(1)

Direktivom 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuje se zahtjev da potrošački proizvodi moraju biti sigurni i da tijela država članica za nadzor tržišta moraju poduzimati mjere protiv opasnih proizvoda, kao i razmjenjivati informacije u tu svrhu putem sustava Unije za brzu razmjenu informacija (RAPEX).

(2)

Direktivu 2001/95/EZ potrebno je revidirati i ažurirati u kontekstu razvoja novih tehnologija i internetske prodaje kako bi se osigurali dosljednost s razvojem zakonodavstva Unije o usklađivanju i zakonodavstva o normizaciji, bolje funkcioniranje opoziva proizvoda zbog sigurnosti te jasniji okvir za proizvode koji imitiraju hranu, koji su dosad bili regulirani Direktivom Vijeća 87/357/EEZ (4). Radi jasnoće direktive 2001/95/EZ i 87/357/EEZ trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom.

(3)

Uredba je primjeren pravni instrument jer se njome određuju jasna i detaljna pravila kojima se državama članicama ne omogućuje različito prenošenje u nacionalno zakonodavstvo. Odabirom uredbe umjesto direktive omogućuje se i bolje ostvarenje cilja osiguravanja koherentnosti sa zakonodavnim okvirom za nadzor tržišta za proizvode obuhvaćene područjem primjene zakonodavstva Unije o usklađivanju jer se i u tom području primjenjuje uredba, i to Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Naposljetku, takvim će se odabirom dodatno smanjiti regulatorno opterećenje putem dosljednom primjenom pravila o sigurnosti proizvoda u cijeloj Uniji.

(4)

Cilj je ove Uredbe doprinijeti ostvarenju ciljeva iz članka 169. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Njome bi se osobito trebalo nastojati osigurati zdravlje i sigurnost potrošača te funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu proizvoda namijenjenih potrošačima.

(5)

Cilj ove Uredbe trebao bi biti zaštita potrošača i njihove sigurnosti kao jedno od temeljnih načela pravnog okvira Unije, a koje je sadržano u Povelji Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Opasni proizvodi mogu imati vrlo negativne posljedice za potrošače i građane. Svi potrošači, uključujući najranjivije skupine kao što su djeca, starije osobe ili osobe s invaliditetom, imaju pravo na sigurne proizvode. Potrošači bi trebali imati na raspolaganju dostatna sredstva za provedbu tog prava, a države članice trebale bi imati odgovarajuće instrumente i mjere za provedbu ove Uredbe.

(6)

Unatoč razvoju sektorskog zakonodavstva Unije o usklađivanju koje se odnosi na sigurnosne aspekte određenih proizvoda ili kategorija proizvoda, praktički je nemoguće donijeti pravo Unije za sve potrošačke proizvode koji postoje ili bi se mogli razviti. Stoga postoji potreba za široko utemeljenim zakonodavnim okvirom horizontalne prirode kako bi se popunile praznine i dopunile odredbe u postojećem ili predstojećem sektorskom zakonodavstvu Unije o usklađivanju i osigurala zaštita potrošača koja nije na drugi način osigurana tim zakonodavstvom, osobito radi postizanja visoke razine zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača, kako se zahtijeva u člancima 114. i 169. UFEU-a.

(7)

Istodobno, u pogledu proizvoda koji podliježu sektorskom zakonodavstvu Unije o usklađivanju, trebalo bi jasno utvrditi područje primjene pojedinih dijelova ove Uredbe kako bi se izbjeglo preklapanje odredbi i osigurao jasan pravni okvir.

(8)

Iako se pojedine odredbe ove Uredbe, kao što je većina obveza gospodarskih subjekata, ne bi trebale primjenjivati na proizvode obuhvaćene zakonodavstvom Unije o usklađivanju, određene druge odredbe ove Uredbe komplementarne su zakonodavstvu Unije o usklađivanju te bi se stoga trebale primjenjivati na takve proizvode. Posebno bi se opći zahtjev za sigurnost proizvoda i s njim povezane odredbe trebali primjenjivati na potrošačke proizvode obuhvaćene zakonodavstvom Unije o usklađivanju kad određene vrste rizika nisu obuhvaćene tim zakonodavstvom Unije o usklađivanju. Odredbe ove Uredbe koje se odnose na obveze pružatelja internetskih platformi za trgovanje, obveze gospodarskih subjekata u slučaju nesreća, pravo potrošača na informacije i pravno sredstvo te opoziv proizvoda zbog sigurnosti trebale bi se primjenjivati na proizvode obuhvaćene zakonodavstvom Unije o usklađivanju u mjeri u kojoj u tom zakonodavstvu ne postoje posebne odredbe s istim ciljem. Isto tako, RAPEX se već upotrebljava za potrebe zakonodavstva Unije o usklađivanju, kako je navedeno u članku 20. Uredbe (EU) 2019/1020: stoga bi se odredbe ove Uredbe kojima se uređuju sustav Safety Gate i njegov rad trebale primjenjivati na proizvode obuhvaćene zakonodavstvom Unije o usklađivanju.

(9)

Proizvodi projektirani isključivo za profesionalnu uporabu koji su se naknadno pojavili na potrošačkom tržište trebali bi podlijegati ovoj Uredbi jer mogu predstavljati rizik za zdravlje i sigurnost potrošača kad se rabe u razumno predvidljivim uvjetima.

(10)

Lijekovi podliježu procjeni prije stavljanja u promet, a ona uključuje posebnu analizu rizika i koristi. Ti bi se proizvodi stoga trebali isključiti iz područja primjene ove Uredbe.

(11)

Pravom Unije o hrani, hrani za životinje i povezanim područjima uspostavlja se poseban sustav kojim se osigurava sigurnost proizvoda koji su njime obuhvaćeni. Naime, za hranu i hranu za životinje uspostavljen je poseban pravni okvir ponajprije Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Nadalje, hrana i hrana za životinje uređene su i Uredbom (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća (7) kojom se osigurava usklađen pristup u pogledu službenih kontrola za provjeru usklađenosti s propisima o hrani i hrani za životinje te pravilima o zdravlju i dobrobiti životinja. Stoga bi proizvode koji čine hranu i hranu za životinje trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe, osim materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom u mjeri u kojoj je riječ o rizicima koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (8) ili drugim posebnim propisom o hrani koji obuhvaća samo kemijske i biološke rizike povezane s hranom.

(12)

Živo bilje podliježe posebnom pravnom okviru, posebno predviđenom Uredbom (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća (9), kojom se uzimaju u obzir posebnosti tih proizvoda kako bi se osigurala sigurnost potrošača.

(13)

Nusproizvodi životinjskog podrijetla su materijali životinjskog podrijetla koje ljudi ne konzumiraju. Ti proizvodi, kao što je hrana za životinje, podliježu posebnom pravnom okviru predviđenome ponajprije Uredbom (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(14)

Sredstva za zaštitu bilja, koja se nazivaju i pesticidima, podliježu posebnim odredbama za njihovo odobravanje na nacionalnoj razini, na temelju Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (11), te bi ih stoga također trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe.

(15)

Zrakoplovi iz članka 2. stavka 3. točke (d) Uredbe (EU) 2018/1139 Europskog parlamenta i Vijeća (12) podliježu regulatornoj kontroli država članica s obzirom na njihov ograničeni rizik za sigurnost civilnog zrakoplovstva. Ti bi se zrakoplovi stoga trebali isključiti iz područja primjene ove Uredbe.

(16)

Zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi trebali bi se primjenjivati na rabljene proizvode ili proizvode koji se popravljaju, obnavljaju ili recikliraju i koji ponovno ulaze u lanac opskrbe u okviru trgovačke djelatnosti, osim onih proizvoda za koje potrošač ne može razumno očekivati da ispunjavaju najsuvremenije sigurnosne norme, kao što su proizvodi za koje je izričito navedeno da ih treba popraviti ili obnoviti, ili koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu kao kolekcionarski predmeti od povijesne važnosti.

(17)

Usluge ne bi trebale biti obuhvaćene ovom Uredbom. Međutim, kako bi se zaštitili zdravlje i sigurnost potrošača, proizvodi koji se isporučuju ili stavljaju na raspolaganje potrošačima u kontekstu pružanja usluga, uključujući proizvode kojima su potrošači izravno izloženi tijekom pružanja usluge, trebali bi biti obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe. Međutim, oprema kojom se potrošači voze ili putuju, ako tom opremom izravno upravlja pružatelj usluga u kontekstu usluge prijevoza, trebala bi biti isključena iz područja primjene ove Uredbe jer se ona mora regulirati u vezi sa sigurnošću pružene usluge.

(18)

Antikviteti, kao što su umjetnička djela ili kolekcionarski predmeti, posebne su kategorije proizvoda za koje se ne može očekivati da ispunjavaju sigurnosne zahtjeve utvrđene ovom Uredbom te bi ih stoga trebalo isključiti iz njezina područja primjene. Međutim, kako bi se spriječilo da se za druge proizvode pogrešno smatra da pripadaju tim kategorijama, potrebno je uzeti u obzir da su umjetnička djela proizvodi izrađeni isključivo u umjetničke svrhe, da su kolekcionarski predmeti dovoljno rijetki i od povijesnog ili znanstvenog interesa da bi se opravdalo njihovo prikupljanje i očuvanje te da su antikviteti, ako već nisu umjetnička djela ili kolekcionarski predmeti ili oboje, iznimne starosti. Pri procjeni je li proizvod antikvitet, kao što je umjetničko djelo ili kolekcionarski predmet, mogao bi se uzeti u obzir Prilog IX. Direktivi Vijeća 2006/112/EZ (13).

(19)

Svjetska zdravstvena organizacija zdravlje definira kao stanje potpune tjelesne, duševne i socijalne dobrobiti, a ne samo kao odsutnost bolesti ili nemoći.

(20)

Prodaja na daljinu, uključujući internetsku prodaju, isto bi tako trebala biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. Internetska prodaja stalno raste te se na taj način stvaraju novi poslovni modeli, novi izazovi u vezi sa sigurnošću proizvoda i novi sudionici na tržištu, kao što su pružatelji internetskih platformi za trgovanje.

(21)

U slučaju proizvoda koji se nudi na prodaju na internetu ili drugim sredstvima prodaje na daljinu, proizvod bi se trebao smatrati stavljenim na raspolaganje na tržištu ako je ponuda za prodaju usmjerena na potrošače u Uniji. U skladu s primjenjivim pravilima Unije o međunarodnom privatnom pravu, trebalo bi provesti analizu svakog pojedinačnog slučaja kako bi se utvrdilo je li ponuda usmjerena na potrošače u Uniji. Trebalo bi smatrati da je ponuda za prodaju usmjerena na potrošače u Uniji ako relevantni gospodarski subjekt na bilo koji način usmjerava svoje aktivnosti na državu članicu. Za analizu svakog pojedinačnog slučaja trebalo bi uzeti u obzir relevantne čimbenike, kao što su zemljopisna područja na koja je moguća otprema, dostupni jezici koji se upotrebljavaju za ponudu ili naručivanje, sredstva plaćanja, upotreba valute države članice ili naziv domene registriran u jednoj od država članica. U slučaju internetske prodaje, sama činjenica da je sučelje gospodarskih subjekata ili pružatelja internetskih platformi za trgovanje dostupno u državi članici u kojoj potrošač ima poslovni nastan ili boravište nije dovoljna.

(22)

U skladu s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u ovoj Uredbi gospodarski subjekti trebali bi biti obvezni na tržište stavljati samo sigurne proizvode. Takva visoka razina sigurnosti trebala bi se ponajprije postići dizajnom i obilježjima proizvoda, uzimajući u obzir predviđenu i predvidljivu upotrebu i uvjete upotrebe proizvoda. Preostale rizike, ako postoje, trebalo bi ublažiti određenim zaštitnim mjerama, kao što su upozorenja i upute.

(23)

Sigurnost proizvoda trebalo bi procijeniti uzimajući u obzir sve relevantne aspekte proizvoda, osobito njegove karakteristike, kao što su fizičke, mehaničke i kemijske karakteristike, i njegovo prezentiranje, kao i posebne potrebe i rizike koje proizvod predstavlja za određene kategorije potrošača koji će vjerojatno upotrebljavati proizvode, osobito djecu, starije osobe i osobe s invaliditetom. Ti rizici mogu uključivati i rizik za okoliš ako predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost potrošača. U toj bi se procjeni trebao uzeti u obzir rizik koji digitalno povezani proizvodi predstavljaju za zdravlje, među ostalim rizik za mentalno zdravlje, posebno ranjivih potrošača, osobito djece. Stoga bi pri procjeni sigurnosti digitalno povezanih proizvoda koji će vjerojatno utjecati na djecu proizvođači trebali osigurati da proizvodi koje stavljaju na raspolaganje na tržištu zadovoljavaju najviše standarde integrirane sigurnosti, zaštite i privatnosti u najboljem interesu djece. Nadalje, ako su potrebne posebne informacije kako bi proizvodi bili sigurni za određenu kategoriju osoba, pri procjeni sigurnosti proizvoda trebalo bi uzeti u obzir i prisutnost tih informacija i njihovu dostupnost. Sigurnost svih proizvoda treba procijeniti uzimajući u obzir potrebu da proizvod bude siguran tijekom cijelog životnog vijeka.

(24)

Proizvodi koji se spajaju na druge proizvode ili neugrađeni proizvodi koji utječu na način na koji drugi proizvod funkcionira mogu predstavljati rizik za sigurnost proizvoda. Taj aspekt treba uzeti u obzir kao potencijalni rizik. Povezivanje i međusobna povezanost proizvoda s vanjskim proizvodima ne bi smjeli ugroziti njegovu sigurnost.

(25)

Nove tehnologije mogle bi predstavljati nove rizike za zdravlje i sigurnost potrošača ili promijeniti način na koji bi se postojeći rizici mogli ostvariti, kao što je vanjski zahvat kojim se mijenjaju proizvod ili njegove karakteristike. Nove tehnologije mogle bi znatno izmijeniti izvorni proizvod, primjerice ažuriranjem softvera, koje bi zatim trebalo podvrgnuti novoj procjeni rizika ako bi ta znatna izmjena utjecala na sigurnost proizvoda.

(26)

Posebni kibersigurnosni rizici koji utječu na sigurnost potrošača te protokoli i certifikacije mogu se rješavati sektorskim zakonodavstvom. Međutim, u slučajevima kada se to sektorsko zakonodavstvo ne primjenjuje trebalo bi osigurati da relevantni gospodarski subjekti i nacionalna tijela pri projektiranju proizvoda i njihovoj procjeni uzmu u obzir rizike povezane s novim tehnologijama kako bi se osiguralo da promjene koje se uvode u proizvod ne dovode u pitanje njegovu sigurnost.

(27)

Kako bi se olakšala učinkovita i dosljedna primjena općeg sigurnosnog zahtjeva utvrđenog u ovoj Uredbi, važno je koristiti europske norme koje obuhvaćaju određene proizvode i rizike. Europske norme, na koje su upućivanja objavljena u skladu s Direktivom 2001/95/EZ, trebale bi i dalje osiguravati pretpostavku sukladnosti s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u ovoj Uredbi. Zahtjevi za normizaciju koje Komisija izdaje u skladu s Direktivom 2001/95/EZ trebali bi se smatrati zahtjevima za normizaciju izdanima u skladu s ovom Uredbom. U slučaju da su istom normom obuhvaćeni različiti rizici ili kategorije rizika, sukladnost proizvoda s dijelom norme koji obuhvaća relevantni rizik ili kategoriju rizika također bi samom proizvodu dala pretpostavku sigurnosti u pogledu relevantnog rizika ili kategorije rizika.

(28)

Ako Komisija utvrdi potrebu za europskom normom kojom se osigurava usklađenost određenih proizvoda s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u ovoj Uredbi, trebala bi primijeniti relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (14) te od jedne ili više europskih organizacija za normizaciju zatražiti da izradi nacrt norme ili odredi normu koja je primjerena za osiguravanje da se proizvodi koji su s njom sukladni smatraju sigurnima.

(29)

Proizvodi mogu predstavljati različite rizike za različite spolove, što bi se trebalo uzimati u obzir pri provedbi aktivnosti normizacije kako bi se izbjegla odstupanja u pogledu sigurnosti, a time i rodna nejednakost u pogledu sigurnosti. U Deklaraciji o rodno osjetljivim normama Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu navodi se nekoliko mjera koje bi nacionalna tijela za norme i organizacije koje razvijaju norme trebale uvrstiti u svoj akcijski plan za rodno osjetljive norme i razvoj normi, kako bi se postigle rodno uravnotežene, reprezentativne i uključive norme.

(30)

Uz prilagodbu Uredbe (EU) br. 1025/2012 trebalo bi uvesti poseban postupak za donošenje posebnih sigurnosnih zahtjeva uz pomoć specijaliziranog odbora predviđenog ovom Uredbom.

(31)

U slučaju da ne postoje europske norme, nacionalno pravo države članice u kojoj se proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu kojim se utvrđuju zdravstveni i sigurnosni zahtjevi trebalo bi biti u skladu s pravom Unije, posebno s člancima 34. i 36. UFEU-a.

(32)

Gospodarski subjekti trebali bi imati proporcionalne obveze u pogledu sigurnosti proizvoda s obzirom na svoju ulogu u lancu opskrbe kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača, a istodobno i učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Svi gospodarski subjekti koji sudjeluju u lancu opskrbe i distribucije trebali bi poduzeti odgovarajuće mjere kojima osiguravaju da stavljaju na raspolaganje na tržištu isključivo proizvode koji su sigurni i sukladni s ovom Uredbom. Potrebno je osigurati jasnu i proporcionalnu raspodjelu obveza koje odgovaraju ulozi svakog subjekta u opskrbnom i distribucijskom procesu. Na primjer, kad je riječ o provjeri jesu li proizvođač i, prema potrebi, uvoznik ispunili svoje obveze, od distributera bi se trebalo zahtijevati samo da provodi činjenične provjere, a ne procjenu informacija koje su oni dostavili. Gospodarski subjekti mogli bi dodatno pružiti informacije o identifikaciji proizvoda i gospodarskih subjekata te upute i sigurnosne informacije u digitalnom obliku s pomoću elektroničkih rješenja, kao što su QR kod ili podatkovni matrični kod.

(33)

Proizvođači bi trebali izraditi tehničku dokumentaciju o proizvodima koje stavljaju na tržište, koja bi trebala sadržavati potrebne informacije kako bi se dokazalo da su ti proizvodi sigurni. Tehnička dokumentacija trebala bi se temeljiti na internoj analizi rizika koju provodi proizvođač. Količina informacija koju treba navesti u tehničkoj dokumentaciji trebala bi biti razmjerna složenosti proizvoda i mogućim rizicima koje je utvrdio proizvođač. Proizvođači bi posebno trebali dostaviti opći opis proizvoda i elemente potrebne za procjenu njegove sigurnosti. U slučaju složenih proizvoda ili proizvoda koji predstavljaju moguće rizike, informacije koje je potrebno pružiti možda će trebati opsežniji opis proizvoda. U takvim slučajevima trebalo bi uključiti i analizu tih rizika i tehnička sredstva donesena za ublažavanje ili uklanjanje rizika. Ako je proizvod u skladu s europskim normama ili drugim elementima koji se primjenjuju kako bi se ispunio opći sigurnosni zahtjev utvrđen u ovoj Uredbi, trebalo bi navesti i popis relevantnih europskih normi ili drugih elemenata.

(34)

Svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište stavlja proizvod pod svojim imenom ili trgovačkim znakom ili proizvod znatno izmijeni tako da bi to moglo utjecati na sukladnost sa zahtjevima ove Uredbe trebala bi se smatrati proizvođačem i trebala bi preuzeti obveze proizvođača.

(35)

Izmjena proizvoda fizičkim ili digitalnim sredstvima mogla bi utjecati na prirodu i karakteristike proizvoda na način koji nije bio predviđen početnom procjenom rizika proizvoda i koji bi mogao ugroziti sigurnost proizvoda. Takva bi se izmjena stoga trebala smatrati znatnom izmjenom i, ako nije učinjena od strane potrošača ili u njegovo ime, trebala bi dovesti do toga da se proizvod smatra novim proizvodom drugog proizvođača. Kako bi se osigurala usklađenost s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u ovoj Uredbi, osoba koja provodi tu znatnu izmjenu trebala bi se smatrati proizvođačem i podlijegati istim obvezama. Taj bi se zahtjev trebao primjenjivati samo na izmijenjeni dio proizvoda, pod uvjetom da izmjena ne utječe na proizvod u cjelini. Da bi se izbjeglo nepotrebno i nerazmjerno opterećenje, od osobe koja provodi znatnu izmjenu ne bi trebalo zahtijevati ponavljanje ispitivanja i izradu nove dokumentacije za one aspekte proizvoda na koje izmjena ne utječe. Osoba koja provodi znatnu izmjenu trebala bi biti zadužena za dokazivanje da izmjena ne utječe na proizvod kao cjelinu.

(36)

Sami gospodarski subjekti trebali bi uspostaviti interne postupke za provjeru sukladnosti putem kojih bi interno osiguravali učinkovito i brzo izvršavanje svojih obveza, kao i uvjete za pravodobnu reakciju u slučaju opasnog proizvoda.

(37)

Kako bi se spriječilo stavljanje opasnih proizvoda na tržište, gospodarski subjekti trebali bi biti obvezni u svoje proizvodne ili marketinške aktivnosti uključiti interne postupke kojima se osigurava usklađenost s relevantnim zahtjevima ove Uredbe. Takve interne postupke trebali bi odrediti sami gospodarski subjekti u odnosu na svoju ulogu u lancu opskrbe i vrstu predmetnih proizvoda te se oni mogu temeljiti, na primjer, na organizacijskim postupcima, smjernicama, normama ili na imenovanju ad hoc upravitelja. Uspostava i oblik takvih internih postupaka trebala bi i dalje biti isključiva odgovornost relevantnih gospodarskih subjekata.

(38)

Ključna je suradnja svih gospodarskih subjekata i pružatelja internetskih platformi za trgovanje s tijelima za nadzor tržišta kako bi se uklonili ili ublažili rizici za relevantne proizvode koji se stavljaju na raspolaganje na tržištu. Međutim, zahtjevi koje im upućuju tijela za nadzor tržišta trebali bi biti prilagođeni ulozi koju imaju u lancu opskrbe i njihovim pravnim obvezama.

(39)

Izravna prodaja koju gospodarski subjekti koji imaju poslovni nastan izvan Unije vrše putem internetskih kanala ometa rad tijela za nadzor tržišta povezan s opasnim proizvodima u Uniji jer u mnogim slučajevima gospodarski subjekti nemaju poslovni nastan ni pravnog zastupnika u Uniji. Stoga je potrebno osigurati da tijela za nadzor tržišta imaju odgovarajuće ovlasti i sredstva za postupanje na djelotvoran način s prodajom opasnih proizvoda na internetu. Kako bi se osigurala djelotvorna provedba ove Uredbe, obvezu iz članka 4. stavaka 1., 2. i 3. Uredbe (EU) 2019/1020 trebalo bi proširiti na proizvode koji nisu obuhvaćeni područjem primjene zakonodavstva Unije o usklađivanju kako bi se osiguralo da postoji odgovoran gospodarski subjekt koji ima poslovni nastan u Uniji, kojem su povjerene zadaće povezane s takvim proizvodima i koji komunicira s tijelima za nadzor tržišta i, prema potrebi u pogledu mogućih rizika povezanih s proizvodom, pravodobno obavlja posebne zadaće kako bi osigurao da su proizvodi sigurni. Te posebne zadaće trebale bi uključivati redovite provjere usklađenosti s tehničkom dokumentacijom, informacijama o proizvodu i proizvođaču, uputama i informacijama o sigurnosti.

(40)

Podatke za kontakt gospodarskog subjekta koji ima poslovni nastan u Uniji koji je odgovoran za proizvode obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe trebalo bi navoditi zajedno s proizvodom kako bi se olakšale provjere u cijelom lancu opskrbe.

(41)

Kako bi se gospodarski subjekti koji su mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), uključujući mikropoduzeća, mogli nositi s novim obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi, Komisija bi trebala pružiti praktične smjernice i prilagođene smjernice, primjerice izravan kanal za povezivanje sa stručnjacima u slučaju pitanja, uzimajući u obzir potrebu za pojednostavnjenjem i ograničavanjem njihova administrativnog opterećenja.

(42)

Osiguravanje identifikacije proizvoda i pružanje informacija o proizvođaču i drugim relevantnim gospodarskim subjektima u cijelom lancu opskrbe pomaže u identifikaciji gospodarskih subjekata i, prema potrebi, poduzimanju učinkovitih i razmjernih korektivnih mjera protiv opasnih proizvoda, kao što su ciljani opozivi. Identifikacijom proizvoda i pružanjem informacija o proizvođaču i drugim relevantnim gospodarskim subjektima stoga se osigurava da potrošači, uključujući osobe s invaliditetom, i tijela za nadzor tržišta dobiju točne informacije o opasnim proizvodima, čime se jača povjerenje u tržište i izbjegavaju nepotrebni poremećaji u trgovini. Proizvodi bi stoga trebali sadržavati informacije koje omogućuju njihovu identifikaciju i identifikaciju proizvođača te, ako je to primjenjivo, uvoznika i drugih relevantnih gospodarskih subjekata. Ti bi se zahtjevi mogli postrožiti za određene vrste proizvoda za koje je vjerojatno da bi mogli predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost potrošača putem sustava prikupljanja i pohrane podataka koji, osim identifikacije proizvoda, omogućuje identifikaciju njegovih sastavnih dijelova ili gospodarskih subjekata uključenih u njegov lanac opskrbe. To ne bi trebalo dovoditi u pitanje zahtjeve u pogledu informiranja utvrđene Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15) vezane za glavne karakteristike robe, u mjeri u kojoj je to primjereno za medij i prirodu robe. Slikom bi se trebala smatrati fotografija, ilustracija ili drugi piktografski element koji jednostavno omogućuje identifikaciju proizvoda ili potencijalnog proizvoda.

(43)

Osiguravanjem da proizvođači obavješćuju o nesrećama koje je prouzročio proizvod koji su oni stavili na raspolaganje na tržištu poboljšat će se informacije dostupne tijelima za nadzor tržišta i omogućiti bolja identifikacija potencijalno opasnih kategorija proizvoda. Pravila o odgovornosti gospodarskih subjekata za neispravne proizvode utvrđena su posebnim pravom Unije te se takvo obavješćivanje i prikupljanje podataka stoga ne bi trebalo smatrati prihvaćanjem odgovornosti za neispravni proizvod ili potvrdom odgovornosti u skladu s relevantnim pravom Unije ili nacionalnim pravom.

(44)

Kako bi se mogli otkriti rani novi rizici i drugi tržišni trendovi povezani sa sigurnošću proizvoda, sve zainteresirane strane, uključujući organizacije potrošača ili poslovne organizacije, trebalo bi poticati da tijelima za nadzor tržišta i Komisiji priopće informacije koje su im dostupne radi otkrivanja i istrage povreda ove Uredbe.

(45)

Pružatelji internetskih platformi za trgovanje imaju ključnu ulogu u lancu opskrbe jer omogućuju gospodarskim subjektima da dopru do većeg broja potrošača, a samim time i u sustavu sigurnosti proizvoda.

(46)

U okviru novih složenih poslovnih modela povezanih s internetskom prodajom isti subjekt može pružati niz usluga. Ovisno o prirodi usluga koje se pružaju za određeni proizvod, isti subjekt može biti pripadati različitim kategorijama poslovnih modela na temelju ove Uredbe. Ako subjekt pruža samo usluge internetskog posredovanja za određeni proizvod, tada bi se smatrao samo pružateljem internetske platforme za trgovanje za taj proizvod. U slučaju da isti subjekt pruža usluge internetske platforme za trgovanje za prodaju određenog proizvoda i ujedno djeluje kao gospodarski subjekt u skladu s ovom Uredbom, također bi se smatrao relevantnim gospodarskim subjektom. U takvom bi slučaju predmetni subjekt stoga morao poštovati obveze koje su primjenjive na relevantni gospodarski subjekt. Na primjer, ako pružatelj internetskog tržišta također distribuira proizvod, onda bi se, kad je riječ o prodaji distribuiranog proizvoda, smatrao distributerom. Slično tome, ako predmetni subjekt prodaje proizvode vlastite robne marke, djelovao bi kao proizvođač i stoga bi trebao poštovati zahtjeve koji se primjenjuju na proizvođače. Osim toga, neki subjekti mogu se smatrati pružateljima usluga provođenja narudžbi ako nude usluge provođenja narudžbi. Stoga bi takve slučajeve trebalo procjenjivati od slučaja do slučaja.

(47)

S obzirom na važnu ulogu pružatelja internetskih platformi za trgovanje u posredovanju u prodaji proizvoda između trgovaca i potrošača, ti bi subjekti trebali imati veću odgovornost u pogledu prodaje opasnih proizvoda na internetu. Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16) utvrđuju se opći okvir za e-trgovinu i određene obveze za internetske platforme. Uredbom (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća (17) uređuje se odgovornost pružatelja usluga internetskog posredovanja za nezakonite sadržaje, uključujući opasne proizvode. Ta se uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje pravila utvrđena pravom Unije o zaštiti potrošača i sigurnosti proizvoda. U skladu s tim na temelju horizontalnog pravnog okvira predviđenog tom uredbom trebalo bi uvesti posebne zahtjeve koji su ključni za postupanje na djelotvoran način s prodajom opasnih proizvoda na internetu u skladu s člankom 2. stavkom 4. točkom (f) te uredbe. U mjeri u kojoj se ovom Uredbom utvrđuju zahtjevi u pogledu sigurnosti proizvoda koje pružatelji internetskih platformi za trgovanje moraju ispunjavati kako bi se osigurala usklađenost s određenim odredbama Uredbe (EU) 2022/2065, ti zahtjevi ne bi trebali utjecati na primjenu Uredbe (EU) 2022/2065, koja se i dalje primjenjuje na te pružatelje internetskih platformi za trgovanje.

(48)

Prisegom o sigurnosti proizvoda, koja je prvi put potpisana 2018. i kojoj su otada pristupila brojni pružatelji internetskih platformi za trgovanje, predviđa se niz dobrovoljnih obveza u području sigurnosti proizvoda. Prisega o sigurnosti proizvoda pokazala se opravdanom jer je dovela do poboljšanja zaštite potrošača od opasnih proizvoda koji se prodaju na internetu. Kako bi se ojačala zaštita potrošača izbjegavanjem štete za njihov život, zdravlje i sigurnost te kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, pružatelje internetskih platformi za trgovanje potiče se da preuzmu te dobrovoljne obveze kako bi spriječili ponovno oglašavanje opasnih proizvoda koji su već povučeni. Upotreba tehnologija i digitalnih procesa te poboljšanja sustava uzbunjivanja, posebno portala Safety Gate, mogu omogućiti automatsku identifikaciju i priopćivanje opasnih proizvoda o kojima su podnesene obavijesti te provedbu automatiziranih nasumičnih provjera na portalu Safety Gate.

(49)

Pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali bi djelovati vodeći računa o sadržaju koji se nalazi na njihovim internetskim sučeljima i odnosi se na sigurnost proizvoda u skladu s posebnim obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi. U skladu s tim, u ovoj bi Uredbi trebalo utvrditi obveze dužne pažnje za sve pružatelje internetskih platformi za trgovanje u vezi sa sadržajem koji se nalazi na njihovim internetskim sučeljima i odnosi se na sigurnost proizvoda.

(50)

Nadalje, za potrebe učinkovitog nadzora tržišta pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali bi se registrirati na portalu Safety Gate i na njemu navesti informacije o svojoj jedinstvenoj kontaktnoj točki kako bi se olakšalo prenošenje informacija o pitanjima sigurnosti proizvoda. Komisija bi trebala osigurati da je registracija jednostavna i prilagođena korisnicima. Jedinstvena kontaktna točka za potrebe ove Uredbe mogla bi biti ista kao kontaktna točka iz članka 11. Uredbe (EU) 2022/2065, a da se pritom ne dovede u pitanje cilj brzog i konkretnog rješavanja pitanja povezanih sa sigurnošću proizvoda.

(51)

Pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali bi odrediti jedinstvenu kontaktnu točku za potrošače. Ta jedinstvena kontaktna točka trebala bi služiti kao jedinstveni okvir za komunikaciju s potrošačima o pitanjima sigurnosti proizvoda, koja se zatim mogu preusmjeriti na odgovarajuću službu određenog internetske platforme za trgovanje. Time se ne bi trebalo spriječiti stavljanje na raspolaganje potrošačima dodatnih kontaktnih točki za zasebne usluge. Jedinstvena kontaktna točka na temelju ove Uredbe mogla bi biti ista kao kontaktna točka iz članka 12. Uredbe (EU) 2022/2065.

(52)

Kako bi mogli ispuniti svoje obveze iz ove Uredbe, posebno u pogledu pravodobnog i djelotvornog ispunjavanja naloga javnih tijela, obrade obavijesti ostalih trećih strana i suradnje s tijelima za nadzor tržišta u kontekstu provođenja korektivnih mjera na zahtjev, pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali bi imati interni mehanizam za rješavanje pitanja povezanih sa sigurnošću proizvoda.

(53)

Člankom 14. stavkom 4. Uredbe (EU) 2019/1020 tijelima za nadzor tržišta dodjeljuje se ovlast da, ako ne postoje druga učinkovita sredstva za uklanjanje ozbiljnog rizika, zahtijevaju da se s internetskog sučelja ukloni sadržaj koji se odnosi na povezane proizvode ili da se krajnjim korisnicima pri pristupu internetskom sučelju prikaže izričito upozorenje. Ovlasti povjerene tijelima za nadzor tržišta člankom 14. stavkom 4. Uredbe (EU) 2019/1020 trebale bi se primjenjivati i na ovu Uredbu. Za učinkovit nadzor tržišta na temelju ove Uredbe i kako bi se izbjeglo da na tržištu Unije budu prisutni opasni proizvodi, te bi se ovlasti trebale primjenjivati u svim potrebnim i proporcionalnim slučajevima te na proizvode koji predstavljaju manje ozbiljan rizik. Ključno je da pružatelji internetskih platformi za trgovanje odmah postupe u skladu s tim nalozima. Stoga bi se u tom smislu ovom Uredbom trebali uvesti obvezujući rokovi. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2022/2065.

(54)

Nalozima kojima se od pružatelja internetske platforme za trgovanje također zahtijeva da iz svojeg internetskog sučelja ukloni sav identičan sadržaj koji se odnosi na ponudu opasnog proizvoda navedenog u nalogu trebali bi se utvrditi elementi kojima će se odrediti i pružatelju internetske platforme za trgovanje omogućiti da ukloni istovjetne ponude, na temelju informacija koje prikazuju trgovci, u mjeri u kojoj se od pružatelja internetske platforme za trgovanje ne zahtijeva da provede neovisnu procjenu tog sadržaja.

(55)

Ako informacije iz sustava brzog uzbunjivanja Safety Gate ne sadržavaju točni jedinstveni lokator resursa (URL) i, prema potrebi, dodatne informacije kojima se omogućuje identifikacija sadržaja koji se odnosi na ponudu opasnog proizvoda, pružatelji internetskih platformi za trgovanje ipak bi trebali uzeti u obzir prenesene informacije, kao što su identifikacijske oznake proizvoda, ako su dostupne, i druge informacije o sljedivosti, u kontekstu svih mjera koje pružatelji internetskih platformi za trgovanje donose na vlastitu inicijativu radi otkrivanja, identifikacije ili uklanjanja takvih ponuda opasnih proizvoda na njihovu internetskom sučelju ili onemogućivanja pristupa takvim ponudama na njihovom internetskom sučelju, ako je to primjenjivo. Međutim, portal Safety Gate trebalo bi modernizirati i ažurirati kako bi se pružateljima internetskih platformi za trgovanje olakšalo otkrivanje nesigurnih proizvoda te bi u tu svrhu trebalo biti moguće provesti odredbe ove Uredbe o uklanjanju sadržaja koji se odnosi na ponudu opasnih proizvoda s internetskih sučelja s pomoću sustava obavješćivanja osmišljenog i razvijenog u okviru portala Safety Gate.

(56)

Obveze utvrđene u ovoj Uredbi za pružatelje internetskih platformi za trgovanje ne bi trebale značiti opću obvezu praćenja informacija koje prenose ili pohranjuju niti bi se njima od pružatelja internetskih platformi za trgovanje trebalo zahtijevati aktivno traženje činjenica ili okolnosti koje upućuju na nezakonite aktivnosti, kao što je prodaja opasnih proizvoda na internetu. Međutim, kako bi mogli iskoristiti izuzeće od odgovornosti za usluge smještaja na poslužitelju na temelju Direktive 2000/31/EZ i Uredbe (EU) 2022/2065, pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali bi odmah sa svojih internetskih sučelja ukloniti sadržaj koji se odnosi na ponudu opasnog proizvoda nakon što sazna za njega ili, ako prime zahtjev za naknadu štete, nakon što dobije spoznaju o sadržaju koji se odnosi na ponudu opasnog proizvoda, osobito ako je pružatelj internetskog tržišta obaviješten o činjenicama ili okolnostima na temelju kojih bi gospodarski subjekt koji postupa s dužnom pažnjom trebao utvrditi predmetnu nezakonitost. Pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali bi obrađivati obavijesti o sadržaju koji se odnosi na ponudu opasnog proizvoda primljene u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) 2022/2065 u dodatnim rokovima utvrđenima ovom Uredbom. Osim toga, pružatelje internetskih platformi za trgovanje potiče se da provjere proizvode na portalu Safety Gate prije nego što ih stave na svoje sučelje.

(57)

Za potrebe članka 22. Uredbe (EU) 2022/2065 i radi sigurnosti proizvoda koji se prodaju na internetu, koordinator za digitalne usluge trebao bi posebno uzeti u obzir organizacije potrošača i udruge koje zastupaju interese potrošača te druge relevantne dionike, na njihov zahtjev, kao provjerene prijavitelje nezakonitog sadržaja ako su ispunjeni uvjeti iz tog članka.

(58)

Sljedivost proizvoda ključna je za učinkovit nadzor tržišta opasnih proizvoda i korektivne mjere. Potrošači bi isto tako trebali biti jednako zaštićeni od opasnih proizvoda u prodajnim kanalima izvan interneta i na njemu, među ostalim pri kupnji proizvoda na internetskim tržištima. Na temelju odredbi Uredbe (EU) 2022/2065 koje se odnose na sljedivost trgovaca, pružatelji internetskih platformi za trgovanje ne bi trebali dopuštati oglašavanje ponude određenog proizvoda na svojim platformama ako trgovac ne dostavi sve informacije povezane sa sigurnošću proizvoda i sljedivošću kako je navedeno u ovoj Uredbi. Te bi informacije trebalo prikazati zajedno s popisom proizvoda kako bi potrošači mogli imati koristi od istih informacija koje su dostupne na internetu i izvan njega. Međutim, pružatelji internetskih platformi za trgovanje ne bi trebali biti odgovorni za provjeru potpunosti, točnosti i preciznosti samih informacija jer je obveza osiguravanja sljedivosti proizvoda na relevantnom trgovcu.

(59)

Važno je i da pružatelji internetskih platformi za trgovanje blisko surađuju s tijelima za nadzor tržišta, trgovcima i relevantnim gospodarskim subjektima u području sigurnosti proizvoda. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) 2019/1020 obveza suradnje s tijelima za nadzor tržišta uvodi se za pružatelje usluga informacijskog društva u odnosu na proizvode obuhvaćene tom uredbom. Tu bi obvezu stoga trebalo proširiti na sve potrošačke proizvode. Na primjer, tijela za nadzor tržišta stalno poboljšavaju tehnološke alate koje upotrebljavaju za nadzor internetskog tržišta kako bi identificirala opasne proizvode koji se prodaju na internetu. Kako bi ti alati bili operativni, pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali bi omogućiti pristup svojim sučeljima. Nadalje, radi sigurnosti proizvoda tijela za nadzor tržišta trebala bi imati i mogućnost struganja podataka s internetskog sučelja na obrazloženi zahtjev u slučaju tehničkih prepreka koje su postavili pružatelji internetskih platformi za trgovanje ili internetski prodavatelji. Pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali bi surađivati i u pogledu opoziva proizvoda i izvješćivanja o nesrećama.

(60)

Pravni okvir za nadzor tržišta proizvoda obuhvaćenih zakonodavstvom Unije o usklađivanju utvrđen u Uredbi (EU) 2019/1020 i pravni okvir za nadzor tržišta proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom trebali bi biti što koherentniji. Stoga je potrebno, kad je riječ o aktivnostima nadzora tržišta, obvezama, ovlastima, mjerama i suradnji među tijelima za nadzor tržišta, uskladiti ta dva skupa odredbi. U tu bi se svrhu članak 10., članak 11. stavci od 1. do 7., članci od 12. do 15., članak 16. stavci od 1. do 5., članci 18. i 19. te članci od 21. do 24. Uredbe (EU) 2019/1020 trebali primjenjivati i na proizvode obuhvaćene ovom Uredbom.

(61)

U skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (18) (Carinski zakonik Unije), proizvodi iz trećih zemalja namijenjeni stavljanju na raspolaganje na tržištu Unije ili namijenjeni osobnoj uporabi ili potrošnji na carinskom području Unije stavljaju se u carinski postupak „puštanje u slobodni promet”. Cilj je tog postupka dovršiti utvrđene formalnosti u vezi s uvozom robe, uključujući provedbu primjenjivih odredaba prava Unije, kako bi se ta roba mogla staviti na raspolaganje na tržištu Unije kao bilo koji proizvod koji je proizveden u Uniji. Što se tiče sigurnosti potrošača, zahtijeva se da ti proizvodi budu u skladu s ovom Uredbom, a posebno s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u ovoj Uredbi.

(62)

Poglavlje VII. Uredbe (EU) 2019/1020, kojim se utvrđuju pravila kontrole proizvoda koji ulaze na tržište Unije, već se izravno primjenjuje na proizvode obuhvaćene ovom Uredbom. Tijela nadležna za te kontrole trebala bi provoditi takve kontrole na temelju analize rizika iz članaka 46. i 47. Uredbe (EU) br. 952/2013, provedbenog zakonodavstva i odgovarajućih smjernica. Stoga se ovom Uredbom ni na koji način ne mijenja poglavlje VII. Uredbe (EU) 2019/1020, kao ni način na koji se tijela nadležna za kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije organiziraju i obavljaju svoje aktivnosti.

(63)

Države članice trebale bi osigurati da sve mjere koje poduzmu njihova nadležna tijela na temelju ove Uredbe podliježu djelotvornim pravnim lijekovima u skladu s člankom 47. Povelje.

(64)

Nacionalnim tijelima trebalo bi omogućiti da tradicionalne aktivnosti nadzora tržišta usmjerene na sigurnost proizvoda nadopune aktivnostima nadzora tržišta usmjerenima na interne postupke za provjeru sukladnosti koje su uspostavili gospodarski subjekti kako bi se osigurala sigurnost proizvoda. Tijela za nadzor tržišta trebala bi moći zahtijevati od proizvođača da navede na koje se druge proizvode, koji su proizvedeni istim postupkom ili sadržavaju iste sastavne dijelove za koje se smatra da predstavljaju rizik ili koji su dio iste proizvodne serije, odnosi isti rizik.

(65)

Države članice također bi trebale osigurati da tijela za nadzor tržišta imaju dovoljno stručnog znanja i sredstva za sve svoje provedbene aktivnosti.

(66)

Razmjena informacija između država članica i Komisije o primjeni ove Uredbe trebala bi se uspostaviti na temelju pokazatelja ostvarenja koji bi omogućili mjerenje djelotvornosti zakonodavstva Unije o sigurnosti proizvoda.

(67)

Trebala bi postojati učinkovita, brza i točna razmjena informacija o opasnim proizvodima kako bi se osiguralo poduzimanje odgovarajućih mjera u vezi s tim proizvodima i kako bi se time zaštitili zdravlje i sigurnost potrošača.

(68)

RAPEX bi trebalo modernizirati kako bi se omogućile učinkovitije korektivne mjere u cijeloj Uniji u odnosu na proizvode koji predstavljaju rizik izvan državnog područja jedne države članice. Prikladno je promijeniti skraćeni naziv RAPEX u Safety Gate radi veće jasnoće i boljeg dopiranja do potrošača. Safety Gate obuhvaća tri elementa: prvo, sustav brzog uzbunjivanja o opasnim neprehrambenim proizvodima u okviru kojeg nacionalna tijela i Komisija mogu razmjenjivati informacije o takvim proizvodima (sustav brzog uzbunjivanja Safety Gate); drugo, internetski portal za informiranje javnosti i omogućavanje podnošenja pritužbi (portal Safety Gate); i treće, internetski portal kojim se poduzećima omogućuje da ispune svoju obvezu obavješćivanja nadležnih tijela i potrošača o opasnim proizvodima i nesrećama (portal Safety Business Gateway). Trebala bi postojati sučelja između različitih elemenata sustava Safety Gate. Sustav brzog uzbunjivanja Safety Gate interni je sustav putem kojeg nadležna tijela i Komisija razmjenjuju informacije o mjerama koje se odnose na opasne proizvode i koji može sadržavati povjerljive informacije. Na portalu Safety Gate trebalo bi objaviti izvadak upozorenja kako bi se javnost informirala o opasnim proizvodima. Portal Safety Business Gateway internetski je portal putem kojeg poduzeća obavješćuju tijela za nadzor tržišta država članica o opasnim proizvodima i nesrećama. Komisija bi trebala izraditi tehničko rješenje kako bi osigurala da se informacije koje su poduzeća unijela na portalu Safety Business Gateway, a koje su namijenjene upozoravanju potrošača, mogu bez nepotrebne odgode staviti na raspolaganje potrošačima na portalu Safety Gate. Osim toga, Komisija bi trebala izraditi interoperabilno sučelje kako bi se pružateljima internetskih platformi za trgovanje omogućilo da svoja sučelja povežu s portalom Safety Gate na jednostavan, brz i pouzdan način.

(69)

Države članice trebale bi u sustav brzog uzbunjivanja Safety Gate prijaviti obvezne i dobrovoljne korektivne mjere kojima se sprečavaju, ograničavaju ili određuju posebni uvjeti za moguće stavljanje na tržište proizvoda zbog ozbiljnog rizika za zdravlje i sigurnost potrošača ili, ako su proizvodi obuhvaćeni Uredbom (EU) 2019/1020, rizika za druge relevantne javne interese krajnjih korisnika.

(70)

Na temelju članka 34. Uredbe (EU) 2019/1020 nadležna tijela država članica putem informacijskog i komunikacijskog sustava iz tog članka obavješćuju o mjerama poduzetim protiv proizvoda obuhvaćenih tom uredbom koji predstavljaju manje ozbiljan rizik, a o korektivnim mjerama poduzetim za proizvode obuhvaćene ovom Uredbom koji predstavljaju manje ozbiljan rizik također se može obavijestiti u sustavu brzog uzbunjivanja Safety Gate. Države članice i Komisija trebale bi javnosti staviti na raspolaganje informacije o rizicima za zdravlje i sigurnost potrošača koje predstavljaju proizvodi. Za potrošače i poduzeća prikladno je da se sve informacije o korektivnim mjerama poduzetim u vezi s proizvodima koji predstavljaju ozbiljan rizik nalaze u sustavu brzog uzbunjivanja Safety Gate, čime se omogućuje da relevantne informacije o opasnim proizvodima budu stavljene na raspolaganje javnosti putem portala Safety Gate. Važno je osigurati da su sve te informacije dostupne na službenom jeziku ili jezicima države članice boravišta potrošača i da su napisane na jednostavan i razumljiv način. Stoga se države članice potiču da u sustavu brzog uzbunjivanja Safety Gate obavijeste o svim korektivnim mjerama donesenim za proizvode koji predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost potrošača.

(71)

U slučaju da se informacije moraju dostaviti putem informacijskog i komunikacijskog sustava u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020, postoji mogućnost da se te obavijesti podnesu izravno u sustavu brzog uzbunjivanja Safety Gate ili da se generiraju iz informacijskog i komunikacijskog sustava za nadzor tržišta iz članka 34. Uredbe (EU) 2019/1020. U tu svrhu Komisija bi trebala održavati i dalje razvijati sučelje uspostavljeno za prijenos informacija između tog informacijskog i komunikacijskog sustava i sustava brzog uzbunjivanja Safety Gate kako bi se izbjegao dvostruki unos podataka i olakšao takav prijenos.

(72)

Komisija bi trebala održavati i dalje razvijati internetski portal Safety Business Gateway, koji gospodarskim subjektima omogućuje da ispune svoje obveze obavješćivanja tijela za nadzor tržišta i potrošača o opasnim proizvodima koje su stavili na raspolaganje na tržištu. Njime bi se trebala omogućiti brza i učinkovita razmjena informacija između gospodarskih subjekata i nacionalnih tijela te olakšati informiranje potrošača koje provode gospodarski subjekti.

(73)

Može biti slučajeva u kojima je potrebno riješiti ozbiljan rizik na razini Unije kad se rizik ne može na zadovoljavajući način suzbiti mjerama koje poduzima predmetna država članica ili bilo kojim drugim postupkom na temelju prava Unije. To bi se osobito moglo odnositi na nove rizike ili one koji utječu na ranjive skupine potrošača. Zbog toga bi Komisija trebala moći donijeti mjere na vlastitu inicijativu ili na zahtjev država članica. Takve bi mjere trebalo prilagoditi ozbiljnosti i hitnosti situacije. Osim toga, potrebno je predvidjeti odgovarajući mehanizam kojim bi Komisija mogla donijeti privremene mjere koje se odmah primjenjuju.

(74)

Utvrđivanje rizika povezanog s proizvodom i njegove razine temelji se na procjeni rizika koju provode relevantni sudionici. U okviru takvih procjena rizika koje provode države članice mogli bi se dobiti različiti rezultati o prisutnosti rizika i njegovoj razini. To bi moglo ugroziti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i jednake uvjete za potrošače i gospodarske subjekte. Stoga bi trebalo uspostaviti mehanizam arbitraže, koji bi Komisiji omogućio davanje mišljenja o spornom pitanju.

(75)

Komisija bi trebala izraditi periodično izvješće o primjeni mehanizma u okviru članka 29., koje bi trebalo predstaviti Europskoj mreži tijela država članica nadležnih za sigurnost proizvoda na temelju ove Uredbe („Mreža za sigurnost potrošača”). U izvješću bi se trebalo odrediti glavne kriterije koje države članice primjenjuju za procjenu rizika i njihov utjecaj na unutarnje tržište i na jednaku razinu zaštite potrošača, kako bi se državama članicama i Komisiji omogućilo da usklade pristupe i kriterije za procjenu rizika.

(76)

Mreža za sigurnost potrošača poboljšava suradnju između država članica u području provedbe propisa o sigurnosti proizvoda. Njome se posebno olakšavaju aktivnosti razmjene informacija, organizacija zajedničkih aktivnosti nadzora tržišta razmjena stručnog znanja i najbolje prakse. Također bi trebala doprinijeti usklađivanju metodologija za prikupljanje podataka o sigurnosti proizvoda, kao i povećanju interoperabilnosti regionalnih, sektorskih, nacionalnih i europskih informacijskih sustava za sigurnost proizvoda. Mreža za sigurnost potrošača trebala bi biti propisno zastupljena i sudjelovati u aktivnostima koordinacije i suradnje Mreže Unije za sukladnost proizvoda predviđene Uredbom (EU) 2019/1020 kad god je potrebna koordinacija aktivnosti obuhvaćenih područjem primjene obiju uredbi kako bi se osigurala njihova učinkovitost.

(77)

Kako bi se očuvala koherentnost pravnog okvira za nadzor tržišta i istodobno osigurala učinkovita suradnja između Mreže za sigurnost potrošača i Mreže Unije za sukladnost proizvoda radi strukturirane koordinacije i suradnje između provedbenih tijela država članica i Komisije predviđene Uredbom (EU) 2019/1020 potrebno je da Mreža za sigurnost potrošača surađuje s Mrežom Unije za sukladnost proizvoda u aktivnostima iz članaka 11., 12., 13. i 21. Uredbe (EU) 2019/1020.

(78)

Tijela za nadzor tržišta trebala bi provoditi zajedničke aktivnosti s drugim tijelima ili organizacijama koje predstavljaju gospodarske subjekte ili potrošače radi promicanja sigurnosti proizvoda i identificiranja opasnih proizvoda, uključujući one koji se nude na prodaju na internetu. Pritom bi tijela za nadzor tržišta i Komisija, prema potrebi, trebali osigurati da izbor proizvoda i proizvođača kao i aktivnosti koje se provode ne stvaraju situacije koje bi mogle narušiti tržišno natjecanje ili utjecati na objektivnost, neovisnost i nepristranost stranaka. Tijela za nadzor tržišta trebala bi što je prije moguće staviti na raspolaganje javnosti sporazume o zajedničkim aktivnostima, pod uvjetom da takva objava ne ugrožava učinkovitost aktivnosti koje treba izvršiti.

(79)

Komisija bi trebala redovito organizirati zajedničku aktivnost u okviru koje bi tijela za nadzor tržišta trebala provoditi inspekcije proizvoda kupljenih pod tajnim identitetom na internetu ili izvan njega, posebno onih proizvoda o kojima se najčešće podnose obavijesti u sustavu Safety Gate.

(80)

Istodobna koordinirana kontrolna djelovanja („opsežne provjere”) posebne su provedbene mjere kojima bi se moglo dodatno poboljšati sigurnost proizvoda te bi ih stoga trebalo provoditi radi otkrivanja povreda ove Uredbe na internetu i izvan njega. Konkretno, opsežne provjere trebalo bi provesti kad tržišni trendovi, pritužbe potrošača ili druge naznake upućuju na to da određeni proizvodi ili određene kategorije proizvoda često predstavljaju ozbiljan rizik.

(81)

Javnosti bi, u načelu, trebalo osigurati pristup informacijama o sigurnosti proizvoda kojima raspolažu nadležna tijela. Međutim, pri stavljanju informacija o sigurnosti proizvoda na raspolaganje javnosti trebalo bi zaštititi profesionalnu tajnu, kako je predviđeno u članku 339. UFEU-a, na način sukladan potrebama za osiguravanje učinkovitosti aktivnosti nadzora tržišta i zaštitnih mjera.

(82)

Pritužbe su važne radi podizanja razine osviještenosti nacionalnih tijela o sigurnosti i djelotvornosti aktivnosti nadzora i kontrole koje se odnose na opasne proizvode. Države članice stoga bi potrošačima i drugim zainteresiranim stranama, kao što su udruge potrošača i gospodarski subjekti, trebale omogućiti podnošenje takvih pritužbi.

(83)

Javno sučelje sustava brzog uzbunjivanja Safety Gate, portal Safety Gate, omogućuje široj javnosti, među ostalim potrošačima, gospodarskim subjektima i pružateljima internetskih platformi za trgovanje, da bude obaviještena o korektivnim mjerama koje se poduzimaju protiv opasnih proizvoda prisutnih na tržištu Unije. Poseban odjeljak portala Safety Gate omogućuje potrošačima da obavijeste Komisiju o proizvodima koji se nalaze na tržištu, a koji predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost potrošača. Prema potrebi, Komisija bi trebala osigurati odgovarajuće daljnje postupanje, posebno prosljeđivanjem takvih informacija relevantnim nacionalnim tijelima. Baza podataka i internetska stranica sustava Safety Gate trebali bi biti lako pristupačni osobama s invaliditetom.

(84)

Nakon provjere točnosti informacija dobivenih od potrošača i drugih zainteresiranih strana, Komisija bi trebala osigurati odgovarajuće daljnje postupanje. Komisija bi posebno trebala proslijediti informacije relevantnim državama članicama kako bi nadležno tijelo za nadzor tržišta moglo postupiti kako je prikladno i potrebno. Važno je da potrošači i druge zainteresirane strane budu na odgovarajući način obaviješteni o djelovanju Komisije.

(85)

Ako se proizvod koji je već prodan potrošačima pokaže opasnim, možda će ga trebati opozvati kako bi se zaštitili potrošači u Uniji. Potrošači možda nisu svjesni da posjeduju opozvani proizvod. Kako bi se povećala djelotvornost opoziva, važno je učinkovitije obavijestiti predmetne potrošače. Izravan kontakt najučinkovitiji je način za obavješćivanje potrošača o opozivima i poticanje djelovanja. To je i najpoželjniji komunikacijski kanal za sve skupine potrošača. Kako bi se osigurala sigurnost potrošača, važno je da budu brzo i pouzdano obaviješteni. Gospodarski subjekti i, ako je primjenjivo, pružatelji internetskih platformi za trgovanje stoga bi se trebali koristiti podacima o kupcima koji su im na raspolaganju kako bi obavijestili potrošače o opozvanim proizvodima i sigurnosnim upozorenjima povezanima s proizvodima koje su kupili. Stoga je potrebna pravna obveza kojom se od gospodarskih subjekata i pružatelja internetskih platformi za trgovanje zahtijeva da upotrebljavaju sve podatke o kupcima koji su im već na raspolaganju kako bi obavijestili potrošače o opozivu i sigurnosnim upozorenjima. U tom bi smislu gospodarski subjekti i pružatelji internetskih platformi za trgovanje trebali osigurati mogućnost izravnog kontakta s kupcima u slučaju opoziva ili sigurnosnog upozorenja koje se odnosi na njih uključe u postojeće programe vjernosti kupaca i sustave registracije proizvoda, putem kojih se od kupaca traži da, nakon kupnje proizvoda, dobrovoljno dostave proizvođačima neke informacije kao što su ime, podaci za kontakt, model proizvoda ili serijski broj. Sama činjenica da je opoziv proizvoda usmjeren na potrošače ne bi trebala spriječiti gospodarske subjekte i pružatelje internetskih platformi za trgovanje da sve kupce upoznaju s obavijesti o opozivu proizvoda niti da drugim krajnjim korisnicima ponude pravna sredstva. Gospodarske subjekte i pružatelje internetskih platformi za trgovanje trebalo bi poticati da poduzmu takve mjere, posebno u slučaju kada mikropoduzeća i mala poduzeća djeluju kao potrošači.

(86)

Potrošače bi trebalo poticati da registriraju proizvode kako bi dobili informacije o opozvanim proizvodima i sigurnosnim upozorenjima. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata kako bi za neke određene proizvode ili kategorije proizvoda potrošači uvijek imali mogućnost registrirati proizvod koji su kupili kako bi bili izravno obaviješteni o opozivu proizvoda ili sigurnosnom upozorenju povezanom s tim proizvodom. Pri utvrđivanju određenih proizvoda ili kategorija proizvoda koji podliježu tom zahtjevu trebalo bi uzeti u obzir životni ciklus proizvoda ili kategorija predmetnih proizvoda, kao i rizike koje ti proizvodi predstavljaju, učestalost njihova opoziva i kategoriju korisnika proizvoda, posebno ranjivih potrošača.

(87)

Trećina potrošača i dalje upotrebljava opasne proizvode unatoč primanju obavijesti o opozivu, posebno zato što su obavijesti o opozivu sastavljene na složen način ili se u njima umanjuje predmetni rizik. Obavijest o opozivu stoga bi trebala biti jasna, transparentna i jasno opisivati predmetni rizik, izbjegavajući sve pojmove, izraze ili druge elemente koji bi mogli utjecati na to da potrošač rizik doživi kao manje opasan. Potrošači bi također trebali moći dobiti više informacija, prema potrebi, putem besplatnog telefonskog broja ili drugog interaktivnog instrumenta.

(88)

Kako bi se potaknula reakcija potrošača na opoziv, važno je i da djelovanje koje se od njih zahtijeva bude što jednostavnije te da ponuđena pravna sredstva budu djelotvorna, besplatna i pravodobna. Direktivom (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća (19) potrošačima se osiguravaju ugovorna pravna sredstva za nedostatak sukladnosti materijalne robe koja je postojala u trenutku isporuke i postala očita u jamstvenom roku koji su utvrdile države članice u skladu s člankom 10. stavkom 3. ove Direktive. Članak 14. Direktive (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća (20) primjenjuje se i u pogledu materijalnih nosača podataka, kao što su DVD-ovi, CD-ovi, USB memorije i memorijske kartice, koji se upotrebljavaju za prijenos digitalnog sadržaja. Međutim, situacije u kojima su opasni proizvodi povučeni s tržišta opravdavaju postojanje posebnog skupa pravila koja bi se trebala primjenjivati ne dovodeći u pitanje ugovorna pravna sredstva jer su njihovi ciljevi različiti. Dok se ugovornim pravnim sredstvima ispravlja nedostatak sukladnosti robe s ugovorom, pravna sredstva u slučaju opoziva služe kako bi se osiguralo uklanjanje opasnih proizvoda s tržišta i potrošačima omogućila odgovarajuća pravna sredstva. Iz tog razloga postoje velike razlike između dva skupa mogućih pravnih sredstava: prvo, u slučaju opoziva proizvoda u skladu s ovom Uredbom ne bi trebalo postojati vremensko ograničenje za aktiviranje pravnih sredstava; drugo, potrošač bi trebao imati pravo zatražiti pravna sredstva od relevantnog gospodarskog subjekta, a ne nužno od trgovca. Osim toga, u slučaju opoziva, potrošač ne bi trebao imati obvezu dokazati da je proizvod opasan.

(89)

S obzirom na različite ciljeve pravnih sredstava predviđenih u slučaju opoziva opasnog proizvoda s tržišta i pravnih sredstava za nesukladnost robe s ugovorom, potrošači bi trebali upotrebljavati sustav koji odgovara relevantnoj situaciji. Primjerice, ako potrošač primi obavijest o opozivu s opisom pravnih sredstava koja su mu na raspolaganju, on bi trebao djelovati u skladu s uputama iz obavijesti o opozivu. Međutim, ne bi mu trebalo uskratiti mogućnost da od prodavatelja zatraži pravna sredstva na temelju nesukladnosti opasne robe s ugovorom.

(90)

Nakon što je iskoristio pravno sredstvo predviđeno u slučaju opoziva, potrošač ne bi trebao imati pravo na pravna sredstva predviđena u slučaju nesukladnosti robe s ugovorom na temelju činjenice da je proizvod opasan jer nesukladnost više ne postoji. Slično tomu, u slučaju da se potrošač pozove na svoje pravo na korištenje pravnih sredstava na temelju Direktive (EU) 2019/770 ili Direktive (EU) 2019/771, potrošač nema pravo na pravna sredstva na temelju ove Uredbe za isti sigurnosni problem. Međutim, ako drugi zahtjevi o sukladnosti u pogledu iste robe nisu ispunjeni, prodavatelj bi i dalje ostao odgovoran za takvu nesukladnost robe s ugovorom čak i ako je potrošač iskoristio pravno sredstvo nakon opoziva opasnog proizvoda s tržišta.

(91)

Gospodarski subjekti koji pokreću opoziv proizvoda trebali bi potrošačima ponuditi najmanje dvije mogućnosti između popravka, zamjene ili odgovarajućeg povrata vrijednosti opozvanog proizvoda, osim ako je to nemoguće ili nerazmjerno. Ako se potrošačima ponudi izbor između pravnih sredstava, može se poboljšati učinkovitost opoziva. Osim toga, trebalo bi motivirati potrošače da sudjeluju u opozivu, primjerice popustima ili vaučerima, kako bi se povećala učinkovitost opoziva. Popravak proizvoda trebao bi se smatrati mogućim pravnim sredstvom samo ako se može osigurati sigurnost popravljenog proizvoda. Iznos povrata vrijednosti trebao bi biti barem jednak cijeni koju je potrošač platio, ne dovodeći u pitanje daljnju kompenzaciju predviđenu nacionalnim propisima. Ako nije dostupan dokaz o plaćenom iznosu, svejedno je potrebno osigurati odgovarajući povrat vrijednosti opozvanog proizvoda. U slučaju opoziva materijalnog nosača podataka za digitalni sadržaj u smislu članka 2. točke 1. Direktive (EU) 2019/770 povrat bi trebao obuhvaćati sve iznose koje je potrošač platio na temelju ugovora, kako je predviđeno u članku 16. stavku 1. te direktive. Nijednim pravnim sredstvom ne bi se trebalo dovesti u pitanje pravo potrošača na naknadu štete u skladu s nacionalnim pravom.

(92)

Pravnim sredstvima koja se nude u slučaju opoziva proizvoda zbog sigurnosti ne bi se trebalo pretjerano opteretiti potrošače niti ih izložiti riziku. Ako pravno sredstvo podrazumijeva i odlaganje opozvanog proizvoda, takvo bi se odlaganje trebalo provesti uzimajući u obzir okolišne i održive ciljeve utvrđene na razini Unije i na nacionalnoj razini. Osim toga, popravak koji obavljaju potrošači trebao bi se smatrati mogućim pravnim sredstvom samo ako ga potrošač može jednostavno i sigurno provesti, na primjer zamjenom baterije ili rezanjem pretjerano dugih vezica na dječjoj odjeći kada je to predviđeno u obavijesti o opozivu. Nadalje, popravkom koji obavlja potrošač ne bi se trebala dovesti u pitanje prava potrošača na temelju direktiva (EU) 2019/770 i (EU) 2019/771. Stoga u takvim situacijama gospodarski subjekti ne bi trebali obvezati potrošače na popravak opasnog proizvoda.

(93)

Ovom bi se Uredbom također trebalo potaknuti gospodarske subjekte i pružatelje internetskih platformi za trgovanje da dobrovoljno sklapaju memorandume o razumijevanju s nadležnim tijelima, Komisijom ili organizacijama koje zastupaju potrošače ili gospodarske subjekte kako bi preuzeli dobrovoljne obveze povezane sa sigurnošću proizvoda koje nadilaze pravne obveze utvrđene u pravu Unije.

(94)

Potrošači bi trebali imati pravo ostvarivati svoja prava u odnosu na obveze utvrđene gospodarskim subjektima ili pružateljima internetskih platformi za trgovanje na temelju ove Uredbe putem predstavničkih tužbi u skladu s Direktivom (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća (21). U tu bi svrhu ovom Uredbom trebalo predvidjeti da se Direktiva (EU) 2020/1828 primjenjuje na predstavničke tužbe koje se odnose na povrede ove Uredbe koje štete ili mogu naštetiti kolektivnim interesima potrošača. Prilog I. toj direktivi trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. Države članice trebaju osigurati da je ta izmjena uzeta u obzir u njihovim mjerama za prenošenje donesenim u skladu s tom direktivom, iako donošenje mjera za prenošenje u tom pogledu nije uvjet za primjenjivost te direktive na te predstavničke tužbe. Primjenjivost te direktive na predstavničke tužbe podnesene zbog povreda odredaba ove Uredbe koje su počinili gospodarski subjekti i pružatelji internetskih platformi za trgovanje, a koje štete ili mogu naštetiti kolektivnim interesima potrošača treba započeti od datuma početka primjene ove Uredbe. Do tog datuma potrošači bi se trebali moći osloniti na primjenjivost Direktive (EU) 2020/1828 u skladu s točkom 8. Priloga I. toj direktivi.

(95)

Unija bi trebala moći surađivati i razmjenjivati informacije o sigurnosti proizvoda s regulatornim tijelima trećih zemalja ili međunarodnim organizacijama u okviru sporazuma sklopljenih između Unije i trećih zemalja ili međunarodnih organizacija ili sporazuma između Komisije i nadležnih tijela trećih zemalja ili međunarodnih organizacija, također u cilju sprečavanja stavljanja opasnih proizvoda na tržište. Ta suradnja i razmjena informacija trebala bi se odvijati u skladu s pravilima Unije o povjerljivosti i zaštiti osobnih podataka. Osobni podaci trebaju se prenositi samo u mjeri u kojoj je takva razmjena nužna isključivo u svrhu zaštite zdravlja ili sigurnosti potrošača.

(96)

Sustavna razmjena informacija između Komisije i trećih zemalja ili međunarodnih organizacija o sigurnosti potrošačkih proizvoda te o preventivnim, ograničavajućim i korektivnim mjerama trebala bi se temeljiti na uzajamnosti, što podrazumijeva istovjetnu, ali ne nužno identičnu razmjenu informacija na obostranu korist. Razmjena informacija sa trećom zemljom koja proizvodi robu namijenjenu tržištu Unije mogla bi se sastojati od toga da Komisija pošalje odabrane informacije iz sustava brzog uzbunjivanja Safety Gate povezane s proizvodima podrijetlom iz te partnerske treće zemlje. U zamjenu, ta treća zemlja može poslati informacije o mjerama daljnjeg postupanja poduzetima na temelju primljenih obavijesti. Takva suradnja mogla bi doprinijeti cilju zaustavljanja opasnih proizvoda na samom izvoru i sprečavanja njihova ulaska na tržište Unije.

(97)

Kako bi sankcije imale znatan odvraćajući učinak za gospodarske subjekte i, ako je primjenjivo, pružatelje internetskih platformi za trgovanje u smislu sprečavanja stavljanja opasnih proizvoda na tržište, trebale bi biti primjerene vrsti povrede, mogućoj koristi za gospodarski subjekt ili pružatelja internetskog tržišta te vrsti i težini štete koja je nanesena potrošaču. Sankcije bi trebale biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće.

(98)

Pri izricanju sankcija trebalo bi voditi računa o prirodi, težini i trajanju predmetne povrede. Izricanje sankcija trebalo bi biti proporcionalno i usklađeno s pravom Unije i nacionalnim pravom, među ostalim i s primjenjivim postupovnim jamstvima i načelima Povelje.

(99)

Kako bi se održala visoka razina zdravlja i sigurnosti potrošača, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s identifikacijom i sljedivosti proizvoda koji predstavljaju potencijalni ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost potrošača te u vezi s funkcioniranjem sustava brzog uzbunjivanja Safety Gate, posebno radi utvrđivanja modaliteta i postupaka za razmjenu informacija o mjerama priopćenima putem sustava brzog uzbunjivanja Safety Gate i kriterija za procjenu razine rizika. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (22) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(100)

Radi osiguranja ujednačenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje posebnih sigurnosnih zahtjeva, utvrđivanje pokazatelja ostvarenja na temelju kojih države članice moraju dostaviti podatke o provedbi ove Uredbe; za određivanje zadaća i uloga jedinstvenih nacionalnih kontaktnih točaka; za poduzimanje mjera u pogledu djelovanja Unije u vezi s proizvodima koji predstavljaju ozbiljan rizik; za utvrđivanje modaliteta za slanje informacija potrošača putem portala Safety Gate; za određivanje provedbe interoperabilnog sučelja na portalu Safety Gate; za utvrđivanje zahtjeva za registraciju proizvoda za potrebe opoziva proizvoda zbog sigurnosti; i donošenje predloška za obavijest o opozivu. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (23).

(101)

Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju kada, u opravdanim slučajevima povezanima sa zdravljem i zaštitom potrošača, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(102)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju provedbe sankcija utvrđenih u ovoj Uredbi u pogledu njihove djelotvornosti i odvraćajućih učinaka te, prema potrebi, donijeti zakonodavni prijedlog u vezi s njihovom provedbom.

(103)

Određene odredbe Uredbe (EU) br. 1025/2012 trebalo bi izmijeniti kako bi se uzele u obzir posebnosti ove Uredbe, a posebno potreba za određivanjem posebnih sigurnosnih zahtjeva u okviru ove Uredbe prije podnošenja zahtjeva europskoj organizaciji za normizaciju.

(104)

Direktiva 87/357/EEZ koja obuhvaća potrošačke proizvode koji, iako nisu prehrambeni proizvodi, nalikuju prehrambenim proizvodima i mogu se zamijeniti s prehrambenim proizvodima na način da ih potrošači, osobito djeca, mogu staviti u usta, sisati ili progutati i koji bi mogli uzrokovati, na primjer, gušenje, trovanje, perforaciju ili opstrukciju probavnog trakta, dovela je do prijepora u njezinu tumačenju. Nadalje, ta je direktiva donesena u vrijeme kad je područje primjene pravnog okvira za sigurnost potrošačkih proizvoda bilo vrlo ograničeno. Iz tih bi razloga Direktivu 87/357/EEZ trebalo staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom, posebno odredbama ove Uredbe kojima se osigurava da se, nakon procjene rizika, proizvodi koji mogu biti štetni ako se stave u usta, sišu ili progutaju i koji se mogu zamijeniti za prehrambeni proizvod zbog svojeg oblika, mirisa, boje, izgleda, pakiranja, označivanja, obujma, veličine ili drugih karakteristika smatraju opasnima. Prilikom evaluacije tijela za nadzor tržišta trebala bi uzeti u obzir da, među ostalim, i u skladu s mišljenjem Suda Europske unije, nije potrebno objektivnim i potkrijepljenim podacima dokazati da stavljanje u usta, sisanje ili gutanje proizvoda koji imitiraju hranu može uključivati rizike kao što su gušenje, trovanje odnosno perforacija ili opstrukcija probavnog trakta. Međutim, nadležna nacionalna tijela trebala bi na pojedinačnoj osnovi procijeniti jesu li takvi proizvodi opasni i opravdati tu procjenu.

(105)

Kako bi se gospodarskim subjektima i pružateljima internetskih platformi za trgovanje dalo dovoljno vremena za prilagodbu zahtjevima iz ove Uredbe, među ostalim zahtjevima u pogledu informiranja, potrebno je osigurati dostatno prijelazno razdoblje nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe tijekom kojeg se proizvodi obuhvaćeni Direktivom 2001/95/EZ koji su sukladni s tom Direktivom i dalje mogu stavljati na tržište. Države članice stoga ne bi trebale sprečavati stavljanje takvih proizvoda na tržište, uključujući ponude za prodaju.

(106)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta uz istodobno pružanje visoke razine zaštite potrošača ne mogu dostatno ostvariti države članice jer su potrebni visok stupanj suradnje i koherentno djelovanje nadležnih tijela država članica te uspostava mehanizma za brzu i učinkovitu razmjenu informacija o opasnim proizvodima u Uniji, već se zbog prirode problema oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(107)

Ako je za potrebe ove Uredbe potrebno obrađivati osobne podatke, takvu obradu trebalo bi provoditi u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka. Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe podliježe uredbama (EU) 2016/679 (24) i (EU) 2018/1725 (25) te Direktivi 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26), ovisno o slučaju. Kad potrošači prijave proizvod na portalu Safety Gate, trebali bi se pohranjivati samo oni osobni podaci koji su potrebni za prijavu opasnog proizvoda i u razdoblju od najviše pet godina od unosa tih podataka. Proizvođači i uvoznici trebali bi voditi registar pritužbi potrošača samo dok je to potrebno za potrebe ove Uredbe. Proizvođači i uvoznici, ako su fizičke osobe, trebali bi otkriti svoja imena kako bi se osiguralo da potrošač može identificirati proizvod za potrebe sljedivosti.

(108)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) 2018/1725,