(1)

Direktiva Vijeća 91/271/EEZ (4) značajno je izmijenjena nekoliko puta (5). S obzirom na daljnje izmjene tu bi direktivu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

Voda je primarno dobro za sve i pripada svima. Kao prirodni resurs koji je nužan, nezamjenjiv i neophodan za život, treba se razmatrati i integrirati u svojim trima dimenzijama: društvenoj, gospodarskoj i okolišnoj.

(3)

Direktivom 91/271/EEZ utvrđuje se pravni okvir za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda i ispuštanje biorazgradivih otpadnih voda iz određenih industrijskih sektora. Komunalne otpadne vode mogu nastati iz različitih mješavina sanitarnih otpadnih voda, oborinskih voda s urbaniziranih područja i otpadnih voda koje nisu sanitarne iz drugih izvora. Otpadne vode iz ustanova kao što su uredi, škole i kuhinje s pripremom hrane ikoje pretežito potječu iz ljudskog metabolizma smatraju se sanitarnim otpadnim vodama. Cilj je Direktive 91/271/EEZ zaštititi okoliš od štetnog utjecaja ispuštanja nedovoljno pročišćenih komunalnih otpadnih voda. Njome se doprinijelo postizanju ciljeva utvrđenih na temelju Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) i drugog relevantnog prava Unije. Ovom bi se Direktivom trebao nastaviti ostvarivati isti cilj i pritom doprinositi zaštiti javnog zdravlja u skladu s pristupom „jedno zdravlje”, čiji je cilj održivo uravnoteženje i optimiziranje zdravlja ljudi, životinja i ekosustava, u slučajevima u kojima se primjerice komunalne otpadne vode ispuštaju u vode za kupanje ili u vodna tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode za piće, ili u kojima se komunalne otpadne vode upotrebljavaju kao pokazatelj parametara relevantnih za javno zdravlje. Njome bi se također trebao osigurati pristup sanitarnim uvjetima i najvažnijim informacijama o upravljanju aktivnostima prikupljanja i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda. Ovom bi se Direktivom isto tako trebalo nastojati povećati sinergije prilagodbom klimatskim promjenama i djelovanjima u cilju obnove urbanih ekosustava, posebno s pomoću integriranog planiranja upravljanja komunalnim otpadnim vodama, uz optimalno iskorištavanje digitalizacije. Naposljetku, ovom bi se Direktivom trebalo doprinijeti postupnom smanjenju emisija stakleničkih plinova iz aktivnosti prikupljanja i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda, posebno daljnjim smanjenjem emisija dušika, ali i promicanjem energetske učinkovitosti i proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, čime bi se trebalo doprinijeti cilju klimatske neutralnosti do 2050. utvrđenom u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (7). U skladu s člankom 193. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), države članice mogu nadići minimalne zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi. Države članice mogle bi primjerice razmotriti primjenu strožih rokova ili pragova od onih iz ove Direktive, brže postizanje energetske ili klimatske neutralnosti ili uvođenje dodatnih zahtjeva u pogledu svojih nacionalnih sustava proširene odgovornosti proizvođača ili proširenje spektra primjene tih sustava.

(4)

Komisija je 2019. provela evaluaciju Direktive 91/271/EEZ u okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa („evaluacija”). Na temelju evaluacije postalo je jasno da je određene odredbe te direktive potrebno ažurirati. Utvrđena su tri važna izvora onečišćenja iz komunalnih otpadnih voda na koje nije u potpunosti odgovoreno tom direktivom, a koje je moguće izbjeći, a to su preljevi oborinskih voda i onečišćena ispuštanja oborinskih voda s urbaniziranih područja, potencijalno loše funkcioniranje pojedinačnih sustava, to jest sustava za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda koje ne ulaze u sustave prikupljanja, i male aglomeracije koje trenutačno nisu u potpunosti obuhvaćene Direktivom 91/271/EEZ. Ta tri izvora onečišćenja znatno opterećuju površinska vodna tijela u Uniji. Nadalje, u izvješću o evaluaciji istaknuta je i potreba za poboljšanjem transparentnosti i upravljanja aktivnostima u području komunalnih otpadnih voda, za iskorištavanjem potencijala u sektoru pročišćavanja komunalnih otpadnih voda za razvoj energije iz obnovljivih izvora i poduzimanje konkretnih koraka prema energetskoj neutralnosti kao doprinosa klimatskoj neutralnosti te za usklađivanjem nadzora komunalnih otpadnih voda u pogledu zdravstvenih parametara, kao što su virus bolesti COVID-19 i njegove varijante, radi potpore djelovanju u području javnog zdravlja.

(5)

Prema izvješću Europske agencije za okoliš (EEA) o europskim vodama iz 2018. male aglomeracije znatno opterećuju 11 % površinskih vodnih tijela u Uniji. Kako bi se bolje suzbilo onečišćenje iz takvih aglomeracija i spriječilo ispuštanje nepročišćenih komunalnih otpadnih voda u okoliš, područje primjene ove Direktive trebalo bi obuhvaćati sve aglomeracije od 1 000 ekvivalent stanovnika (ES) i više.

(6)

Kako bi se osiguralo djelotvorno pročišćavanje komunalnih otpadnih voda prije ispuštanja u okoliš, sve komunalne otpadne vode iz aglomeracija od 1 000 ES i više trebale bi se prikupljati u sustavima prikupljanja, osim ako države članice opravdaju potrebu odstupanja za upotrebu pojedinačnih sustava na temelju ove Direktive. Pri razgraničenju svojih aglomeracija države članice trebale bi uzeti u obzir indikativni referentni prag od 10 do 25 ES po hektaru, iznad kojeg se stanovništvo, moguće u kombinaciji s gospodarskim djelatnostima, koje je smješteno na određenom području smatra dovoljno koncentriranim. Ako sustavi prikupljanja već postoje, države članice trebale bi osigurati da su svi izvori sanitarnih otpadnih voda priključeni na njih.

(7)

Za provedbu novih zahtjeva uvedenih ovom Direktivom bit će potrebna znatna ulaganja. Stoga je potrebno uzeti u obzir specifičnu situaciju svake države članice i, prema potrebi, prilagoditi rokove za provedbu određenih strožih zahtjeva. Primjerice, državama članicama koje imaju velik broj malih aglomeracija na koje se odnose novi zahtjevi ove Direktive u pogledu prikupljanja i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda za aglomeracije od 1 000 do 2 000 ES, trebalo bi se omogućiti da u njihovu prvom nacionalnom programu provedbe produlje rokove za usklađivanje s tim novim zahtjevima. To bi trebalo vrijediti i za države članice koje imaju velik broj uređaja, na primjer iznad 50 %,, koje treba nadograditi za potrebe tercijarnog pročišćavanja u skladu s novim zahtjevima ove Direktive. Aglomeracije od manje od 2 000 ES u kojima su sustavi prikupljanja već uspostavljeni i u kojima se komunalne otpadne vode ispuštaju u uređaje za pročišćavanje smještene u drugoj aglomeraciji ne bi se trebale uračunavati pri izračunu postotaka za potrebe odstupanja od tih rokova. Nadalje, tri države članice koje su zadnje pristupile Uniji, odnosno Bugarska, Hrvatska i Rumunjska, morale su provesti novija ulaganja kako bi provele zahtjeve Direktive 91/271/EEZ. Osim toga, te države članice obilježava i velik broj ruralnih područja s velikim odljevom stanovništva, uz ruralno stanovništvo koje stari. Stoga je potrebno uzeti u obzir posebnu situaciju tih država članica tako da im se omogući da u svojem prvom nacionalnom programu provedbe produlje rokove za usklađivanje s tim novim zahtjevima.

(8)

Ako se tijekom radova na infrastrukturi kao što su izgradnja sustava prikupljanja ili uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda naiđe na arheološki vrijedne lokacije, takvi se radovi često odgađaju zbog potrebe za provođenjem arheoloških studija na lokaciji u skladu s nacionalnim pravom. Stoga je u tim posebnim slučajevima primjereno prilagoditi rokove za provedbu. Točnije, ako država članica utvrdi da je zbog potrebe za očuvanjem kulturne baštine osobito teško izgraditi potrebnu infrastrukturu, trebalo bi joj dopustiti da prilagodi rokove za provedbu u posebnim područjima i u skladu s time ažurira svoj nacionalni program provedbe. Produljenje rokova trebalo bi odrediti za svako područje i biti što je moguće kraće, ali ne dulje od osam godina. Kulturnu baštinu trebalo bi tumačiti u smislu članka 1. Konvencije UNESCO-a o svjetskoj baštini iz 1972.

(9)

Ako se može dokazati da uspostava sustava prikupljanja komunalnih otpadnih voda ili priključivanje na sustav prikupljanja ne bi donijelo nikakvu korist za okoliš ili zdravlje ljudi, ne bi bilo tehnički izvedivo ili bi podrazumijevalo prekomjerne troškove, i samo u tim slučajevima, državama članicama trebalo bi dopustiti upotrebu pojedinačnih sustava za prikupljanje, skladištenje i/ili pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, pod uvjetom da se njima osigurava ista razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi kao i sekundarno i tercijarno pročišćavanje. Pojedinačni sustavi mogu uključivati različite vrste sustava prikupljanja, skladištenja ili pročišćavanja, kao što su prirodna rješenja, mali sustavi pročišćavanja ili privremeni spremnici u kombinaciji s redovitim pražnjenjima u uređaje za pročišćavanje. Države članice također bi trebale razmjenjivati najbolje prakse o upotrebi i radu pojedinačnih sustava.

(10)

Države članice trebale bi uspostaviti nacionalne, regionalne ili lokalne registre za identifikaciju pojedinačnih sustava i privremenog skladištenja koji se upotrebljavaju na njihovu državnom području i poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da je projektiranje takvih sustava primjereno, da se sustavi pravilno održavaju i da podliježu redovitoj kontroli sukladnosti na temelju pristupa temeljenog na riziku. Države članice osobito bi trebale osigurati da pojedinačni sustavi koji se upotrebljavaju za prikupljanje, skladištenje ili pročišćavanje komunalnih otpadnih voda budu nepropusni i otporni na procjeđivanje te da se praćenje i pregled sustava provode u redovitim i utvrđenim vremenskim razmacima. Uzimajući u obzir nerazmjerne troškove prilagodbe projektiranja takvih sustava novim zahtjevima u pogledu projektiranja, ti se novi zahtjevi u pogledu projektiranja ne bi trebali primjenjivati na sustave uspostavljene prije stupanja na snagu ove Direktive. Ako se pojedinačni sustavi upotrebljavaju za prikupljanje ili pročišćavanje više od 2 % opterećenja komunalnih otpadnih voda na nacionalnoj razini iz aglomeracija od 2 000 ES i više, države članice trebale bi Komisiji dostaviti obrazloženja za upotrebu pojedinačnih sustava umjesto sustava prikupljanja, kojima se dokazuje usklađenost tih sustava s utvrđenim standardima na temelju ove Direktive i opisuju mjere poduzete za smanjenje upotrebe takvih sustava.

(11)

Kao posljedica oborina, kao što su kiša, snijeg ili otopljeni led, preljevi oborinskih voda i oborinske vode s urbaniziranih područja znatan su preostali izvor onečišćenja koje se ispušta u okoliš. Očekuje se da će se takvi preljevi i oborinske vode povećati zbog kombiniranih učinaka urbanizacije i postupnih promjena režima kiša povezanih s klimatskim promjenama. Stoga je infrastruktura za upravljanje komunalnim otpadnim vodama posebno osjetljiva na klimatske promjene. Rješenja za smanjenje tog izvora onečišćenja trebalo bi utvrditi na lokalnoj razini uzimajući u obzir posebne lokalne uvjete. Rješenja bi se trebala temeljiti na integriranom kvantitativnom i kvalitativnom upravljanju vodama u urbanim područjima. Stoga bi države članice trebale osigurati uspostavu integriranih planova upravljanja komunalnim otpadnim vodama na lokalnoj razini za sve aglomeracije od 100 000 ES i više jer su te aglomeracije odgovorne za znatan udio ispuštenog onečišćenja. Nadalje, trebalo bi uspostaviti i integrirane planove upravljanja komunalnim otpadnim vodama za aglomeracije između 10 000 ES i 100 000 ES u kojima preljevi oborinskih voda ili oborinske vode s urbaniziranih područja predstavljaju rizik za okoliš ili javno zdravlje. U tim bi planovima trebalo utvrditi mjere kojima se nastoji ograničiti onečišćenje zbog preljeva oborinskih voda na najviše 2 % godišnjeg opterećenja prikupljenih komunalnih otpadnih voda, izračunano u suhim vremenskim uvjetima na temelju onečišćujućih tvari iz tablica 1. i 2. u Prilogu I.

(12)

Ti bi planovi trebali uključivati mjere za smanjenje onečišćenja zbog preljeva oborinskih voda te bi se njima trebalo rješavati pitanje potencijalno znatnog onečišćenja koje dolazi iz odvojeno prikupljenih oborinskih voda s urbaniziranih područja, na primjer onečišćenja koje je posljedica prvog kišnog vala nakon dugih suhih razdoblja u gusto naseljenim područjima. Ti bi planovi trebali uključivati i mjere za sprečavanje onečišćenja na izvoru i davati prednost prirodnim rješenjima u odnosu na ona koja bi zahtijevala uspostavu sive infrastrukture. Te bi mjere mogle uključivati preventivne privremene mjere čiji je cilj izbjegavanje ulaska neonečišćene kišnice u sustave prikupljanja ili privremeno skladištenje uključujući prirodno zadržavanje vode i odgovarajuće pročišćavanje obilnih oborinskih voda ili preljeva koji su posljedica prvog kišnog vala. Države članice potiču se na povećanje zelenih i plavih površina u urbanim područjima te da uzmu u obzir platformu za ekologizaciju gradova koja pruža smjernice i znanje za potporu gradovima. Kako bi se osigurala odgovarajuća pokrivenost integriranim planovima upravljanja komunalnim otpadnim vodama i sveobuhvatno rješenje problemâ oborinskih voda, te bi planove trebalo utvrditi za područja odvodnje dotičnih aglomeracija.

(13)

Kako bi se osigurala troškovna učinkovitost integriranih planova upravljanja komunalnim otpadnim vodama, važno je da se temelje na najboljim praksama koje su već primijenjene u urbanim područjima. Stoga bi se mjere koje treba razmotriti trebale temeljiti na detaljnoj analizi lokalnih uvjeta i trebale bi dati prednost preventivnom pristupu čiji je cilj ograničavanje prikupljanja neonečišćene kišnice i optimiziranje upotrebe postojeće infrastrukture za ostvarivanje uštede energije i davanje doprinosa smanjenju emisija. Uz davanje prednosti zelenom i plavom razvoju i ulaganjima, nove sive infrastrukture trebalo bi predvidjeti samo tamo gdje je to apsolutno nužno.

(14)

Kako bi se okoliš, a posebno obalni i morski okoliš, uključujući zaštitu površinske, podzemne i vode za piće, i javno zdravlje zaštitili od štetnog utjecaja ispuštanja nedovoljno pročišćenih komunalnih otpadnih voda, na sva ispuštanja komunalnih otpadnih voda iz aglomeracija od 1 000 ES i više trebalo bi primijeniti sekundarno pročišćavanje. Zbog proširenja područja primjene ove Direktive s ciljem uključivanja manjih aglomeracija, državama članicama trebalo bi dati dovoljno vremena da uspostave potrebnu infrastrukturu za ispunjavanje obveza utvrđenih u ovoj Direktivi. Na sličan način, državama članicama trebalo bi dati dovoljno vremena da prilagode svoju infrastrukturu za pročišćavanje za aglomeracije koje svoje komunalne otpadne vode ispuštaju u obalne vode ili manje osjetljiva područja u kojima sekundarno pročišćavanje nije bilo potrebno na temelju Direktive 91/271/EEZ.

(15)

Za ispuštanja u visoka planinska područja, to jest područja iznad 1 500 m nadmorske visine, i male aglomeracije od manje od 2 000 ES u područjima s hladnim klimatskim uvjetima s prosječnom tromjesečnom temperaturom nižom od 6 oC na ulazu, u kojima je zbog niskih temperatura teško primijeniti djelotvorno biološko pročišćavanje, trebalo bi dopustiti primjenu manje strogog pročišćavanja od sekundarnog pročišćavanja, pod uvjetom da se detaljnim studijama dokaže da takva ispuštanja nemaju štetan učinak na okoliš ili zdravlje ljudi. Slično tome, to bi se odstupanje trebalo moći primjenjivati i na ispuštanja u duboke morske vode iz manjih aglomeracija od manje od 150 000 ES, smještenih u manje naseljenim najudaljenijim regijama s manje od 275 000 stanovnika, s nepovoljnom topografijom kao što su strme padine, koje komunalne otpadne vode ispuštaju u duboke morske vode na otvorenom oceanu, što pogoduje visokoj razini razrjeđivanja ispuštanja tih komunalnih otpadnih voda u prihvatne vode. Međutim, kako bi se osiguralo jednako postupanje prema svim državama članicama i visoka razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi na cijelom području Unije, to bi odstupanje trebalo ograničiti na 20 godina, koliko je potrebno za postupnu prilagodbu preostalih uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda na sekundarno pročišćavanje u onim područjima u kojima bi moglo biti teže primijeniti sekundarno pročišćavanje. To bi odstupanje trebalo odobriti pod uvjetom da detaljne studije dokažu da takva ispuštanja nemaju štetan učinak na okoliš ili zdravlje ljudi te da ne utječu na usklađenost prihvatnih voda s drugim relevantnim pravom Unije, kao što su Direktiva 2000/60/EZ, Direktiva 2006/7/EZ (8) ili Direktiva 2008/56/EZ (9) Europskog parlamenta i Vijeća.

(16)

Evaluacija je pokazala da su provedbom Direktive 91/271/EEZ postignuta znatna smanjenja emisija dušika i fosfora. Međutim, iz evaluacije je vidljivo da su uređaji za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda i dalje velik izvor ispuštanja tih onečišćujućih tvari u okoliš, što izravno dovodi do eutrofikacije vodnih tijela i morâ u Uniji. Dio tog onečišćenja može se izbjeći jer tehnički napredak i postojeće najbolje prakse pokazuju da su granične vrijednosti emisija utvrđene na temelju Direktive 91/271/EEZ za dušik i fosfor zastarjele i da ih je potrebno postrožiti, posebno za veće uređaje za pročišćavanje. Tercijarno pročišćavanje trebalo bi sustavno propisati za sve uređaje za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda od 150 000 ES i više jer su takvi uređaji velik preostali izvor ispuštanja dušika i fosfora.

(17)

Tercijarno pročišćavanje trebalo bi biti obvezno i u aglomeracijama od 10 000 ES i više koje ispuštaju u područjima koja su izložena eutrofikaciji ili riziku od eutrofikacije. Kako bi se osigurala koordinacija mjera za ograničavanje eutrofikacije na razini relevantnih slivova za cijelo područje sliva, te kako bi se osiguralo dosljedno određivanje osjetljivih područja u cijeloj Uniji, u ovoj bi Direktivi trebalo navesti područja u kojima se eutrofikacija smatra problemom u skladu s trenutačno dostupnim podacima. Usto, kako bi se osigurala usklađenost relevantnog prava Unije, države članice trebale bi za svoje državno područje utvrditi druga područja koja su izložena eutrofikaciji ili riziku od eutrofikacije i utvrditi jesu li ta područja osjetljiva na dušik ili fosfor, ili i na dušik i na fosfor, posebno na osnovi podataka prikupljenih na temelju Direktive Vijeća 91/676/EEZ (10), Direktive 2000/60/EZ i Direktive 2008/56/EZ. Stroža primjena graničnih vrijednosti, dosljednije i sveobuhvatnije utvrđivanje područja osjetljivih na eutrofikaciju i obveza osiguravanja tercijarnog pročišćavanja za sve velike uređaje, zajednički bi doprinijeli ograničavanju eutrofikacije. Budući da će to zahtijevati dodatna ulaganja na nacionalnoj razini, državama članicama trebalo bi dati dovoljno vremena za uspostavu potrebne infrastrukture.

(18)

Najnovije znanstvene spoznaje na kojima se temelji nekoliko strategija Komisije, kako su navedene u četirima komunikacijama Komisije, onoj od 16. siječnja 2018. naslovljenoj „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu”, onoj od 11. ožujka 2019. naslovljenoj „Strateški pristup Europske unije lijekovima u okolišu”, onoj od 14. listopada 2020. naslovljenoj „Strategija održivosti u području kemikalija – Prelazak na netoksični okoliš” i onoj od 12. svibnja 2021. naslovljenoj „Put prema zdravom planetu za sve – Akcijski plan EU-a: ‚Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla’”, naglašavaju potrebu za poduzimanjem mjera za rješavanje pitanja mikroonečišćujućih tvari, koje se sada redovito otkrivaju u svim vodama Unije. Neke od tih mikroonečišćujućih tvari opasne su za javno zdravlje i okoliš čak i u niskim koncentracijama, koje se broje u mikrogramima po litri ili manjima. Iako se neke mikroonečišćujuće tvari već uklone primarnim, sekundarnim i tercijarnim pročišćavanjem, trebalo bi uvesti dodatno pročišćavanje, tj. kvartarno pročišćavanje, kako bi se osiguralo uklanjanje velikog spektra preostalih mikroonečišćujućih tvari iz komunalnih otpadnih voda. Kvartarno pročišćavanje trebalo bi ponajprije usmjeriti na organske mikroonečišćujuće tvari koje čine znatan dio onečišćenja i za koje su tehnologije uklanjanja već osmišljene. Kvartarno pročišćavanje trebalo bi se propisati na temelju načela opreznosti u kombinaciji s pristupom koji se temelji na riziku. Stoga bi svi uređaji za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda od 150 000 ES i više trebali osigurati kvartarno pročišćavanje jer na te uređaje otpada znatan udio ispuštanja mikroonečišćujućih tvari u okoliš, a uklanjanje mikroonečišćujućih tvari u uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda na toj razini troškovno je učinkovito. Za uređaje za pročišćavanje od 150 000 ES i više države članice trebale bi osigurati davanje prednosti potrebnim ulaganjima kako bi se bez odgode opremili uređaji s najvećim rizicima za okoliš i zdravlje ljudi. Za aglomeracije od 10 000 ES i više od država članica trebalo bi zahtijevati primjenu kvartarnog pročišćavanja u područjima za koja je utvrđeno da su osjetljiva na onečišćenje mikroonečišćujućim tvarima na temelju jasnih kriterija koje bi trebalo definirati. Takva bi područja trebala uključivati lokacije na kojima ispuštanje pročišćenih komunalnih otpadnih voda u vodna tijela rezultira niskim omjerima razrjeđenja ili gdje se prihvatna vodna tijela upotrebljavaju za proizvodnju vode za piće, uzgoj školjkaša ili kao vode za kupanje. Države članice trebale bi moći ne primjenjivati kvartarno pročišćavanje u tim područjima ako procjena rizika pokaže da ne postoji potencijalna opasnost od mikroonečišćujućih tvari za okoliš ili zdravlje ljudi. Za sve druge vrste vodnih tijela u aglomeracijama od 10 000 ES i više države članice trebale bi procijeniti rizike koje ispuštanje mikroonečišćujućih tvari u komunalne otpadne vode predstavlja za okoliš ili javno zdravlje na temelju standardizirane procjene rizika i primijeniti kvartarno pročišćavanje samo ako je to potrebno u skladu s rezultatima procjene rizika. Ako postoji nekoliko uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u aglomeraciji od 10 000 ES i više koja je utvrđena kao osjetljiva na onečišćenje mikroonečišćujućim tvarima, samo oni uređaji koji ispuštaju u rizično područje trebali bi imati obvezu primjene kvartarnog pročišćavanja. Kako bi se državama članicama dalo dovoljno vremena za planiranje i izgradnju potrebne infrastrukture, zahtjev za kvartarnim pročišćavanjem trebao bi se postupno primjenjivati do 2045. s jasnim privremenim ciljevima.

(19)

Kako bi se osigurala kontinuirana usklađenost ispuštanja iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda sa zahtjevima za sekundarno, tercijarno i kvartarno pročišćavanje, uzorke bi trebalo uzimati u skladu sa zahtjevima ove Direktive i ti bi uzorci trebali biti u skladu s parametarskim vrijednostima koje su u njoj utvrđene. Kako bi se uzele u obzir moguće tehničke varijacije rezultata tih uzoraka, trebalo bi utvrditi najveći dopušteni broj uzoraka koji ne zadovoljavaju te parametarske vrijednosti.

(20)

Kvartarno pročišćavanje potrebno za uklanjanje mikroonečišćujućih tvari iz komunalnih otpadnih voda uključivat će dodatne troškove, kao što su troškovi povezani s praćenjem i troškovi nove napredne opreme koja će se ugraditi u određene uređaje za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Kako bi se pokrili ti dodatni troškovi i u skladu s načelom „onečišćivač plaća” iz članka 191. stavka 2. UFEU-a, ključno je da proizvođači koji stavljaju na tržište Unije proizvode koji sadržavaju tvari koje se na kraju vijeka upotrebe nalaze kao mikroonečišćujuće tvari u komunalnim otpadnim vodama preuzmu odgovornost za dodatno pročišćavanje potrebno za uklanjanje tih tvari, koje su nastale u okviru njihovih profesionalnih aktivnosti. Sustav proširene odgovornosti proizvođača najprikladnije je sredstvo za postizanje tog cilja jer bi se njime ograničio financijski učinak na porezne obveznike i vodne naknade, uz istodobno poticanje razvoja zelenijih proizvoda. U tom kontekstu proširena odgovornost proizvođača trebala bi se primjenjivati neovisno o tome jesu li proizvodi stavljeni na tržište ili su njihovi pojedinačni sastavni dijelovi proizvedeni u državi članici ili trećoj zemlji, i imaju li proizvođači registrirano sjedište u Uniji ili se proizvod stavlja na tržište putem digitalne platforme. Ostaci farmaceutskih i kozmetičkih proizvoda trenutačno predstavljaju glavne izvore mikroonečišćujućih tvari koje se nalaze u komunalnim otpadnim vodama za koje je potrebno kvartarno pročišćavanje. Stoga bi se proširena odgovornost proizvođača trebala primjenjivati na te dvije skupine proizvoda. Na temelju rezultata praćenja komunalnih otpadnih voda i najnovijih znanstvenih podataka Komisija bi trebala redovito evaluirati bi li u sustav proširene odgovornosti proizvođača trebalo uključiti druge proizvode.

(21)

Prema dostupnim podacima, moguće povećanje troškova proizvoda ili potencijalno smanjenje profitnih marži industrija koje stavljaju proizvode na tržište Unije, zbog primjene proširene odgovornosti proizvođača bilo bi na razini Unije marginalno i ne bi ugrozilo cjenovnu pristupačnost, raspoloživost ili dostupnost tih proizvoda na tržištu Unije. Međutim, države članice trebale bi uzeti u obzir moguće učinke primjene zahtjeva proširene odgovornosti proizvođača na dostupnost, raspoloživost i cjenovnu pristupačnost proizvoda na nacionalnoj razini, posebno lijekova, stavljenih na tržište Unije te moguće učinke primjene tih zahtjeva na jednake uvjete. Države članice mogu poduzeti mjere kako bi osigurale dostupnost dostatnih sredstava, među ostalim financiranjem dijela troškova kvartarnog pročišćavanja. S obzirom na to da države članice mogu odabrati različite pristupe u pogledu provedbe, pozornost bi trebalo posvetiti funkcioniranju unutarnjeg tržišta, a u svakoj predstojećoj evaluaciji ove Direktive Komisija bi trebala procijeniti sve moguće učinke u tom pogledu.

(22)

Izuzeća od obveza proširene odgovornosti proizvođača ipak bi trebala biti moguća. To bi trebao biti slučaj ako je ukupna količina tvari sadržanih u proizvodima koje proizvođač stavlja na tržište Unije mala, tj. manja od 1 tone godišnje, s obzirom na to da bi dodatno administrativno opterećenje za proizvođača u takvim slučajevima bilo nerazmjerno koristima za okoliš. Izuzeća bi trebala biti moguća i za dio proizvoda za koje proizvođač može dokazati da na kraju vijeka upotrebe proizvoda ne nastaju mikroonečišćujuće tvari ili ako se može dokazati da su ostaci proizvoda brzo biorazgradivi u otpadnim vodama i okolišu ili da ne dopiru do uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Komisija bi trebala utvrditi detaljne kriterije za identificiranje proizvoda stavljenih na tržište Unije koji ne stvaraju mikroonečišćujuće tvari u komunalnim otpadnim vodama na kraju svojeg vijeka upotrebe, uzimajući u obzir njihovu opasnost i njihove biorazgradivosti. Pri izradi tih kriterija Komisija bi trebala uzeti u obzir kriterije koji su već utvrđeni u Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (11), ali i znanstvene ili druge dostupne tehničke informacije, uključujući relevantne međunarodne norme. Ti bi se kriteriji trebali utvrditi prije nego što obveze predviđene u ovoj Direktivi stupe na snagu.

(23)

Kako bi se izbjegli mogući poremećaji na unutarnjem tržištu, ovom Direktivom trebalo bi utvrditi minimalne zahtjeve za provedbu sustava proširene odgovornosti proizvođača, a odluke u odnosu na praktičnu organizaciju tog sustava trebale bi se donositi na nacionalnoj razini. Kako bi se prednost dala zamjeni tvari i proizvoda koji stvaraju ostatke mikroonečišćujućih tvari u komunalnim otpadnim vodama, doprinosi proizvođača trebali bi biti razmjerni količinama tvari sadržanih u proizvodima koje stavljaju na tržište i opasnosti tih tvari i njihovih ostataka. Doprinosi bi trebali pokrivati, ali ne i premašiti troškove ulaganja i operativne troškove aktivnosti praćenja mikroonečišćujućih tvari, prikupljanja, izvješćivanja i nepristrane provjere statističkih podataka o količinama i opasnosti proizvoda stavljenih na tržište država članica te primjene kvartarnog pročišćavanja komunalnih otpadnih voda na učinkovit način. Ti bi doprinosi trebali pokrivati i operativne troškove već uspostavljenog kvartarnog pročišćavanja na datum stupanja na snagu ove Direktive ako je to potrebno za ispunjavanje obveza sustava proširene odgovornosti proizvođača. Trebali bi pokrivati i dio troškova ulaganja u pogledu uspostavljenog kvartarnog pročišćavanja, uzimajući u obzir amortizaciju ulaganja i rokove za obveze financiranja utvrđene ovom Direktivom. Budući da se komunalne otpadne vode pročišćavaju zajednički, primjereno je uvesti zahtjev da se proizvođači pridruže centraliziranoj organizaciji koja u njihovo ime može ispuniti njihove obveze u okviru proširene odgovornosti proizvođača.

(24)

Evaluacija je pokazala i da sektor pročišćavanja komunalnih otpadnih voda nudi priliku za znatno smanjenje vlastite potrošnje energije i proizvodnju obnovljive energije, na primjer s pomoću bolje upotrebe dostupnih površina u uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda za proizvodnju solarne energije ili proizvodnje bioplina iz mulja, kao i upotrebe toplinske ili kinetičke energije ili drugih obnovljivih izvora energije. Evaluacija je pokazala i da se, bez jasnih pravnih obveza, u tom sektoru može očekivati samo djelomičan napredak. U tom bi kontekstu od država članica trebalo zahtijevati da osiguraju da godišnja potrošnja energije u svim uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda na njihovu državnom području koji pročišćavaju opterećenje od 10 000 ES i više ne premašuje proizvodnju energije iz obnovljivih izvora kako je definirana u članku 2. točki 1. Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (12) u tim uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Kako bi se uzele u obzir posebnosti svakog uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, optimizirala potrebna ulaganja i osigurala potrebna fleksibilnost za postizanje cilja energetske neutralnosti, istodobno osiguravajući da se u potpunosti ostvari potencijal za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i uštedu energije, taj bi cilj trebalo ostvariti na nacionalnoj razini, umjesto za svaki pojedinačni uređaj za pročišćavanje. Trebalo bi uzeti u obzir svu energiju iz obnovljivih izvora koju proizvode upravitelji uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ili njihovi vlasnici, bilo na lokaciji ili izvan nje, kao što su hidraulička energija, solarna energija, toplinska energija, energija vjetra ili bioplin. Taj bi se cilj trebao postupno ostvariti privremenim ciljevima do 31. prosinca 2045. Ograničenu količinu energije iz nefosilnih goriva koja nije izravno povezana s aktivnostima pročišćavanja komunalnih otpadnih voda trebalo bi biti moguće kupiti iz vanjskih izvora 2040. i 2045. primjenom odstupanja povezanog s uvjetima. Energija iz obnovljivih izvora proizvedena od strane ili u ime vlasnika ili upravitelja uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ne bi trebala obuhvaćati kupljenu energiju iz obnovljivih izvora. Postizanjem tog cilja energetske neutralnosti doprinijet će se posebno smanjenju emisija stakleničkih plinova iz sektora pročišćavanja komunalnih otpadnih voda koje se mogu izbjeći, uz istodobno podupiranje ciljeva klimatske neutralnosti do 2050. i povezanih nacionalnih ciljeva i ciljeva Unije, kao što su ciljevi utvrđeni u Uredbi (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Međutim, inicijative za postizanje energetske neutralnosti ne bi trebale dovesti do povećanja emisija metana ili dušikova oksida. U skladu s Direktivom (EU) 2018/2001 države članice trebale bi olakšati postupke izdavanja dozvola za projekte u području energije iz obnovljivih izvora potrebne za postizanje energetske neutralnosti sektora pročišćavanja komunalnih otpadnih voda. Poticanjem proizvodnje bioplina ili solarne energije u EU-u uz istodobno jačanje mjera energetske učinkovitosti u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu” definiranim u Uredbi (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (14) i uz optimalno iskorištavanje digitalizacije, što znači da će se pri oblikovanju energetske politike i donošenju relevantnih odluka o ulaganju u najvećoj mogućoj mjeri uzimati u obzir troškovno učinkovite mjere energetske učinkovitosti, pomoći će se i smanjenju energetske ovisnosti Unije, što je jedan od ciljeva navedenih u Komunikaciji Komisije od 18. svibnja 2022. naslovljenoj „Plan REPowerEU”. To je u skladu i s Direktivom (EU) 2018/844 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i Direktivom (EU) 2018/2001, u kojima se lokacije za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda smatraju glavnim područjima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, što znači lokacije koje su posebno prikladne za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Kako bi se optimalnim mjerama postigao cilj energetske neutralnosti za svaki uređaj za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda i za sustav prikupljanja, države članice trebale bi osigurati da se energetski pregledi, kako su definirani u Direktivi (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća (16), provode svake četiri godine. Ti bi pregledi trebali uključivati i utvrđivanje potencijala za smanjenje potrošnje energije, troškovno učinkovitu oporabu i upotrebu otpadne topline na lokaciji ili putem sustava centralizirane energije, ili troškovno učinkovitu upotrebu ili proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u skladu s kriterijima utvrđenima u Prilogu VI. Direktivi 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(25)

Budući da smanjenja emisija metana imaju razmjerno veći učinak na ublažavanje klimatskih promjena od smanjenja emisija ugljikova dioksida, a sektor pročišćavanja komunalnih otpadnih voda utvrđen je kao jedan od glavnih sektora koji emitiraju emisije metana, taj bi sektor trebao pratiti i nastojati smanjiti emisije metana kako je navedeno u globalnoj obvezi smanjenja emisija metana, inicijativi pokrenutoj na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama u Glasgowu (COP 26), slično smanjenju emisija metana iz Uredbe (EU) 2024/1787 Europskog parlamenta i Vijeća (18), kako bi se osigurao doprinos sektora pročišćavanja komunalnih otpadnih voda prema postizanju cilja klimatske neutralnosti najkasnije do 2050., kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2021/1119.

(26)

Budući da prekogranična priroda onečišćenja voda zahtijeva suradnju susjednih država članica ili trećih zemalja u suzbijanju takvog onečišćenja i utvrđivanju mjera za uklanjanje izvora takvog onečišćenja, od država članica trebalo bi zahtijevati da se uzajamno obavješćuju ili da obavješćuju dotičnu treću zemlju ako znatno onečišćenje vode iz ispuštanja komunalnih otpadnih voda u jednoj državi članici ili trećoj zemlji utječe ili bi moglo utjecati na kvalitetu vode u drugoj državi članici ili trećoj zemlji. U slučaju slučajnog onečišćenja koje znatno utječe na nizvodna vodna tijela ta bi se obavijest trebala uputiti odmah te bi odgovore trebalo pravodobno priopćiti. Ako su države članice sklopile prethodne sporazume među sobom ili s trećim zemljama o pitanjima okoliša u vezi s vodama, suradnja putem tih sporazuma mogla bi se uzeti u obzir. O tom bi onečišćenju trebalo obavijestiti i Komisiju koja bi, ako je potrebno, trebala sudjelovati na sastancima na zahtjev država članica. Važno je riješiti i problem prekograničnog onečišćenja iz trećih zemalja koje dijele vodna tijela s nekim državama članicama. Kad je riječ o postupanju s onečišćenjem koje pristiže iz trećih zemalja ili dolazi u treće zemlje, suradnja i koordinacija s trećim zemljama može se provoditi u okviru Konvencije o zaštiti i upotrebi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) (19) ili drugih relevantnih regionalnih konvencija kao što su regionalne konvencije o morima ili rijekama.

(27)

Kako bi se osigurala zaštita okoliša i zdravlja ljudi, države članice trebale bi osigurati da se sustavi prikupljanja i uređaji za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda izgrađeni kako bi bili u skladu sa zahtjevima ove Direktive projektiraju, grade, vode i održavaju u cilju osiguravanja dostatnog radnog učinka u svim uobičajenim lokalnim klimatskim uvjetima. Budući da je infrastruktura za komunalne otpadne vode priznata kao kritični subjekti na temelju Direktive (EU) 2022/2557 Europskog parlamenta i Vijeća (20), države članice trebale bi osigurati i da se uređaji za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda i sustavi prikupljanja pri njihovu projektiranju, izgradnji i vođenju procjenjuju s obzirom na njihovu osjetljivost na ekstremne događaje koji nastaju zbog klimatskih promjena.

(28)

Uređaji za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda primaju i otpadne vode koje nisu sanitarne, uključujući industrijske otpadne vode, koje mogu sadržavati niz onečišćujućih tvari koje nisu izričito obuhvaćene Direktivom 91/271/EEZ, kao što su teški metali, mikroplastika, mikroonečišćujuće tvari i druge kemikalije, uključujući perfluoroalkilne i polifluoroalkilne tvari (PFAS-ovi). Takve otpadne vode koje nisu sanitarne mogu primjerice potjecati iz industrija, komercijalnih ustanova ili bolnica i drugih medicinskih ustanova. U većini je slučajeva prisutno slabo razumijevanje i slaba upoznatost s takvim onečišćenjem koje može dovesti do pogoršanja uspješnosti postupka pročišćavanja i doprinijeti onečišćenju prihvatnih voda te istodobno spriječiti oporabu mulja i ponovnu upotrebu pročišćenih otpadnih voda. Države članice stoga bi trebale redovito pratiti i izvješćivati o takvom onečišćenju koje nije iz sanitarnih otpadnih voda te koje ulazi u uređaje za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda i ispušta se u vodna tijela. Kako bi se onečišćenje iz ispuštanja otpadnih voda koje nisu sanitarne spriječilo na njegovu izvoru, ispuštanja iz industrija ili poduzeća priključenih na sustave prikupljanja trebala bi podlijegati prethodnim propisima ili posebnom odobrenju nadležnog tijela ili odgovarajućeg tijela, ili i jednom i drugom. Kako bi se osiguralo da su sustavi prikupljanja i uređaji za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda tehnički sposobni za prihvat i pročišćavanje pristiglog onečišćenja, prije izdavanja tih odobrenja ili donošenja tih propisa trebalo bi se savjetovati s upraviteljima koji upravljaju uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda koji primaju otpadne vode koje nisu sanitarne i informirati ih te bi oni trebali imati mogućnost uvida, na zahtjev, u izdana odobrenja radi eventualne prilagodbe svojih postupaka pročišćavanja. Ako se u ulaznim vodama utvrdi onečišćenje koje nije iz sanitarnih otpadnih voda, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere za smanjenje onečišćenja na izvoru poboljšanjem praćenja onečišćujućih tvari u sustavima prikupljanja kako bi se mogli utvrditi izvori onečišćenja i, prema potrebi, preispitivanjem odobrenja danih relevantnim, priključenim uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.

(29)

Vodni resursi Unije pod sve većim su pritiskom, što u nekim područjima Unije dovodi do trajne ili privremene nestašice vode. Sposobnost Unije da odgovori na sve veće pritiske na vodne resurse mogla bi se poboljšati širom ponovnom upotrebom pročišćenih komunalnih otpadnih voda, čime bi se ograničilo zahvaćanje pitke vode iz površinskih i podzemnih voda. Stoga bi trebalo poticati i primjenjivati ponovnu upotrebu pročišćenih komunalnih otpadnih voda kad god je to primjereno, posebno u područjima pogođenima nestašicom vode, i u sve odgovarajuće svrhe, uz istodobno osiguravanje minimalnog ekološkog protoka prihvatnih voda i uzimajući u obzir potrebu da se osigura postizanje ciljeva dobrog ekološkog i kemijskog stanja prihvatnih vodnih tijela, kako je definirano u Direktivi 2000/60/EZ. Kako bi se to postiglo, države članice trebale bi u svojoj ocjeni utjecaja provedenoj u skladu s Direktivom 2000/60/EZ provoditi praćenje učinka ponovne upotrebe pročišćenih komunalnih otpadnih voda na minimalni ekološki protok prihvatnih voda. Potencijal za ponovnu upotrebu pročišćenih komunalnih otpadnih voda trebalo bi procijeniti uzimajući u obzir planove upravljanja riječnim slivovima uspostavljene na temelju Direktive 2000/60/EZ i odluke država članica na temelju članka 2. stavka 2. Uredbe (EU) 2020/741 Europskog parlamenta i Vijeća (21), te potrebu da se osigura postizanje ciljeva dobrog ekološkog i kemijskog stanja prihvatnih vodnih tijela, kako je definirano u Direktivi 2000/60/EZ. Postavljanje strožih zahtjeva za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda i mjere za bolje praćenje, nadzor i smanjenje onečišćenja na izvoru utjecat će na kvalitetu pročišćenih komunalnih otpadnih voda pa će se time podupirati ponovna upotreba vode. Ako ponovna upotreba vode služi za poljoprivredno navodnjavanje, trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2020/741. Prema potrebi, kako bi se osigurala sigurna ponovna upotreba pročišćenih komunalnih otpadnih voda, države članice trebale bi razmotriti kvartarno pročišćavanje komunalnih otpadnih voda koje se ponovno upotrebljavaju ili će se ponovno upotrijebiti. Mjere za promicanje ponovne upotrebe komunalnih pročišćenih otpadnih voda i mjere takve ponovne upotrebe trebalo bi razmotriti u strategijama za otpornost voda na razini država članica, ako su takve strategije dostupne.

(30)

Hranjive tvari sadržane u komunalnim otpadnim vodama mogu biti korisne u slučajevima kada se pročišćene komunalne otpadne vode ponovno upotrebljavaju u poljoprivredi u skladu s Uredbom (EU) 2020/741. U tim slučajevima države članice trebale bi moći, pod posebnim uvjetima kako bi se osigurala najviša razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi, iskoristiti odstupanje od obveze primjene tercijarnog pročišćavanja u skladu s ovom Direktivom, i to samo za dio pročišćenih komunalnih otpadnih voda koji se ponovno upotrebljava u poljoprivredi.

(31)

Kako bi se osigurala pravilna provedba ove Direktive, a posebno pridržavanje graničnih vrijednosti emisija, važno je pratiti ispuštanja pročišćenih komunalnih otpadnih voda u okoliš. Praćenje bi se trebalo provoditi uspostavom obveznog sustava prethodnih propisa ili posebnih odobrenja, ili i jednog i drugog, na nacionalnoj razini kako bi se u okoliš ispuštale pročišćene komunalne otpadne vode. Usto, kako bi se spriječilo nenamjerno ispuštanje biomedija u okoliš iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda koji upotrebljavaju biomedij, ključno je u odobrenja ili propise za ispuštanje, ili i u jedne i u druge, uključiti posebne obveze stalnog praćenja i sprečavanja takvih ispuštanja. Takvi su biomediji obično izrađeni od plastike i mogu uključivati, među ostalim, bionosače, biokuglice ili kuglice od polistirena.

(32)

Države članice trebale bi prema potrebi prilagoditi svoju infrastrukturu za prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda s obzirom na veličinu svojeg stanovništva i povezano opterećenje sanitarnih otpadnih voda kako bi i dalje bile u skladu sa zahtjevima ove Direktive. Mogući učinak ispuštanja na vodna tijela koji proizlazi iz izgradnje i prilagodbe takvih infrastruktura ne bi se trebao smatrati kršenjem njihovih obveza iz Direktive 2000/60/EZ, pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti utvrđeni ovom Direktivom.

(33)

Kako bi se osigurala zaštita okoliša, izravna ispuštanja biorazgradivih otpadnih voda koje nisu sanitarne iz određenih industrijskih sektora u okoliš trebala bi podlijegati odgovarajućim zahtjevima. Tim bi se zahtjevima trebalo osigurati da izravna ispuštanja iz određenih industrijskih sektora podliježu sekundarnom, tercijarnom i kvartarnom pročišćivanju kako je potrebno za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi, te da su, nakon konačne analize, ispunjeni parametri utvrđeni za pročišćene otpadne voda ili je osigurana ista razina zaštite okoliša.

(34)

U skladu s člankom 168. stavkom 1. UFEU-a djelovanje Unije nadopunjuje nacionalne politike i usmjereno je na poboljšanje javnog zdravlja i sprečavanje bolesti. Kako bi se osigurala optimalna upotreba relevantnih javnozdravstvenih podataka dobivenih praćenjem komunalnih otpadnih voda, trebalo bi uspostaviti nadzor nad komunalnim otpadnim vodama i upotrebljavati ga u svrhu prevencije ili ranog upozoravanja, na primjer za otkrivanje određenih virusa u komunalnim otpadnim vodama kao znak pojave epidemija ili pandemija. Države članice trebale bi uspostaviti dijalog i koordinaciju nadležnih tijela odgovornih za javno zdravlje i nadležnih tijela odgovornih za upravljanje komunalnim otpadnim vodama. U kontekstu te koordinacije trebalo bi jasno raspodijeliti uloge, odgovornosti i troškove među tim nadležnim tijelima. Države članice trebale bi izraditi popis parametara relevantnih za javno zdravlje koje treba pratiti u komunalnim otpadnim vodama kao i učestalost i lokaciju uzorkovanja, uzimajući u obzir preporuke, među ostalim, Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), Tijela za pripravnost i odgovor na zdravstvene krize (HERA) i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), te razmotriti sljedeće zdravstvene parametre za uvrštavanje na takav popis: SARS-CoV-2 i njegove varijante, virus dječje paralize, virus gripe, nove patogene i sve druge parametre javnog zdravlja koji se mogu smatrati relevantnima. Na temelju informacija prikupljenih tijekom pandemije bolesti COVID-19 i iskustva stečenog provedbom Preporuke Komisije (EU) 2021/472 (22), u slučaju zdravstvene krize od država članica trebalo bi zahtijevati da prate relevantne zdravstvene parametre u komunalnim otpadnim vodama. Kako bi se osigurala primjena usklađenih metoda, države članice trebale bi u mjeri u kojoj je to moguće primjenjivati metode uzorkovanja i analize utvrđene u Preporuci (EU) 2021/472 za praćenje virusa SARS-CoV-2 i njegovih varijanti.

(35)

Unija prepoznaje važnost rješavanja pitanja antimikrobne rezistencije, posebno u Komunikaciji Komisije od 29. lipnja 2017. naslovljenoj „Europski akcijski plan ‚Jedno zdravlje’ za borbu protiv antimikrobne otpornosti (AMR)”, te je donijela Europski akcijski plan „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne rezistencije. Prema SZO-u, komunalne otpadne vode prepoznate su i dokumentirane kao glavni izvor antimikrobnih sredstava i njihovih metabolita te bakterija otpornih na antimikrobna sredstva i njihovih gena. Kako bi se povećala saznanja o glavnim izvorima antimikrobne rezistencije, trebalo bi uvesti obvezu praćenja prisutnosti antimikrobne rezistencije u komunalnim otpadnim vodama kako bi se dodatno razvile naše znanstvene spoznaje i potencijalno poduzele odgovarajuće mjere u budućnosti.

(36)

U ovoj se Direktivi pristup „jedno zdravlje”, kako ga tumači SZO, prepoznaje kao integrirani i ujedinjujući pristup čiji je cilj održiva ravnoteža i optimizacija zdravlja ljudi, životinja i ekosustavâ. Pristupom „jedno zdravlje” prepoznaje se da su zdravlje ljudi, domaćih i divljih životinja, biljaka i okoliša u širem smislu, uključujući ekosustave, usko povezani i međuovisni.

(37)

Kako bi se zaštitili okoliš i zdravlje ljudi, države članice trebale bi utvrditi i procijeniti rizike koje uzrokuje gospodarenje komunalnim otpadnim vodama. Procjena rizika mogla bi uključivati opsežan kemijski pregled, uključujući kemijske smjese, ili metode koje se temelje na biološkom učinku, ili i jedno i drugo, za utvrđivanje tvari koje izazivaju zabrinutost, među ostalim za vodni okoliš ili kvalitetu vode za piće ili vode za kupanje. Na temelju tog utvrđivanja i ako je to potrebno radi usklađivanja sa zahtjevima zakonodavstva Unije o vodama, države članice trebale bi poduzeti mjere za prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda koje su strože od mjera potrebnih za usklađivanje s minimalnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi. U skladu s člankom 191. stavkom 2. UFEU-a i uz mjere predviđene ili poduzete u skladu s člankom 11. stavkom 3. Direktive 2000/60/EZ, države članice trebale bi prioritetno promicati kontrolu onečišćujućih tvari na izvoru kako bi se spriječilo onečišćenje prihvatnih vodnih tijela. Države članice posebno bi trebale poduzeti preventivne mjere kako bi ograničile rizik od toga da namjerno i nenamjerno ispuštena mikroplastika dospije do komunalnih otpadnih voda i mulja.

(38)

Ovisno o situaciji, te strože mjere mogu među ostalim uključivati uspostavu sustava prikupljanja, izradu integriranih planova upravljanja komunalnim otpadnim vodama ili primjenu sekundarnog, tercijarnog ili kvartarnog pročišćavanja komunalnih otpadnih voda za aglomeracije ili uređaje za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda koji ne dosežu pragove izražene kao ES, što dovodi do primjene standardnih zahtjeva. Mogu uključivati i pročišćavanje koje je naprednije od onog potrebnog za ispunjavanje minimalnih zahtjeva ili dezinfekciju pročišćenih komunalnih otpadnih voda potrebnu za usklađivanje s Direktivom 2006/7/EZ.

(39)

Ciljem 6.2. UN-ova cilja održivog razvoja br. 6 o čistoj vodi i sanitarnim uvjetima od država članica zahtijeva se da se do 2030. ostvari pristup odgovarajućim i pravednim sanitarnim i higijenskim uvjetima za sve te iskorijeni vršenje nužde na otvorenom, posebno vodeći računa o potrebama žena, djevojčica i osoba u ranjivom položaju”. Sanitarni objekti trebali bi omogućiti sigurno upravljanje i zbrinjavanje ljudskog urina, fekalija i menstrualne krvi te promjenu proizvoda za menstruaciju. Nadalje, u 20. načelu europskog stupa socijalnih prava navodi se da svi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu i sanitarne uvjete. U tom kontekstu i u skladu s preporukama iz Smjernica SZO-a o sanitarnim uvjetima i zdravlju (23) te Protokolom o vodi i zdravlju uz Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera, sastavljenim u Londonu 17. lipnja 1999., države članice trebale bi riješiti pitanje pristupa sanitarnim uvjetima na nacionalnoj razini. To bi se trebalo postići djelovanjima kojima se osigurava pristup sanitarnim uvjetima za sve, na primjer uspostavom sanitarnih objekata u javnim prostorima, kao i poticanjem besplatne dostupnosti odgovarajućih sanitarnih objekata u javnim upravama i javnim zgradama ili osiguravanjem njihove pristupačnosti za sve, uključujući sve vrste objekata i usluga, kao što su nužnici s ispiranjem i suhi nužnici. Tom bi se infrastrukturom trebalo upravljati na siguran način, što znači da bi trebala biti dostupna svima, ako je primjereno, u svakom trenutku, uključujući osobe s posebnim potrebama, kao što su djeca, starije osobe, osobe s invaliditetom i beskućnici, da bi trebala biti smještena na lokacijama kojima se osigurava najveća moguća sigurnost korisnika te da bi trebala biti higijenski i tehnički sigurna za upotrebu. Takvi objekti ujedno bi trebali biti dostatni da zadovolje potrebe ljudi i da nema neopravdano dugog čekanja. O dostatnom broju sanitarnih objekata u javnim prostorima trebalo bi odlučiti na odgovarajućoj razini, uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti.

(40)

Specifičan položaj manjinskih kultura kao što su Romi i Putnici, bez obzira na to jesu li sjedilačke, a posebice izostanak pristupa vodi za piće, prepoznat je u Komunikaciji Komisije od 7. listopada 2020. naslovljenoj „Unija ravnopravnosti: Strateški okvir EU-a za jednakost, uključivanje i sudjelovanje Roma”, u kojoj se poziva na povećanje djelotvornog jednakog pristupa osnovnim uslugama. Općenito je primjereno da države članice posvete posebnu pozornost ranjivim skupinama ili skupinama koje su marginalizirane zbog čimbenika povezanih s njihovom socioekonomskom situacijom, etničkom pripadnošću, seksualnošću, rodom, invaliditetom, beskućništvom, pravnim statusom, vjerskim uvjerenjem ili drugim razlozima, i to poduzimanjem potrebnih mjera kako bi se tim skupinama osigurao pristup sanitarnim uvjetima. Važno je da je utvrđivanje tih skupina u skladu s člankom 16. stavkom 1. Direktive (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i Vijeća (24). Mjere za poboljšanje pristupa ranjivih i marginaliziranih skupina sanitarnim uvjetima mogu uključivati osiguravanje sanitarnih objekata u javnim i privatnim prostorima te zgradama javne uprave besplatno ili uz malu naknadu, poboljšanje ili održavanje priključka s odgovarajućim sustavima za prikupljanje komunalnih otpadnih voda te informiranje o najbližim sanitarnim objektima.

(41)

U skladu sa Smjernicama EU-a o ljudskim pravima u pogledu zdravstveno ispravne vode za piće i sanitarnih uvjeta, koje je Vijeće donijelo 17. lipnja 2019., posebna pozornost mora se posvetiti potrebama žena i djevojčica jer su one posebno ugrožene i izložene napadima, seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju, uznemiravanju i drugim prijetnjama njihovoj sigurnosti pri pristupu sanitarnim objektima izvan njihovih domova. To je u skladu sa zaključcima Vijeća o diplomaciji u području voda, usvojenima 19. studenoga 2018., u kojima se ponovno potvrđuje važnost uključivanja rodne perspektive u diplomaciju u području voda. Stoga bi države članice trebale obratiti posebnu pozornost na žene i djevojčice kao ranjivu skupinu te poduzeti potrebne mjere kako bi im se poboljšao ili održao siguran pristup sanitarnim uvjetima.

(42)

U evaluaciji je zaključeno da bi se gospodarenje muljem moglo poboljšati kako bi se bolje uskladilo s načelima kružnog gospodarstva i hijerarhije otpada kako je definirana u članku 4. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25). Mjere za bolje praćenje i smanjenje onečišćenja na izvoru uzrokovanog ispuštanjem otpadnih voda koje nisu sanitarne doprinijet će poboljšanju kvalitete proizvedenog mulja i osigurati njegovu sigurnu upotrebu u poljoprivredi. Kako bi se osigurala pravilna i sigurna oporaba hranjivih tvari iz mulja, uključujući kritičnu tvar fosfor, trebalo bi na razini Unije utvrditi minimalnu kombiniranu stopu ponovne upotrebe i recikliranja. Države članice trebale bi moći odabrati hoće li ponovno upotrijebiti i/ili reciklirati komunalne otpadne vode i/ili mulj radi oporabe fosfora. Kombiniranom minimalnom stopom ponovne upotrebe i recikliranja trebalo bi uzeti u obzir udio fosfora u mulju, koji se može razlikovati ovisno o području. Također bi trebalo uzeti u obzir razinu zasićenosti svakog nacionalnog tržišta, na primjer dostupnost drugih izvora fosfora iz organskih izvora, primjerice iz stočarstva, i mogućnosti njegove apsorpcije u poljoprivredi. Države članice trebalo bi poticati da prate mikroonečišćujuće tvari u mulju, posebno ako postoji rizik od akumulacije mikroonečišćujućih tvari u mulju i kada se on ponovno upotrebljava u poljoprivredi, kako bi se više saznalo o njegovoj prisutnosti i kako bi se zaštitili okoliš i zdravlje ljudi. Trebalo bi poticati pravilnu i sigurnu oporabu hranjivih tvari i njihovu ponovnu upotrebu u poljoprivredi kako bi se poduprla otpornost i održivost poljoprivrednog sektora i kako bi se doprinijelo strateškoj autonomiji industrije gnojiva u Uniji. U tom kontekstu države članice trebale bi, uzimajući u obzir nacionalne i lokalne mogućnosti valorizacije, poduzeti mjere za poticanje proizvodnje i kupnje oporabljenih hranjivih tvari iz komunalnih otpadnih voda i mulja. Pri ponovnoj upotrebi mulja u poljoprivredi posebnu pozornost trebalo bi posvetiti mikroplastici. Stoga bi mikroplastiku trebalo sustavno pratiti kada se mulj ponovno upotrebljava u poljoprivredi. Te su informacije neophodne za sigurno gospodarenje muljem u poljoprivredi i svaku moguću reviziju relevantne politike Unije.

(43)

Potrebno je primjereno praćenje kako bi se provjerila usklađenost s novim zahtjevima ove Direktive u pogledu mikroonečišćujućih tvari, onečišćenja koje nije iz sanitarnih otpadnih voda, energetske neutralnosti, preljeva oborinskih voda i oborinskih voda s urbaniziranih područja. Praćenje bi trebalo poduprijeti, ako je to tehnički izvedivo i primjereno, upotrebom digitalnih alata. Trebalo bi sustavno razmotriti upotrebu digitalnih alata, posebno za operativno upravljanje sustavima prikupljanja i uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Za provjeru usklađenosti kvartarnog pročišćavanja u pogledu smanjenja mikroonečišćujućih tvari u ispuštanjima komunalnih otpadnih voda dovoljno je pratiti ograničen skup reprezentativnih mikroonečišćujućih tvari. Učestalost praćenja trebala bi se nadovezati na trenutačne najbolje prakse, koje se trenutačno primjenjuju u Švicarskoj. Kako bi ostale troškovno učinkovite, te bi obveze trebalo prilagoditi veličini uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda i aglomeracija. Za potrebe takvog praćenja ovom Direktivom predviđa se provedba uzorkovanja. Prilikom svakog uzorkovanja uzima se uzorak na ulazu i izlazu uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Praćenjem će se doprinijeti i pružanju podataka za cjelokupni okvir za praćenje stanja okoliša kako je utvrđen u Osmom programu djelovanja za okoliš (26), a posebno će se doprinijeti okviru „Praćenje i izgledi za postizanje nulte stope onečišćenja” na kojem se temelji, koji je utvrđen u Komunikaciji Komisije od 12. svibnja 2021. naslovljenoj „Put prema zdravom planetu za sve, Akcijski plan EU-a: ‚Prema nultoj stopi onečišćenja zraka, vode i tla’”.

(44)

Mikroplastiku i relevantne mikroonečišćujuće tvari trebalo bi pratiti, prema potrebi, pri ispuštanjima uslijed preljeva oborinskih voda i oborinskih voda s urbaniziranih područja iz odvojenih sustava s reprezentativnim programom uzorkovanja koji omogućuje procjenu koncentracije u cilju modeliranja kvalitete vode. Emisije stakleničkih plinova trebalo bi, ovisno o slučaju, pratiti upotrebom analiza, izračuna ili modeliranja.

(45)

Kako bi se osigurali zaštita okoliša i poduzimanje odgovarajućeg djelovanja u okviru svake procjene rizika koju treba provesti za provedbu ove Direktive, kao i za provedbu drugog prava Unije, države članice trebale bi pratiti širok spektar onečišćujućih tvari na ulazima i izlazima uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Kako bi se izbjeglo nepotrebno opterećenje, trebalo bi pratiti samo onečišćujuće tvari za koje se očekuje da će se naći u komunalnim otpadnim vodama, uzimajući u obzir veliku raznolikost onečišćujućih tvari koje bi mogle dospjeti do uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, među ostalim iz izvora otpadnih voda koje nisu sanitarne. Države članice trebale bi moći smanjiti učestalost praćenja ako se u naknadnim kampanjama uzorkovanja ne pronađu onečišćujuće tvari. Točnije, novi podaci pokazuju da se PFAS-ovi nalaze u komunalnim otpadnim vodama, ponekad u visokim koncentracijama. Najnoviji znanstveni dokazi ukazuju na to da PFAS-ovi zbog svoje postojanosti izazivaju zabrinutost za okoliš i javno zdravlje. Stoga je ključno bolje razumjeti kretanja PFAS-ova prema okolišu i pratiti ih na ulazu i izlazu uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. To bi praćenje u prvoj fazi trebalo započeti kada ispuštanja dospiju do područja sliva koja se upotrebljavaju za vodozahvate vode za piće, zbog visokih rizika od izloženosti PFAS-ovima i njihova utjecaja na zdravlje.

(46)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i bolje iskoristile mogućnosti koje nudi digitalizacija, izvješćivanje o provedbi ove Direktive trebalo bi poboljšati i pojednostavniti ukidanjem obveze država članica da svake dvije godine izvješćuju Komisiju i da Komisija objavljuje dvogodišnja izvješća. Izvješćivanje bi trebalo zamijeniti zahtjevom da države članice uz potporu EEA-e poboljšaju postojeće nacionalne standardizirane skupove podataka uspostavljene na temelju Direktive 91/271/EEZ i da ih redovito ažuriraju. Komisija će te poboljšane skupove podataka upotrebljavati za provjeru usklađenosti s ovom Direktivom. Primjereno je da model izvješćivanja izradi EEA u suradnji s državama članicama. Komisiji i EEA-i trebalo bi omogućiti pristup nacionalnim bazama podataka. Kako bi se osiguralo pružanje potpunih informacija o primjeni ove Direktive, skupovi podataka trebali bi uključivati informacije o usklađenosti uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda sa zahtjevima pročišćavanja (uzorci koji jesu/nisu u skladu s vrijednostima parametara, opterećenja i koncentracije ispuštenih onečišćujućih tvari), o razini postizanja ciljeva energetske neutralnosti, o emisijama stakleničkih plinova iz uređaja za pročišćavanje iznad 10 000 ES i o mjerama koje su države članice poduzele u kontekstu preljeva oborinskih voda i oborinskih voda s urbaniziranih područja, pristupa sanitarnim uvjetima i pročišćavanja pojedinačnim sustavima. Nadalje, trebalo bi osigurati potpunu usklađenost s Uredbom (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (27) kako bi se optimizirala upotreba podataka i poduprla potpuna transparentnost. Informacije prikupljene s pomoću tih skupova podataka trebale bi poduprijeti usporedbu i razmjenu najboljih praksi na razini Unije u pogledu učinkovitosti uređajâ za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Administrativni teret pružanja informacija i podataka javnosti u svakom bi trenutku trebao biti u skladu s načelom proporcionalnosti.

(47)

Provedba Direktive 91/271/EEZ financira se iz vodnih naknada i javnih proračuna, uključujući financiranje sredstvima Unije. U budućnosti bi se proširenom odgovornošću proizvođača trebalo osigurati da troškove kvartarnog pročišćavanja barem djelomično snose dotične industrije i da ih dopunjuju druge vrste financiranja. Provedba Direktive 91/271/EEZ u prošlosti je primila i znatnu potporu kohezijske politike i programa Unije u okviru programa Obzor 2020. i LIFE. Kako bi se osigurala pravodobna i pravilna provedba ove Direktive, ključno je da države članice uspostave nacionalni program provedbe, uključujući izradu dugoročnih programa potrebnih ulaganja popraćenih strategijom financiranja. O tim bi nacionalnim programima provedbe trebalo izvijestiti Komisiju. Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje, taj se zahtjev ne bi trebao primjenjivati na države članice u kojima više od 95 % aglomeracija poštuje glavne obveze pročišćavanja i prikupljanja komunalnih otpadnih voda. Kako bi se nastavila provedba ove Direktive, Komisija bi trebala razmotriti nacionalne programe provedbe koje su države članice dostavile za pripremu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira i onih nakon toga, a države članice trebale bi bez odgode uspostaviti potreban sustav proširene odgovornosti proizvođača.

(48)

Sektor prikupljanja i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda specifičan je jer djeluje kao ograničeno tržište, pri čemu javna i mala poduzeća priključena na sustav prikupljanja nemaju mogućnost odabira upravitelja. Stoga je važno osigurati javni pristup ključnim pokazateljima uspješnosti upravitelja kao što su postignuta razina i troškovi pročišćavanja, potrošena i proizvedena energija te povezane emisije stakleničkih plinova i ugljični otisak. Kako bi se javnost bolje upoznala s implikacijama pročišćavanja komunalnih otpadnih voda, najvažnije informacije o godišnjim troškovima prikupljanja i pročišćavanja otpadnih voda za svako kućanstvo trebalo bi pružiti, barem u aglomeracijama iznad 10 000 ES, i po mogućnosti iznad 1 000 ES, na lako dostupan način, primjerice na računima, dok bi ostale detaljne informacije trebale biti dostupne na internetu, u formatu prilagođenom korisnicima, putem internetskih stranica upravitelja ili nadležnog tijela.

(49)

Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (28) jamči se pristup informacijama o okolišu u državama članicama u skladu s Konvencijom Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. („Aarhuška konvencija”) (29). Aarhuškom konvencijom obuhvaćene su široke obveze povezane sa stavljanjem informacija o okolišu na raspolaganje na zahtjev i s aktivnim širenjem tih informacija. Važno je da se odredbama ove Direktive koje se odnose na pristup informacijama i aranžmane za razmjene podataka ta direktiva dopunjuje utvrđivanjem obveze stavljanja na raspolaganje javnosti na internetu informacija o prikupljanju i pročišćavanju komunalnih otpadnih voda na način prilagođen korisnicima, a ne da se stvara zaseban pravni režim.

(50)

Za djelotvornost ove Direktive i njezin cilj zaštite javnog zdravlja u kontekstu politike Unije o okolišu zahtijeva se da se fizičke ili pravne osobe ili, prema potrebi, njihove propisno osnovane organizacije, mogu osloniti na nju u sudskim postupcima te da nacionalni sudovi mogu uzeti ovu Direktivu u obzir kao element prava Unije kako bi se, među ostalim, preispitale odluke nacionalnog tijela kada je to primjereno. Osim toga, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije te na temelju načela lojalne suradnje utvrđenog u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), sudovi država članica odgovorni su za osiguravanje sudske zaštite prava koja osoba ima na temelju prava Unije. Nadalje, člankom 19. stavkom 1. UEU-a od država članica zahtijeva se da osiguraju pravne lijekove dostatne za osiguranje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije. To bi trebalo učiniti u skladu s nacionalnim pravilima, a da se pritom odredba o naknadi štete ne liši njezine učinkovitosti. Osim toga, u skladu s Aarhuškom konvencijom, pripadnici zainteresirane javnosti imaju pristup pravosuđu kako bi doprinijeli zaštiti prava na život u okolišu koji je primjeren za osobno zdravlje i dobrobit.

(51)

Kako bi se ova Direktiva prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom određenih dijelova prilogâ u pogledu prilagodbe praćenja najsuvremenijim metodama praćenja, među ostalim s ciljem optimalnog iskorištavanja digitalnih alata i uzimanja u obzir relevantnih metoda koje se upotrebljavaju u drugom relevantnom pravu Unije, te evaluacije rezultata u pogledu zahtjeva za tercijarno i kvartarno pročišćavanje i u pogledu zahtjeva za prethodne propise i posebna odobrenja za ispuštanja otpadnih voda koje nisu sanitarne u sustave prikupljanja i uređaje za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda te u pogledu dopune ove Direktive utvrđivanjem minimalne kombinirane stope ponovne upotrebe i recikliranja fosfora iz mulja i iz komunalnih otpadnih voda, uzimajući u obzir dostupne tehnologije i resurse kao i gospodarsku održivost oporabe fosfora, te ažuriranjem informacija koje se pružaju javnosti na internetu i kućanstvima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (30). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(52)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje standarda za projektiranje pojedinačnih sustava, za utvrđivanje formata izvješćivanja i razine pojedinosti informacija u vezi s pojedinačnim sustavima, za utvrđivanje formata i metode procjene rizika koja će se koristiti u kontekstu kvartarnog pročišćavanja, za donošenje metoda praćenja i procjene za pokazatelje kvartarnog pročišćavanja i ciljeve u vezi s energetskom neutralnošću, za utvrđivanje zajedničkih uvjeta i kriterija za primjenu izuzeća za određene proizvode od proširene odgovornosti proizvođača, za utvrđivanje metodologija za potporu razvoju integriranih planova upravljanja komunalnim otpadnim vodama, za razvoj alternativnih pokazatelja za indikativni cilj smanjenja onečišćenja koji se temelji na opterećenju na temelju, primjerice, količine, broja preljeva oborinskih voda, količine ispuštenih oborinskih voda s urbaniziranih područja ili drugih relevantnih alternativnih pokazatelja te za utvrđivanje minimalne učestalosti uzorkovanja i metodologija za mjerenje antimikrobne rezistencije, izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova i mikroplastike u komunalnim otpadnim vodama i mulju, za utvrđivanje minimalnog popisa relevantnih onečišćujućih tvari koje će se vjerojatno naći u komunalnim otpadnim vodama, uključujući metodologiju za utvrđivanje relevantnih onečišćujućih tvari koje će se vjerojatno naći u komunalnim otpadnim vodama i kriterije za reviziju isključenja nekih onečišćujućih tvari koje treba pratiti, za uspostavu usklađene metodologije za mjerenje „perfluoroalkilnih i polifluoroalkilnih tvari (PFAS-ovi) – ukupno” i „zbroja PFAS-ova” u komunalnim otpadnim vodama te za donošenje formata i modaliteta za prikazivanje informacija o provedbi ove Direktive koje trebaju dostaviti države članice i koje sastavlja EEA. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (31).

(53)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimati potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Sankcije bi trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te bi, ovisno o slučaju, trebale uzimati u obzir financijsku situaciju fizičke ili pravne osobe koja se smatra odgovornom.

(54)

Komisija bi na temelju Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva trebala provesti evaluaciju ove Direktive u određenom roku nakon utvrđenog datuma za njezino prenošenje. Ta bi se evaluacija trebala temeljiti na iskustvu stečenom i podacima prikupljenima tijekom provedbe ove Direktive, na svim dostupnim preporukama SZO-a te na relevantnim znanstvenim, analitičkim i epidemiološkim podacima. U evaluaciji bi posebnu pozornost trebalo posvetiti analizi primjerenosti parametara javnog zdravlja koji se upotrebljavaju u nadzoru komunalnih otpadnih voda, analizi dodane vrijednosti obveznog praćenja parametara javnog zdravlja, analizi moguće potrebe za prilagodbom popisa proizvoda koji će biti obuhvaćeni sustavima proširene odgovornosti proizvođača, uključujući uvjete za izuzeća, analizi mogućih učinaka na funkcioniranje unutarnjeg tržišta potencijalno različitih stopa doprinosa za proizvođače koje su utvrdile države članice, analizi izvedivosti i primjerenosti razvoja sustava proširene odgovornosti proizvođača za proizvode koji stvaraju PFAS-ove i mikroplastiku, analizi dodane vrijednosti i primjerenosti zahtijevanja obveznih nacionalnih planova za ponovnu upotrebu vode, koji uključuju nacionalne ciljeve i mjere, evaluaciji cilja energetske neutralnosti kako bi se analiziralo tehničku i gospodarsku izvedivost i koristi za okoliš i klimu radi postizanja veće razine energetske autonomije u sektoru, evaluaciji mogućnosti za mjerenje izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova koje ispušta sektor komunalnih otpadnih voda, evaluaciji mogućnosti postizanja klimatske neutralnosti sektora pročišćavanja komunalnih otpadnih voda i vremena potrebnog da se to postigne te izvedivosti i primjerenosti utvrđivanja minimalnih stopa ponovne upotrebe i recikliranja u Uniji za dušik iz mulja ili iz komunalnih otpadnih voda, ili iz jednog i drugog.

(55)

Direktivom 91/271/EEZ predviđeni su posebni rokovi za Mayotte jer je 2014. uvršten među najudaljenije regije u smislu članka 349. UFEU-a. Stoga bi primjenu obveza uspostave sustava prikupljanja i primjene sekundarnog pročišćavanja na komunalne otpadne vode iz aglomeracija od 2 000 ES i više trebalo odgoditi u odnosu na Mayotte.

(56)

Primjereno je razmotriti posebnu situaciju Mayottea i drugih najudaljenijih regija Unije, kako je navedeno u članku 349. UFEU-a, kojim se predviđaju posebne mjere za potporu tim regijama. Kad je riječ o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda tih područja, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti teškoj topografiji i izoliranosti tih područja.

(57)

Kako bi se osigurao kontinuitet zaštite okoliša, važno je da države članice zadrže barem trenutačnu razinu tercijarnog pročišćavanja do početka primjene novih zahtjeva za smanjenje fosfora i dušika. Stoga bi se članak 5. Direktive 91/271/EEZ trebao nastaviti primjenjivati do početka primjene tih novih zahtjeva.

(58)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno zaštititi okoliš i javno zdravlje, doprinijeti postizanju klimatske neutralnosti prikupljanja i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda, poboljšati pristup sanitarnim uvjetima i osigurati redovito praćenje parametara relevantnih za javno zdravlje, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(59)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s Direktivom 91/271/EEZ. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz te direktive.

(60)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo direktiva, koji su navedeni u dijelu B Priloga VII.,

1.

„komunalne otpadne vode” znači bilo što od sljedećeg:

2.

„sanitarne otpadne vode” znači otpadne vode iz stambenih objekata, uslužnih objekata i ustanova koje potječu uglavnom iz ljudskog metabolizma ili iz aktivnosti kućanstava, ili iz jednog i drugog;

3.

„otpadne vode koje nisu sanitarne” znači otpadne vode, osim sanitarnih otpadnih voda i oborinskih voda s urbaniziranih područja, koje se ispuštaju iz prostora koji se upotrebljavaju za obavljanje trgovačkih, industrijskih ili gospodarskih djelatnosti;

4.

„aglomeracija” znači područje na kojem je stanovništvo izraženo u ekvivalentu stanovnika, u kombinaciji ili bez kombinacije s gospodarskim djelatnostima, dovoljno koncentrirano da se komunalne otpadne vode prikupljaju i odvode u jedan uređaj za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ili više njih ili do jedne krajnje točke ispuštanja ili više njih;

5.

„oborinske vode s urbaniziranih područja” znači oborine u aglomeracijama prikupljene mješovitim ili razdjelnim sustavima odvodnje;

6.

„preljev oborinskih voda” znači ispuštanje nepročišćenih komunalnih otpadnih voda uzrokovano oborinama ili kvarovima sustava iz mješovitih sustava odvodnje u prihvatne vode;

7.

„sustav prikupljanja” znači sustav cjevovoda u kojima se prikupljaju i odvode komunalne otpadne vode;

8.

„mješoviti sustav odvodnje” znači jedinstveni cjevovod u kojem se prikupljaju i odvode komunalne otpadne vode, uključujući oborinske vode s urbaniziranih područja;

9.

„razdjelni sustav odvodnje” znači cjevovod kojim se odvojeno prikuplja i odvodi jedno od sljedećeg:

10.

„1 ekvivalent stanovnik” ili „1 ES” znači organsko biorazgradivo opterećenje po danu, iskazano kao petodnevna biokemijska potrošnja kisika (BPK5) od 60 g kisika dnevno;

11.

„primarno pročišćavanje” znači obrada komunalnih otpadnih voda fizikalnim ili kemijskim procesom, ili i jednim i drugim, koji obuhvaća taloženje suspendiranih krutih tvari ili druge procese u kojima se BPK5 ulaznih otpadnih voda smanjuje za najmanje 20 % prije ispuštanja, a ukupne suspendirane krute tvari ulaznih otpadnih voda smanjuju se za najmanje 50 %;

12.

„sekundarno pročišćavanje” znači obrada komunalnih otpadnih voda procesom koji općenito obuhvaća biološku obradu sa sekundarnim taloženjem ili drugim procesom kojim se smanjuje biorazgradiva organska tvar iz komunalnih otpadnih voda;

13.

„tercijarno pročišćavanje” znači obrada komunalnih otpadnih voda procesom kojim se u komunalnim otpadnim vodama smanjuju dušik ili fosfor, ili i dušik i fosfor;

14.

„kvartarno pročišćavanje” znači obrada komunalnih otpadnih voda procesom kojim se smanjuje širok spektar mikroonečišćujućih tvari u komunalnim otpadnim vodama;

15.

„mulj” znači organski i anorganski ostaci koji su posljedica pročišćavanja komunalnih otpadnih voda u uređaju za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, isključujući sitni šljunak, mast, drugi otpad i sve druge ostatke probira i ostatke iz faze prije pročišćavanja;

16.

„eutrofikacija” znači obogaćivanje voda hranjivim tvarima, osobito spojevima dušika ili fosfora, ili i dušika i fosfora, što uzrokuje ubrzani rast algi i viših oblika biljnog života koji dovodi do neželjenog poremećaja ravnoteže organizama prisutnih u vodi i kvalitete dotične vode;

17.

„mikroonečišćujuća tvar” znači tvar kako je definirana u članku 3. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (32), uključujući proizvode njezine razgradnje, koja je obično prisutna u vodnom okolišu, komunalnim otpadnim vodama ili mulju i koja se može smatrati opasnom za okoliš ili zdravlje ljudi na temelju relevantnih kriterija utvrđenih u dijelovima 3. i 4. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1272/2008, čak i u niskim koncentracijama;

18.

„omjer razrjeđivanja” znači omjer prosjeka godišnjeg protoka prihvatnih voda u posljednjih pet godina na točki ispuštanja i prosjeka godišnje količine komunalnih otpadnih voda ispuštenih u površinske vode u posljednjih pet godina;

19.

„proizvođač” znači svaki proizvođač, uvoznik ili distributer koji na profesionalnoj osnovi stavlja proizvode na tržište države članice, među ostalim putem ugovora na daljinu kako su definirani u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (33);

20.

„organizacija za odgovornost proizvođača” znači nacionalno priznata organizacija koja je osnovana kako bi se proizvođačima omogućilo ispunjavanje njihovih obveza iz članaka 9. i 10.;

21.

„sanitarni uvjeti” znači objekti i usluge za sigurno, higijensko, zaštićeno i društveno i kulturno prihvatljivo upravljanje i zbrinjavanje ljudskog urina i fekalija te za promjenu i zbrinjavanje menstrualnih proizvoda, kojima se osigurava privatnost i jamči dostojanstvo;

22.

„antimikrobna rezistencija” znači sposobnost mikroorganizama da prežive ili da rastu u prisutnosti određene koncentracije antimikrobne tvari koja je obično dovoljna da inhibira ili ubije mikroorganizme iste vrste;

23.

„jedno zdravlje” znači jedno zdravlje kako je definirano u članku 3. točki 7. Uredbe (EU) 2022/2371 Europskog parlamenta i Vijeća (34);

24.

„zainteresirana javnost” znači javnost na koju utječu ili bi mogli utjecati ili koja ima interes u donošenju odluke o provedbi obveza utvrđenih u članku 6., 7. ili 8. ove Direktive; za potrebe ove definicije, za nevladine organizacije koje promiču zaštitu okoliša ili zdravlja ljudi i ispunjavaju sve uvjete propisane nacionalnim zakonodavstvom smatra se da imaju interes;

25.

„biomedij” znači svaka vrsta podloge, obično izrađena od plastike, koja se upotrebljava za razvoj bakterija potrebnih za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda;

26.

„stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje proizvoda na raspolaganje na tržištu države članice;

27.

„opterećenje” znači količina organske biorazgradive tvari izmjerene kao BPK5 u komunalnim otpadnim vodama, izražena u ES, ili bilo koje onečišćujuće tvari ili hranjive tvari, izražena u jedinici mase po vremenu;

28.

„pojedinačni sustav” znači sanitarni objekt koji prikuplja, skladišti, pročišćava ili zbrinjava sanitarne otpadne vode iz zgrada ili dijelova zgrada koji nisu priključeni na sustav prikupljanja.

(a)

identificiraju osobe bez pristupa ili s ograničenim pristupom sanitarnim objektima, uz poseban naglasak na ranjive i marginalizirane skupine, te navode razloge za taj nedostatak pristupa;

(b)

procjenjuju mogućnosti poboljšavanja pristupa sanitarnim objektima za takve osobe;

(c)

za sve aglomeracije od 10 000 ES i više potiču uspostavu dovoljnog broja sanitarnih objekata u javnim prostorima koji su besplatno i, posebno za žene, sigurno dostupni te osiguravaju odgovarajuće informiranje javnosti o tim objektima;

(d)

za sve aglomeracije od 5 000 ES i više potiču nadležna tijela da stave na raspolaganje dovoljan broj besplatnih sanitarnih objekata u javnim zgradama, posebno u upravnim zgradama;

(e)

potiču stavljanje na raspolaganje sanitarnih objekata za sve, besplatno ili uz nisku naknadu, u restoranima, trgovinama i sličnim privatnim prostorima dostupnima javnosti.