Objava odobrene standardne izmjene specifikacije proizvoda zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla u sektoru poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz članka 6.b stavaka 2. i 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 664/2014

(2023/C 185/17)

Ova obavijest objavljuje se u skladu s člankom 6.b stavkom 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 664/2014 (1).

Obavijest o odobrenju standardne izmjene specifikacije proizvoda zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla iz države članice

(Uredba (EU) br. 1151/2012)

„Prés-salés du Mont-Saint-Michel”

EU br.: PDO-FR-0813-AM01 – 27.2.2023.

ZOI (X) ZOZP ( )

1.   Naziv proizvoda

„Prés-salés du Mont-Saint-Michel”

2.   Država članica u kojoj se nalazi zemljopisno područje

Francuska

3.   Tijelo države članice koje dostavlja obavijest o standardnoj izmjeni

Ministarstvo poljoprivrede i sigurnosti opskrbe hranom

4.   Opis odobrenih izmjena

1.   Zemljopisno područje

Opis

Mijenja se definicija zemljopisnog područja. Zemljopisno područje obuhvaćeno zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI) „Prés-salés du Mont-Saint-Michel” širi se na sljedeće četiri općine u departmanu Manche: Montsenelle, Baupte, Auvers i Méautis.

Ažurira se popis općina na zemljopisnom području obuhvaćenom specifikacijom proizvoda kako bi, na temelju nacionalnih zahtjeva, bio u skladu sa službenim zemljopisnim šifrarnikom iz 2021.

Izmjena utječe na jedinstveni dokument.

2.   Napomene o nadzornoj strukturi

Opis

U skladu sa zahtjevima francuskih tijela mijenja se rubrika „Napomene o nadzornoj strukturi”.

Izmjena ne utječe na jedinstveni dokument.

JEDINSTVENI DOKUMENT

„Prés-salés du Mont-Saint-Michel”

EU br.: PDO-FR-0813-AM01 – 27.2.2023.

ZOI (X) ZOZP ( )

1.   Naziv [ZOI-ja ili ZOZP-a]

„Prés-salés du Mont-Saint-Michel”

2.   Država članica ili treća zemlja

Francuska

3.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1.   Vrsta proizvoda [kao u Prilogu XI.]

Razred 1.1. Svježe meso (i nusproizvodi klanja)

3.2.   Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Meso s oznakom izvornosti „Prés-salés du Mont-Saint-Michel” dobiva se od janjadi koja je mlađa od 12 mjeseci i pase na primorskim pašnjacima, što joj daje karakteristična svojstva. Ta janjad potječe od ovnova koji pripadaju pasminama: „Suffolk”, „Roussin”, „Rouge de l’Ouest”, „Vendéen”, „Cotentin”, „Avranchin” i „Charollais” ili od ovnova čije su majke uzgojili stočari koji imaju pravo koristiti slane močvare za ispašu. Rasplodne ženke potječu od ovaca koje su na zemljopisnom području uzgojili stočari koji koriste slane močvare za ispašu.

Trupovi imaju sljedeća svojstva:

—	najmanja masa: 14 kg,

—	tanak profil trupa: „ravan do vrlo udubljen profil” i „dobra do izdašna razvijenost mišića” (klase U, R i O prema ljestvici EUROP-a),

—	stupanj prekrivenosti masnim tkivom: „slaba do dobra prekrivenost” (klasa 2 ili 3 prema ljestvici EUROP-a),

—	čvrsto, bijelo do kremastobijelo vanjsko i unutarnje masno tkivo, ravnomjerno raspoređeno po trupu.

Meso se prodaje rashlađeno. Ne smije se prodavati odmrznuto rashlađeno meso.

3.3.   Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)

Janjad i ovce uglavnom pasu u slanim močvarama. Janjad se uzgaja za sljedećih uzastopnih razdoblja: postnatalno razdoblje, razdoblje primorske ispaše i katkad razdoblje tova.

U svakom slučaju, razdoblje primorske ispaše, uključujući ispašu na područjima na koja ne dopire plima u danima kad je slana močvara preplavljena proljetnom plimom, traje barem polovinu životnog vijeka ovce.

Krmivo koje životinje jedu za vrijeme različitih razdoblja uzgoja potječe sa zemljopisnog područja i sastoji se od svježe trave, pašnjačke trave ili trave koja je sačuvana kao sijeno ili sjenaža s udjelom suhe tvari od više od 50 % te korijenja, gomolja i povrća.

Ishrana kukuruznom silažom zabranjena je od 1. lipnja 2013.

100 % krmiva potječe sa zemljopisnog područja, dok za koncentrate taj omjer iznosi 50 %.

Životinje se smiju hraniti samo biljkama, suproizvodima i hranom za životinje koji se dobivaju od genetski nemodificiranih proizvoda. U hranu za janjad ne smiju se dodavati proizvodi životinjskog podrijetla, osim mliječnih proizvoda.

—	Za vrijeme postnatalnog razdoblja, koje traje najmanje 45 dana, a najviše 105 dana nakon janjenja, janjad se uglavnom hrani majčinim mlijekom koje se katkad dopunjuje mlijekom u prahu, krmivom ili koncentratima.

—

Za vrijeme primorske ispaše, koja traje najmanje 70 dana, janjad se drži u slanim močvarama unutar određenih, zasebnih parcela za ispašu. Kad su pašnjaci poplavljeni, životinje se odvode na područja na koja ne dopire plima. Hrane se uglavnom ili isključivo travom (ispaša se može dopuniti s najviše 400 g koncentrata dnevno, koji se daje uvečer).

—	Za vrijeme (neobaveznog) razdoblja tova, koje traje najviše od 30 do 40 dana ovisno o godišnjem dobu i odnosi se na janjad koja se za razdoblja primorske ispaše hranila isključivo travom, janjad se hrani krmivom i koncentratom te više ne pase u slanim močvarama.

Koncentrat koji se daje ovcama i/ili janjadi za različitih razdoblja uzgoja sadržava sljedeće sastojke:

—	žitarice i njihovi proizvodi i nusproizvodi: ječam, kukuruz, pšenica, pšenoraž, zob,

—	uljano sjemenje i njihovi proizvodi i nusproizvodi: soja, suncokret, pogače uljane repice i lanene pogače, zrna i ljuske soje,

—	proteinski usjevi: lupina, grah i stočni bob,

—	gomolji i korijenje i njihovi proizvodi i nusproizvodi: rezanci šećerne repe,

—	krmivo: lucerna, slama,

—	melase: melase šećerne trske,

—

aditivi,

—	minerali, vitamini.

3.4.   Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Janjenje, uzgoj i klanje.

3.5.   Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

—

3.6.   Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Na kraju razdoblja hlađenja trupovi janjadi obuhvaćeni oznakom izvornosti „Prés-salés du Mont-Saint-Michel” identificiraju se i označavaju trajnim pečatom koji sadržava riječi „Prés-salés MSM” i nanosi se neizbrisivom tintom na glavne dijelove trupa (lopatice, rebra i noge).

Sve do faze krajnje distribucije trup i dijelovi mesa koji su od njega odsječeni označavaju se etiketom koja sadržava najmanje sljedeće:

—	ime oznake,

—	kraticu „ZOI” ili riječi „zaštićena oznaka izvornosti”,

—	znak za ZOI Europske unije,

—	ime uzgajivača,

—	broj poljoprivrednog gospodarstva,

—	nacionalni identifikacijski broj janjeta,

—	datum klanja,

—	mjesto klanja i broj klanja,

—	rečenicu „meso dozrijeva na kosti najmanje četiri puna dana od datuma klanja do datuma prodaje krajnjem potrošaču u trgovini na malo”.

4.   Sažeta definicija zemljopisnog područja

Zemljopisno područje na kojem se odvija janjenje, uzgoj i klanje janjadi sastoji se od sljedećih 26 kantona, od kojih 14 djelomično pripada departmanima Manche i Ille et Vilaine:

Departman Manche:

sve općine koje pripadaju kantonima Bréhal, Bricquebec-en-Cotentin, Cherbourg-en-Cotentin (1, 2, 3, 4, 5), Granville, La Hague, Les Pieux i Pontorson.

U kantonu Agon-Coutainville: općine Agon-Coutainville, Blainville-sur-Mer, Geffosses, Gouville-sur-Mer, Muneville-le-Bingard, Saint-Malo-de-la-Lande i Saint-Sauveur-Villages (samo za područje delegiranih općina Ancteville i La Ronde-Haye).

U kantonu Carentan-les-Marais: općine Auvers, Baupte, Méautis, Picauville (samo za područje delegirane općine Les Moitiers-en-Bauptois).

U kantonu Isigny-le-Buat: samo općine Avranches, La Godefroy, Saint-Brice, Saint-Loup, Saint-Senier-sous-Avranches, Isigny-le-Buat i Tirepied-sur-Sée (samo za područje općine La Gohannière).

U kantonu Quettreville-sur-Sienne: općine Annoville, Hauteville-sur-Mer, Lingreville, Montmartin-sur-Mer, Quettreville-sur-Sienne (samo za područje delegiranih općina Contrières, Hérenguerville, Hyenville, Quettreville-sur-Sienne i Trelly).

U kantonu Valognes: općine Brix, Huberville, Lieusaint, Montaigu-la-Brisette, Saint-Joseph, Saussemesnil, Tamerville, Valognes i Yvetot-Bocage.

U kantonu Villedieu-les-Poêles-Rouffigny: samo općina Le Tanu.

Općine u kantonu Avranches, osim delegirane općine Braffais u općini Le Parc.

Općine u kantonu Coutances, osim općina Camprond i Monthuchon.

U kantonu Créances, osim općine Le Plessis-Lastelle.

Općine kantona Saint-Hilaire-du-Harcouët, osim općina Savigny-le-Vieux i Buais-Les-Monts.

Departman Ille-et-Vilaine:

sve općine u kantonu Fougères-2.

U kantonu Vitré: općine Balazé, Châtillon-en-Vendelais, Montautour, Princé, Saint-M’Hervé i Vitré.

Općine u kantonu Dol-de-Bretagne, osim općina Châteauneuf-d’Ille-et-Vilaine, Lillemer, Miniac-Morvan, Plerguer, Saint-Guinoux, Saint-Père-Marc-en-Poulet, Saint-Suliac, Le Tronchet i La Ville-ès-Nonais.

Općine u kantonu Fougères-1, osim općine Livré-sur-Changeon.

Općine u kantonu Val-Couesnon, osim općina Aubigné, Feins, Mouazé i Montreuil-sur-Ille.

5.   Povezanost sa zemljopisnim područjem

Zemljopisno područje nalazi se oko Normandijsko-bretonskog zaljeva, a obuhvaća i obalni dio departmana Manche i Ille-et-Vilaine. Ponajviše se odlikuje prostranim obalnim područjem i snažnim utjecajem mora i oceana na klimu. U središtu tog zemljopisnog područja smješteni su travnjaci koje redovito poplavljuje more, a poznati su kao slane ili travnate močvare i glavni su izvor hrane za životinje. Te slane močvare čine gornji dio međuplimne zone. Nastale su na području zaljeva Mont-Saint-Michel i estuarija na zapadnoj obali regije Cotentin, a zaklonjene su od valova i jakih struja te se odlikuju sitnim sedimentom. Podloga slane močvare poznata je kao morski pijesak („tangue”), a sastoji se od veoma sitnog mulja i pijeska bogatih kalcijem. To močvarno područje ispresijecano je mnogobrojnim kanalima koji se račvaju u sekundarne kanale i čine iznimno gustu mrežu koja dijeli travnjake na nekoliko operativnih jedinica i stvara prepreke koje ovcama otežavaju kretanje.

Vegetacija se sastoji od biljaka poznatih kao halofiti, koji su prilagođeni slanosti tla i poplavljivanju. Neke od tih biljaka, uključujući bezbridnjaču (Puccinellia maritima), morsku brulu (Triglochin maritima) i omaklinu (Halimione portulacoides), posebno kad su zamrznute, omiljena su hrana janjadi „Prés-salés du Mont-Saint-Michel” i stoga čine većinu njihove ishrane.

Proizvodnja janjetine u zaljevu Mont-Saint-Michel seže u 10. stoljeće, kad su lokalni redovnici imali pravo na „brebiage” (uzgoj janjadi). Prema povelji o osnutku opatije Lessay, kojom su joj dodijeljena dva obora za ovce, uzgoj ovaca provodio se istodobno i na lučkom području Cotentina. Ovčja vuna činila je do 1181. dvije trećine „desetine” (poreznih prihoda) opatije na temelju povelje Henrika II. Plantageneta.

Do prve polovine 20. stoljeća ovce su okupljane i vezane u skupine od dvije do četiri životinje, osim na polderima Mont-Saint-Michela gdje su pastiri vodili relativno velika stada u slane močvare. Od druge polovine 20. stoljeća uzgoj ovaca postao je specijaliziraniji zahvaljujući uporabi obora za ovce.

Kako bi prevladali zemljopisna ograničenja tog područja, stočari su svoj rasplodni fond uvijek birali na specifičan način kako bi što bolje iskoristili sposobnost razmnožavanja ženki i spretnost životinja na neravnom terenu, a pritom su vodili računa o tome da rast janjadi bude prilagođen vegetacijskom ciklusu biljaka u slanoj močvari. Stoga ženke pripadaju stadu, a mužjaci se nabavljaju izvana i pripadaju pasminama koje su dobro prilagođene životnim uvjetima slane močvare i imaju relativno sporiji rast mišićne mase.

Uzgoj janjadi s oznakom „pré-salés” (iz slane močvare) razvio se i zahvaljujući gradnji obora za ovce i nakon što su livade koje se nalaze na čvršćem tlu blizu primorske močvare prilagođene toj svrsi. Obori za ovce ključni su za zaštitu ovaca u vrijeme janjenja i u razdoblju kad su primorske livade preplavljene proljetnom plimom.

Stočari su razvili strategije uzgoja i ishrane koje su dobro prilagođene zemljopisnom području kako bi uzeli u obzir elementarne nepogode i stopu rasta pojedinačnih janjaca u stadu, koja može jako varirati. Ako su zakloni za životinje blizu obale, katkad im se uvečer nakon ispaše daje dopunska hrana, a ako su daleko od obale, uzgajivačima jedino preostaje da prije klanja provedu postupke tova. Hrana za životinje uglavnom se proizvodi unutar zemljopisnog područja, iako djelomično može doći izvana, što se posebno odnosi na hranu koja sadržava dušik.

Temeljena na lokalnim vezama među uzgajivačima, mesarima i klaoničarima, ova posebna tradicija uzgoja ovaca uključuje dosljednu uporabu obližnjih klaonica u kojima su tijekom vremena očuvana sredstva te znanje i iskustvo potrebni za klanje ovaca. U glavne elemente posebnog stručnog znanja koje se primjenjuje pri klanju životinja ubrajaju se kratko razdoblje čekanja u udobnim uvjetima od dolaska u klaonicu do klanja i iznimno pažljiv način klanja, rezanja i odstranjivanja utrobe, čime se čuva masno tkivo i sprečava kontaminacija trupa. Postoje i pravila o primarnom hlađenju i dozrijevanju, a nakon tih postupaka ocjenjuje se konformacija trupova, ponajprije s obzirom na kvalitetu masnog tkiva i izgled trupa.

Trupovi imaju bijelo, čvrsto i ravnomjerno raspoređeno masno tkivo, a stupanj njihove pokrivenosti masnim tkivom varira od slabog do dobrog. Relativno su tanki i noge su im vitke. Meso se odlikuje svojom jarkom ružičastom bojom, duljinom vlakana i prošaranim izgledom (od međumišićnog masnog tkiva). Meso ostaje vrlo sočno nakon kuhanja i pri žvakanju te u ustima ostavlja intenzivne, dugotrajne okuse, bez naznaka masti od vune.

Posebne kvalitete mesa odavno su prepoznate, o čemu svjedoče riječi Pierrea Thomasa du Fossea, učenjaka i književnika iz Rouena koji je u ljeto 1691. posjetio Pontorson: „Trava blizu obale nalikuje divljoj majčinoj dušici, a bravetini i janjetini daje tako izvrstan okus koji bi mogao nadmašiti čak i jarebice i fazane.”

Taj dugogodišnji ugled potvrđen je i u novije vrijeme presudom Žalbenog suda u Caenu od 24. siječnja 1986., kojom je utvrđeno da se ovce koje se redovito uzgajaju na pašnjacima koje periodično poplavljuje more uobičajeno označavaju kao „pré-salés” i da se od životinja uzgajanih na taj način dobiva visokokvalitetno meso.

Povezanost mesa s oznakom „Prés-salés du Mont-Saint-Michel” i njegova područja proizvodnje proizlazi iz posebne vegetacije slanih močvara na kojima ovce pasu te iz fizičke aktivnosti koja im je potrebna da dospiju na njih. Fizička aktivnost ima važnu ulogu u povezanosti sa zemljopisnim područjem u slanim močvarama zaljeva Mont-Saint-Michel, u kojima se nalaze prostrani travnjaci za ispašu, te u slanim močvarama lučkog područja Cotentina, iako su tamošnji pašnjaci manji. Tomu je tako jer slane močvare imaju prilično nisku hranjivu vrijednost, a zbog rijetkosti određene vrste trave koju ovce pasu, ovce moraju prelaziti velike udaljenosti kako bi pronašle dovoljno hrane, pa su zahvaljujući tome trupovi tanki, a meso je jarke boje.

Na karakteristična svojstva mesa dodatno utječu druga ograničenja neravnog terena tog područja, koje je ispresijecano mrežom dubokih kanala i izloženo oštroj klimi. S obzirom na ove teške uvjete životinje se u slane močvare često dovode tek kad malo porastu i ondje moraju ostati dovoljno dugo kako bi njihova specifična prehrana postigla puni učinak na meso koje se od njih dobiva.

Zahvaljujući tim uvjetima uzgoja životinje imaju tanku konformaciju trupa, lagano do čvrsto masno tkivo i karakterističan okus bez naznaka masti od vune.

Činjenica da se klanje provodi blizu gospodarstava pridonosi očuvanju tih značajki. Ta blizina skraćuje vrijeme putovanja i time su životinje pošteđene stresa koji bi moglo uzrokovati kvarenje mesa, a pritom se omogućuje i očuvanje organoleptičkih svojstava nastalih u postupku uzgoja. Osim toga, zahvaljujući tradiciji uzgoja ovaca u klaonicama na zemljopisnom području razvilo se i održalo posebno znanje i iskustvo kojima se poštuje kvaliteta sirovine (na primjer, očuvanjem masnog tkiva i zabranom prskanja), a time se olakšavaju i provjere usklađenosti trupova.

Sočnost mesa s oznakom „pré-salés”, prepoznata među gurmanima, zaslužna je za njegov izvrstan ugled koji se odražava u prodajnoj cijeni: već više od stoljeća cijena mu je za 50 do 100 % viša u odnosu na cijenu obične janjetine.

Upućivanje na objavu specifikacije

https://www.legifrance.gouv.fr/download/pdf?id=yUNSnznfq_FUS9VY3CTgn4PCIFRafx3LLgujSD-i24w=

---

(1)  SL L 179, 19.6.2014., str. 17.