12.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 94/10

1.1.

Treba li članak 65. stavak 3. UFEU-a i članak 9. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1889/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o kontrolama gotovine koja se unosi u Zajednicu ili iznosi iz Zajednice (1) tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba koja za povredu obveze prijavljivanja iz članka 3. Uredbe predviđa sankcije takve vrste i opsega, kao što su one sadržane u članku 251. bugarskog Nakazatelnog kodeksa (Kazneni zakon) (NK) – koji u stavku 1. propisuje alternativu između kazne od najviše šest godina zatvora, koja se može bezuvjetno izreći čak i slučaju prvog prijestupa, i novčane kazne u visini dvostrukog iznosa vrijednosti predmeta kaznenog djela, pri čemu u stavku 2. istog članka propisuje kumulativno i uz jednu i uz drugu kaznu zapljenu punog iznosa neprijavljene gotovine u korist države, a da nije potrebno ispitati njeno porijeklo i namjenu – s obzirom na to da je riječ o kombinaciji sankcija koje protivno načelu razmjernosti kaznenih djela i kazni iz članka 49. stavka 3. Povelje prekoračuju ono što je nužno za ostvarivanje ciljeva te uredbe i predstavljaju prikriveno ograničenje slobode kretanja kapitala?

1.2.

Treba li navedene propise Unije, točnije članak 65. stavak 3. UFEU-a, članak 9. stavak 1. Uredbe br. 1889/2005 i članak 49. stavak 3. Povelje tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis, osobito članak 251. stavak 2. NK-a, koji za povredu obveze prijavljivanja iz članka 3. Uredbe br. 1889/2005 povrh propisanih kaznenopravnih sankcija dodatno propisuje zapljenu punog iznosa neprijavljene gotovine u korist države, neovisno o njenom porijeklu i namjeni?

1.3.

Treba li članak 17. stavak 1. Povelje tumačiti na način da se nacionalnom odredbom iz članka 251. stavka 2. NK-a mjera zapljene, kojom se sankcionira samo neispunjenje obveze prijavljivanja, ne poštuje stroga ravnoteža između javnog interesa i zahtjeva zaštite prava vlasništva iz članka 17. Povelje?