pružiti odgovarajuću razinu sigurnosti putem mjera utemeljenih na zakonodavstvu koje je na snazi u Zajednici,

uzimajući u obzir da je poželjno savjetovati se sa Švicarskom o razvoju pravila Zajednice koja se odnose na carinske sigurnosne mjere, da ona sudjeluje u mjerodavnom radu Odbora za carinski zakonik, koji je osnovan člankom 247.a Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinsko zakoniku Zajednice i da bude obaviještena o provedbi takvih pravila,

uzimajući u obzir da su ugovorne stranke odlučne unaprijediti sigurnost trgovine robom koja ulazi na njihovo državno područje ili izlazi iz njega, ne ometajući trgovinske tokove,

uzimajući u obzir da bi, u interesu ugovornih stranaka, trebalo uvesti jednake carinske sigurnosne mjere u odnosu na prijevoz robe iz trećih zemalja ili u treće zemlje,

uzimajući u obzir da se te carinske sigurnosne mjere odnose na prijavu sigurnosnih podataka koji se odnose na robu prije njezinog ulaska i izlaska, upravljanje sigurnosnim rizicima i povezanim carinskim inspekcijama i dodjelu statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta u međusobno priznate sigurnosne svrhe,

uzimajući u obzir da Švicarska ima odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka,

uzimajući u obzir da je u odnosu na carinske sigurnosne mjere korisno predvidjeti odredbe za odgovarajuće mjere usklađivanja, uključujući obustavu mjerodavnih odredaba u slučajevima kada više nije osigurana jednakovrijednost carinskih sigurnosnih mjera,

ODLUČILE SU SKLOPITI OVAJ SPORAZUM:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ovog Sporazuma:

(a)

„inspekcije” znači bilo koja radnja kojom carinsko ili neko drugo inspekcijsko tijelo izvodi fizički pregled ili vizualnu inspekciju prijevoznog sredstva ili same robe s ciljem provjere jesu li njena priroda, podrijetlo, stanje, količina i vrijednost u skladu s podacima navedenim u dostavljenim dokumentima;

(b)	„formalnosti” znači bilo koja formalnost kojoj tijela podvrgnu trgovca i koja se sastoji od pokazivanja ili pregleda dokumenata, potvrda koje prate robu, ili drugih pojedinosti koje se odnose na robu ili prijevozno sredstvo, bez obzira na primijenjenu metodu ili medij;

(c)

„rizik” znači vjerojatnost da će se dogoditi nešto vezano uz ulazak, izlazak, provoz, prijenos ili krajnju uporabu robe koja se kreće između carinskog državnog područja jedne od ugovornih stranaka i trećih zemalja i postojanje robe koja nije u slobodnom prometu na državnom području jedne od ugovornih stranaka, čime se ugrožava sigurnost Zajednice, njezinih država članica ili Švicarske, javno zdravlje, okoliš ili potrošači;

(d)

„upravljanje rizikom” znači sustavno utvrđivanje rizika i provedba svih mjera koje su potrebne za ograničavanje izloženosti riziku. To uključuje aktivnosti kao što su prikupljanje podataka i informacija, analiza i procjena rizika, propisivanje i poduzimanje mjera i redovan nadzor i preispitivanje postupka i njegovih ishoda, na temelju izvora i strategija koje je definirala Zajednica, njezine države članice i Švicarska, ili na međunarodnoj razini.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje su na snazi u skladu sa sporazumima zaključenim između Zajednice i Švicarske, ovaj se sporazum primjenjuje na inspekcije i formalnosti koje se odnose na prijevoz robe koja mora prijeći granicu između Švicarske i Zajednice i na carinske sigurnosne mjere koje se primjenjuju na prijevoz robe u treće zemlje ili iz trećih zemalja.

2.   Ovaj se sporazum ne primjenjuje na inspekcije ili formalnosti koje se odnose na brodove i zrakoplove kao prijevozna sredstva; međutim, primjenjuje se na vozila i robu koji se prevoze navedenim prijevoznim sredstvima.

Članak 3.

Obuhvaćena državna područja

1.   Ovaj se sporazum primjenjuje, s jedne strane, na carinsko državno područje Zajednice, a s druge, na carinsko državno područje Švicarske i njezinih carinskih enklava.

2.   Ovaj se sporazum primjenjuje na Kneževinu Lihtenštajn sve dok je ta Kneževina povezana sa Švicarskom ugovorom o carinskoj uniji.

POGLAVLJE II.

POSTUPCI

Članak 4.

Nasumične provjere i formalnosti osim carinskih sigurnosnih inspekcija iz poglavlja III.

1.   Osim ako je u ovom sporazumu izričito navedeno drukčije, ugovorne stranke poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se:

—	različite inspekcije i formalnosti predviđene u članku 2. stavku 1. provode u najkraćem mogućem roku i, koliko god je to moguće, na jednome mjestu,

—	inspekcije provode putem nasumičnih provjera osim u opravdanim okolnostima.

2.   Za potrebe provedbe druge alineje stavka 1., osnova za provedbu nasumičnih provjera je ukupan broj pošiljaka koje prolaze preko graničnog prijelaza i koje su prijavljene carinskom uredu ili drugom inspekcijskom tijelu u danom razdoblju, a ne ukupan broj robe koja čini svaku pošiljku.

3.   Ugovorne stranke olakšavaju, na mjestima otpreme i odredišta robe, uporabu pojednostavnjenih postupaka i tehnika obrade i prijenosa podataka u svrhu izvoza, provoza i uvoza robe.

4.   Ugovorne stranke nastoje uspostaviti carinske urede, uključujući one unutar svog državnog područja, na način koji će u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir zahtjeve gospodarskih subjekata.

Članak 5.

Prijenos ovlasti

Ugovorne stranke osiguravaju da jedna od mjerodavnih službi, po mogućnosti carinsko tijelo, izričitim prijenosom ovlasti od strane ovlaštenih tijela ili u njihovo ime, obavlja inspekcije za koje su ta tijela nadležna i, ako su takve inspekcije povezane sa zahtjevom za dostavom potrebnih dokumenata, provjeru njihove valjanosti i vjerodostojnosti i identiteta robe prijavljene na takvim dokumentima. U tom slučaju, dotična tijela osiguravaju dostupnost sredstava koja su potrebna za izvođenje takvih provjera.

Članak 6.

Priznavanje inspekcija i dokumenata

Za potrebe provedbe ovog sporazuma i ne dovodeći u pitanje mogućnost provedbe nasumičnih provjera, ugovorne stranke, u slučaju robe koja se uvozi ili ulazi u provozu, priznaju inspekcije koje su provela i dokumente koje su izradila nadležna tijela druge ugovorne stranke kojima se potvrđuje da je roba u skladu s pravnim zahtjevima države uvoza ili s jednakovrijednim zahtjevima države izvoza.

Članak 7.

Radno vrijeme graničnih prijelaza

1.   Ako to dopušta količina prometa, ugovorne stranke osiguravaju da:

(a)

su granični prijelazi otvoreni, osim u slučaju zabrane prometa, tako da: — se granice mogu prelaziti 24 sata dnevno uz odgovarajuće inspekcije i formalnosti u odnosu na robu koja je u carinskom tranzitnom postupku, njihova prijevozna sredstva i vozila bez tereta, osim ako je granična inspekcija potrebna kako bi se spriječilo širenje bolesti ili radi zaštite životinja, — se inspekcije i formalnosti koje se odnose na kretanje prijevoznih sredstava i robe koja se ne kreće u carinskom tranzitnom postupku mogu obavljati od ponedjeljka do petka u neprekinutom trajanju od najmanje 10 sati te subotom u neprekinutom trajanju od najmanje šest sati, osim ako su ti dani državni praznici;

(b)	u odnosu na vozila i robu koji se prevoze zrakom, razdoblja iz druge alineje točke (a) prilagođuju se na takav način da zadovolje stvarne potrebe i u tu se svrhu, prema potrebi, dijele ili proširuju.

2.   Ako se nekoliko graničnih prijelaza nalazi u neposrednoj blizini iste pogranične zone, ugovorne se stranke mogu dogovoriti da neki od tih prijelaza odstupaju od stavka 1., pod uvjetom da drugi prijelazi u toj zoni mogu pregledati robu i vozila u skladu s tim stavkom.

3.   Na graničnim prijelazima i u carinskim uredima iz stavka 1. i pod uvjetima koje su propisale ugovorne stranke, nadležna tijela, ako je to posebno zatraženo u radno vrijeme i iz razumnih razloga, osiguravaju provedbu inspekcija i formalnosti izvan radnog vremena u iznimnim slučajevima, pod uvjetom da, prema potrebi, takve usluge budu plaćene.

Članak 8.

Brze trake

Ugovorne stranke nastoje uspostaviti na graničnim prijelazima, ako je to tehnički izvedivo i opravdano količinom prometa, brze trake rezervirane za robu u carinskom tranzitnom postupku, za njihova prijevozna sredstva, za vozila bez tereta i za svu robu koja podliježe inspekcijama i formalnostima, koje ne prelaze one koje se moraju obavljati nad robom u tranzitnom postupku.

POGLAVLJE III.

CARINSKE SIGURNOSNE MJERE

Članak 9.

Opće sigurnosne odredbe

1.   Ugovorne stranke obavezuju se uspostaviti i primjenjivati, na prijevoz robe u treće zemlje i iz trećih zemalja, carinske sigurnosne mjere predviđene u ovom poglavlju i tako osigurati jednaku razinu sigurnosti na svojim vanjskim granicama.

2.   Ugovorne stranke suzdržavaju se od primjene carinskih sigurnosnih mjera iz ovog poglavlja na prijevoz robe između njihovih carinskih državnih područja.

3.   Ugovorne stranke savjetuju se prije sklapanja bilo kakvog sporazuma s trećom zemljom u područjima obuhvaćenim ovim poglavljem radi osiguranja usklađenosti s ovim sporazumom, posebno ako predloženi sporazum uključuje odredbe koje odstupaju od carinskih sigurnosnih mjera iz ovog poglavlja.

Članak 10.

Deklaracije prije ulaza i izlaza robe

1.   Roba koja se unosi na carinska državna područja ugovornih stranaka iz trećih zemalja obuhvaćena je ulaznom deklaracijom u sigurnosne svrhe (dalje u tekstu „ulazna skraćena deklaracija”), osim robe koja se prevozi prijevoznim sredstvima koja samo prolaze kroz teritorijalne vode ili zračni prostor carinskog državnog područja bez zaustavljanja na tom državnom području.

2.   Roba koja izlazi iz carinskih državnih područja ugovornih stranaka prema trećim zemljama obuhvaćena je izlaznom deklaracijom u sigurnosne svrhe (dalje u tekstu „izlazna skraćena deklaracija”), osim robe koja se prevozi prijevoznim sredstvima koja samo prolaze kroz teritorijalne vode ili zračni prostor carinskog državnog područja bez zaustavljanja na tom državnom području.

3.   Ulazna ili izlazna skraćena deklaracija predaje se prije nego što se roba unese ili napusti carinsko državno područje ugovorne stranke.

4.   Predavanje ulazne ili izlazne skraćene deklaracije predviđeno u stavcima 1. i 2. nije obavezno do 31. prosinca 2010. sve dok su u Zajednici na snazi prijelazne mjere kojima se predviđa oslobođenje od predavanja takvih deklaracija.

U slučajevima kada u skladu s prvim podstavkom nije predana ulazna ili izlazna deklaracija, carinska tijela provode sigurnosno-zaštitnu analizu rizika iz članka 12. na temelju carinskih deklaracija koje obuhvaćaju robu ili drugih informacija koje su im dostupne, najkasnije u trenutku pokazivanja robe pri dolasku ili odlasku.

5.   Svaka ugovorna stranka navodi osobe koje su dužne predati te skraćene ulazne ili izlazne deklaracije i tijela koja su ih ovlaštena primiti.

6.   U Prilogu I. utvrđeni su:

—	oblik i sadržaj ulaznih i izlaznih skraćenih deklaracija,

—	izuzeća od predavanja ulaznih i izlaznih skraćenih deklaracija,

—	mjesto na kojem se predaju ulazne i izlazne skraćene deklaracije,

—	rokovi za predavanje ulaznih ili izlaznih skraćenih deklaracija, i

—	sve druge mjere potrebne za primjenu ovog članka.

7.   Carinska deklaracija može se koristiti kao ulazna ili izlazna skraćena deklaracija ako zadovoljava uvjete utvrđene za tu skraćenu deklaraciju.

Članak 11.

Ovlašteni gospodarski subjekt

1.   U skladu s kriterijima iz Priloga II. ovom Sporazumu, ugovorna stranka dodjeljuje status „ovlaštenoga gospodarskog subjekta” u sigurnosne svrhe bilo kojem gospodarskom subjektu s poslovnim nastanom na njezinom carinskom državnom području.

U određenim uvjetima i za određene kategorije ovlaštenih gospodarskih subjekata može se odstupiti od zahtjeva koji se odnosi na poslovni nastan na carinskom području ugovorne stranke u slučaju prijave za taj status, uzimajući u obzir posebno sporazume s trećim zemljama. Nadalje, svaka ugovorna stranka odlučuje može li se taj status dodijeliti zrakoplovnoj ili brodarskoj tvrtci koja na njezinom državnom području nema poslovni nastan već regionalni ured.

Ovlašteni gospodarski subjekti uživaju povlastice vezano uz sigurnosne carinske provjere.

U skladu s uvjetima i pravilima iz stavka 2., status ovlaštenog gospodarskog subjekta koji je dodijelila jedna ugovorna stranka priznaje i druga ugovorna stranka, ne dovodeći u pitanje carinske inspekcije, posebno s ciljem provedbe sporazuma s trećim zemljama kojima se predviđa uzajamno priznavanje statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta.

2.   U Prilogu II. utvrđeni su:

—	pravila za dodjelu statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta, i, posebno, kriteriji za dodjelu tog statusa i uvjeti za njihovu primjenu,

—	vrsta povlastica koje se mogu dodijeliti,

—	pravila o obustavi i ukidanju statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta,

—	načini razmjene informacija između ugovornih stranaka o ovlaštenim gospodarskim subjektima,

—	sve druge mjere potrebne za primjenu ovog članka.

Članak 12.

Carinske sigurnosne provjere i upravljanje rizikom vezanim uz sigurnost

1.   Sigurnosne provjere, osim nasumičnih provjera, temelje se na računalnoj analizi rizika.

2.   Svaka ugovorna stranka utvrđuje u tu svrhu okvir za upravljanje rizikom, kriterije rizika i prioritetna područja za sigurnosne carinske provjere.

3.   Ugovorne stranke priznaju istovrijednost svojih sustava za upravljanje rizikom vezanim uz sigurnost.

4.   Ugovorne stranke surađuju s ciljem:

—	razmjene informacija s ciljem unapređenja i jačanja svoje analize rizika i učinkovitosti sigurnosnih carinskih provjera, i

—	uspostave, u razumnom roku, zajedničkog okvira za upravljanje rizikom, zajedničkih kriterija rizika i zajedničkih prioritetnih područja za nadzor te uspostave elektroničkog sustava za provedbu zajedničkog upravljanja rizikom.

5.   Zajednički odbor donosi sve druge mjere potrebne za primjenu ovog članka.

Članak 13.

Praćenje provedbe carinskih sigurnosnih mjera

1.   Zajednički odbor određuje kako ugovorne stranke moraju pratiti provedbu ovog poglavlja i provjeriti usklađenost s njegovim odredbama i odredbama priloga ovom Sporazumu.

2.   Praćenje iz stavka 1. može biti u obliku:

—	redovitih ocjena provedbe ovog poglavlja, a posebno jednakovrijednosti carinskih sigurnosnih mjera,

—	preispitivanja s ciljem unapređenja načina na koji se ono provodi ili izmjene njegovih odredaba radi boljeg ispunjenja ciljeva,

—	organizacije tematskih sastanaka između stručnjaka obiju ugovornih stranaka i revizija administrativnih postupaka, uključujući terenske provjere.

3.   Zajednički odbor osigurava da mjere koje se poduzimaju u skladu s ovim člankom poštuju prava gospodarskih subjekata.

Članak 14.

Zaštita poslovne tajne i osobnih podataka

Na informacije, koje razmjenjuju ugovorne stranke kao dio mjera predviđenih u ovom poglavlju, primjenjuje se zaštita poslovne tajne i osobnih podataka utvrđena u mjerodavnim zakonima koji se primjenjuju na državnom području ugovorne stranke primateljice.

Te informacije se posebno ne smiju prenositi osobama koje nisu ovlaštena tijela dotične ugovorne stranke niti ih ta tijela smiju koristiti u svrhe koje nisu predviđene ovim Sporazumom.

POGLAVLJE IV.

SURADNJA

Članak 15.

Suradnja između tijela

1.   Radi lakšeg prelaska granica, ugovorne stranke poduzimaju mjere koje su potrebne za uspostavu suradnje na nacionalnoj i regionalnoj ili lokalnoj razini između tijela odgovornih za organizaciju inspekcija i između različitih odjela koji provode inspekcije i formalnosti na obje strane granice.

2.   Svaka ugovorna stranka osigurava, ako se to na nju odnosi, da osobe koje su uključene u trgovinu obuhvaćenu ovim Sporazumom mogu brzo obavijestiti nadležna tijela o problemima na koje su naišle kod prelaska granice.

3.   Suradnja iz stavka 1. obuhvaća posebno:

(a)	raspored graničnih prijelaza s ciljem zadovoljavanja prometnih zahtjeva;

(b)	pretvaranje graničnih ureda u susjedne inspekcijske urede, ako je to moguće;

(c)	usklađivanje odgovornosti na graničnim prijelazima i uredima s obje strane granice;

(d)	traženje odgovarajućih rješenja za prijavljene probleme.

4.   Ugovorne stranke surađuju s ciljem usklađivanja radnog vremena različitih odjela koji provode inspekcije i formalnosti s obje strane granice.

Članak 16.

Prijava novih inspekcija i formalnosti osim carinskih sigurnosnih mjera iz poglavlja III.

Ako ugovorna stranka planira uvesti novu inspekciju ili formalnost u području koje nije obuhvaćeno poglavljem III., ona o tome obavješćuje drugu ugovornu stranku.

Predmetna ugovorna stranka osigurava da mjere koje se poduzimaju radi olakšanog prelaska granice ne postanu neučinkovite primjenom takvih novih inspekcija i formalnosti.

Članak 17.

Protok prometa

1.   Ugovorne stranke poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da vrijeme čekanja uzrokovano raznim inspekcijama i formalnostima ne prelazi vrijeme koje je potrebno za njihovu pravilnu provedbu. S tim ciljem, one organiziraju radno vrijeme odjela koji provode inspekcije i formalnosti, dovoljan broj zaposlenika i praktična rješenja za obradu robe i dokumenata vezane uz provedbu inspekcija i formalnosti na način kojim se smanjuje vrijeme čekanja u protoku prometa u najvećoj mogućoj mjeri.

2.   Nadležna tijela zemalja na čijem državnom području dođe do ozbiljnih smetnji u prijevozu robe koje bi mogle ugroziti ciljeve lakšeg i bržeg prelaska granica odmah obavješćuju nadležna tijela drugih zemalja na koje te smetnje mogu utjecati.

3.   Nadležna tijela svake države na koju to utječe moraju odmah poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale, u što je moguće većoj mjeri, slobodan protok prometa. Te mjere se prijavljuju Zajedničkom odboru koji se, prema potrebi, sastaje na hitnoj sjednici na zahtjev ugovorne stranke radi rasprave o tim mjerama.

Članak 18.

Upravna pomoć

1.   Kako bi se osigurala nesmetana trgovina između ugovornih stranaka i olakšalo otkrivanje nepravilnosti ili povreda, carinska tijela dotičnih zemalja, na zahtjev, ili na vlastitu inicijativu ako smatraju da je to u interesu druge ugovorne stranke, jedna drugoj dostavljaju sve dostupne informacije (uključujući nalaze upravnog postupka ili izvješća) koje su važne za pravilnu provedbu ovog Sporazuma.

2.   Država kojoj je upućen zahtjev može, u potpunosti ili djelomično, odbiti pružiti pomoć kada smatra da bi pomoć mogla ugroziti njezinu sigurnost, javnu politiku ili druge nužne interese, ili povrijediti industrijsku, trgovačku ili poslovnu tajnu.

3.   U slučaju odbijanja pomoći, odluka o tome i njezino obrazloženje moraju se dostaviti državi koja je pomoć zatražila u najkraćem mogućem roku.

4.   Ako carinsko tijelo neke države zatraži pomoć koju ono samo ne bi moglo pružiti kada bi netko to od njega zatražio, ono to navodi u svom zahtjevu. O carinskom tijelu kojem je zahtjev upućen ovisi hoće li udovoljiti tome zahtjevu.

5.   Informacije dobivene u skladu sa stavkom 1. koriste se samo za potrebe ovog Sporazuma i uživaju istu zaštitu od strane države primateljice koju uživaju informacije slične prirode prema nacionalnom pravu te države. Takve se informacije mogu koristiti u druge svrhe samo uz pisano odobrenje carinskog tijela koje je dalo informacije i podliježu ograničenjima koja je propisalo to tijelo.

POGLAVLJE V.

UPRAVNA TIJELA

Članak 19.

Zajednički odbor

1.   Osniva se Zajednički odbor u kojem su predstavljene ugovorne stranke.

2.   Zajednički odbor djeluje sporazumno.

3.   Zajednički odbor sastaje se prema potrebi, ali barem jednom godišnje. Svaka ugovorna stranka može zatražiti sazivanje sastanka.

4.   Zajednički odbor utvrđuje svoj poslovnik koji sadrži, između ostalog, odredbe o sazivanju sastanaka, imenovanju predsjednika i o mandatu predsjednika.

5.   Zajednički odbor može odlučiti osnovati pododbor ili radnu skupinu koji mu mogu pomagati u radu.

Članak 20.

Savjetodavne skupine

1.   Nadležna tijela predmetnih zemalja mogu osnovati savjetodavnu skupinu koja se bavi pitanjima praktične, tehničke ili organizacijske prirode na regionalnoj ili lokalnoj razini.

2.   Savjetodavne skupine iz stavka 1. sastaju se kad god je to potrebno, na zahtjev nadležnih tijela države. Ugovorne stranke koje su odgovorne za te skupine redovito obavješćuju Zajednički odbor o njihovim odlukama.

Članak 21.

Ovlasti Zajedničkog odbora

1.   Zajednički odbor odgovoran je za upravljanje ovim sporazumom i za njegovu pravilnu provedbu. S tim ciljem on daje preporuke i donosi odluke.

2.   Zajednički odbor može svojom odlukom izmijeniti poglavlje III. i priloge.

3.   Uz pitanja koja su izričito uređena ovim Sporazumom, on, na temelju odluka, donosi provedbene mjere, tehničke i upravne prirode, s ciljem smanjenja broja inspekcija i formalnosti.

4.   Ugovorne stranke provode odluke prema vlastitim pravilima.

5.   Za potrebe pravilne provedbe ovog Sporazuma, ugovorne stranke redovito obavješćuju Zajednički odbor o iskustvu stečenom tijekom njegove provedbe i te se ugovorne stranke, na zahtjev jedne od njih, međusobno savjetuju u okviru Zajedničkog odbora.

Članak 22.

Razvoj prava

1.   Čim Zajednica izradi novo zakonodavstvo u području uređenom poglavljem III., ona mora zatražiti neformalno očitovanje švicarskih stručnjaka na isti način na koji se traži mišljenje stručnjaka država članica.

2.   Kada Europska komisija šalje svoj prijedlog državama članicama ili Vijeću Europske unije, ona jedan primjerak šalje i Švicarskoj.

Na zahtjev jedne od ugovornih stranaka, u Zajedničkom odboru može se održati preliminarna razmjena stajališta.

3.   U fazi prije donošenja akta Zajednice i na zahtjev jedne od njezinih članica, ugovorne stranke se ponovno savjetuju u okviru Zajedničkog odbora u kontinuiranom postupku informiranja i savjetovanja.

4.   O izmjenama poglavlja III. koje su potrebne kako bi se uzeo u obzir razvoj zakonodavstva Zajednice koje je mjerodavno za pitanja obuhvaćena tim poglavljem odlučuje se što je prije moguće kako bi se one mogle provesti istodobno s izmjenama zakonodavstva Zajednice, u skladu s unutarnjim postupcima ugovornih stranaka.

Ako se ne može donijeti odluka o takvoj istovremenoj provedbi, izmjene koje su predviđene u nacrtu odluke dostavljene ugovornim strankama na odobrenje, provode se privremeno, ako je to moguće, u skladu s unutarnjim postupcima ugovornih stranaka.

5.   Ugovorne stranke surađuju u fazi informiranja i savjetovanja s ciljem da, na kraju postupka, olakšaju Zajedničkom odboru donošenje odluke.

Članak 23.

Sudjelovanje u Odboru za carinski zakonik

Zajednica omogućuje švicarskim stručnjacima da, vezano uz pitanja koja se na njih odnose, sudjeluju kao promatrači na sastancima Odbora za carinski zakonik, koji pomaže Europskoj komisiji u izvršavanju njezinih ovlasti u pitanjima obuhvaćenim poglavljem III.

Članak 24.

Rješavanje sporova

Ne dovodeći u pitanje članak 29., svaki spor između ugovornih stranaka vezano uz tumačenje ili primjenu ovog sporazuma upućuje se Zajedničkom odboru koji traži prijateljsko rješenje.

Članak 25.

Sporazumi s trećim zemljama

Ugovorne stranke suglasne su da sporazumi koje jedna od njih sklopi s trećom zemljom u području obuhvaćenom poglavljem III. ne stvaraju obveze za drugu ugovornu stranku, osim ako Zajednički odbor odluči drukčije.

POGLAVLJE VI.

OSTALE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 26.

Načini plaćanja

Ugovorne stranke osiguravaju da se iznosi koji se moraju platiti za inspekcije i formalnosti koje se odnose na trgovinu mogu platiti međunarodnim čekovima s jamstvom ili ovjerenim međunarodnim čekovima u valuti države kojoj se ti iznosi duguju.

Članak 27.

Provedba sporazuma

Svaka ugovorna stranka provodi odgovarajuće mjere kako bi osigurala učinkovitu i usklađenu primjenu odredaba iz ovog Sporazuma, uzimajući u obzir potrebu za lakšim prelaskom granice za robu i potrebu za postizanjem međusobno zadovoljavajućih rješenja svih problema koji proizlaze iz primjene navedenih odredaba.

Članak 28.

Revizija

Ako ugovorna stranka želi reviziju ovog Sporazuma, ona o tome šalje prijedlog drugoj ugovornoj stranci. Revizija proizvodi učinke po završetku relevantnih unutarnjih postupaka.

Članak 29.

Mjere rebalansa

1.   Ugovorna stranka može, nakon savjetovanja sa Zajedničkim odborom, poduzeti odgovarajuće mjere za rebalans, uključujući obustavu primjene poglavlja III. ovog Sporazuma, ako utvrdi da druga ugovorna stranka ne poštuje uvjete ili ako više nije osigurana jednakovrijednost carinskih sigurnosnih mjera ugovornih stranaka.

U slučaju da kašnjenje može ugroziti učinkovitost carinskih sigurnosnih mjera, mogu se poduzeti privremene zaštitne mjere, bez prethodnog savjetovanja, pod uvjetom da se savjetovanje održi odmah nakon donošenja tih mjera.

2.   Ako više nije osigurana jednakovrijednost carinskih sigurnosnih mjera ugovornih stranaka jer nije donesena odluka o izmjeni predviđenoj člankom 22. stavkom 4., ugovorna stranka može obustaviti primjenu poglavlja III. od dana provedbe mjerodavnog akta Zajednice, osim ako Zajednički odbor, nakon što je razmotrio načine nastavka provedbe tog poglavlja, donese drukčiju odluku.

3.   Opseg i trajanje takvih mjera ograničeno je na ono što je potrebno za popravak situacije i osiguranje pravedne i uravnotežene raspodjele prava i obveza iz ovog Sporazuma. Ugovorna stranka može zatražiti od Zajedničkog odbora da održi savjetovanja o proporcionalnosti tih mjera i, prema potrebi, odlučiti pokrenuti arbitražni postupak u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu III. U ovom okviru ne može se riješiti niti jedno pitanje tumačenja odredaba ovog Sporazuma koje su jednake odgovarajućim odredbama prava Zajednice.

Članak 30.

Zabrane ili ograničenja uvoza, izvoza ili provoza robe

Odredbe ovog Sporazuma ne isključuju zabrane ili ograničenja uvoza, izvoza ili provoza robe koje su donijele ugovorne stranke ili države članice Zajednice i koje su opravdane na temelju javnog morala, javne politike ili javne sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja, biljaka ili okoliša, zaštite nacionalnog bogatstava od umjetničke, povijesne ili arheološke vrijednosti ili zaštite industrijskog ili komercijalnog vlasništva.

Članak 31.

Raskid

Svaka ugovorna stranka može raskinuti ovaj Sporazum tako da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku. Sporazum ističe 12 mjeseci nakon datuma takve obavijesti.

Članak 32.

Prilozi

Prilozi ovom Sporazumu čine njegov sastavni dio.

Članak 33.

Ratifikacija

1.   Ugovorne stranke odobravaju ovaj Sporazum u skladu s vlastitim postupcima. On stupa na snagu 1. srpnja 2009., pod uvjetom da su ugovorne stranke jedna drugu obavijestile prije tog datuma da su dovršile sve potrebne postupke.

2.   Ako ovaj Sporazum ne stupi na snagu 1. srpnja 2009., on će stupiti na snagu dan nakon datuma kada su ugovorne stranke jedna drugu obavijestile o dovršetku svih potrebnih postupaka.

3.   Do završetka postupaka iz stavaka 1. i 2., ugovorne stranke primjenjuju ovaj Sporazum privremeno od 1. srpnja 2009. ili od kasnijeg datuma koji su međusobno dogovorile.

4.   Čim stupi na snagu, ovaj će Sporazum zamijeniti sporazum od 21. studenoga 1990. između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije o pojednostavnjenju inspekcija i formalnosti u odnosu na prijevoz robe.

Članak 34.

Jezici

Ovaj je Sporazum sastavljen u dva primjerka na bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom i talijanskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni.

---

PRILOG I.

ULAZNE I IZLAZNE SKRAĆENE DEKLARACIJE

Članak 1.

Oblik i sadržaj ulazne i izlazne skraćene deklaracije

1.   Ulazne i izlazne skraćene deklaracije pripremaju se elektronički. Mogu se koristiti trgovački, lučki ili prijevozni dokumenti, pod uvjetom da sadrže potrebne informacije.

2.   Ulazna ili izlazna skraćena deklaracija sadrži informacije utvrđene za takve deklaracije u Prilogu 30.a Uredbi Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (1) (dalje u tekstu: „Uredba (EEZ) br. 2454/93”). Popunjava se u skladu s objašnjenjima u navedenom Prilogu 30.a. Ovjerava je osoba koja ju je popunila.

3.   Carinska tijela dopuštaju predavanje ulazne ili izlazne skraćene deklaracije na papiru ili nekom drugom mediju samo u sljedećim okolnostima:

(a)	ako računalni sustav carinskih tijela ne funkcionira;

(b)	ako elektronička aplikacija osobe koja predaje ulaznu ili izlaznu skraćenu deklaraciju ne funkcionira;

pod uvjetom da na te deklaracije primijene istu razinu upravljanja rizikom kao na carinske deklaracije izrađene pomoću tehnike obrade podataka.

Papirnate ulazne ili izlazne skraćene deklaracije potpisuje osoba koja ih je popunila. One sadrže informacije iz stavka 2. i praćene su, prema potrebi, tovarnim listom ili drugim relevantnim popisima.

4.   Svaka ugovorna stranka određuje uvjete i postupke kojima se osoba koja predaje ulaznu ili izlaznu skraćenu deklaraciju ovlašćuje promijeniti jedan ili više podataka iz deklaracije nakon što ju je predala.

Članak 2.

Iznimke od predavanja ulaznih i izlaznih skraćenih deklaracija

1.   Ulazna ili izlazna skraćena deklaracija ne zahtijeva se za sljedeću robu:

(a)	električna energija;

(b)	roba koja ulazi ili izlazi putem cjevovoda;

(c)	pisma, razglednice ili tiskanice, uključujući one na elektroničkim medijima;

(d)	roba koja se kreće prema pravilima Svjetske poštanske unije;

(e)

roba za koju je dopuštena usmena carinska deklaracija ili jednostavan prelazak granice u skladu s pravilima koja su utvrdile ugovorne stranke, osim paleta, kontejnera i prijevoznih sredstava za prijevoz cestom, željeznicom, zrakom, morem te unutarnjim plovnim putovima koji se koriste u skladu s ugovorom o prijevozu;

(f)	roba sadržana u osobnoj prtljazi putnika;

(g)	roba obuhvaćena karnetima ATA i CPD;

(h)	roba izuzeta prema Bečkoj konvenciji od 18. travnja 1961. o diplomatskim odnosima, Bečkoj konvenciji od 24. travnja 1963. o konzularnim odnosima ili drugim konzularnim konvencijama, ili Konvenciji iz New Yorka od 16. prosinca 1969. o specijalnim misijama;

(i)	oružje i vojna oprema koja se unosi u ili iznosi iz carinskog područja ugovorne stranke od strane tijela nadležnih za vojnu obranu države članice ili Švicarske, u vojnom prijevozu ili prijevozu koji se obavlja isključivo za potrebe vojnih tijela;

(j)

sljedeća roba koja se unosi u ili iznosi iz carinskog državnog područja ugovorne stranke izravno na ili s naftnih platformi ili proizvodnih platformi kojima upravlja osoba s poslovnim nastanom u carinskim državnim područjima ugovornih stranaka: — roba koja je bila ugrađena u takve platforme za potrebe njihove izgradnje, popravka, održavanja ili prenamjene, — roba koja se koristila za postavljanje ili opremanje navedenih platformi; druge potrepštine koje se koriste ili troše na navedenim platformama; i bezopasan otpad s navedenih platformi;

(k)	roba u pošiljkama čija stvarna vrijednost ne prelazi 22 EUR pod uvjetom da carinska tijela prihvaćaju, uz pristanak gospodarskog subjekta, provesti analizu rizika pomoću informacija koje su sadržane u ili koje daje sustav koji koristi gospodarski subjekt.

2.   Ulazna ili izlazna skraćena deklaracije ne zahtijeva se u slučajevima predviđenim međunarodnim sporazumom između ugovorne stranke i treće zemlje o sigurnosti, ako je proveden postupak utvrđen u članku 9. stavku 3. ovog Sporazuma.

3.   Ulazna ili izlazna skraćena deklaracija ne zahtijeva se u Zajednici za robu iz članka 181.c točaka (i) i (j), članka 592.a točaka (i) i (j) i članka 842.a stavka 2. točke (b) Uredbe (EEZ) br. 2454/93.

4.   Ulazna i izlazna skraćena deklaracija ne zahtijeva se u Švicarskoj za:

—	rezervne i zamjenske dijelove za ugradnju u zrakoplove radi njihovog popravka,

—	lubrikante i gorivo koji su potrebni za rad zrakoplova, i

—	hranu za konzumaciju u zrakoplovu,

koji su prethodno bili u carinskom skladištu u okviru švicarske zračne luke i potom preneseni do zrakoplova u skladu s odredbama koje je donijela Švicarska, pod uvjetom da ne utječu na razinu sigurnosti koju osigurava ovaj Sporazum.

Članak 3.

Mjesto za predavanje ulaznih i izlaznih skraćenih deklaracija

1.   Ulazna skraćena deklaracija predaje se nadležnom tijelu ugovorne stranke na čije se carinsko državno područje roba unosi iz treće zemlje. To tijelo provodi analizu rizika na temelju informacija sadržanih u deklaraciji i sve carinske provjere koje se smatraju potrebnim radi sigurnosti, uključujući slučajeve kada je roba namijenjena drugoj ugovornoj stranci.

2.   Izlazna skraćena deklaracija predaje se nadležnom tijelu ugovorne stranke na čijem se carinskom državnom području obavljaju formalnosti za izlazak u treće zemlje. Međutim, izlazna carinska deklaracije koja se koristi kao izlazna skraćena deklaracija predaje se nadležnom tijelu ugovorne stranke na čijem se carinskom državnom području obavljaju formalnosti za izvoz u treće zemlje. U svakom slučaju, nadležno tijelo provodi analizu rizika na temelju informacija sadržanih u deklaraciji i carinske provjere koje smatra potrebnim u sigurnosne svrhe.

3.   Kada roba koja se šalje u treću zemlju napušta carinsko državno područje ugovorne stranke kroz carinsko državno područje druge ugovorne stranke, nadležno tijelo prve ugovorne stranke dostavlja informacije iz članka 1. stavka 2. nadležnom tijelu druge ugovorne stranke.

Međutim, Zajednički odbor može odrediti slučajeve u kojima dostavljanje tih informacija nije potrebno sve dok to ne utječe na razinu sigurnosti osiguranu ovim Sporazumom.

Ugovorne stranke nastoje se međusobno povezati i koristiti zajednički sustav za prijenos podataka koji sadrži informacije potrebne za izlaznu skraćenu deklaraciju za predmetnu robu.

Ako ugovorna stranka ne može uspostaviti prijenos podataka iz prvog podstavka na dan primjene ovog Sporazuma, izlazna skraćena deklaracija za robu namijenjenu trećoj zemlji koja napušta ugovornu stranku kroz carinsko državno područje druge ugovorne stranke predaje se, osim u slučaju izravnog zračnog prometa, isključivo nadležnom tijelu druge ugovorne stranke.

Članak 4.

Rokovi za predavanje ulaznih i izlaznih skraćenih deklaracija

1.   Rokovi za predavanje ulaznih i izlaznih skraćenih deklaracija utvrđeni su u člancima 184.a i 592.b Uredbe (EEZ) br. 2454/93.

2.   Neovisno o stavku 1., svaka ugovorna stranka može odlučiti o drukčijim vremenskim rokovima:

—	u slučajevima prometa iz članka 3. stavka 3. radi obavljanja pouzdane analize rizika i presretanja pošiljaka u svrhu sigurnosnih carinskih provjera,

—	u slučaju međunarodnog sporazuma između ugovorne stranke i treće zemlje, ako je obavljen postupak iz članka 9. stavka 3. ovog Sporazuma.

---

(1)  SL L 253, 11.10.1993., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1192/2008 od 17. studenoga 2008. (SL L 329, 6.12.2008., str. 1.).

---

PRILOG II.

Ovlašteni gospodarski subjekt

GLAVA I.

DODJELA STATUSA OVLAŠTENOG GOSPODARSKOG SUBJEKTA

Članak 1.

Opće odredbe

1.   Kriteriji za dodjelu statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta uključuju:

(a)	zadovoljavajuće ispunjavanje carinskih zahtjeva;

(b)	učinkovit sustav upravljanja komercijalnim i, prema potrebi, prometnim evidencijama, što omogućuje provedbu odgovarajućih carinskih provjera u sigurnosne svrhe;

(c)	dokazanu financijsku solventnost; i

(d)	odgovarajuće standarde sigurnosti i zaštite.

2.   Svaka ugovorna stranka određuje postupke za traženje i dodjelu statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta i pravne učinke tog statusa.

3.   Ugovorne stranke osiguravaju da njihova carinska tijela nadziru ispunjavanje relevantnih uvjeta i kriterija od strane ovlaštenih gospodarskih subjekata i da preispituju te uvjete i kriterije, posebno u slučaju značajnih izmjena mjerodavnog zakonodavstva ili ako postoje dokazi na temelju kojih je utemeljeno smatrati da gospodarski subjekt više ne ispunjava primjenjive zahtjeve.

Članak 2.

Evidencija o ispunjavanju zahtjeva

1.   Evidencija o ispunjavanju carinskih zahtjeva smatra se zadovoljavajućom ako, u posljednje tri godine prije podnošenja zahtjeva, niti jedna od sljedećih osoba nije značajno povrijedila ili više puta povrijedila carinska pravila:

(a)	podnositelj zahtjeva;

(b)	osobe koje su zadužene za podnositelja zahtjeva ili koje imaju provjeru nad njegovom upravom;

(c)	ako je primjenjivo, pravni zastupnik podnositelja zahtjeva za carinska pitanja;

(d)	osoba koja je kod podnositelja zahtjeva zadužena za carinska pitanja.

2.   Evidencija o ispunjavanju carinskih zahtjeva može se smatrati zadovoljavajućom ako nadležno carinsko tijelo smatra da su povrede zanemarive u odnosu na veličinu ili broj carinskih operacija i da ne dovode u pitanje dobru vjeru podnositelja zahtjeva.

3.   Ako osobe koje provode provjeru nad trgovačkim društvom koje je podnijelo zahtjev imaju poslovni nastan ili prebivalište u trećoj zemlji, carinska tijela ocjenjuju njihovo ispunjavanje carinskih zahtjeva na temelju dostupne evidencije i informacija.

4.   Ako podnositelj zahtjeva postoji manje od tri godine, carinska tijela ocjenjuju njegovo ispunjavanje carinskih zahtjeva na temelju dostupne evidencije i informacija.

Članak 3.

Učinkovit sustav upravljanja komercijalnim i prijevoznim evidencijama

Kako bi omogućio carinskim tijelima da utvrde ima li podnositelj zahtjeva zadovoljavajući sustav upravljanja komercijalnom i, prema potrebi, prijevoznom evidencijom, podnositelj zahtjeva mora ispuniti sljedeće zahtjeve:

(a)	ima računovodstveni sustav koji je u skladu s opće prihvaćenim računovodstvenim načelima koja se primjenjuju na mjestu gdje se nalaze računi i koji olakšava carinsku provjeru koja se temelji na reviziji;

(b)	dopušta carinskim tijelima fizički ili elektronički pristup carinskoj i, ako je prikladno, prijevoznoj evidenciji;

(c)	ima upravnu organizaciju koja odgovara tipu i veličini poduzeća i koja je prikladna za upravljanje protokom robe te ima unutarnju kontrolu koja može prepoznati nezakonite ili nepravilne transakcije;

(d)	ima, prema potrebi, zadovoljavajuće postupke za izdavanje dozvola i uvoznih i/ili izvoznih ovlaštenja;

(e)	ima uspostavljane zadovoljavajuće postupke za arhiviranje evidencija i informacija trgovačkog društva i za zaštitu od gubitka informacija;

(f)	osigurava da su zaposlenici upoznati s potrebom informiranja carinskih tijela, u slučaju da je otkriveno neispunjavanje zahtjeva, te uspostavljanja odgovarajućih načina informiranja carinskih tijela o takvim slučajevima;

(g)	ima odgovarajuće zaštitne mjere informacijske tehnologije radi zaštite računalnog sustava podnositelja zahtjeva od neovlaštenog pristupa i radi osiguranja dokumentacije podnositelja zahtjeva.

Članak 4.

Financijska solventnost

1.   Za potrebe ovog članka, financijska solventnost znači dobro financijsko stanje koje je dovoljno za ispunjenje obveza podnositelja zahtjeva uzimajući u obzir obilježja vrste poslovne aktivnosti.

2.   Smatra se da je zadovoljen uvjet koji se odnosi na financijsku solventnost podnositelja zahtjeva ako se može dokazati solventnost u posljednje tri godine.

3.   Ako podnositelj zahtjeva postoji manje od tri godine, financijska solventnost ocjenjuje se na temelju dostupnih evidencija i informacija.

Članak 5.

Odgovarajući standardi sigurnosti i zaštite

1.   Standardi sigurnosti i zaštite podnositelja zahtjeva smatraju se odgovarajućim ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)	zgrade koje se koriste vezano uz operacije obuhvaćene ovom potvrdom izgrađene su od materijala koji onemogućuju nezakoniti ulazak i pružaju zaštitu od nezakonitog pristupa;

(b)	uspostavljene su odgovarajuće mjere za provjeru pristupa kako bi se spriječio neovlašteni pristup područjima za špediciju, utovarnim dokovima i područjima za rukovanje teretom;

(c)	mjere za rukovanje robom uključuju zaštitu od uvođenja, razmjene i gubitka materijala i neovlaštenog rukovanja jedinicama za teret;

(d)	prema potrebi, uspostavljeni su postupci za rukovanje uvoznim i/ili izvoznim dozvolama vezano uz zabrane i ograničenja i za razlikovanje te robe od druge robe;

(e)	podnositelj zahtjeva proveo je mjere koje omogućuju jasnu identifikaciju njegovih poslovnih partnera kako bi se osigurao međunarodni dostavni lanac;

(f)	podnositelj zahtjeva provodi, ako to dopušta zakonodavstvo, sigurnosnu provjeru budućih zaposlenika koji rade na osjetljivim radnim mjestima i provodi povremene sigurnosne provjere;

(g)	podnositelj zahtjeva osigurava da zaposlenici aktivno sudjeluju u programima sigurnosnog osvješćivanja.

2.   Ako je podnositelj zahtjeva, s poslovnim nastanom u Zajednici ili u Švicarskoj, nositelj međunarodno priznate sigurnosne potvrde koja je izdana na temelju međunarodnih konvencija, Europske sigurnosne i/ili zaštitne potvrde koja je izdana na temelju zakonodavstva Zajednice, međunarodne norme Međunarodne organizacije za normizaciju, europske norme Europske organizacije na normizaciju ili druge priznate potvrde, kriteriji iz stavka 1. smatraju se zadovoljenim u mjeri u kojoj su kriteriji za izdavanje tih potvrda identični ili odgovaraju onima utvrđenim u ovom Prilogu.

GLAVA II.

POVLASTICE DODIJELJENE OVLAŠTENIM GOSPODARSKIM SUBJEKTIMA

Članak 6.

Carinska tijela dodjeljuju ovlaštenim gospodarskim subjektima posebno sljedeće povlastice:

—

carinska tijela mogu obavijestiti ovlašteni gospodarski subjekt prije dolaska robe na carinsko državno područje ili otpreme robe iz njega da je, kao rezultat sigurnosne ili zaštitne analize rizika, pošiljka odabrana za daljnju fizičku inspekciju, ako to nema negativni učinak na inspekciju koja će biti provedena; carinska tijela mogu, međutim, obaviti fizičku inspekciju čak i kada ovlašteni gospodarski subjekt nije o tome obaviješten,

—

ovlašteni gospodarski subjekt može predati ulazne ili izlazne skraćene deklaracije u skladu s umanjenim zahtjevima vezano uz informacije koje je potrebno dati kako je utvrđeno u Prilogu 30.a Uredbi Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (1); međutim, ako je ovlašteni gospodarski subjekt prijevoznik, špediter ili carinski agent, on može koristiti te umanjene zahtjeve samo ako je uključen u uvoz ili izvoz robe u ime ovlaštenog gospodarskog subjekta,

—	ovlašteni gospodarski subjekti podliježu manjem broju fizičkih provjera i provjera dokumenata nego drugi gospodarski subjekti; carinska tijela, međutim, mogu odlučiti drukčije kako bi uzela u obzir posebnu prijetnju ili obveze za provjeru predviđene u drugom, ne-carinskom zakonodavstvu,

—

ako carinsko tijelo odluči nastaviti s inspekcijom pošiljke koja je obuhvaćena ulaznom ili izlaznom skraćenom deklaracijom koju je predao ovlašteni gospodarski subjekt, ta će inspekcija imati prioritet; osim toga, na zahtjev ovlaštenog gospodarskog subjekta, i u dogovoru s carinskim tijelom, ta se inspekcija može provoditi na drugome mjestu, a ne na onome gdje tijelo obično provodi svoje inspekcije.

GLAVA III.

OBUSTAVA I UKIDANJE STATUSA OVLAŠTENOG GOSPODARSKOG SUBJEKTA

Članak 7.

Obustava statusa

1.   Carinsko tijelo obustavlja status ovlaštenog gospodarskog subjekta u sljedećim slučajevima:

(a)	ako je utvrđeno neispunjavanje uvjeta ili kriterija za status ovlaštenog gospodarskog subjekta;

(b)	ako carinska tijela imaju razloga vjerovati da je ovlašteni gospodarski subjekt počinio djelo koje je uzrokovalo pokretanje kaznenog postupka i koje je vezano uz povredu carinskih pravila;

(c)	ako to zatraži ovlašteni gospodarski subjekt jer trenutačno ne može zadovoljiti uvjete ili kriterije za dodjelu statusa.

2.   Međutim, u slučaju iz stavka 1. točke (b), carinsko tijelo može odlučiti da ne obustavi status ovlaštenog gospodarskog subjekta ako smatra da je povreda od zanemarive važnosti u odnosu na broj ili veličinu carinskih postupaka i da ne dovodi u pitanje dobru vjeru ovlaštenog gospodarskog subjekta.

3.   Ako to zahtijeva razina opasnosti za sigurnost građana, javno zdravlje ili okoliš, obustava nastupa odmah.

4.   Obustava ne utječe na carinske postupke koji su započeti prije datuma obustave i još nisu dovršeni.

5.   Svaka ugovorna stranka određuje trajanje razdoblja obustave kako bi se gospodarskom subjektu omogućilo da uredi situaciju.

6.   Kada dotični gospodarski subjekt, u skladu sa zahtjevima carinskih tijela, poduzme mjere potrebne za ispunjenje uvjeta i kriterija koje ovlašteni gospodarski subjekt mora ispunjavati, carinsko tijelo ukida obustavu.

Članak 8.

Ukidanje statusa

1.   Carinsko tijelo ukida status ovlaštenog gospodarskog subjekta u sljedećim slučajevima:

(a)	u slučaju teške povrede carinskih pravila od strane ovlaštenog gospodarskog subjekta i kada su iscrpljeni svi pravni lijekovi;

(b)	ako ovlašteni gospodarski subjekt ne poduzme potrebne mjere tijekom razdoblja obustave iz članka 7. stavka 5.;

(c)	na zahtjev ovlaštenoga gospodarskog subjekta.

2.   Međutim, u slučaju iz točke (a), carinsko tijelo može odlučiti da ne ukine status ovlaštenog gospodarskog subjekta ako smatra da je povreda od zanemarive važnosti u odnosu na broj ili veličinu carinskih postupaka i da ne dovodi u pitanje dobru vjeru ovlaštenog gospodarskog subjekta.

3.   Ukidanje proizvodi učinke sljedećeg dana od dana obavijesti o ukidanju.

GLAVA IV.

RAZMJENA INFORMACIJA

Članak 9.

Komisija i nadležna švicarska tijela se redovito međusobno obavješćuju o identitetima njihovih ovlaštenih gospodarskih subjekata radi sigurnosti, uključujući sljedeće informacije:

(a)	identifikacijski broj gospodarskog subjekta (TIN - Trader Identification Number) u formatu koji je u skladu s propisima o Registraciji i identifikaciji ovlaštenih gospodarskih subjekata (EORI- Economic Operator Registration and Identification);

(b)	naziv i adresu ovlaštenog gospodarskog subjekta;

(c)	broj dokumenta kojim se dodjeljuje status ovlaštenog gospodarskog subjekta;

(d)	trenutačni status (važeći, obustavljen, ukinut);

(e)	razdoblja promijenjenog statusa;

(f)	datum kada potvrda stupa na snagu;

(g)	tijelo koje je izdalo potvrdu.

---

(1)  SL L 253, 11.10.1993., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1192/2008 od 17. studenoga 2008. (SL L 329, 6.12.2008., str. 1.).

---

PRILOG III.

ARBITRAŽNI POSTUPAK

1.	Ako se spor uputi na arbitražu, imenuju se tri arbitra, osim ako ugovorne stranke odluče drukčije.

2.	Svaka od ugovornih stranaka u roku od 30 dana imenuje jednog arbitra.

3.

Dva tako imenovana arbitra zajedničkim dogovorom imenuju glavnog arbitra koji nije državljanin niti jedne od ugovornih stranaka. Ako ne uspiju postići dogovor u roku od dva mjeseca od imenovanja, glavni arbitar bira se s popisa od sedam osoba koje je pripremio Zajednički odbor. Zajednički odbor priprema i ažurira taj popis u skladu sa svojim poslovnikom.

4.	Osim ako ugovorne stranke odluče drukčije, arbitražni sud donosi svoj poslovnik. Arbitražni sud donosi odluke većinom glasova.

---