9.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 378/253

—

uzimajući u obzir obveze i instrumente koji se odnose na ljudska prava, između ostalih i one sadržane u konvencijama o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, u skladu s kojima se jamče ljudska prava i temeljne slobode i zabranjuje diskriminacija,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije nad ženama i Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

—

uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava br. 17/19 od 17. lipnja 2011. o ljudskim pravima, spolnoj orijentaciji i spolnom identitetu,

—

uzimajući u obzir drugu reviziju Sporazuma o partnerstvu između članica skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja, s jedne strane, i Europske unije i njezinih država članica, s druge strane, (Sporazuma iz Cotonoua) te klauzule i obveze iz tog Sporazuma koje se odnose na ljudska prava i javno zdravlje, osobito članak 8. stavak 4., članak 9., članak 31.a točku (e) i članak 96.,

—

uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5., članke 21., 24., 29. i 31. Ugovora o Europskoj uniji te članke 10. i 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojima se Europska unija i njezine države članice obvezuju da će poštovati i promicati univerzalna ljudska prava i štititi pojedince u svojim odnosima sa ostatkom svijeta te da će donijeti restriktivne mjere u slučaju teških povreda ljudskih prava,

—

uzimajući u obzir paket mjera Vijeća za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba, koje je Vijeće donijelo 24. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton od 15. siječnja 2014. u kojoj izražava zabrinutost zbog davanja zakonske snage prijedlogu zakona o zabrani istospolnih brakova u Nigeriji,

—

uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. prosinca 2013. o usvajanju prijedloga zakona protiv homoseksualnosti u Ugandi,

—

uzimajući u obzir izjavu predsjednika Obame od 16. veljače 2014. o usvajanju prijedloga zakona protiv homoseksualnosti u Ugandi i njegov zahtjev predsjedniku Museveniju da tom prijedlogu ne da zakonsku snagu,

—

uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 18. veljače 2014. o pravnim propisima protiv homoseksualnosti u Ugandi,

—

uzimajući u obzir izjavu Ban Ki-moona od 25. veljače 2014. u kojoj poziva vlasti u Ugandi da revidiraju ili stave izvan snage prijedlog zakona protiv homoseksualnosti u toj zemlji,

—

uzimajući u obzir izjavu o ugandskom zakonu protiv homoseksualnosti koju je visoka predstavnica dala 4. ožujka 2014. u ime Europske unije,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. srpnja 2012. o nasilju nad lezbijkama i pravima pripadnika skupine LGBTI osoba u Africi (1), svoje stajalište od 13. lipnja 2013. o prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju sporazuma o drugoj izmjeni Sporazuma o partnerstvu između članica skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, koji je potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. kako je prvi put izmijenjen u Luxembourgu 25. lipnja 2005. (2) , te svoju rezoluciju od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu i politici Europske unije na tu temu (3),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. prosinca 2009. naslovljenu „Uganda: nacrt zakonodavstva protiv homoseksualnosti” (4), rezoluciju od 16. prosinca 2010. naslovljenu „Uganda: takozvani „Prijedlog zakona Bahati” i diskriminacija nad pripadnicima skupine LGBT” (5) i rezoluciju od 17. veljače 2011. naslovljenu „Uganda: Ubojstvo Davida Katoa” (6),

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije o stanju u Nigeriji od 15. ožujka 2012. (7) i od 4. srpnja 2013. (8),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. siječnja 2014. o najnovijim pokušajima kriminalizacije pripadnika skupine LGBTI osoba (9),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 28. rujna 2011. o ljudskim pravima, spolnoj orijentaciji i spolnom identitetu u Ujedinjenim narodima (10),

—

uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da su sva ljudska bića rođena slobodna i jednaka, s dostojanstvom i pravima; budući da sve države imaju obvezu spriječiti nasilje, poticanje na mržnju i stigmatizaciju koja se temelji na osobinama pojedinaca, uključujući spolnu orijentaciju, spolni identitet i spolno izražavanje;

B.

budući da je cilj zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije razvoj i jačanje demokracije i vladavine prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;

C.

budući da se u čak 76 zemalja homoseksualnost i dalje smatra zločinom, a u pet zemalja predviđena je smrtna kazna za takve zločine;

D.

budući da su za spolne odnose s obostranim pristankom osoba istog spola već izricane zatvorske kazne u trajanju od 14 godina u Ugandi u skladu s odjeljkom 145. ugandskog Kaznenog zakona i u trajanju od sedam godina u Nigeriji u skladu s odjeljkom 214. nigerijskog Kaznenog zakona (ili smrtna kazna u 12 država u skladu sa šerijatskim pravom);

E.

budući da je Ugandski parlament 20. prosinca 2013. usvojio prijedlog zakona protiv homoseksualnosti kojim se predviđa zatvorska kazna u trajanju do sedam godina za pružanje potpore pravima pripadnika skupine LGBTI osoba, zatvorska kazna u trajanju od sedam godina za osobe koje drže na raspolaganju kuću, sobu ili sobe odnosno bilo kakav objekt u „homoseksualne svrhe”, a za „prijestupnike recidiviste” ili prijestupnike zaražene HIV-om doživotna kazna zatvora; budući da je predsjednik Republike Ugande Yoweri Museveni Kaguta 24. veljače 2014. tom prijedlogu dao zakonsku snagu;

F.

budući da su vlasti u Ugandi donijele zakon protiv pornografije i zakon o javnom redu, koji predstavljaju dodatne napade na ljudska prava i nevladine organizacije koje se bore za ljudska prava; budući da to ukazuje na smanjivanje i slabljenje političkog prostora koje je na raspolaganju civilnom društvu;

G.

budući da je 17. prosinca 2013. nigerijski Senat donio zakon o zabrani istospolnih brakova kojim se osobe u istospolnim vezama kažnjavaju kaznom zatvora do 14 godina te osobe koje svjedoče istospolnim brakovima ili vode ili posjećuju barove, organizacije ili susrete namijenjene pripadnicima skupine LGBTI kaznom zatvora do deset godina; budući da je u siječnju 2014. prijedlog zakona potpisao predsjednik Goodluck Jonathan i time mu dao zakonsku snagu;

H.

budući da mediji, javnost te politički i vjerski vođe u tim državama pronalaze sve više načina kako zastrašiti pripadnike skupine LGBTI, ograničiti njihova prava kao i prava NVO-a i skupina za zaštitu ljudskih prava te opravdati nasilje protiv njih; budući da je ubrzo nakon što je predsjednik Museveni potpisao zakon ugandski tabloid objavio popis imena i slike 200 ugandskih homoseksualaca i lezbijki, što se izrazito negativno odrazilo na njihovu sigurnost; budući da mediji izvještavaju o porastu broju uhićenja i nasilja nad pripadnicima skupine LGBTI u Nigeriji;

I.

budući da su brojni predsjednici država i vlada, vođe Ujedinjenih naroda, predstavnici vlada i parlamenata, EU (uključujući Vijeće, Parlament, Komisiju i potpredsjednicu/visoku predstavnicu Komisije) te brojne svjetske ličnosti oštro osudili zakone kojima se kriminaliziraju pripadnici skupine LGBTI;

J.

budući da bi suradnja EU-a trebala podupirati napore država AKP-a u razvoju potpornih zakonskih i političkih okvira te otklanjanju represivnih zakona, politika, praksi, stigmatizacije te diskriminacije koji potkopavaju ljudska prava, povećavaju izloženost HIV-u/AIDS-u i onemogućuju pristup učinkovitoj prevenciji HIV-a/AIDS-a, liječenju, skrbi i potpori, uključujući lijekove, robe i usluge za osobe koje žive s HIV-om/AIDS-om te najugroženije skupine stanovništva;

K.

budući da UNAIDS i Globalni fond za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije strahuju da će se pripadnicima skupine LGBT te 3,4 milijuna građana u Nigeriji i Ugandi zaraženih HIV-om uskratiti osnovne zdravstvene usluge te zahtijevaju da se „hitno preispita ustavnost zakonodavstva u svjetlu ozbiljnih posljedica na javno zdravlje i ljudska prava”;

L.

budući da će daljnja kriminalizacija spolnog odnosa s obostranim pristankom odraslih osoba istoga spola dodatno otežati postizanje milenijskih razvojnih ciljeva, osobito kad je riječ o ravnopravnosti spolova i borbi protiv bolesti, te bilo kakvog uspjeha u vezi s razvojnim okvirom nakon 2015.;

M.

budući da su određene države članice, uključujući Nizozemsku, Dansku i Švedsku, kao i druge zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država i Norveške, odlučile uskratiti pomoć namijenjenu ugandskoj Vladi ili je od vlade preusmjeriti prema civilnom društvu;

N.

budući da se na temelju članka 96. stavka 1.a Sporazuma iz Cotonoua postupak savjetovanja može pokrenuti s ciljem suspenzije potpisnika koji krše obveze glede ljudskih prava iz članka 8. stavka 4. i članka 9.;

1.

žali zbog donošenja novih zakona koji predstavljaju ozbiljne prijetnje univerzalnom pravu na život, slobodi izražavanja i okupljanja, slobodi od mučenja i okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja; ponavlja da su spolna orijentacija i spolni identitet pitanja koja pripadaju u područje prava pojedinca na privatnost, kao što je zajamčeno međunarodnim pravom i nacionalnim ustavima; naglašava činjenicu da je ravnopravnost pripadnika skupine LGBTI neupitan čimbenik temeljnih ljudskih prava;

2.

podsjeća na izjave Afričkog povjerenstva i Odbora UN-a za ljudska prava o tome da država ne može domaćim pravom poništiti svoje međunarodne obveze glede ljudskih prava;

3.

poziva predsjednika Ugande da stavi izvan snage zakon protiv homoseksualnosti te da ukine poglavlje 145. kaznenog zakona Ugande; poziva predsjednika Nigerije da stavi izvan snage zakon o istospolnim bračnim zajednicama (prohibicija), kao i poglavlja 214. i 217. kaznenog zakona Nigerije, s obzirom na to da krše obveze međunarodnih ljudskih prava;

4.

primjećuje da potpisivanjem tih zakona Vlade Ugande i Nigerije nisu ispunile obvezu iz članka 9. stavka 2. Sporazuma iz Cotonoua koja proizlazi iz poštovanja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava;

5.

ponavlja da su ti zakoni u nadležnosti članka 96. stavka 1.a točke (b) Sporazuma iz Cotonoua kao osobito hitni slučajevi, tj. iznimni slučajevi posebno ozbiljnih i očitih kršenja ljudskih prava i dostojanstva iz stavka 2. članka 9., koji stoga zahtijevaju trenutan odgovor;

6.

stoga poziva Komisiju da se u skladu s člankom 8. uključi u ojačan i hitan politički dijalog na lokalnoj i ministarskoj razini te da zahtijeva otvaranje rasprave najkasnije na sastanku na vrhu EU-a i Afrike;

7.

poziva Komisiju i države članice da revidiraju svoje strategije pomoći razvojne suradnje s Ugandom i Nigerijom te da prednost daju preusmjeravanju pomoći civilnom društvu i drugim organizacijama, a ne suspenziji potpore, čak i na sektorskoj osnovi;

8.

predlaže Afričkoj uniji da preuzme vodstvo i uspostavi unutarnji odbor za razmatranje tih zakona i pitanja;

9.

poziva čelnike Afričke unije i Europske unije da razmotre te zakone tijekom rasprava na 4. sastanku na vrhu EU-a i Afrike koji će se održati od 2. do 3. travnja 2014.

10.

poziva države članice, ili visoku predstavnicu uz potporu Komisije, da razmotre ciljane sankcije, kao što su zabrana putovanja i izdavanja viza, za ključne pojedince odgovorne za izradu nacrta i donošenje tih dvaju zakona;

11.

podsjeća na presudu Suda od 7. studenoga 2013. u predmetima X, Y, Z vs. Minister voor Immigratie en Asiel (predmeti C-199-201/12) u kojoj se ističe da osobe određenog spolnog opredjeljenja protiv kojih su usmjereni zakoni kojima se kriminalizira njihovo ponašanje ili identitet mogu predstavljati posebnu društvenu skupinu za potrebe odobravanja azila;

12.

izražava žaljenje zbog općeg pogoršanja socijalnih, gospodarskih i političkih prilika afričkih naroda kojima prijeti sve rašireniji vjerski fundamentalizam, s kobnim posljedicama za dostojanstvo, razvoj i slobodu pojedinaca;

13.

poziva Komisiju i Vijeće da uvrste izričito spominjanje nediskriminacije na temelju spolne orijentacije u bilo koji budući sporazum kojim se bude zamijenio Sporazum iz Cotonoua, kao što je Parlament u više navrata zahtijevao;

14.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, državama članicama, nacionalnim vladama i parlamentima Ugande, Nigerije, Demokratske Republike Kongo i Indije te predsjednicima Ugande i Nigerije.