52014IP0234

EUR-Lex

Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

EUROPA
EUR-Lex home
EUR-Lex - 52014IP0234 - EN

Help

Search tips

Need more search options? Use the Advanced search

Document 52014IP0234

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (COM(2013)0534 – 2013/0255(APP))

SL C 378, 9.11.2017, p. 151–164 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

HTML

PDF

Official Journal

9.11.2017

Službeni list Europske unije

C 378/151

P7_TA(2014)0234

Ured europskog javnog tužitelja

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (COM(2013)0534 – 2013/0255(APP))

(2017/C 378/18)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Vijeća (COM(2013)0534),

—	uzimajući u obzir prijedlog Uredbe o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) (COM(2013)0535),

—	uzimajući u obzir prijedlog Direktive o borbi protiv prijevare koja utječe na financijske interese Unije putem kaznenog prava (COM(2012)0363),

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 30. studenog 2009. o planu za jačanje postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba u kaznenim postupcima,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke o radnjama i inicijativama koje treba poduzeti (1),

—

uzimajući u obzir druge instrumente na području kaznenog prava koje su Europski parlament i Vijeće usvojili suodlučivanjem, kao što su Direktiva 2013/48/EU o pravu na odvjetnika u kaznenom postupku i pravu na komunikaciju nakon uhićenja, Direktiva o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima, itd.,

—	uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

—	uzimajući u obzir članke 2., 6., i 7. Ugovora o Europskoj uniji i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a osobito njegove članke 86., 218., 263., 265., 267., 268. i 340.,

—	uzimajući u obzir mišljenje Agencije Europske unije za temeljna prava,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2013.,

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. siječnja 2014.,

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za proračunski nadzor, Odbora za proračune i Odbora za pravna pitanja (A7-0141/2014),

budući da su glavni ciljevi osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja pridonijeti jačanju zaštite financijskih interesa Unije, ojačati povjerenje poduzeća i građana EU-a u institucije Unije te osigurati djelotvornije i učinkovitije istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese EU-a poštujući pritom temeljna prava sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima;

budući da je EU sam sebi postavio zadaću razvoja područja slobode, sigurnosti i pravde i budući da, u skladu s člankom 6. Ugovora u Europskoj uniji, poštuje ljudska prava i temeljne slobode; budući da zločin sve više poprima prekograničnu dimenziju i da kad je riječ o zločinima protiv financijskih interesa EU-a, koji svake godine uzrokuju znatnu financijsku štetu, EU mora pružiti učinkovit odgovor te na taj način pružiti dodanu vrijednost zajedničkim naporima svih država članica jer zaštita proračuna EU-a od prijevare može se bolje ostvariti na razini EU-a;

C.	budući da se za dosljedno i učinkovito rješavanje prijevara protiv financijskih interesa Europske unije treba primijeniti načelo nulte tolerancije kad je u pitanju proračun EU-a;

budući da države članice imaju primarnu odgovornost za izvršavanje otprilike 80 % proračuna Unije, kao i za ubiranje vlastitih sredstava, kako je utvrđeno Odlukom Vijeća 2007/436/EZ, Euratom (2), koja će uskoro biti zamijenjena Odlukom Vijeća o izmijenjenom Komisijinom prijedlogu odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (COM(2011)0739);

E.	budući da je jednako važno osigurati zaštitu financijskih interesa Unije i na razini ubiranja sredstava EU-a i na razini rashoda;

F.	budući da se 10 % ispitivanja koje je proveo OLAF tiče slučajeva prekograničnog organiziranog kriminala, no ti slučajevi čine 40 % financijskog globalnog učinka na financijske interese Europske unije;

G.	budući da je osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja jedini čin na području kaznenog prava na koji se ne bi primijenio redovni zakonodavni postupak;

budući da je prijedlog uredbe o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja sam po sebi povezan s prijedlogom direktive o borbi protiv prijevare koja utječe na financijske interese Unije putem kaznenog prava te s prijedlogom uredbe o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust), koji podliježu redovnom zakonodavnom postupku;

I.	budući da poštovanje vladavine prava mora biti vodeće načelo za cjelokupno europsko zakonodavstvo, posebice u pitanjima vezanima za pravosuđe i zaštitu temeljnih ljudskih prava;

budući da je 14 nacionalnih zastupničkih domova iz 11 država članica aktiviralo mehanizam „žutog kartona” u odnosu na prijedlog Komisije i budući da je Komisija odlučila zadržati prijedlog od 27. studenog 2013. i ipak navela da će dužnu pažnju posvetiti obrazloženim mišljenjima koja su dali nacionalni zastupnički domovi tijekom zakonodavnog postupka;

budući da se u članku 86. stavku 1. UFEU-a zahtijeva jednoglasna odluka Vijeća radi osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja; budući da se dosezanje takve odluke čini malo vjerojatnim te se stoga čini vjerojatnijim da će neke države članice osnovati Ured europskog javnog tužitelja putem pojačane suradnje koja bi od Komisije zahtijevala predstavljanje novog prijedloga;

smatra da je cilj prijedloga Komisije daljnji korak prema ostvarivanju područja europskog kaznenog prava i jačanje instrumenata za borbu protiv prijevare protiv financijskih interesa Unije, čime se povećava povjerenje poreznih obveznika u EU;

smatra da bi osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja moglo dati posebnu dodanu vrijednost području slobode, sigurnosti i pravde, uz pretpostavku da sve države članice u tome sudjeluju zbog toga što se u svim državama članicama moraju zaštititi financijski interesi Unije, a time i interesi europskih poreznih obveznika;

poziva Vijeće da u svoj zakonodavni rad u velikoj mjeri uključi Europski parlament stalnim tokom informacija i neprekinutim savjetovanjem s Parlamentom kako bi se postigao rezultat koji je usklađen s promjenama Ugovora o funkcioniranju Europske unije nakon Lisabonskog procesa i koji u biti pozdravljaju obje strane;

poziva europskog zakonodavca, smatrajući da je dosljednost ukupnog djelovanja EU-a na području pravosuđa ključna za njegovu učinkovitost, da obrađuje ovaj prijedlog i pritom uzme u obzir druge prijedloge koji su s ovim tijesno povezani, kao što su prijedlog direktive o borbi protiv prijevare koja utječe na financijske interese Unije kaznenim pravom i prijedlog uredbe o osnivanju Agencije Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) i druge relevantne instrumente i postupovna prava koji su već usvojeni u području kaznenog prava kako bi mogao osigurati potpunu usklađenost sa svime gore navedenim i da ga se dosljedno provodi;

ističe da ovlasti i praksa Ureda europskog javnog tužitelja moraju biti u skladu s temeljnim pravima navedenima u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i ustavnim tradicijama država članica; stoga poziva Vijeće da uzme u obzir sljedeće preporuke:

Ured europskog javnog tužitelja trebao bi djelovati uz strogo uvažavanje prava na pošteno suđenje te stoga poštovati načelo da je sud utvrđen zakonom, što iziskuje da se jasno unaprijed utvrde kriteriji kojima se određuje koji je sud nadležan za izvršavanje sudbene vlasti; budući da se sadašnjom formulacijom članka 27. stavka 4. Uredu europskog javnog tužitelja daje prevelika sloboda u primjeni različitih kriterija nadležnosti, ti bi se kriteriji trebali učiniti obvezujućim te bi se među njima trebala stvoriti hijerarhija radi osiguravanja predvidljivosti; u tom smislu trebalo bi uzeti u obzir prava osumnjičenika; nadalje, određivanje nadležnosti u skladu s tim kriterijima trebalo bi podlijegati sudskom preispitivanju;

ii.	Ured europskog javnog tužitelja trebao bi biti potpuno neovisan kako u odnosu na nacionalne vlade, tako i u odnosu na institucije EU-a te bi ga se trebalo zaštititi od bilo kakvog političkog pritiska;

iii.

trebalo bi točno utvrditi opseg nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se omogućilo prethodno utvrđivanje kaznenih djela koje ono obuhvaća; Europski parlament predlaže pažljivu reviziju definicija iz članka 13. prijedloga Komisije o sporednoj nadležnosti jer u svom trenutačnom obliku one prelaze granice opsega iz članka 86. stavaka 1. – 3. UFEU-a; to bi trebalo činiti na način da se ovlasti Ureda europskog javnog tužitelja prošire na druga kaznena djela osim onih koja utječu na financijske interese Unije samo kada kumulativno:

(a)	određeno ponašanje istodobno predstavlja kazneno djelo koje utječe na financijske interese Unije i druga kaznena djela; i

(b)	prevladavaju kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije, a druga su samo sporedna; te da

(c)	daljnji progon i kažnjavanje drugih kaznenih djela ne bi bili mogući da ih se ne progoni i da se optužnica o njima ne podiže zajedno s kaznenim djelima koja utječe na financijske interese Unije;

nadalje, određivanje nadležnosti u skladu s tim kriterijima trebalo bi podlijegati sudskom preispitivanju;

iv.

uzimajući u obzir činjenicu da Direktiva iz članka 12. prijedloga kojim se utvrđuju kaznena djela za koja će Ured europskog javnog tužitelja biti nadležan još nije donesena, u tekstu prijedloga trebalo bi utvrditi da Ured europskog javnog tužitelja ne može goniti kaznena djela koja još nisu utvrđena u relevantnom pravu država članica u trenutku počinjenja kaznenog djela; Ured europskog javnog tužitelja osim toga ne bi trebao imati nadležnost za kaznena djela počinjena prije nego što Ured postane potpuno operativan; u skladu s tim trebalo bi izmijeniti članak 71. prijedloga;

istražna sredstva i istražne mjere kojima raspolaže Ured europskog javnog tužitelja trebala bi biti homogena, točno određena i sukladna pravnim sustavima država članica u kojima se provode; osim toga, trebalo bi podrobnije utvrditi kriterije za primjenu istražnih mjera kako bi se spriječilo traženje povoljnijih pravnih položaja (forum shopping);

vi.

prihvatljivost dokaza i njihova ocjena u skladu s člankom 30. ključni su elementi u kaznenoj istrazi; Relevantna pravila moraju stoga biti jasna i jednaka u cijelom području u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja te bi trebala biti u potpunosti u skladu s postupovnim jamstvima; kako bi se osigurala takva usklađenost, uvjetima prihvatljivosti dokaza kao takvima trebala bi se poštovati sva prava zajamčena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, Europskom konvencijom o ljudskim pravima te sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

vii.

pravo na učinkovit pravni lijek trebalo bi poštovati u svakom trenutku djelovanja europskog javnog tužitelja u cijeloj Uniji; stoga, odluke koje donese europski javni tužitelj trebale bi podlijegati sudskom preispitivanju pred nadležnim sudom; u tom smislu odluke koje donese europski javni tužitelj prije suđenja ili neovisno o njemu, kao one opisane u člancima 27., 28. i 29. o nadležnosti, odbacivanju predmeta ili konačnom odbacivanju predmeta, trebale bi podlijegati pravnim lijekovima koje sudovi Unije stavljaju na raspolaganje.

Trebalo bi ponovno sastaviti članak 36. prijedloga kako bi se izbjeglo zaobilaženje odredaba Ugovora o nadležnosti sudova Unije i nerazmjerno ograničavanje prava na učinkovit pravni lijek u skladu s člankom 47. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima.

viii.

u odredbama članka 28. prijedloga trebalo bi se jasno navesti da nakon što europski javni tužitelj odbaci slučaj u vezi s manjim prekršajima, nacionalnim tijelima nadležnima za kazneni progon nije onemogućena daljnja istraga i kazneni progon ako im to dozvoljava nacionalno zakonodavstvo; i kada dodatnom razmjernom istragom nije moguće na predvidljiv način riješiti problem nedostatka relevantnih dokaza odbacivanje je obavezno; osim toga, postojanje obaveznih razloga za odbacivanje potrebno je provjeriti što je prije moguće tijekom istrage i odbacivanje treba nastupiti bez odgode u trenutku utvrđivanja primjene jednog od obaveznih razloga;

ix.

proizvoljno izvršenje pravde mora se izbjeći u svim okolnostima; stoga bi uvjet „primjerenog izvršenja pravde” kao uvjet za konačno odbacivanje predmeta, kao što je navedeno u članku 29. stavku 1. prijedloga, trebalo zamijeniti određenijim kriterijima; konačno odbacivanje predmeta osobito bi trebalo isključiti od trenutka podizanja optužnice i u svakom pogledu u slučajevima koji se prema članku 28. prijedloga mogu odbaciti, kao i u ozbiljnim slučajevima;

budući da ovlasti europskog javnog tužitelja ne zahtijevaju samo pravno preispitivanje Suda, već i nadzor Europskog parlamenta te nacionalnih parlamenata, relevantne odredbe trebaju biti uključene posebice kako bi se osigurala učinkovita i dosljedna djelovanja među državama članicama te usklađenost s vladavinom prava;

osim toga, pozivajući na najveće poštovanje temeljnih načela, kao npr. pošteno suđenje s kojim je omogućavanje obrane u kaznenim postupcima izravno povezano, traži da Vijeće uzme u obzir niže navedene preporuke i u vezi s tim omogući sljedeće:

Ured europskog javnog tužitelja trebao bi svim svojim aktivnostima osigurati visoku razinu zaštite prava na obranu, osobito s obzirom na činjenicu da bi Unija mogla postati područje u kojem bi Ured europskog javnog tužitelja mogao djelovati radnom brzinom, pri čemu se ne bi morao oslanjati na instrumente uzajamne pravne pomoći; u tom pogledu poštovanje minimalnih standarda EU-a na području prava pojedinaca u kaznenom postupku u svim državama članicama ključan je element za odgovarajuće funkcioniranje Ureda europskog javnog tužitelja.

U tom bi smislu trebalo istaknuti da plan za jačanje postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba u kaznenim postupcima koji je Vijeće usvojilo 30. studenog 2009. još nije potpun i da se prijedlog odnosi samo na nacionalne pravne sustave u pogledu svih pitanja poveznih s pravom na šutnju, načelom nedužnosti, pravom na pravnu pomoć i istragama povezanima s obranom; stoga, kako bi se uvažilo načelo ravnopravnosti, pravo koje se primjenjuje na osumnjičene ili optužene osobe u kaznenim postupcima Ureda europskog javnog tužitelja također bi se trebalo primjenjivati na postupovna jamstva protiv njegovih istraga ili kaznenih progona, ne dovodeći pritom u pitanje bilo kakve dodatne ili više standarde postupovnih jamstava koje predviđa pravo Unije;

ii.

nakon isteka odgovarajućeg roka za prenošenje, neprenošenje ili pogrešno prenošenje u nacionalno pravo jednoga od akata postupovnog prava prava Unije nikad se ne bi trebalo tumačiti u odnosu na pojedinačni predmet istrage ili progona i njihova primjena uvijek će biti u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava;

iii.	trebalo bi osigurati poštovanje načela ne bis in idem;

iv.

pri provedbi kaznenog progona trebala bi se osigurati sukladnost s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji, člankom 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Poveljom o temeljnim pravima Europske unije te važećim zakonodavstvom EU-a o zaštiti osobnih podataka; posebnu bi pozornost trebalo posvetiti pravima subjekata u slučajevima kada se osobne podatke prenosi u treće zemlje ili međunarodne organizacije;

poziva Vijeće da uzme u obzir sljedeće preporuke kako bi se osigurala prilagodljiva, organizirana i učinkovita struktura Ureda europskog javnog tužitelja, koja je u stanju ostvarivati maksimalne rezultate;

radi osiguravanja uspješnog i pravednog ishoda istraga i njihovo usklađivanje, potrebno je da osobe, imenovane za upravljanje istragama, imaju temeljito znanje o pravnim sustavima predmetnih država; u tu svrhu, organizacijski model Ureda europskog javnog tužitelja trebao bi na središnjoj razini osigurati primjerene vještine, iskustvo i poznavanje pravnih sustava država članica;

ii.	kako bi se osiguralo brzo i učinkovito donošenje odluka, postupak odlučivanja trebao bi se moći odvijati u Uredu europskog javnog tužitelja uz pomoć delegiranih nacionalnih javnih tužitelja nadležnih za posebne slučajeve;

iii.

kako bi se osiguralo da Ured europskog javnog tužitelja može jamčiti visoke standarde neovisnosti, učinkovitosti, iskustva i stručnosti, njegovo osoblje trebalo bi imati najviše kvalifikacije i jamčiti postizanje ciljeva utvrđenih ovom Rezolucijom; dotično osoblje moglo bi ponajprije dolaziti iz pravosuđa, pravne struke ili drugih sektora u kojima je steklo navedeno iskustvo i stručnost te odgovarajuće znanje o pravnim sustavima država članica; u tom smislu, izjave Komisije iz stavke 4. obrazloženja prijedloga o ukupnim troškovima trebalo bi uskladiti sa stvarnim potrebama učinkovitosti i funkcionalnosti samog Ureda;

iv.	trebalo bi uspostaviti kontrolni mehanizam i jednom godišnje izvještavati o aktivnostima Ureda europskog javnog tužitelja;

prima na znanje zamisao o utemeljenju Ureda europskog javnog tužitelja na postojećim strukturama, što je rješenje za koje Europska komisija očekuje da neće iziskivati znatne nove troškove od Unije ili država članica jer njegove administrativne usluge izvršavaju se u sklopu Eurojusta (Europske jedinice za pravosudnu suradnju), a njegovi ljudski resursi doći će iz postojećih tijela poput OLAF-a;

izražava sumnju u argument o isplativosti prijedloga budući da Ured europskog javnog tužitelja treba uspostaviti specijalizirane odjele, jedan za svaku državu članicu, koji će morati imati produbljeno znanje o nacionalnim pravnim okvirima kako bi učinkovito mogli provoditi istrage i kaznene progone; poziva na provođenje analize radi procjene troškova koji će utemeljenje Ureda europskog javnog tužitelja imati za proračun EU-a kao i svaki učinak prelijevanja na proračune država članica; poziva na to da se takva analiza provede također kako bi se ocijenili učinci;

10.

izražava zabrinutost zbog toga što se prijedlog temelji na pretpostavci da administrativne usluge koje pruža Eurojust neće imati financijski ili kadrovski utjecaj na tu decentraliziranu agenciju; stoga smatra da financijski izvještaj dovodi u zabludu; u tom smislu naglašava svoj zahtjev da Komisija predstavi ažurirani financijski izvještaj u kojem će se u obzir uzeti moguće izmjene od strane zakonodavca prije zaključivanja zakonodavnog postupka;

11.

preporučuje, u skladu s odredbama iz članka 86. stavka 1. UFEU-a na temelju kojeg Vijeće može „iz Eurojusta” osnovati Ured europskog javnog tužitelja, da Komisija predvidi jednostavan prijenos financijskih resursa iz OLAF-a na Ured europskog javnog tužitelja i da Ured europskog javnog tužitelja iskoristi stručno znanje i dodanu vrijednost zaposlenika Eurojusta;

12.

naglašava da nema jasne pokazatelje o tome je li Ured europskog javnog tužitelja kao novoosnovano tijelo podložan smanjenjima broja zaposlenika planiranima za sve institucije i tijela Unije; navodi da ne bi podržao takav pristup;

13.

poziva Vijeće da razjasni nadležnost svakog postojećeg tijela zaduženog za zaštitu financijskih interesa Unije; ističe da je izrazito važno da se nadalje definira i jasno naznači veza između Ureda europskog javnog tužitelja i već postojećih tijela poput Eurojusta i OLAF-a; naglašava da bi Ured europskog javnog tužitelja trebao imati koristi od dugogodišnje stručnosti OLAF-a u provođenju istraga kako na nacionalnoj, tako i na razini Unije na područjima koja se odnose na zaštitu financijskih interesa Unije, uključujući i korupciju; posebno naglašava da bi Vijeće trebalo razjasniti prirodu nadopunjavanja OLAF-a i Ureda europskog javnog tužitelja u pogledu takozvanih „unutarnjih” i „vanjskih” istraga; ističe da se u trenutnim prijedlogu Komisije ne objašnjava ni njegova veza s Uredom europskog javnog tužitelja ni način na koji bi trebalo provoditi unutarnje istrage unutar institucija EU-a;

14.

smatra da bi se trebala provesti daljnja analiza podudarnog djelovanja OLAF-a, Eurojusta i Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se ograničili rizici konfliktnih nadležnosti; poziva Vijeće da razjasni pojedinačne nadležnosti tih tijela, utvrdi moguće zajedničke nadležnosti i neučinkovitosti te po potrebi predloži rješenja;

15.

zahtijeva provedbu analize, budući da će nekoliko država članica vjerojatno tražiti izuzeće iz prijedloga o Uredu europskog javnog tužitelja, radi utvrđivanja onih odjela OLAF-a i članova njihovog osoblja koji će prijeći u Ured europskog javnog tužitelja te onih koji će ostati pri OLAF-u; zahtijeva da se OLAF-u zajamče sredstva neophodna za provedbu svih aktivnosti s ciljem borbe protiv prijevara koje ne ulaze u okvir ovlasti Ureda europskog javnog tužitelja;

16.

ističe da će OLAF i dalje biti nadležan za one države članice koje ne sudjeluju u Uredu europskog javnog tužitelja te da bi im se trebala omogućiti jednaka razina postupovnih jamstava;

17.

stoga poziva Komisiju da uz izmjene Uredbe o OLAF-u na temelju osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja uključi dostatna postupovna jamstva, među ostalim mogućnost sudskog preispitivanja istražnih mjera koje poduzima OLAF;

18.

smatra da bi obveze nametnute nacionalnim vlastima o obavještavanju Ureda europskog javnog tužitelja o svakom obliku počinjenja eventualnog kaznenog djela u okviru njihovih nadležnosti trebale biti usklađene i ne prekoračivati one na snazi na razini država članica te bi se njima trebala poštovati neovisnost tih vlasti;

19.

poziva na sastavljanje posebnog niza pravila na razini Unije u cilju osiguranja usklađene zaštite zviždača;

20.

poziva Vijeće da nadalje unaprijedi učinkovitost i djelotvornost dotičnih sudova u državama članicama koje su je neophodne za uspjeh projekta uspostave Ureda europskog javnog tužitelja;

21.

pozdravlja ideju uključivanja Ureda europskog javnog tužitelja u postojeće decentralizirane strukture kroz sudjelovanje ovlaštenih nacionalnih tužitelja u svojstvu „posebnih savjetnika”; svjestan je potrebe za daljnjom razradom neovisnosti ovlaštenih tužitelja unutar nacionalnog pravosuđa, kao i potrebe za transparentnim postupcima njihova odabira kako bi se izbjegla svaka sumnja favoriziranja od strane Ureda europskog javnog tužitelja;

22.

smatra da bi primjereno usavršavanje iz europskog kaznenog prava za delegirane europske tužitelje i njihovo osoblje trebalo biti osigurano na ujednačen i učinkovit način;

23.

podsjeća Vijeće i Komisiju da je od najveće važnosti da Europski parlament, suzakonodavac u kazneno materijalnom i postupovnom području, i dalje bude usko uključen u postupak osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja i da se njegovo stajalište propisno uzme u obzir u svim fazama postupka; u tu svrhu namjerava održavati česte kontakte s Komisijom i Vijećem radi uspješne suradnje u tom smislu; u potpunosti je svjestan složenosti zadaće i potrebe razumnog vremena za njezino ostvarenje i obvezuje se izraziti svoje stajalište, ako je potrebno u daljnjim izvješćima o napretku, o budućem razvoju Ureda europskog javnog tužitelja;

24.

poziva Vijeće da odvoji potrebno vrijeme i temeljito razmotri prijedlog Komisije te da ne finalizira pregovore u žurbi; naglašava da bi se prijevremeni prijelaz na postupak pojačane suradnje trebao izbjeći;

25.

nalaže svom predsjedniku da zahtijeva daljnju raspravu s Vijećem;

26.

ističe Vijeću da se gore navedene političke smjernice dopunjuju tehničkim prilogom ove Rezolucije;

27.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0444.

(2) SL L 163, 23.6.2007., str. 17.

PRILOG REZOLUCIJI

Uvodna izjava 22.

Preinaka 1.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

(22)

Kaznena djela protiv financijskih interesa Unije često su usko povezana s drugim kaznenim djelima. U interesu postupovne učinkovitosti i kako bi se izbjegla moguća povreda načela ne bis in idem, u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja trebala bi biti i kaznena djela koja nisu definirana u nacionalnom pravu kao kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije ako su njihove sastavne činjenice identične i neodvojivo povezane s činjenicama kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije. U takvim miješanim slučajevima, ako je kazneno dijelo koje utječe na financijske interese Unije prevladavajuće , Ured europskog javnog tužitelja svoju nadležnost treba izvršavati nakon savjetovanja s nadležnim tijelima predmetne države članice. Prevlast se mora utvrditi na temelju kriterija kao što su financijski učinci kaznenog djela na Uniju, na nacionalne proračune, na broj žrtava ili druge okolnosti vezane uz težinu kaznenog djela ili primjenjivih sankcija.

(22)

Kaznena djela protiv financijskih interesa Unije često su usko povezana s drugim kaznenim djelima. Kako bi se izbjegla moguća povreda načela ne bis in idem, u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja trebala bi biti i kaznena djela koja nisu definirana u nacionalnom pravu kao kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije ako su njihove sastavne činjenice identične i povezane s činjenicama kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije. U takvim miješanim slučajevima, ako je kazneno djelo koje utječe na financijske interese Unije prevladavajuće , Ured europskog javnog tužitelja svoju nadležnost treba izvršavati nakon savjetovanja s nadležnim tijelima predmetne države članice. Prevlast se mora utvrditi na temelju kriterija kao što su financijski učinci kaznenog djela na Uniju, na nacionalne proračune, na broj žrtava ili druge okolnosti vezane uz težinu kaznenog djela ili primjenjivih sankcija.

Uvodna izjava 46

Preinaka 3.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

(46)

Opća pravila o transparentnosti koja se primjenjuju na agencije Unije trebala bi se primjenjivati na Ured europskog javnog tužitelja, ali samo u odnosu na njegove upravne zadaće kako se ni na koji način ne bi ugrozilo zahtjev povjerljivosti u njegovu operativnom radu. Isto tako, pri upravnim istragama koje obavlja Europski ombudsman mora se poštovati zahtjev povjerljivosti Ureda europskog javnog tužitelja.

(46)	Opća pravila o transparentnosti koja se primjenjuju na agencije Unije trebala bi se primjenjivati i naUred europskog javnog tužitelja; pri upravnim istragama koje obavlja Europski ombudsman mora se poštovati zahtjev povjerljivosti Ureda europskog javnog tužitelja.

Članak 13.

Preinaka 2.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

1. Ako su kaznena djela iz članka 12. usko povezana s kaznenim djelima koja nisu ona iz članka 12. i njihova su zajednička istraga i progon u interesu dobrog pravosuđa , Ured europskog javng tužitelja nadležan je i za ta druga kaznena djela pod uvjetom da su kaznena djela iz članka 12. nadređena i da se druga kaznena djela temelje na istim činjenicama .

1. Ako su kaznena djela iz članka 12. povezana s kaznenim djelima koja nisu ona iz članka 12., Ured europskog javnog tužitelja nadležan je i za ta druga kaznena djela pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti:

—	jedan određeni niz činjenica istodobno tvori i kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije i drugo kazneno djelo (ili više njih); i

—	kazneno djelo (ili više njih) koje utječe na financijske interese Unije je prevladavajuće, a drugo (ili druga) je samo sporedno; te

—	daljnji progon i kažnjavanje drugoga kaznenoga djela (ili više njih) više ne bi bilo moguće da ga se ne progoni i da se optužnica o njemu ne podiže zajedno s kaznenim djelom (ili više njih) koje utječe na financijske interese Unije.

Ako su zadovoljeni ti uvjeti, država članica koja je nadležna za druga kaznena djela nadležna je i za kaznena djela iz članka 12.

2. Ured europskog javnog tužitelja i nacionalna tijela nadležna za kazneni progon uzajamno se savjetuju kako bi se utvrdilo koje tijelo ima nadležnost u skladu s člankom 1. Ako je to potrebno kako bi se pojednostavilo utvrđivanje te nadležnosti, može se pridružiti Eurojust u skladu s člankom 57.

2. Ured europskog javnog tužitelja i nacionalna tijela nadležna za kazneni progon uzajamno se savjetuju kako bi se utvrdilo koje tijelo ima nadležnost u skladu sa stavkom 1. Ako je to potrebno kako bi se pojednostavilo utvrđivanje te nadležnosti, može se pridružiti Eurojust u skladu s člankom 57.

3. U slučaju neslaganja između Ureda europskog javnog tužitelja i nacionalnih tijela nadležnih za kazneni progon oko nadležnosti u skladu s člankom 1., nacionalno pravosudno tijelo nadležno za odlučivanje o dodjeli nadležnosti u slučaju kaznenog progona na nacionalnoj razini odlučuje o sporednoj nadležnosti.

3. U slučaju neslaganja između Ureda europskog javnog tužitelja i nacionalnih tijela nadležnih za kazneni progon oko nadležnosti u skladu sa stavkom 1., nacionalno pravosudno tijelo nadležno za odlučivanje o dodjeli nadležnosti u slučaju kaznenog progona na nacionalnoj razini odlučuje o sporednoj nadležnosti.

4. Utvrđivanje nadležnosti u skladu s ovim člankom nije podložno preispitivanju.

4. Utvrđivanje nadležnosti u skladu s ovim člankom može biti podložno preispitivanju suda pred kojim se vodi postupak kako je određeno sukladno članku 27. stavku 4. prijedloga, na njegov zahtjev.

Članak 27.

Preinaka 4.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

1. Europski javni tužitelj i delegirani europski tužitelji imaju iste ovlasti kao nacionalni tužitelji s obzirom na kazneni progon i podizanje optužnice, posebno ovlast izjašnjavanja o krivnji, sudjelovanja u prikupljanju dokaza i izvršavanju dostupnih pravnih lijekova.

1. Europski javni tužitelj i delegirani europski tužitelji imaju iste ovlasti kao nacionalni javni tužitelji s obzirom na kazneni progon i podizanje optužnice, posebno ovlast izjašnjavanja o krivnji, sudjelovanja u prikupljanju dokaza i izvršavanju dostupnih pravnih lijekova.

2. Ako nadležni delegirani europski tužitelj smatra da je istraga završena, on predaje sažetak predmeta s nacrtom optužnice i popisom dokaza europskom javnom tužitelju na preispitivanje. Ako on ne naloži odbacivanje predmeta u skladu s člankom 28., europski javni tužitelj nalaže delegiranom europskom tužitelju da pokrene postupak pred nadležnim nacionalnim sudom podizanjem optužnice ili da ga vrati na daljnju istragu. Ured europskog javnog tužitelja može i sam pokrenuti postupak pred nadležnim nacionalnim sudom.

2. Ako nadležni delegirani europski tužitelj smatra da je istraga završena, on predaje sažetak predmeta s nacrtom optužnice i popisom dokaza europskom javnom tužitelju na preispitivanje. Ako on ne naloži odbacivanje predmeta u skladu s člankom 28., ili ako se nakon njegovih uputa da se ponudi transakcija prema članku 29. ta ponuda ne prihvati, europski javni tužitelj nalaže delegiranom europskom tužitelju da pokrene postupak pred nadležnim nacionalnim sudom podizanjem optužnice ili da ga vrati na daljnju istragu. Ured europskog javnog tužitelja može i sam pokrenuti postupak pred nadležnim nacionalnim sudom.

3. Optužnica predana nadležnom nacionalnom sudu sadržava popis dokaza koji će se izvoditi na suđenju.

4. Europski javni tužitelj bira, savjetujući se s delegiranim europskim tužiteljem koji pokreće postupak i imajući na umu primjereno izvršenje pravde, nadležnost za suđenje i određuje nadležni nacionalni sud uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

4. Nadležni nacionalni sud određuje se na temelju sljedećih kriterija, prema redoslijedu prioriteta:

a)	mjesto gdje je počinjeno kazneno djelo ili, u slučaju više kaznenih djela, gdje je počinjena većina kaznenih djela;

a)	mjesto gdje je počinjeno kazneno djelo ili, u slučaju više kaznenih djela, gdje je počinjena većina kaznenih djela;

b)	mjesto gdje optuženik ima prebivalište;

b)	mjesto gdje optuženik ima prebivalište;

c)	mjesto gdje se nalaze dokazi;

c)	mjesto gdje se nalaze dokazi;

d)	mjesto gdje izravne žrtve imaju prebivalište.

d)	mjesto gdje izravne žrtve imaju prebivalište.

5. Ako je potrebno u svrhe povrata, administrativnog postupanja ili nadzora, Europski javni tužitelj obavješćuje o optužnici nadležna nacionalna tijela, zainteresirane osobe i mjerodavne institucije, tijela i agencije Unije.

5. Ako je potrebno u svrhe povrata, administrativnog postupanja ili nadzora, europski javni tužitelj obavješćuje o optužnici nadležna nacionalna tijela, zainteresirane osobe i mjerodavne institucije, tijela i agencije Unije.

Članak 28.

Preinaka 5.

Prijedlog Uredbe

Izmjena

1. Europski javni tužitelj odbacuje predmet ako je kazneni progon postao nemoguć iz jednog od sljedećih razloga:

a)	smrt osumnjičenika;

a)	smrt osumnjičenika;

b)	potupanje koje je predmet istrage ne čini kazneno djelo;

b)	postupanje koje je predmet istrage ne čini kazneno djelo;

c)	osumnjičenik je dobio oprost ili imunitet;

c)	osumnjičenik je dobio oprost ili imunitet;

d)	nastupila je zastara kaznenog progona;

d)	nastupila je zastara kaznenog progona;

e)	osumnjičena osoba već je oslobođena ili osuđena zbog istih činjenica u Uniji ili je predmet riješen u skladu s člankom 29.

e)	osumnjičena osoba već je oslobođena ili osuđena zbog istih činjenica u Uniji ili je predmet riješen u skladu s člankom 29.;

f)	nakon pune, sveobuhvatne i razmjerne istrage Ureda europskog javnog tužitelja ne postoji dovoljno odgovarajućih dokaza.

2. Europski javni tužitelj može odbaciti predmet na temelju bilo kojeg od sljedećih razloga:

2. Europski javni tužitelj može odbaciti predmet ako je kazneno djelo blaže kazneno djelo u skladu s nacionalnim zakonom kojim se provodi Direktiva 2013/XX/EU o borbi kaznenim pravom protiv prijevare protiv financijskih interesa Unije;

a)	kazneno je djelo blaže kazneno djelo u skladu s nacionalnim zakonom kojim se provodi Direktiva 2013/XX/EU o borbi kaznenim pravom protiv prijevare protiv financijskih interesa Unije;

b)	nedostatak odgovarajućih dokaza.

3. Ured europskog javnog tužitelja može uputiti predmete koje je odbacio OLAF-u ili nadležnim nacionalnim upravnim ili pravosudnim tijelima radi povrata, administrativnog postupanja ili nadzora.

4. Ako je istraga pokrenuta na temelju informacija koje je dostavila oštećena stranka, Ured europskog javnog tužitelja o tome obavješćuje tu stranku.

Članak 29.

Preinaka 6.

Prijedlog Uredbe	Izmjena
1. Ako predmet nije odbačen i ako bi to moglo biti u službi primjerenog izvršenja pravde , Ured europskog javnog tužitelja može, nakon naknade štete, predložiti osumnjičeniku da plati paušalnu kaznu koja, kada je plaćena, podrazumijeva konačno odbacivanje predmeta (transkacija). Ako se osumnjičenih složi, on Uniji plaća paušalni iznos.	1. Ako se predmet ne može odbaciti prema članku 28. i ako bi kazna zatvora bila nerazmjerna čak i kad bi to ponašanje bilo u potpunosti dokazano tijekom suđenja, Ured europskog javnog tužitelja može, nakon naknade štete, predložiti osumnjičeniku da plati paušalnu kaznu koja, kada je plaćena, podrazumijeva konačno odbacivanje predmeta (transkacija). Ako se osumnjičenih složi, on Uniji plaća paušalni iznos.
2. Ured europskog javnog tužitelja nadzire prikupljanje financijskih sredstava uključenih u transakciju.	2. Ured europskog javnog tužitelja nadzire prikupljanje financijskih sredstava uključenih u transakciju.
3. Ako je osumnjičenik prihvatio i uplatio transakciju, Ured europskog javnog tužitelja konačno odbacuje predmet i službeno o tome obavješćuje nadležna nacionalna pravosudna i sudbena tijela i nadležne institucije, tijela i agencije Unije.	3. Ako je osumnjičenik prihvatio i uplatio transakciju, Ured europskog javnog tužitelja konačno odbacuje predmet i službeno o tome obavješćuje nadležna nacionalna pravosudna i sudbena tijela i nadležne institucije, tijela i agencije Unije.
4. Odbačaj iz stavka 3. ne podliježe sudskom preispitivanju.

Članak 30.

Preinaka 7.

Prijedlog Uredbe	Izmjena
1. Dokazi koje izvodi Ured europskog javnog tužitelja sudu pred kojim se vodi postupak, ako sud smatra da prihvaćanje tih dokaza ne bi imalo negativan utjecaj na pravičnost postupka ili prava obrane sadržana u člancima 47. i 48. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, prihvaćaju se na suđenju bez potvrđivanja ili sličnog pravnog postupka čak i ako su u nacionalnom pravu države članice u kojoj se nalazi sud propisana drugačija pravila o prikupljanju i izvođenju takvih dokaza.	1. Dokazi koje izvodi Ured europskog javnog tužitelja sudu pred kojim se vodi postupak prihvaćaju se ako sud smatra da prihvaćanje tih dokaza ne bi imalo negativan učinak na pravičnost postupka ili prava obrane sadržana u Povelji o temeljnim pravima Eurpske unije i obveze država članica u skladu s člankom 6. UEU-a.
2. Kada su dokazi prihvaćeni, to ne utječe na nadležnost nacionalnih sudova da slobodno ocjenjuju dokaze koje izvodi Ured europskog javnog tužitelja na suđenju.	2. Kada su dokazi prihvaćeni, to ne utječe na nadležnost nacionalnih sudova da slobodno ocjenjuju dokaze koje izvodi Ured europskog javnog tužitelja na suđenju.

Članak 33.

Preinaka 8.

Prijedlog Uredbe	Izmjena
1. Osumnjičenik i optuženik uključeni u postupke Ureda europskog javnog tužitelja imaju, u skladu s nacionalnim pravom , pravo na šutnju prilikom ispitivanja u vezi s kaznenim djelima za koje su osumnjičeni da su počinili, i moraju biti obaviješteni da nemaju obvezu sami sebe teretiti.	1. Osumnjičenik i optuženik uključeni u postupke Ureda europskog javnog tužitelja imaju pravo na šutnju prilikom ispitivanja u vezi s kaznenim djelima za koje su osumnjičeni da su počinili, i moraju biti obaviješteni da nemaju obvezu sami sebe teretiti.
2. Osumnjičenik i optuženik smatraju se nedužnima dok im se ne dokaže krivnja u skladu s nacionalnim pravom.	2. Osumnjičenik i optuženik smatraju se nedužnima dok im se ne dokaže krivnja.

Članak 34.

Preinaka 9.

Prijedlog Uredbe	Izmjena
Svaka osoba koja je osumnjičena ili optužena za kazneno djelo u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja ima, u skladu s nacionalnim pravom , pravo dobiti pravnu pomoć besplatno ili djelomično besplatno od strane nacionalnih tijela ako nema dovoljno sredstava sama to platiti.	Svaka osoba koja je osumnjičena ili optužena za kazneno djelo u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja ima pravo dobiti pravnu pomoć besplatno ili djelomično besplatno od strane nacionalnih tijela ako nema dovoljno sredstava sama to platiti.

Članak 36.

Preinaka 10.

Prijedlog Uredbe	Izmjena
1. Kada donosi postupovne mjere u obnašanju svojih funckija , Ured europskog javnog tužitelja smatra se nacionalnim nadležnim tijelom u svrhu sudskog preispitivanja.	Za potrebe sudskog preispitivanja Ured europskog javnog tužitelja smatra se nacionalnim tijelom u odnosu na sve postupovne mjere koje donese tijekom izvršavanja funkcije kaznenog progona pred nadležnim sudom . Kad je riječ o svim ostalim djelima ili propustima Ureda europskog javnog tužitelja, on se smatra tijelom Unije.
2. Ako odredbe nacionalnog prava postanu primjenjive temeljem ove Uredbe, te se odredbe ne smatraju odredbama prava Unije u svrhe članka 267. Ugovora.

Članak 68.

Preinaka 11.

Prijedlog Uredbe	Izmjena
Upravne aktivnosti Ureda europskog javnog tužitelja podložne su istragama Europskog ombudsmana u skladu s člankom 228. Ugovora.	Ured europskog javnog tužitelja podložan je istragama Europskog ombudsmana kad je riječ o slučajevima nepravilnosti u postupanju u skladu s člankom 228. Ugovora.

Top

Choose the experimental features you want to try